Los brak.

[cvijeta73]

Ja se sjetim uvijek onog smiješnog meme-a: Dobar muž se ne rađa, to žena napravi. Pase pitam di sam ja bila zadnjih 20 godina. MM je živio sam od 18.godine i sve radio u svom podstanarskom stanu. Onda sam valjda ja stvorila čudovište kad smo uselili.

Mada nema vajde sad razglabat tko je i zašto.

lavko, nije ta stvar kod tebe uopće tako crna. i nije on nikakvo čudovište. obzirom da je živio sam, ima jako dobre temelje da se ravnopravno uključi u kućanstvo. a do sad nije jer je takva bila situacija. been there
jednostavno, tako je bilo, tako ste gurali, nije bilo djeteta, sad je dijete malo i sve se nakupilo. rijetki su parovi koji se ne svađaju dok je dijete malo. stvarno rijetki. u mom okruženju su skoro svi imali neku krizu kad im se prvo dijete rodilo. radi ovog ili onog.
i onda je to prošlo.
ili nije prošlo al to je onda druga vrsta problema.
biti će to sve ok, vidjeti ćeš.

Moj je provalio da nema zadacu jer ga ja budim u pola 6 da bi peglao.

a je ujutro isao na plazu s ujkom jer je mama plesala u disku do jutra.

trebalo bi zakonom zabranit sastavke s temom "moja obitelj" :D

[Kanga]

I s temom "moja mama". Ista od mog najmlađeg sina "..puno radi i ponekad je sposobna prespavati cijelu subotu. U nedjelju je opet vesela i cvrkutava. Niskog je rasta i pored mog tate izgleda kao mandarina pored naranče"

[Jadranka]

trebalo bi zakonom zabranit sastavke s temom "moja obitelj" :D

ma jok! trebalo bi ih poticat. Tako da djeca kod kojih to nije tako dodju doma gnjavit oceve, zasto vi ne radite po kuci kao ocevi od j. i m. i n. - pa da se mama moze lijepo odmorit To su pohvalni sastavci!

[Angie75]

I s temom "moja mama". Ista od mog najmlađeg sina "..puno radi i ponekad je sposobna prespavati cijelu subotu. U nedjelju je opet vesela i cvrkutava. Niskog je rasta i pored mog tate izgleda kao mandarina pored naranče"

ajme umirem

[jelena.O]

smijem li reć kaj je klinac ( tj. ja) jučer donio doma u svojoj zadaćnici?

[larmama]

Tako je i moja napisala da tata peče palačinke a mama čita knjigu.

[larmama]

Jedino sto nije znala da sam mu ja pokazala prvi put pa mu se omililo :D

[Peterlin]

ma jok! trebalo bi ih poticat. Tako da djeca kod kojih to nije tako dodju doma gnjavit oceve, zasto vi ne radite po kuci kao ocevi od j. i m. i n. - pa da se mama moze lijepo odmorit To su pohvalni sastavci!

Takje.

[Dijana]

I s temom "moja mama". Ista od mog najmlađeg sina "..puno radi i ponekad je sposobna prespavati cijelu subotu. U nedjelju je opet vesela i cvrkutava. Niskog je rasta i pored mog tate izgleda kao mandarina pored naranče"

Zapljuvah ekran.

Bome nastavnicima hrvatskog zna bit zabavno.

[ina33]

Ain't gonna do your laundry, I ain't your mama. Jennifer Lopez

[lavko]

Joj ina i ti si tu-e bas sam cula tu stvar. Pa kad to muči J Lo onda znam da necuuumrijet jedina haha

[Mojca]

I s temom "moja mama". Ista od mog najmlađeg sina "..puno radi i ponekad je sposobna prespavati cijelu subotu. U nedjelju je opet vesela i cvrkutava. Niskog je rasta i pored mog tate izgleda kao mandarina pored naranče"

Lol!!

