Sirius i Beti napisale ste prekrasne postove.Bas ste me raznjezile....
Mojca ja ipak mislim da ti imas posebne osjecaje prema svom rodnom Splitu barem kako citam iz tvojih postova
 |
|||
|
|
|||
Sirius i Beti napisale ste prekrasne postove.Bas ste me raznjezile....
Mojca ja ipak mislim da ti imas posebne osjecaje prema svom rodnom Splitu barem kako citam iz tvojih postova
poznam dosta ljudi koji su odselili ili se rodili vanka pa vratili...
prija s faxa živi u Belgiji već 5 god - kaže,daleko od toga da joj financijski nije bolje tamo (ali eto,opet se morala vratit na poso 4mj po isteku porodiljnog) ali kaže,ovdje si uvijek stranac i manjina i tako te i gledaju...
prija koja se rodila i živila u Kanadi došla odi studirat i ostala...ne vraća joj se u Kanadu (između ostalog i radi klime,kaže užas), ovdje joj je super a što se tiče domoljublja rekla je da je poručila dijaspori da malo smanje doživljaj jer da je odi situacija drugačija nego je oni doživljavaju....npr. bili smo na nekoj večeri,zna svaku folk pjesmu od Slavonije na dalje a ju gledam otkud ti to znaš? Plesala u folklornom ansamblu gdje su ih sve učili,brat joj tamo svira mandolinu...ono,Hrvatstvo se ističe s velikim ponosom...
očev rođak jedva dočekao da se vrati iz Australije gdje je otišao za vrijeme rata, da su to dolje glupi ljudi koji uzišu za kraljicom koja im je miljama daleko (u Velikoj Britaniji)....
radio je svašta,otvarao svoje firme za čišćenje prozora, pa održavanje ureda itd itd...nije htio nikad ništa kupiti da se veže nego sve u najam...od auta do kuće....
sada tu radi za neku dostavnu firmu,sigurno mu je dolje financijski bilo bolje ali eto,nisu mu se svidjeli ni ljudi ni klima i jedva je čekao doma...
pojam sloboda je vrlo rastezljiv,malo tko je danas uistinu slobodan...tako da mi je to sve vrlo ironično danas...
pokrali smo sami sebe zadnjih 20god više nego bilo koji monarh koji je nama u prošlosti upravljao...dapače,oni nam napravili ceste,škole,uveli reda...
bilo bi super dat se u koncesiju Omanu ili Kataru, napravili bi od nas El Dorado....
sami izgleda ne znamo i ne možemo....čula sam neki dan da nam se u roku 5god ovim tempom događa Grčki scenarij....
A ja poznajem puno ljudi koji su otisli i nikad se nisu vratili i povratak im ne pada na pamet. Neki su se vratili, neki putuju kao nomadi. Sve je to relativno.
Meni nedostaju neki segmenti kulture zivljenja, ponekad mi nedostaje Zagreb u cijelosti i onda naravno obitelj i prijatelji koje ne vidjam dovoljno cesto. S nekim ljudima je zahladio odnos jer smo predaleko. Patriot nisam, ni sad, niti sam ikad bila. Njegujem tradiciju koja mi odgovara, cija god bila. Nesto je nase obiteljsko naslijedje, nesto je valjda 'tradicionalno hrvatsko', nesto je americko, nesto je lokalno odavde, a nesto izmisljamo u koracima. Svejedno mi.
Nisam prilagodljiva kao kli_kli, a jos manje odusevljena saveznom drzavom koja su meni dodijelile karte (vec sam vise puta rekla da cu drugi put pametnije traziti muza), ali nije me nimalo briga za zastave, rodnu grudu kao takvu, a ni drzavljanstva. I ovo ovdje stalno odgadjam uzeti jer mi se jednostavno - ne da. Puno je papirologije, a lijena sam. Ne volim se zamatati zastavama, nis. Ne slavim ni hrvatske drzavne praznike, a ni 4th of July. Sve mi to ravno.
