Skolski bi tu valjda trebao imati funkciju koju ima i czss kad se roditelji ne odazivaju na informacije i sastanke.
Skolski bi tu valjda trebao imati funkciju koju ima i czss kad se roditelji ne odazivaju na informacije i sastanke.
U nekom idealnom slučaju to izgleda tako, no u većem djelu ovo što si opisala je samo jedno poluvrijeme.
Tih razgovora je obično puno više u različitom sastavu, ne vidim zašto se ne bi uključio i školski liječnik po potrebi?
Pada mi napamet jedna naša mama razgovori/pregovori su trajali 4 godine, u različitim kombinacijama i ciklusima, s tim da se žena složila u potpunosti s nama već na 1. razgovoru, no uporno je nastavljala sa svojom praksom....
ne znam, nikad se nisam s tim suočila
ali opet, bolesno dijete ne ide školskom
otkud školski zna je li dijete bilo bolesno ili ne?
ili vi tražite onda da dijete kada je bolesno ide kod školskog?
njemu više vjerujete nego primarcu?
pa, mozda bi skolski mogao razgovarati s obiteljskim liječnikom ako tih ispricnica ima milion
Čitam ove postove, jer me zanima kako škola danas diše. Ipak se sve svodi na dobre i loše profesore, na dobra i loša predavanja i organiziranje ustanove. A što to znači nemoguće je propisati pravilnikom. Zato je učitelj poziv i veliki izazov. Ima profesora na čija predavanja se i bolestan dolazi.
ma daj ja prva nebi dete poslala u školu ak je bolesno, tad treba bit doma. koja crna predavanja, ak je zdrav tad mu je mjesto u školi.
i ja sam išla u školu nekada, pa sam skoro s 17 operirala mandule 2-4 dana bolnice, tjedan dana doma, moji su za to vrijeme imali praksu, tak da sam ja opdrađivala tu praksu kad sam se vratila u školu, ali to je izgledalo da sam ujutro od pol 8 do 13 bila u šlkoli, a posle odmah na praksi do pol osam navečer.