[angelina1505]

majkomila Kanga, skoro sam se udavila od smijeha

[lavko]

Drage cure, evo sam spakirala sve stvari za godisnji i sutra putujemo, pa sam osjetila potrebu da se javim. Ova dva zadnja tjedna su bila brutalna na poslu, radilo se i petkom i svetkom pa nisam stigla ni citati nis.

Kod nas je smirenije, mm pokazuje interes i dalje, uzima malu vise i ima planove za more sad, vidim da je bolji. Ja sam smirenija, puno smirenija zbog toga jer po prvi puta vidim da mu je zapravo stalo i cak ima misljenje o nekim odgojnim metodama sto ce reci da zapravo razmislja o djetetu. Mozda se meni vrag cinio crniji nego sto je.

Nas dvoje smo kako kad...on je pun gorcine, ali pun. Zna iz cista mira pocet raspravu zasto sam ja njega uopce napala, pa se brani, pa sam ja kriva za stosta..ja iskreno sutim na to, pustam da iz njega to iziidje i tu i tamo nesto kazem kad smo najsmireniji. I dalje ne znam kako mu pomoci jer proslost je proslost, a on je tip osobe koji se duri do besvijesti. Pa nek se duri. Ja to vise ne zarezujem. Radim puno da nam bude bolje.

I dalje imam problem s nocnim jedenjem, ali to ce mi duze trebati da rijesim.

Idem sad u krevet.

[Lili75]

Lavko lijepo se odmori i uzivaj!!

[Uh-puh]

Mislim da ja ok sto sutis. Izgeda da ti dosta toga zamjera, ali ocito smatra da se sada o tome moze pricati, jer mu se cini da ste si blizi nego do sada, cini mu se da ima smisla. Spominje to ne da te napada, nego ti ukazuje sto ga boli. Mozes mu se komotno ispricati kad spomene stvari koje ti zamjera (naravno, ako uvidis da si bila u krivu ili sto vec). Time lizes rane i smanjujes durenje. Uz ispriku se moze provuci i jedna kratka izjava o tomu kako je tebi tada sporna situacija izgledala, pa si reagirala kako jesi.
(To ja ovako iz svojih cipela nekadasnje "zrtve" burnouta MM. Paralela mislim da postoji u onom peroidu kad si pisala da si ti bila teska...pa da on vuce ogorcenost od tada.)

[Peterlin]

Drage cure, evo sam spakirala sve stvari za godisnji i sutra putujemo, pa sam osjetila potrebu da se javim. Ova dva zadnja tjedna su bila brutalna na poslu, radilo se i petkom i svetkom pa nisam stigla ni citati nis.

Kod nas je smirenije, mm pokazuje interes i dalje, uzima malu vise i ima planove za more sad, vidim da je bolji. Ja sam smirenija, puno smirenija zbog toga jer po prvi puta vidim da mu je zapravo stalo i cak ima misljenje o nekim odgojnim metodama sto ce reci da zapravo razmislja o djetetu. Mozda se meni vrag cinio crniji nego sto je.

Nas dvoje smo kako kad...on je pun gorcine, ali pun. Zna iz cista mira pocet raspravu zasto sam ja njega uopce napala, pa se brani, pa sam ja kriva za stosta..ja iskreno sutim na to, pustam da iz njega to iziidje i tu i tamo nesto kazem kad smo najsmireniji. I dalje ne znam kako mu pomoci jer proslost je proslost, a on je tip osobe koji se duri do besvijesti. Pa nek se duri. Ja to vise ne zarezujem. Radim puno da nam bude bolje.

I dalje imam problem s nocnim jedenjem, ali to ce mi duze trebati da rijesim.

Idem sad u krevet.

Eto, neke stvari iz prošlosti kvare nqm odnos u sadašnjosti ako se ne očiste. Ne znqm kako je s drugima, ali ja mogu oprostiti i zaboraviti tek nakon svoj2vrsnog velikog pospremanja. Ako to nije obavljeno, kosturi stalno iskaču iz ormara. Tako da dobro razumijem čovjeka.