Split nije moj rodni grad.Lili75 prvotno napisa
Sirius i Beti napisale ste prekrasne postove.Bas ste me raznjezile....
Mojca ja ipak mislim da ti imas posebne osjecaje prema svom rodnom Splitu barem kako citam iz tvojih postova
Ja sam pak teški patriot i domoljub, kao i moja djeca i obitelj. Rasplačem se kao kišna godina kada gledam ove ratne filmove, u srce me diraju ratne pjesme koje smo slušali iz skloništa... Svi muški članovi moje obitelji (MM, stric, ujak...) prošli su popriličan ratni put, ranjavani su i svi redom su bili dragovoljci. Volim svoju domovinu, ne volim lopove koji su ju opustošili, ali grb i himna u meni bude posebne osjećaje i moram priznati da mi je srce bilo veliko ko kuća kada sam gledala ovaj mimohod. I zbilja bih bila iskreno žalosna da moja djeca ne uspiju naći svoje mjesto pod suncem u ovoj zemlji kada jednog dana porastu...
Ja sam van zemlje vec 12 godina, i koliko god mi nedostaje moj Zagreb, obitelj i prijatelji - ne vraca mi se doma. Dovoljan je jedan posjet da me odmah prodje svaka zelja za povratkom, a ne zivim u Skandinaviji nego u Turskoj koja je puno politickih i raznih drustvenih problema.
Mislim da je Hrvatska fenomenalna zemlja po pitanju prirode, nekakve laganini kulture zivljenja, kafice, druzenja...
Ali uhvati me teska tuga kad se sjetim kako ta zemlja funkcionira na razini osnovne egzistencije, kako se dobiva posao, kako je tesko imati vlastitu firmu, protiv kakvih se administrativnih vjetrenjaca treba neprestano boriti. U Hr svojoj djeci ne mogu nista priustiti, mislim da to danas mogu samo rijetki na pozicijama i s nekakvim obiteljskim kapitalom.
Najgore od svega je sto poznam puno ljudi koji su isto tako u dijaspori i svima nam je zajednicko da bi se jako rado vratili, doprinijeli svojoj zemlji, primijenili nauceno na sveopcu dobrobit - samo da nam je omoguceno ono najosnovnije - zdravo trziste rada i zakonski okviri povoljni za pokretanje vlastitog posla.
Planiramo opet seliti kroz koju godinu, ali to nazalost nece biti Hrvatska. Zao mi je jedino staraca, sestra se takodjer misli da li da ode. Na kraju cemo i njih dovesti kod sebe, a u Hrvatsku samo na odmor.
I jos nesto, nije svakome lako otici. Meni je prvi odlazak bio avantura, dok imam rodjake koji ne bi napustili Hrvatsku sve da svakodnevno padaju sjekire. Svatko se bori kako zna i umije, ne treba nikome olako suditi.
a cuj ja rodni smatram di sam odrasla i provela djetinjstvo a ne gdje sam rodjena. No dobro...
Ja se kao manjina osjećam ovdje. Ne nacionalna, za to me zaboli uvo, nego manjina po stavovima, ponašanju i svemu ostalom na što sam sama mogla utjecati.
U razvijenijim i pristojnijim zemljama, osjećala bih se zasigurno bolje.
