Ovo si super sročila, tako nam je u svemu, moglo bi se bez problema postati i na onom topicu o odlasku iz HR (i sve to uz konstataciju nažalostZuska prvotno napisa
)
 |
|||
|
|
|||
Ovo si super sročila, tako nam je u svemu, moglo bi se bez problema postati i na onom topicu o odlasku iz HR (i sve to uz konstataciju nažalost
Bas tako.
Moje je dijete neko dan dobilo etiketu 'razmazeno' zato što smo pregovarale o nečemu. Susjed kojeg smo tad srele u psećem parku je to čuo i odmah donio zaključak.
Posljednje uređivanje od Mojca : 07.08.2015. at 12:33
X
I iz tog razloga meni nisu prihvatljivi.
Posljednje uređivanje od Anemona : 07.08.2015. at 12:35
Vjerujem da mali Donat nosi pelenu, pa ga, daj Bože, taj udarac nije toliko zabolio, makar je i sam čin ružan i ponižavajuć... Mene BOLI onaj dio da ga je 20 minuta ostavila samog da vrišti u sobi!!! Dvije minute bi bile u vrh glave dovoljne da maleni shvati "poruku" ako je to već način na koji dotična rješava probleme, ali 20??!!! To mi je slično kao oni "trikovi" za uspavljivanje bebe, kada ju pustite da vrišti, a vi izađete iz sobe, pa se taj period smanjuje... Ma sva mi se kosa digla na glavi, a imam je dosta...
Oprosti ali tebi je ovo normalno? Meni nije.Meni je to čiste manipulacije i razmaženosti.
I sama znam poslati svoju 8-mogodišnjakinju u sobu na hlađenje,da razmisli u čemu je problem ako i nakon trećeg razgovora i upozorenja nastavi po svom.
Da mi policija dođe na vrata zbog toga ?Iako je volim najviše na svijetu,dugo je željeno i očekivano dijete ne bi dobro prošla.
Batine ne odobravam ali postoje i druge metode.Ako joj nije dobro u vlastitoj obitelji postoje domovi za djecu.
Vidjela je kako je tamo i sigurna sam da ne bi željela tamo živjeti.
U kojem ti strašnom svijetu živiš! Ili si ga sebi samoj stvorila.
Kod mene, samo istočno od Učke, nije tako. Moj je svijet ružičast.
Opet jedan post koji mi je tužno pročitati i žao mi je da ima ovako pesimističnih ljudi.
edit - bodo, iskreno se nadam da ne prijetiš djetetu ovakvim stvarima
Posljednje uređivanje od Mima : 07.08.2015. at 13:41
Meni se ova kolumna, nastala kao odgovor na prethodnu kolumnu nije svidjela. Opet mlaćenje prazne slame i vjerujem da je to razlog zašto stručnjaci odbijaju veliki broj ljudi. Naše društvo je odgojeno batinama u neravnopravnom odnosu roditelja i djeteta i vjerujem da postoji određeni broj roditelja koji bi prihvatio promjene kad bi znali kako. Autorica je mogla sažeti u par crtica kako postupiti bez upotrebe fizičke sile u najčešćim spornim situacijama, npr.opasne situacije - kada dijete dira utičnice, ne da ruku u šetnji kraj ceste, stresne situacije - kad se dijete baca i vrišti u trgovini i u parku, situacije kada dijete ne reagira na opomene i u kojoj dobi uopće možemo očekivati da reagira i sl. Naravno da je svako dijete priča za sebe, ali neke smjernice se mogu primijeniti na veći broj djece. I nikada nije suvišno naglasiti da odgoj bez batina ne znači dopustiti djetetu da radi sve što želi i da svima skače po glavi, nešto što mnogi zagovornici batina koriste kao argument. Ukratko, pustiti teoriju malo po strani, a približiti roditeljima praksu.