I potpisujem Uh puh. Prošlost jest prošlost, ali treba je razriješiti. Samo tako možeš pomoći i njemu i sebi. Tek kad priznate svoje greške i po potrebi se ispričate, ali iskreno, možete dalje na zdravim tem3ljima. Bez toga, sorry na iskrenosti, ne bih baš bila optimist.

I još n3što: riječi nisu bezazlene, treba paziti što govorimo jedni drugima jer loše odabrane riječi jako štete odnosu. A šutnja ponekad može biti isto tako loša ili i gora. E, kad sve počistite prvo svatko od vas sam pa onda zajedno , kladim se da ćeš se riješiti noćnog jedenja, a on gorčine. Bez toga, nula bodova. To jest teško, ali vrijedi. Sretno!

[Deaedi]

Da, ne znam da li je nekad bolje neke stvari presutit ili ih istjerati do kraja i rijesiti.
Poznavajuci sebe, ja bi ako bi mi stalno nesto spominjao ili se durio, reagirala na nacin: hoces prestati s*rati vec jednom i poceti se normalno ponasati? Reci sta hoces, primila sam to na znanje i sad dosta o tome.

Ne mogu podnijeti tisinu ili neki teret na odnosu, to me stalno opterecuje.
No, nisu svi isti, mozda je nekad bolje presutit... Ne znam...

[Lili75]

Da, ne znam da li je nekad bolje neke stvari presutit ili ih istjerati do kraja i rijesiti.
Poznavajuci sebe, ja bi ako bi mi stalno nesto spominjao ili se durio, reagirala na nacin: hoces prestati s*rati vec jednom i poceti se normalno ponasati? Reci sta hoces, primila sam to na znanje i sad dosta o tome.

Ne mogu podnijeti tisinu ili neki teret na odnosu, to me stalno opterecuje.
No, nisu svi isti, mozda je nekad bolje presutit... Ne znam...

Ja isto ovako.

[Uh-puh]

Da, ne znam da li je nekad bolje neke stvari presutit ili ih istjerati do kraja i rijesiti.
Poznavajuci sebe, ja bi ako bi mi stalno nesto spominjao ili se durio, reagirala na nacin: hoces prestati s*rati vec jednom i poceti se normalno ponasati? Reci sta hoces, primila sam to na znanje i sad dosta o tome.

Ne mogu podnijeti tisinu ili neki teret na odnosu, to me stalno opterecuje.
No, nisu svi isti, mozda je nekad bolje presutit... Ne znam...

To je primjenjivo na situacije tipa, ja uradim nesto grozno, on poludi, posvadmo se, on se duri i spocitava mi tu i tamo. I ja sita tog spocitavanja mu velim nek otkaci vise.

Ovo kod lavko je bio duzi period gdje je ona bila "teska", a on njoj potpora, tako nekako (ne da mi se sad kopati po 19 stranica postova). I kvaka je u tome sto je ona tada bila teska, taj period je prosao i ona je sada samo povremeno teska. Ali to "povremeno" njemu ne dozvoljava da odahne i kaze, ok, pocela je nova era, mogu odahnuti. Bad times su ga vjerojatno psihicki iscrpili, tolerancija za lavkine "boljke" je ravna nuli, ali sada ga ti bad moments drze napetim.
Da povucem paralelu samnom- Iscrpljena nakon 5-godisnje krize, kazem MM razvod ili se normaliziras. Odluci se normalizirat. Ok, vrijeme prolazi, on se trudi, ali tu i tamo provali iz njega ono prijasnje ponasanje, makar samo na kratko i jako ublazeno, ali meni je tih 5 minuta dovoljno da dobijem psihoze.