Posljednje uređivanje od Zuska : 07.08.2015. at 00:03
Tako je nekako i kod mene. Odnosno, skroz se slazem s opisom Hrvatske, samo mislim da se ja ne bih (jos) vracala.
evo, točno ovako se ja (pre)često osjećam u svojoj domovini
i to je jedan od razloga zbog kojeg bih otišla
no, postoji i puno drugih razloga zbog kojih ne bi otišla
oni su prvenstveno sentimantalne prirode
i odnose se na obitelj i kuću...
moj muž često priča o odlasku
a ja stvarno radije ne bih išla nikamo
ne zbog domovine
nego zbog obitelji
palo bi mi teško da sam daleko od svih njih i da se viđamo jednom/dvaput godišnje, već imamo neke članove obitelji u belom svetu i ne bih nas još više rasula
to mi je eto glavni razlog, ne želim ni razmišljat šta sve možda oduzimam djeci jer im ne želim oduzet priliku da češće viđaju prabaku i pradjeda
nama je relativno ok financijski, tj spustila sam ljestvicu dovoljno nisko da se ne žalim previše. Ne možemo ni sanjat o odlasku na ljetovanje, ali šta ima veze živimo na moru. Puno stvari oko sebe ignoriram koliko god mogu, gradim neki svoj mikrokozmos..
ali evo prošli tjedan me jedna možda mala stvar izbacila iz takta totalno. Naime, ko je bio u Splitu zna da je to grad koji se uglavnom sastoji od zgradurina i betona i vrlo vrlo malo zelenih površina. Kako moja sestra kaže, Splićanka svako stablo zove park :D i neki dan vidim plan za jednu neizgrađenu rupu u našoj blizini: 4 25katnice od stakla, pored kojih će ovi gorostasi od zgrada izgledat kao male bebe. Jer zašto bi tim desecima tisuća ljudi koji tu žive trebalo išta drugo nego 25katni stakleni hotel?
Ima jedan mali park, i njega koristimo za pse i djecu na smjene.
izluđuje me taj profit prije svega, pare pare pare i zgrabi bez granica
Ako baš hoćeš, prema svom nerodnom gradu, imam vrlo miješane osjećanje... Od sentimenta prema prošlim vremenima do gadjenja iz razloga koje opisuje tang, ali to nikako nije osjećaj pripadnosti.
ma Mojca draga ne trebas ti meni pojasnjavat.sve 5. Kuzim o cemu pricas.
Na ovu temu ja za sebe mislim da bih se bez problema spakirala i otisla s obitelji.
Nije isto ici van solo kao sto je probala peterlin i s obitelji djecom radi njihove bolje buducnosti.
Razmišljanje u granicama mislim da se još zove dogmatiziranje. Ako govorimo o ljubavi, ne volim zemlje, one mi se mogu svidjeti više ili manje s obzirom na svoj geografski položaj, klimu...ja volim ljude, bez obzira na njihovu orijentaciju, boju, vjeru... A domovine na papiru imam dvije, međutim više bi me veselio samo jedan pasoš na kojem piše Kozmopolit od bilo kojeg drugog.
Nažalost, to zasad može biti upisano samo u srcu.
U potpunosti razumijem.
ja mislim da dom možeš stvoriti bilo gdje
i da se ne treba vezati za stvari
imala sam priliku osjetiti ratne godine i doživjeti koliko je sve varljivo
danas imaš, sutra nemaš
pa se opet stvori
no oko mene su ljudi uglavnom odgojeni na način da im se utuvljuje u glavu kako su čuvari "ognjišta"
"djedovine" i tako toga
što je divno i krasno dok ti ta očevina djedovina domovina daje mogućnost da živiš dostojno čovjeka
nekako gubi smisao dok grcaš u minusima, strahuješ od stečaja, čekaš plaću ko ozebao sunce, računaš na povrat poreza i kupuješ drva na rate
svaka čast djedu i pradjedu ali ja bi da živim za žive
to što se finacijskog stanja tiče
što je samo dio onoga što muči mene i većinu oko mene
zatmi taj moralni aspekt
ne znam kako vi ali ja s tim imam problem
smeta me to sve nešto "upoprijeko", mutno, preko veze ovo, preko veze ono
ma daj
ispada da ti za vrtić djetetu treba veza
pa hebemu
jel to normalno?
jel to u uređenom društvu potrebno?
pa onda veza pa upis u prvi razred, jer se u prosvjeti isto nakupilo kadra i "kadra"
pa vezama nikad kraja, nastavi niz...
