uskoro će biti ugašen jedan mali život koji nije tražio da bude stvoren..ali je tu...
prošla sam muke, kalvarije, patnju, strah, izgubljenu nadu, suze...da bih došla do svog malog čuda! znate svi na ovom forumu ..jasno vam je sve..
moja dobra prijateljica danas će zaustaviti život koji je začet u samo jednom danu, bez stimulacija,inekcija,punkcija,transfera,bolova, suza....taj mali život je jednostavno tu, kako bi zapravo trebalo biti svima nama, ali nije...
njegova mama ga neće,zašto? ne znam..uz sve riječi, ja ne mogu opravdat ovo
uz sve emoje suze, uz svo moje narezumijevanje, uz svo tumačenje koliko truda, snage, volje, želje treba da neko ostvari život od 8 tjedana koji ona sada ima...nisam postigla ništa..
suze mi same naviru, nemam prava da sugeriram više, to nije moj život..uz sav trud da pokušam spasiti taj mali život, omanila sam..nisam uspjela...srce mu kuca možda još koji minut, a možda više i ne...prestrašno mi je to saznanje...
imam li prava biti ovako tužna zbog nečega što nije moje, ovako jadna i nesretna....
imaj ga, rodi ga, daj ga na posvajanje, samo ga nemoj ugasiti, taj mali život..tu malu djevojčicu ili tog malog dječaka...
morala sam to podijelit s vama, vama nepoznatim ženama, ali bliskim, jer znamo, sve znamo jedna o drugoj.iako ne znamo ništa, mi se poznamo...i znamo šta prolazimo..