Pa mozda je slicno i kod lavkinog M....dakle, ono najgore je proslo, ali u blagoj verziji i dalje postoji. I zato mislim da je dobro da on te frustracije izgovori, a ona da mu se recimo isprica i kaze npr. "da, u pravu si, to je bilo tesko podnijeti, ali vidi, ja se trudim, pa sam tu xy stvar uspjela do sada popraviti i sada sam ovakva. Znam da jos nije idealno, ali napredujem i biti ce jos bolje."

Meni kod MM bude ok kad proviri na kratko onaj njegov stari "ja", da se brzo potrudi da ispegla stvar.

Da ne bi ispalo da ja sad tu drvim po lavko... Jasno mi je da je situacija slozena, da problema ima na vise strana koji se medjusobno uvjetuju i pojacavaju, ali samo treba plan kojim redom se problemi trebaju rijesavati i izvedivo je.

[Uh-puh]

ne znam jel me se kuzi...

[Angie75]

Uh puh kuži se. Odličan post.

[lavko]

E žene..kratko da se javim. Vratila se na posao al cijeli tjedan koma od gužve.

[lavko]

Točno ovako kako je uh puh rekla.

[lavko]

Imali ozbiljan razgovor i mm rekao da sam ja 20 godina dramila i da sad moguimat sstrpljenja kad on drami.

Obzirom na sve iza nas, ja to stvarno pokušavam tolerirati. I pričati uz maksimalno strpljenje.

Na moru je bio super s malom.

[nanimira]

Ja imam obrnbutu situaciju- puno toga zamjeram mm, puni je gorcine u meni kad se sjetim nekih stvari a o bijesu da niti ne pisem. Medutim, sve te stvari nekako stavljam na vagu i razmisljam kako ga ipak vise volim od te gorcine i bijesa da bi pustila brak. S druge strane, pitanje je koliko ce on moci tolerirati te moje ' kosture iz ormara' koje izvlacim svaki put kad je napeta situacija. Pustam da to bude njegova priča, kao sto su moje stvari moja sranja.

[lavko]

I ja zamjeram svom. Al on meni jos vise. I zapravo, kako kažeš, puštam..Sto bi onaj ekonomist rekao-nema rješenja, samo kompromisa.

[Uh-puh]

Nanimira, ja se pitam koliko cu ga jos moci voljeti.
Osobno me bas briga sto cu ponekad izvaditi svoje kosture. Ma joj....bolje da ne pocinjem. Pokusavam se skulirati i ne trositi vrijeme na razmisljanja i prevrtanja te gorcine u sebi. Al vulkan kljuca...

Lavko, jel ti vidis kaj si napisala!? Dramila si 20 godina. Receno u proslom vremenu! On se pocinje opustati! Primjecuje da si se promijenila!
Samo ga pusti da drami, bit ce tih "e sad sam ja na redu" izjava jos. Reci samo ok I potapsaj ga po glavici (u mislima, jel'). Samo ti I dalje radi na sebi I hodaj kod svog psihica. Uzimam si slobodu da kazem da stvari kod tebe idu svakako na bolje.

[Lili75]

Ne znam jesam li ja s Marsa al nije isto ako netko ima dijagnozu i silno se trudio promijenit usporedjivat sad s partnerom koji bi trebao bit sretan da se dijagnoza "ublazava" a ne sad jos stavljat sol na ranu i maksimalno testirat granice tog drugog koji se velikim trudom i mukom uspio "korigirat".

[nanimira]

Eh, to je dobro pitanje - ako mi s dijagnozom imamo pravo na vrijeme za korigiranje, tada bi i partner trebao imati to pravo. Nadalje slijede pitanja o tome tko tu ima prednost, tko se vise trudi\o\la,te kako cijeniti promjenu bez gledanja unazad. I treba li usitinu primati ' medalje za to' ili je dovoljno,kako uh-puh kaze,potapsati po glavi i kad je dobro i kad nije. Tu sam jednom procitala da je netko napisao da je brak red dreka i red meda..ai,mozda sam tradicionalna, jedno mi ipak prevagne-mi smo obecali biti tu jedno za drugo,do kraja...veselit se kad je
Lijepo, plakat kad je tuzno, brinut kad je bolesno...i tako sve dok jedno ne krene maltretirat esenciju drugog- tu stavljam tocku.