pa nama se vrti život oko traženja veza
ježim se
o poslu neću pričat, al uopće
itd.
pa jedna užasna negativnost koju primjećujem prečesto
ubij drugačijeg, prognaj ga, zatari ga...
ubij pedera, srbina, cigana
ajmo svi u rat
i ne samo gore navedene
prognaj i one koji nisu protiv njih
jer to su isto neprijatelji
jer ako nisu za nas onda su protiv nas, neprijatelji, nego što
i tako, ima toga hrpu što mene smeta
s druge strane ima i pregršt stvari koje osobno jako cijenim
i bilo bi mi se teško rastati s time
najprije ta jedna komocija s kojom živim
laganini, bez hiće, prijatelji i obitelj nadohvat ruke
ako imam problem skoknem da prijateljice dvije ulice dalje pa potražim savjet ili samo ventilanu
ako dijete treba pripaziti iznenada, skoknem do mame ili svekrve ulicu dalje
ručamo skupa, mi obitelj, svaki dan u 3
meni je to jako važno
pijem s mužom čaj svako poslijepodne, na terasi iza kuće dok se djeca vrzmaju tu oko nas
provodimo vrijeme skupa, bliski smo, svakodnevno puno vremena provodimo zajedno
imam prijateljice koje žive daleko i koje ne provode vrijeme sa svojom djecom
jer ne mogu
jer rade do 18 sati i dolaze doma oko 19 sati
i viđaju djecu preko tjedna po 2 sata
meni nezamislivo
dobro, za to te prijateljice mogu s druge strane neke stvari o kojima ja samo mogu sanjati
to je opet valjda do čovjeka i do prioriteta..
i tako, mogla bih unedogled nabrajati i dobre strane življenja ovdje gdje sad jesam
ali da pomislim kako mora biti lijepo pripadati jednom uređenom društvu, pomislim
često..
Ja sam uz domoljublje citav zivot vezala slike koje vecina sada nabraja tu kao tipicne.
Sve dok nisam rodila E. i upoznala vrhunske lijecnike koji su iznimni domoljubi i bas zbog toga su u Hrvatsku doveli vrhunski sustav lijecenja . Preslikan izvana. Mogli su svi oni tisucu puta otici i ostati u bilo kojoj vrhunskoj klinici, ali su odabrali ostati. Njihov moto je : " mi smo mala zemlja i svako je dijete vazno".
i tako zive i rade.
To je moje novo domoljublje , od kada sam upoznala njih pojam domoljublja gledam na potpuno novi nacin.
Moja jedna prija se odselila u London. Ovdje je radila kao knjigovođa od jutra za sutra, imala je redovna i lijepa primanja ali u jednom momentu joj je grah pao tako da su se odlučili spakirati. Uspjela se zaposliti u svojoj branši i to na puno boljem poslu nego što se usudila i sanjati. Žena odradi svoju satnicu, ode doma, nitko ju ne zove niti pita išta, ne provjerava mailove, ne razmišlja o poslu, ne sanja tablice i može preživjeti od svoje plaće.
Druga kolegica se isto preselila u Englesku zbog dečka, ona je freelancer ali uslijed bolesti smanjila je posao na minimum. Žive od njegove plaće (on je nekakav ekonomski analitičar u tvornici), radi svojih osam sati, petkom zbriše i ranije, žive, putuju negdje skoro svaki mjesec.
Kaže ljudi rade, odrade i u slobodno vrijeme ne pričaju o poslu.
Meni i mojim prijateljima je glavna tema posao. Kako je, jel plaća na vrijeme, jel ok, jel te još uvijek uzrabljuje gazda? Pa mobinga na sve strane. Onda ovi koji imaju "sreće" raditi po državnim instucijama gdje ih je previše a posla malo se boje da će se ugurati netko tko ima jaču vezu pa ti sav trud, znanje i staž pada u vodu...