Beti, možemo se međusobno žaliti, ali takva komunikacija je glupa i nesvrsishodna.
mislim da treba i jedno i drugo, jer treba dovesti do promjene stava, a čini mi se da to ne mogu par praktičnih savjeta. Pogotovo kad baš taj savjet kod nekog ne upali, ili ne upali iz prve...
meni isto nije normalno da dijete od 8 godina zove policiju, moja od 7 ne zove još nikoga sama...ne znam, treba dobro promisliti što je dovelo do toga...isto tako im se ne sviđa prijetnje djetetu s domom, izbacivanjem iz kuće i sl. Već sam negdje nedavno pisala - ne treba prijetiti s ničim što niste u stanju i provesti ili, ako u ludilu i provedete, niste se u stanju nositi s posljedicama.
Beti, ružičaste su ti.naočale... Da ih skineš, možda bi i vidjela stvarnost o kojoj Zuska priča.
nisu to prijetnje, ako će zvat policiju i žalit se uokolo iz gluposti, kako naš revni sustav voli radit di ne treba, a ne radit di treba, mogli bi završit u domu. Kaj nije bio slučaj u VG prije par godina, kad je zbog zivkanja plavog telefona da bi se osvećivalo mami za normalan odgoj, socijalna služba izmjestila djecu.
Nikad čula za taj slučaj, mislim da su naše vrle službe ipak pametnije od toga.
Iz ovog što je bodo napisala ipak se vidi da jesu prijetnje (ima i drugih metoda, ako joj nije dobro u obitelji ..)
Mislim, znam da i roditelji svašta kažu u afektu, ali ipak treba malo pripaziti, ispada da lupanje po guzici stvarno nije najgore što dijete može doživjeti.
i ja ne kužim tu paranoju oko lupanja po guzici, makar sam protiv fizičkoh kažnjavanja i moje je dijete nosilo jednu od prvih ne po guzi rodinih majci.
Možeš biti monstrum i nikad ne lupit dijete i strpat ga u mentalnu instituciju.ja se još naježim kad se sjetim dokumentarca u kojem su bergmanovski sluđivali svoje dijete usvojeno(kupljeno) u trećem svijetu par danskih psihologa uz podršku njihovog sustava.
A to ide u tom smjeru. Ide se rušit osnovni model obitelji star tisućama godina koji ima svojih problema, ali stalno napreduje, da bi takva gospoda, dobila svoje igračke.
Nisu sva ta pooštravanja kriterija u odgoju od brige za djecu.
Stvara se nerealni model, kao kod manekenki, totalno bolestan... Sad bi si svaka mater koja je povukla klinca za uho trebala odsjeć ruku ili da joj ga država preuzme i udomi kogd divnih situiranih ljudi po svojem izboru
Posljednje uređivanje od pikula : 07.08.2015. at 14:22
Meni se čini da nije toliki problem lupanje po guzici, koliko stav da je to ispravan način rješavanja problema.
Pa naravno, to je problem u navedenoj kolumni, na stranu to što je sad izgleda šik naglašavati da nisi "agresivna mama-Roda", vidim da je i ona druga glumica to napisala o svojoj kolumni o trudnoći gdje piše da je trudnoća grozna stvar jer ne smije pljugati i cugati.
edit: i jesti sushišto je prava hrvatska tragedija
Posljednje uređivanje od Mima : 07.08.2015. at 14:30
A žena nije doktor nauka, brate mili. Lipa pa se slikaje. Šta'š sad.
Problem je u ljudima koji bi da je sad ona promotor svih općeljudskih vrijednosti. Mislim ako si naš'o nekog slijediti i oponašat baš si naš'o glumicu kao puzdan model. Vidi Brangelina&co. ak' ćemo ad apsurdum
Na sushi :D
Bodo, meni nije normalno zatvarati u sobu dijete, meni nije normalno tući dijete, ja kada idem u šetnju sa svojim djetetom obavimo "razgovor" prije polaska i ja mu objasnim da ako mi neće dati ruku, ne idemo u šetnju. Prvi put kada smo išli, naravno da mi se htio istrgnuti i naravno da smo se odmah vratili doma. NIKADA više nije pustio moju ruku za vrijeme šetnje. Napadaje bijesa, plača, režanja i tko zna čega sve ne, dok su još premali da bi shvatili, rješavam najčešće skretanjem pozornosti na nešto drugo, dok se dijete ne smiri. Nakon toga "popričamo" o tome. Stariju djecu stavljam na hlađenje, ali ne pod ključ u sobu, nego najčešće u kut. Zbilja se ne sjećam da su me ikada roditelji zaključavali u sobu niti mene niti brata, niti su nas tukli ili fizički kažnjavali. Sve se vodilo po principu zabrane gledanja TVa, zabrane igranja vani neki određeni period, znali su biti zbilja kreativni, ali NIKADA mi se nije prijetilo da će me dati u dom. A onda opet, izgleda da su i moje naočale previše ružičaste za ovaj današnji svijet...