[Uh-puh]

Lili, skroz si u pravu. Ja nisam shvatila da lavkin muz drvi sada po njenim boljkama, nego da je vise u stimungu: napokon je postalo normalnije, tako je trebalo biti cijelo vrijeme, toliko godina je potraceno na borbe i navlacenja oko xy (ne znam sto se odigravalo kod njih proteklih godina), a moglo je biti tako dobro itd.

Mozda grijesim, mislim da kuzim malo lavkinu situaciju jer sam bila u jednoj, ne slicnoj, nego samo usporedivoj, u smislu kad jedan partner pati od ponasanja onog drugog. S tim da MM nema dijagnozu, al je imao burn out i ja sam mu bila zrtveno janje.

Ne znam kako netko razmislja tko je od starta s nekim tko ima dijagnozu., pisem samo iz svojih cipela i nadam se da ce nesto od toga biti od pomoci.

[Uh-puh]

Hocu reci da je i on bio pod psihickim pritiskom I to dugo I da se I on treba oporaviti

[tangerina]

Ne znam jesam li ja s Marsa al nije isto ako netko ima dijagnozu i silno se trudio promijenit usporedjivat sad s partnerom koji bi trebao bit sretan da se dijagnoza "ublazava" a ne sad jos stavljat sol na ranu i maksimalno testirat granice tog drugog koji se velikim trudom i mukom uspio "korigirat".

pa reći njemu da bi trebao biti sretan je isto kao i reći lavko nek se opusti
čovjek se osjeća kako se osjeća i nije to lako promijenit preko noći, imao dijagnozu ili ne

lavko, ne znam koliko je on otvoren ka tome da proradi s nekim sve to skupa?
msilim, ja razumijem taj stav "mogu ja sad malo dramit", samo to nema smisla ako ćeš dramit bez cilja i konca

[Lili75]

Evo bas si to sama rekla ja se bojim da se ne radi o ovome iz zadnje recenice bez cilja i konca a nekako sumnjam da bi on s nekim radio na seni jer "nije problem u njemu".

Neka me lavko ispravi ako grijesim.

meni je lavko strasno simpaticna i bas sam "osjetila" taj ogroman trud koji je ulozila u rad na sebi i osvijestila mnoge stvari.

[lavko]

Nije dijagnoza opravdanje. Ja sam shvatila da ne moze netko biti zrtva mojih sranja dovijeka. Tko god ima dijagnozu trebao bi biti svjestan da neke twrete mora nositi sam. Al to dolazi s debelim radom. Na žalost pocela sam raditi na sebi tek nakon poroda. Prvih 20 godina nisam. A mogla sam čuda napraviti.

Ono što se meni čini pozitivno je da je on spreman na suradnju. Sad kad mu pruzim ruku primi je.

Ja se samo bojim da mi psihicka nece pozivit dovoljno dugo da me "sredi" hahaha.

[Apsu]

Lavko, pa ne može tebe psihicka srediti. Na prvom mjestu sredujemo sami sebe, a ostali su tu kao pomoc ili kao izgovor. Psihicka ti moze malo pomoc, ali ne moze ti biti izgovor da ne radis i dalje sama na sebi i sama sa sobom

[Uh-puh]

Kaj ne bi mogla? Da nema volje ne bi ni isla k njoj. Lavkina snazna volja I psihiskina ekspertiza

[lavko]

No pa to sam mislila.ona mi da alat, ja sredjujem, mora mi prenijeti znanje.