Ja sam tu di jesam, radim kao knjigovođa, često ostajem duže, djecu mi mama odgaja koja je srećom u mirovini inače ne znam što bi. MM isto ekonomist, firma mu pred raspadom. Pokušavamo se skrpiti pomoću dodatnih poslova doma tako da kada i jesam s djecom nisam aktivna ni blizu koliko bi trebala i koliko želim.
Da, jedino što me tješi da je ovim mojima u Engleskoj jako hladno, eto kod nas je poprilično toplo što mi odgovara pa se neću previše žaliti.
Ja ne kažem da je svima tako dobro/loše ovdje ili negdje vani, no te priče kako je tempo ovdje umjereniji za moju branšu ne vrijede.
Mada još uvijek ne razmišljam o odlasku van.
Sve je to razumljivo Siriusov, međutim ti ili ja ne možemo znati prave razloge nečijeg odlaska ili ostanka. Niti je naravno tema da netko meni ili tebi objašnjava zašto odlazi ili ostaje. To je privatna stvar pojedinca.
po mom mišljenju, te su odluke uvijek jedna mješavina razloga...
tako da ja bas nisam uvjerena da je jedinici razlog: ja sam domoljub. Ali dobro zvuci.
i vjerujte mi liječnici koji imaju raznorazne privatne poliklinike i slično žive vise nego dobro. I u Hrvatskoj. I bolje nego sto bi živjeli vani. Ako nisu neki super super top 10.
osim toga sa uvidom u dva sustava mogu reci da ima sasvim dovoljan broj visokokvalificiranih profesionalaca u Hrvatskoj i kada makneš tajkune i raznorazne pretvorbene kriminalce, koji jako dobro žive, te bih rekla ukupno gledajući imaju bolji standard i life style nego sto bi ga imali vani.
jer ljudi vani gledaju samo plaće, ali ne gledaju troškove koji su u mnogočemu puno visi.
a u Hrvatskoj ako imaš pristojne novce možeš jako jako dobro živjeti.
Posljednje uređivanje od seni : 08.08.2015. at 08:20
Ne ulazim u nicije privatne razloge odlaska.
Samo objasnjavam da pojam domoljublja nije samo narodna muzika i parole.
Ne odlaze ljudi van samo zbog novca ( iako on dode spontano, jer su uvjeti drugaciji) vec i zbog toga sto ima vise reda. Zna se radno vrijeme, placaju se prekovremeni, postuju prava...
Domoljublje kao neka vrsta emociona one privrženosti je lijepa priča. I u današnjem zapadnom svijetu u kojem nije jedna od bitnih stvari i za preživljavanje, odnosno služ vladajućima da sistemom kruha i igara drži narod, jelte tamo gdje mu je mjesto, je jedna rekla bih, jedna kategorija koja u svakodnevnom životu ne igra neku veliku ulogu. Ljudi se sele puno vise, govore jezike, puno su mobilniji, te se relativno lako pronalaze u razlicitim zemljama europskog kruga koje dijele sličnu kulturu i common sense. Sigurno je da veliki broj ljudi osjeća privrženost i jeziku i ljudima, povijesti, mirisima, bojama, zemlji u kojoj si se rodio i živiš. Ali to nije kategorija koja kapitalno određuje razmišljanje i ponašanje.
Domoljublje i nacionalizam kao "zanimanje i biznis" je po meni jedna negativna kategorija, nažalost kod nas prilično zastupljena, pogotovo od onih kojima je jedna ruka na srcu puna stakorjecivisti i neukusnog kičeraja, a druga jelte duboko u našim džepovima. Za tu kategoriju vrijedi ona poznata izreka:
domoljublje je posljednje utočište hulja.
no ljudi dobiju u principu ono sto traže, pa eto na takvom jednom užarenom derneku blentava "kruha i igara" masa skandira: ubij srbina.
a gospodar života rada i puno toga u Hrvata silazi sa svoje lijepe jahte posjećujući rođendan jednog jelte srbina.
ali što da čovjek kaže, ljudi kojima je domoljublje, nacionalizam određujuća kategorija svega sto jest i sto nije, dobili su to sto su tražili: krv, znoj i suze plus par mrvica sa bogate trpeze onih koji, tom traženom domoljubnom robom fantasticno trguju na radost vlastitih novčanika.
i pri tom im fantasticno uspijeva uvjeriti ne baš pametne mase, da je to jelte sve za Hrvatsku.