Da, istina, ali javne osobe i estrada su često uzor drugima iako nemaju kvalifikacija ni kvaliteta za to. Problem je u tome što će neodlični roditelji možda takav primjer shvatiti "ako može ona po guzi, možemo i mi".
Mene u svemu jedino smeta stav da je odgoj bez šaka = odgoj bez granica, kao i to da je današnja poplava razularene djece zapravo posljedica rjeđeg posezanja za šakom. A zapravo je stvar u neimanju vremena i u nedosljjednosti roditelja, u biranju kraćeg puta i želji za brzim rezultatima.
Posljednje uređivanje od čokolada : 07.08.2015. at 15:33
lupanje po guzi nije šaka, kao što nije svako podizanje glasa psihičko maltretiranje
Lupanje dlanom i udarac šakom nanose bol.
Ne kužim razliku.
Lupanje je majke koje se pogubne a saketanje za nasilnike?
Pliz pojasni.
Rekla bih ti probaj pa ćeš vidjeti razliku, ali bojim se da nećeš shvatiti to kao šalu
A koja je razlika između toplog i vrućeg čaja? Oboje grije.
E sad je zakonom propisano da moramo piti samo ledeni čaj da se slučajno netko ne bi opekao. Kao da su ljudi imbecili i ne znaju razliku
Problem je vrlo jednostavan:
roditeljski portal sa dičnim podnaslovom "obitelj na prvom mjestu"
Uz to malo pec, pec po psiholozima i struci, koja jelte pojma nema, pa red općih mjesta o razularenoj djeci koja su jelte razularena jer nisu dobila dovoljno batina (s malom digresijom svekolikih komentatora naravski, da eto ipak ni ne moraju sva djeca dobiti batine, jerbo ima i djece i djece... Pa shodno tome ako neko nebatinano dijete slučajno nije razulareno, onda je to zato jer se samo od sebe tako dobro i poslušno...
I eto nikad nije guralo prste u tu slavnu utičnicu... Jer da je, onda bi i svaki jelte "liberalni" (opet sto god to značilo) roditelj naravno pljesnuo svoje dijete...
li tako dalje i tako bliže...
danas imaš i blogove i slavne komentare čitalaca(od većine njih, pristojnom čovjeku pozli)
pa brate piši, sto hoćeš.
ako pak pišeš na nekom portalu, onda malo razmisli o tome sto pišeš, pa ako o tome pojma nemaš onda nemoj pisati, nego nastavi te kolumne u revijalnom stilu, ja javna ličnost, moje dijete slatko ljubim najviše na svijetu....Itd..itd
a ako se upuštaš u filozofiranje o odgoju, vrstama odgoja i okolokole, e onda se potrudi da napišeš nešto sa glavom i repom.
razumijem ja njenog muza i lijepo je od njega da je brani, te sama nisam ljubitelj cipelarenja u virtualnom svijetu, no mislim da je autorica dobila to sto je tražila. Pa će slijediti put prije nego sto napise veloumnosti tipa:
Djeca koja ne dobiju batine su jelte budući neodgojeni kriminalci...
tri puta razmisliti.
evo Flopica to super kratko sročila.
Bas sam se nasmijala na ovaj sushi
mada mi osobno te kolumne (ne pratim bas detaljno, ali pročitam kad naletim) od ljubiteljice sushija bolje sjedaju.
mislim tipični čik lit, ali su prilično pismene, pa i duhovite ponekad.
ali mi se bome zadnji put zamjerilakad je rodu spomenula u negativnom kontekstu.
Hvala na pitanju, probala.
Davno. Ne od roditelja nego od dečka koji je bio redovito tucen pa je mislio da je to normalno. Davno, pred 20 godina, ali svejedno pamtim. I jedno i drugo.
I razliku i sličnost.