[AmaranthQuinoia]

Slucajno svratih i doceka me materijala za citanje na plazi
Uhh, ja sam u nekim trenucima muskarcomrzac, pogotovo jer vise nego ikad primjecujem oko sebe isti obrazac-mama koja radi vecinu svega vezanog uz djecu/kucanstvo, te ocevi kojima se ne da.
A nije da te zene ne rade svoje radno vrijeme.
I nikada jos nisam nigdje nasla da se muskarac zali da doma previse radi, dok zena cijelo vrijeme surfa i gleda tv.
I deff je stvar odgoja. Dok me mama nekad preko telefona pita sta cu skuhati za rucak svome muzu (bas tim rjecima) doslovno me preplavi osjecaj bijesa. Grozno.

[AmaranthQuinoia]

To je, Peterlin, sve ostalo dobra volja. I tu se pokazuju junaci. Ali nemamo iste postavke i nikad necemo. Ja se ne bih upustila nikad u slaganje ugradbenog ormara kojeg je mm slozio u nasoj sobi. On se ne upusta u uređenje interijera kojeg sam ja preuzela. Tu su nasi mozgovi drugačiji i bit će drugaciji jer mi nemamo jednako razvijene mozdane strukture. Mi nemamo iste hormone. Mi ne volimo cak na isti način!

A u kući je onda na nama da pokazemo volju da podijelimo mimo tih postavki. Da se potrudimo ali i da razumijemo zasto su muzevima nebitne/nevidljive stvari koje nama jesu. I obratno. Mm je tu zakazao. U toj dobroj volji. Al dajem mu neki benefit zbog tih razlika. Sto ne znači da mislim da ne moze uopće.

Pa ja mislim da su nasi mozgovi zapravo isti, samo su u vrijeme najbrzeg i najjaceg razvijanja "oblikovani" razlicito. Ovisno o tome kako su nas roditelji i drustvo tretirali kad smo bili mali, a takodjer i na koje nacine smo se igrali-sve je to utjecalo na nas mozak.
Cesto se igracke odredjuju prema spolu- sto je uzasno lose, pogotovo za cure.
I mislim da takve stvari uvelike odredjuju mozak i razmisljanje pojedinca. Sigurna sam da su se nase generacije muskaraca igrali s legicima, popravljali svakakve masine itd...a cure su imale kuhinju i bebe i sl.

I iako se snalazim u prostoru 100 puta bolje od mog muza, ipak je meni dodijeljena kuhinja

Salu na stranu, svi smo isti, ali nas dijele i odredjuju glupe forme, ocekivanja, predrasude.
Daj curici alat, daj deckicu bebu. Jedino tako ce jednom kad i sam bude otac osjecati to kao nesto prirodno, dok mu zena sarafi po autu..
Dosta je vise da spol odredjuje vrijednost!
Uffff

[Danka_]

Dok me mama nekad preko telefona pita sta cu skuhati za rucak svome muzu (bas tim rjecima) doslovno me preplavi osjecaj bijesa. Grozno.

A što joj kažeš na to, kako joj odgovoriš?

[AmaranthQuinoia]

A što joj kažeš na to, kako joj odgovoriš?

Ona zna da ne volim takva pitanja. Najcesce ne odgovorim.

[Peterlin]

Ona zna da ne volim takva pitanja. Najcesce ne odgovorim.

Takva je i moja mama, možda je to stvar generacije. Ja sam se spasila kad sam prestala takva pitanja doživljavati osobno, jer nisu u biti zlonamjerna, samo su pokazatelj odgoja naših majki iz nekih drugih vremena. Kome činim štetu kad se uzrujavam oko toga? Isključivo sebi. A mama ionako ne vidi u čemu je problem. Pa sad već godinama imam mir jer i ja nju pustim na miru. MM kuha rijetko, uglavnom kad mene nema doma. Što sam napravila da stvari približim svom idealu ravnopravnosti? Učim sinove kuhati i to uspješno. Meni je to dosta.

[Dijana]

Slažem se s Peterlin; AQ, nećeš ti taj obrazac promijenit svojom ljutnjom jer je preduboko usađen u većinu tu generacije. To ti njoj dođe više automatski.
Možeš nekad i na šalu okrenut tipa, njemu nisam ništa, a sebi šta već, on će si već sam skuhat. Možda skuži. Ne vrijedi ti na to trošit živce.

[tangerina]

i moja je baka znala pitat to pitanje
pa nakon što je nekoliko puta dobila odgovor (bez ljutnje, normalan) da danas muž kuha, ili da nam moj tata kuha ručak, pitanje se pretvorilo u "tko danas kuha?"

[Barbi]

Ja mami često kažem da sam iz svog djetinjstva i obiteljskog života u primarnoj obitelji najbolje naučila kako ja ne želim jednog dana živjeti. Mi djeca a ni tata baš nikad nismo ništa radili po kući, nismo imali nikakvih obaveza osim škole, mislim mogli smo ako smo htjeli naravno pospremiti ili nešto skuhatii ali nije bilo obaveze. A tata je u životu skuhao mislim jedino špagete, a i oko toga je bilo anegdota kako ih je podgrijavao na plinu u plastičnoj cjediljci. Očistio kupaonu npr. nije nikad.
Zato sam valjda i nesvjesno birala samoodržive muškarce, koji su znali i mogli živjeti sami, a kuhanje i čišćenje im je bila normala. Djeca imaju svoje zadatke i obaveze u skladu s dobi od valjda druge godine.
Tko zna što će oni naučiti u svojoj primarnoj obitelji.

[Willow]

što se tiče igračaka, ma to nam je u genima

moj mali nikad nema poriv uzeti bebu i ljuljati je npr. a mala ih stalno nosa, pjeva im, ljuljuška, pokriva... ali se bome i s legićima igra

[NetkoMiOteoNick]

...Što sam napravila da stvari približim svom idealu ravnopravnosti? Učim sinove kuhati i to uspješno...

Evo mojeg novog ideala - neka ih tata (mm) uči kuhati.

[Peterlin]

Evo mojeg novog ideala - neka ih tata (mm) uči kuhati.

Hehehe... moj tata zna kuhati jer je odrastao bez oca, pa su brat i on kuhali dok je njihova mama radila. To naučiš kroz život, usput. Moja mama kuhala je dugo godina ali sad jako slabo vidi pa im jako dobro dođu tatine vještine jer sad on kuha.

Kod mene doma postoji tekica, kuharica *for dummies* koju pišem sinovima, a s kojom se uredno služi i mm kad mu treba, jer unutra pišu iskustvena vremena za naš ekspres lonac, recimo koliko dugo treba gulašu. To je razmjena informacija i uopće nije bitno tko je u muškim cipelama, a tko u ženskim.

Moji kolege na poslu znali su se čuditi kad sam pričala koji silikon je najbolji za kadu, koji gleter i koja farba za kupaonice...jer to je kakti muški posao. Smiješno... ja sam godinama živjela sama i naučila sve. A mm nije s dvije lijeve za šivaćom mašinom. Krojiti baš ne zna, ali šivati zna. Naučio je dok je svojoj mami servisirao šivaću mašinu. I moj mlađi sin zna. Starijeg ne zanima.

I ne kužim kaj ljudi rade toliku buku oko kuhanja i čišćenja, neš ti teškog i zahtjevnog posla... Evo, moj mlađi je danas oprao prozore na dnevnoj sobi i kuhinji, stariji je objesio zavjese i pobrisao prašinu, muž usisao, ja skuhala ručak i još me čeka džem od bresaka, a imamo 100 vremena za ljenčarenje. Nije problem posao, problem je da ga se treba rasporediti jednoliko, da nikom ne bude previše.

[seni]

peterlin, super jednostavno i super logicno!