Jao, kakvi pesimisti, pa u kakvom vi svijetu živite, zaboga, cure? Rastužile ste me odmah u rano jutro.
pa to i govorim. Neki i ostaju zato sto im se količina uloženog truda i rada vani čini prevelika za ono sto bi dobili, i za ono sto bi izgubili odlaskom vani.
jer naravno da nije sve u novcima.
Jao, kakvi pesimisti, pa u kakvom vi svijetu živite, zaboga, cure? Rastužile ste me odmah u rano jutro.Ande, ajde lijep je dan, sunce sija....
Seni , sve u zivotu, pa i svaki ideal mozes koristiti za dobro.
Ili za lose. Prema vlastitim mogucnostima, stavu i izboru.
Nije domoljublje nista posebno u toj prici.
sve je podlozno manipulaciji , vlastitoj samopromociji i koristi.
Isto tako stvari se mogu ciniti na nacin da nekoj zemlji bude bolje , a onda i bolje cijelom svijetu.
ne mislim pri tome na politicare i tajkune. Rijetki od njih su u kategoriji zdravog patriotizma i " cinim bolje da bi svijet bio bolji".
Posljednje uređivanje od sirius : 08.08.2015. at 09:01
potpisujem seni svako slovo. i frustrira me kada mi se suptilno objašnjava da ako kritiziram naše društvo da zapravo nemam domoljubne osjećaje.
jer nije hrvatski jezik samo poezija. ovih je dana hrvatski jezik puno više govor mržnje. danas čitam kako su neki klinci od niti 15 godina jučer popodne na glavnom trgu glavnoga grada vrijeđali skupinu britanskih turista među kojima je bio jedan tamnoputi mladić. nakon 15 minuta reagirao je jedan čovjek kojeg su onda proglasili četnikom. i kada se čuju one parole kako "toga" svuda ima i kako i drugdje ima idiota pitam se da li ti koji ih izgovaraju stvarno misle da usred bijelog dana na glavnom trgu jednog Beča dolazi do takve situacije? i slažem se da idiota ima svugdje, ali jedino na našim prostorima takvim se fašistima tepa da su domoljubi. jedino na ovim prostorima ispred hnk ljudi diž ruke u fašistički pozdrav dok ih policija gleda. a društvo im nalazi opravdanje. pa sjetimo se samo šimunića. koliko mu je ljudi našlo ovakvo ili onakvo opravdanje. uglavnom, kada razmišljam o odlasku, razmišljam zbog toga što želim živjeti u slobodnijem i pravednijem društvu. jer ga i zaslužujem. jer ga moja djeca zaslužuju. a bojim se da sa našom prividnom demokracijom i većinom koja odlučuje toga kod nas još dugo neće biti.
Oprosti, ali što je to tebe toliko zasmetalo kod Šimunića i njegovo poklika Za dom?! Krilatica iz nekih davnih dana?? Misliš da se on referirao na to? Sada Thompsonu prijete kaznom zbog pokliča Za dom. 1992 na bojišnici nastala je njegova Bojna Čavoglave sa tim uzvikom. I nikada nikome u ovih 20 godina nije palo na pamet reći da tu ima i traga ustaštvu ili nečem lošem. Dapače, pjesma se vrtila na svim mogućim postajama, ratnici su si dizali moral tim pokličem i kretali u bitke. A ova balavurdija koja veliča ustaštvo, fašizam i neka minula vremena garant da ih pitaš zašto to viču nebi znali ni beknuti o povijesti, a kamoli tek nečem više i kao što kaže stara poslovica "U svakom žitu ima kukolja", tako i tih bar budala ne predstavljaju mišljenje i mentalitet jedne nacije. A kad već spominješ HNK, što pak stvara Frljić u Rijeci?! Ali to pak spada pod "slobodu govora". Ma dajte molim vas...