A ljudi često jesu imbecili, da se poslužim tvojim jezikom. Veći je problem kad imbecili budu u ulozi onog tko treba provoditi zakon i ne zna prepoznati razliku o kojoj ti pričaš.
Mojca, žao mi je zbog tvojeg lošeg iskustva.
Ja ne znam gdje vi vidite svu tu razularenu djecu
U zadnjih skoro 6 godina otkad sam roditelj, upoznala sam svega nekoliko djece za koje mogu reći da su stvarno razularena i neodgojena. A stvarno se dosta krećemo među djecom. Ne vidim da su današnja djeca išta gora od nas nekada. Kad se sjetim slučajeva iz svoje škole, da se danas takvo što desi, naslovnice bi valjda non stop bile pune. A bila sam mala u doba kad se gledao jedan crtić prije DnevnikaKakvi mobiteli, kakvi bakrači.
P.S. Ne volim sushi kolumne, iako ih redovito čitam. Meni osobno jako pretenciozne i čini mi se da autorica stalno teži biti nova Carrie. Al, kao što Miljenko Jergović jednom za nju napisa, ne možeš pretvoriti Turopolje u New Jersey
Posljednje uređivanje od rehab : 07.08.2015. at 19:16
Hvala, ali, nećeš vjerovati, meni nije, bila je to super škola o odnosima. Bila je brza i efikasna.
Roda u negativnom kontekstu?! : drama:Bas sam se nasmijala na ovaj sushi
mada mi osobno te kolumne (ne pratim bas detaljno, ali pročitam kad naletim) od ljubiteljice sushija bolje sjedaju.
mislim tipični čik lit, ali su prilično pismene, pa i duhovite ponekad.
ali mi se bome zadnji put zamjerila
Naravno da ne prijetim.
edit - bodo, iskreno se nadam da ne prijetiš djetetu ovakvim stvarima
Ali ona zna da u domu zive djeca kojima u vlastitoj kuci nije bilo dobro i za koje se roditelji nisu adekvatno brinuli.
U tom kontekstu, ispada da u domu zive djeca koja su malo izvolijevala pa otisla od kuce jer im, eto, doma nije bilo dobro.
Složila bih se s Rehab. Znam ponekad, u komunikacii s današnjom djecom, pomisliti - kako su empatičnija nego što smo mi bili. Nas pamtim kao mnogo zatvorenije grupe klinaca, često spremne na ruganje i neprihvaćanje. ("Nas"= našu genu)Ja ne znam gdje vi vidite svu tu razularenu djecu
U zadnjih skoro 6 godina otkad sam roditelj, upoznala sam svega nekoliko djece za koje mogu reći da su stvarno razularena i neodgojena. A stvarno se dosta krećemo među djecom. Ne vidim da su današnja djeca išta gora od nas nekada. Kad se sjetim slučajeva iz svoje škole, da se danas takvo što desi, naslovnice bi valjda non stop bile pune. A bila sam mala u doba kad se gledao jedan crtić prije Dnevnika
Khm... svi lupnemo pokoji biser bez razmišljanja, ali skrećem pozornost da je ova paralela s domom za nezbrinutu djecu neumjesna, "neparalelna", a bome bi stvorila neželjene konotacije da stigne do ušiju djece koja su tamo boravila ili borave. Zapravo si živo mogu zamisliti razgovor moje kćeri s Bodičinom da su slučajno frendice.
Rehab, zbilja se ne sjećam da je u moje, istina davno, vrijeme učenik razredne nastave očajnim psovkama kontinuirano psovao učiteljicu, sjedio s nogama na stolu, ponašao se prema drugima kao pravi nasilnik i sl.
Možemo doduše reći da su to djeca s kojekakvim teškoćama na koje nisu roditelji pravovremeno reagirali ili su reagirali skroz neadekvatno. Ali ne možemo pobjeći od razularenog društva koje se preslikava na djecu.
Priče iz 1.r.jedne srednje tehn.škole (ispričane iz prve ruke) stvarno su me šokirale. O tome pričam, ne o pelenašima koji isprobavaju gravitaciju.