živjela sam na zapadu i doživjela da se moje četverogodišnje dijete( nakon godine dana u ustanovi)u parku ne želi igrati sa djecom koja su 'tamnija'. malo je reći da sam bila šokirana.
na žalost mislim da su i na zapadu ljudi vrlo netolerantni. međutim, postoji razlika u sustavu.tamo sustav kažnjava netolerantne postupke.za mijenjanje stavova je potrebno još punooo generacija.
Ovaj tvoj post dokazuje koliko duboko je ovo društvo u banani. Ti se sjecas 90tih ili su ti samo pričali? Ja se sjećam, prilično dobro, i sjećam se kako je taj pozdrav reinkarniran i sto je značio. I sto znaci i danas.
Zapravo, nevjerojatno mi je ovo citati, ne pratiš medije zadnjih x godina?
Post od Leirman je tocno ono o cemu pricam. U raspravu o pozdravu pod kojim se pobilo i mucilo tisuce nevinih necu ulaziti. A Frljic? Sto radi? Kroz umjetnicku platformu pokusava suociti ovaj narod sa njegovim primitivizmom. Ili ti takodjer mislis da nije potrebnp spominjati Aleksandru Zec? I da je 5 zena koje su pricale svoje ratno iskustvo 5.8. zasluzilo da im pomahnitali kreteni prijete?
Frljic je doveo 5 zena na pozornicu da pričaju o svom doživljaju rata.
Zene raznih nacionalnosti, ali zene, civile. Nečije supruge, kceri i majke.
I one su, zamisli, na sasvim krivi datum, pricale o ratu, o stradanjima.
Uz proslavu, jos jedan podsjetnik sto se dogadjalo, i uz proslavu, jos jedan podsjetnik da se ne zaboravi, da se ne bi opet dogodilo.
I onda je to vrlim Hrvatima zasmetalo.
Slušam komentare gradjana Rijeke, sve ok al ja krivi datum.
Ma kako krivi? To je bas pravo vrijeme za ne zaboraviti strahote svih boja, svih vjera, svih nacionalnosti.
Tako da Frljic, uz malu Miu, svjetla tocka 20godisnjice Oluje.
Makar mi se čini da je sve ovo što se sada piše i iznosi svakako offtopic, ipak ću odgovoriti. Naravno da se sjećam devedesetih, nisam baš takva mladica kakvom me možda smatraš i naravno da pratim novine. Ja uvijek i zauvijek ponavljam, pa neka smeta kome god hoće, rat je vođen na prostoru Hrvatske, to je bio OBRAMBENI i OSLOBODILAČKI rat. Ako su pojedinci radili zločine, tim pojedincima treba suditi. Ali nije postojala politika Velike Hrvatske, za razliku od politike Velike Srbije, pod čijim su parolama stradali deseci tisuća nevinih HRVATA. Spominješ Aleksandru Zec? Sjećaš se Vukovarske kolone, Ovčare? A primjera silovanih Vukovarki i ostalih žena je toliko da o tome uopće ne želim počinjati...
I da, ne smatram se primitivnom, nebi mi smetalo da niti jedno od moje djece oženi osobu srpske ili bilo koje druge nacionalnosti, dapače, svaki je čovjek za mene dobrodošao, ali ako je čovjek.
Postojala je. Nazalost.
Here we go again...
Rekla sam da je totalno off topic i uopće je nepotrebno voditi takve rasprave, bar na ovom topicu gdje se raspravlja o tome otići ili ne. U duhu toga, jučer smo sreli supruga od sestrične od MMa koji su prije 2 godine otišli u Njemačku. Prvo je otišao on, za par mjeseci i supruga sa djetetom. On je do tada radio u hladnjači, za skoro 3000kn neto, ona je bila bez posla i imaju sineka koji sad ima 7, podstanari i bez auta. Uglavnom, sada su došli na odmor ovdje i u posjetu obitelji, oduševljeni su životom koji sada žive vani, kupili su polovan auto, dječak je krenuo u drugi razred, uči polako jezik, ona radi u struci (dom za starije i nemoćne). Kaže, sa jedne strane su se preporodili, ali sa druge jako mu teško pada razdvojenost od ostatka obitelji - mama, tata, stričevi, tete... Kada sam ga pitala misle li se u skorije vrijeme vraćati, kroz suze je rekao da u skorije vrijeme ne. Iskreno je priznao da mu je tamo jako teško, muči ga strašna nostalgija, ali zdrav razum je nadjačao osjećaje i eto - još jedna mlada obitelj manje u Lijepoj našoj...
Poklič ZDS bio je i ostao službeni pozdrav Pavelićevog režima (a znamo, jel, kako se P. odnosio prema dijelovima svoje domovine i kako je svoj narod lijepo nasanjkao '45.) kao što su podignuta desnica i svastika bile Hitlerov pečat, ma koliko daleko u povijest sezala prošlost tog križa.
Tu završava svaka rasprava.
Tko urbi et orbi želi objaviti koliko ljubi domovinu, neka vikne Živjela Hrvatska, Sve za domovinu, Plaćajmo porez, Ne glasajmo za idiote, Kupimo smeće za sobom itd.
Ona osoba koja smatra da je domoljublje=ustaštvo, nema pojma ni o čemu.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 08.08.2015. at 12:40
Upravo tako
Veći je problem što prevladava mišljenje da ako nisi potpisao za obiteljaše, ne ideš s MPT mjeriti kukuruze i spomeneš stradale drugih nacionalnosti, nisi domoljub, ma ne samo domoljub, vjerojatno nisi ni Hrvat.
Posljednje uređivanje od Cubana : 08.08.2015. at 12:55
Pa kad vidiš što Frljić radi i kako se na Rodi potpisuju bez ikakvih sankcija militantne radikalne lijeve skupine zapitaš se koga se zapravo treba bojati.
Kad su stajale za štandom U ime obitelji i mlade cure su bile meta fizičkih napada "hrabrih boraca za ljudska prava"
Ne branim ustaštvo, 90-tih sam se i ja kao manjina naužila svoje porcije, al ne zamjeram nikom i danas razlikujem extreme od pravog domoljublja i ne tražim povećalom svaki incident.
Zlonamjerno je među tolikim ljudima koji su prošli što su prošli cijepidlačiti oko par balavaca.
Trebalo bi jednako staviti izvan zakona obilježja totalitarnog komunističog režima pod kojim je ubijeno i zatvoreno stotine tisuća ljudi u trajanju od 50tak godina. Lako je ovako biti glasan i blatiti nečiji patriotizam i obrambeni rat.
Jupiiiii, ustaše i partizani su se probili i na rodin forum, juhuuuhuuuu, samo to sam čekala. Nema nam pomoci. Nema.
naravno, dok se samo ljevičari to je demokracija i nema nikakvih granica, a kad netko spomene nešto drugo to su podjele.
Sto Frljic radi? Evo bas me zanima.
BRAVO! Upravo to ja cijelo vrijeme govorim ljudima oko sebe i upravo to me strašno smeta i "bode u oko" kod svake teme slične ovoj...naravno, dok se samo ljevičari to je demokracija i nema nikakvih granica, a kad netko spomene nešto drugo to su podjele.
Pravila pisanja postova