U mojoj generaciji je bilo onih koji su udarali profesore sakama i bacali klupe na njih, a i na druge ucenike. U osnovnoj skoli. Konzumirao se alkohol. U osnovnoj skoli. I pusilo se, psovalo, kralo. Bilo je svega, u skoli, oko skole, gdje god. Mlatili su se kvartovi, jedan protiv drugog, bejzbol palicama (kao lakim oruzjem), a ponekad i letvama s cavlima, kao tezim oruzjem. Decki su kupovali i nosili boksere. Ne svi, naravno, ali bilo ih je dosta.
Pricam o sredini osamdesetih/pocetku devedesetih (zavrsavala sam osnovnu skolu na samom pocetku rata) i o prilicno strogom centru Zagreba.
Ovako i kod nas osim tučnjave između kvartova. Kod nas su grupno tukli jednog učenika. Svi smo se rugali debeloj učenici u razredu, a nitko od odraslih nije smatrao da je to nešto loše. Danas me je stid kad sretnem tu curu. Moje dijete se druži s jednom debelom curicom, jednom joj je rekao da je debela i nakon moje intervencije nikad više (mala redovito tužaka, sigurno bih znala da joj je rekao).
Mislim da je jedina razlika između nas i današnje djece oblačenje kod curica i materijalna ne/skromnost.
Moje je skolovanje pocelo 1975. i zaista nista od ovog vašeg nabrojanog nisam u 12 g. dozivjela (osim ogovaranja i ruganja), mozda je do malog grada.
Uostalom, ima jedan stari Sokratov tekst o razularenoj djeci i mladeži gdje on jadan kuka da ne zna kamo sve to vodi
Mislim da je danas jedino opasnije vrijeme za odgajati djecu, jer je sve lako dostupno. Droga, pornografija, pedofilija, itd., jedan klik na internet, jedan poziv s mobitela, i na "pravom" si mjestu. Ako dijete ne dobiva dovoljno pažnje i ljubavi od roditelja, začas će se naći na mjestu gdje misli da će dobiti pažnju i ljubav, a to može završiti kobno. Zato mislim da je važnije nego ikada odgajati dijete sa razumijevanjem i koristiti odgojne metode zasnovane na učenju iz posljedica, a ne na strahu od batina. Kad se dijete boji roditelja i njegove reakcije, puno će se teže povjeriti tom istom roditelju kad upadne u problem. Tražit će razumijevanje na krivim mjestima. To mi se čini najrealnijom opasnosti danas.
XUostalom, ima jedan stari Sokratov tekst o razularenoj djeci i mladeži gdje on jadan kuka da ne zna kamo sve to vodi
Mislim da je danas jedino opasnije vrijeme za odgajati djecu, jer je sve lako dostupno. Droga, pornografija, pedofilija, itd., jedan klik na internet, jedan poziv s mobitela, i na "pravom" si mjestu. Ako dijete ne dobiva dovoljno pažnje i ljubavi od roditelja, začas će se naći na mjestu gdje misli da će dobiti pažnju i ljubav, a to može završiti kobno. Zato mislim da je važnije nego ikada odgajati dijete sa razumijevanjem i koristiti odgojne metode zasnovane na učenju iz posljedica, a ne na strahu od batina. Kad se dijete boji roditelja i njegove reakcije, puno će se teže povjeriti tom istom roditelju kad upadne u problem. Tražit će razumijevanje na krivim mjestima. To mi se čini najrealnijom opasnosti danas.
Meni se cini da je jedina stvarna razlika vezana uz dostupnost informacija, ali i dostupnost svih nas, u svakom trenutku. Bas sam nedavno (opet) slusala kratko izlaganje na temu na jednoj konferenciji. U to neko nase vrijeme, bullying je imao odgodu jer jednostavno nije bilo mogucnosti za maltretiranje van skolskih sati, aktivnosti, ili ako nisi dosao u park ili kamo vec. Do sljedeceg jutra u skoli, ili opcenito sljedeceg susreta, uvijek je postojala mogucnost da ce se ljutnja smiriti, itd. S druge strane, u danasnje vrijeme, svi smo dostupni u svakom trenutku. I onda bullying ne prestaje nikad - elektronski.
Potpis na drugi dio teksta.Uostalom, ima jedan stari Sokratov tekst o razularenoj djeci i mladeži gdje on jadan kuka da ne zna kamo sve to vodi
Mislim da je danas jedino opasnije vrijeme za odgajati djecu, jer je sve lako dostupno. Droga, pornografija, pedofilija, itd., jedan klik na internet, jedan poziv s mobitela, i na "pravom" si mjestu. Ako dijete ne dobiva dovoljno pažnje i ljubavi od roditelja, začas će se naći na mjestu gdje misli da će dobiti pažnju i ljubav, a to može završiti kobno. Zato mislim da je važnije nego ikada odgajati dijete sa razumijevanjem i koristiti odgojne metode zasnovane na učenju iz posljedica, a ne na strahu od batina. Kad se dijete boji roditelja i njegove reakcije, puno će se teže povjeriti tom istom roditelju kad upadne u problem. Tražit će razumijevanje na krivim mjestima. To mi se čini najrealnijom opasnosti danas.
Razumijem poantu prvog dijela teksta i mogu se složiti da je jedan vid opasnosti leži i u tome. No, ipak ne bih rekla da je danas opasnije odgajati djecu - dostupnost informacija je u većoj mjeri olakšala odgoj, danas svaki roditelj može progooglati svaki mogući problemčić i pitanje i dobit će široki raspon odgovora, mišljenja, iskustva..nekad su roditelji bili prepušteni sebi i užoj okolini. Danas i dijete koje ima problem može pronaći iste te odgovore.
I nekad je bilo pedofilije i bullyinga, samo što se o tome više šutjelo, manje znalo, a žrtve su često bile prepuštene same sebi.
Ja bih po tom pitanju radije odrastala danas, nego tada.
Zbilja imaš pravo Zuska, zato je potrebno kontrolirati djecu i vrijeme koje provode na netu, jer koliko ima odličnih stvari u toj modernoj tehnologiji, toliko i opasnosti, a da ne govorimo o predatorima po chatovima, fejsu i slično. Inače, imam susjedu, ženica je sada na pragu 50-e, nikada se nije udala, jer ju je kao djevojčicu silovao ujak... Kada se povjerila mami što se dogodilo, ova joj je rekla "A zakak si mu dala"... Nekad je bilo sramota govoriti o takvim stvarima, a da ne govorim da se puno toga smatralo pod "normalno"...
Što se tiče teme.......Ja sam mislila da je kolumna o tome kako je udarila svoje dijete, eto poletila joj ruka u takvom nekom trenu, da piše koliko to nije ok i da se "jada" zbog tog svog čina. No, dobro, kolumna me malo razočarala, ali zato su komentari. I od onih koji zagovaraju fizičko kažnjavanje i od onih drugih. Jadno. Vjerujem da smo svi imali nekih loših trenutaka kao roditelji, požalili neke svoje postupke, možda se i posramili i ne treba tako olako osuđivati druge i njihove postupke. Čovječe, ide se iz jedne krajnosti u drugu. Ako ne lupiš dijete po guzi, onda mu sve dozvoliš, razmaženo je, ovakvo, onakvo. Ako ga pak lupiš po guzi i povisiš ton na njega onda ga maltretiraš i zlostavljas, fizički i psihički.
Uopće ne kužim zašto ovo pišem kad znam kako se vode i kako završe ovakve teme, vrag mi ne da mira!
Mene zapravo samo zanima koja je to glumica kolumnistica ljubiteljica sushija, promaklo mi?
Što se tiče teme.......Ja sam mislila da je kolumna o tome kako je udarila svoje dijete, eto poletila joj ruka u takvom nekom trenu, da piše koliko to nije ok i da se "jada" zbog tog svog čina. No, dobro, kolumna me malo razočarala, ali zato su komentari
Uopće ne kužim zašto ovo pišem kad znam kako se vode i kako završe ovakve teme, vrag mi ne da mira!
Mene zapravo samo zanima koja je to glumica kolumnistica ljubiteljica sushija, promaklo mi
Jelena Veljaca za Jutarnji list
Hvala, *mamica* ☺
Ja nemogu vjerovati da moze jedan ozbiljan portal koji se bavi roditeljstvom, odgojem i sl. stvarima objaviti takvu kolumnu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom