Vjerojatno i ima ljudi koji zive da rade, i mi smo tamo svi nekad bili nabrijani na struku, danas smo samo ispuhani, previse smo puta pregorjeli.
 |
|||
|
|
|||
Vjerojatno i ima ljudi koji zive da rade, i mi smo tamo svi nekad bili nabrijani na struku, danas smo samo ispuhani, previse smo puta pregorjeli.
Da promijenila - vise puta! Evo i sada bas mijenjam! Sve dok ne dođem do idealnog.... A tek mi je 39! Hahahahaha
Ovo mi je jako poznato. Osim toga jos i planirano strašenje zaposlenika da je nesigurno pa ako se ovo ne odradi bit ce frke, tko zna hoce li biti za place ako ne uzmemo taj projekt. Nemamo kapaciteta za zaposlit jos nekog, a treba odraditi i staviti potpis gore.Bubilo Bubich prvotno napisa
To mi je stvarno odvratno bilo kad sam shvatila kako se vlasnici poigravaju sa zaposlenicima i njihovim slobodnom vremenom.
Ja sam radila i kod obrtnika krace vrijeme, kao neki šef. To mi je što se radnog vremena tice bilo idealno. Nikad nisam radila 40 sati, osim tamo. Izadjes iz firme i gotovo. Brines svoje privatne briga. Jedino je taj obrtnicki godisnji bio meni neprihvatljivo kratak.
Sad radim u drzavnoj firmi posao, naizgled lijep, a realno za neku drugu temu. Nije mi jasno kako cu jos preko 20 godina tamo raditi. Za ubit se.
Bubilo odredi što ti je u OVOM trenutku važnije
manje vremena provedenog na poslu, vise s djecom?
moj posao ne da je potplaćen nego je to smiješno
ali dobivam zauzvrat ono što je meni jako važno trenutno
možeš li pristati na manju plaću ako odes na neki drugi posao?
kakv ti je back up u tom smislu?
meni se čini da čovjek treba napraviti promjenu ako osjeća u želudcu stress pri pomisli na posao
čak i ako nije ziher da će mu tamo gdje bi otišao biti bolje...
već sam promjena atmosfere zna osvježiti i dati neki novi elan
jedino paziti da ne bi došla na isto, u smislu sati proboravljenih na radu i stresa
a lova ostane ista ili bude još manja
e to bi bio loš potez...
sve ostalo, go girl!
mada ja što sam starija sve nešto mislim da se u konačnici masu toga svodi na isto
da bilo gdje dođem čekalo bi me jednako lijepih i nelijepih stvari
samo je pitanje što u kojem životnom trenutku ja mogu nositi...
I kao se ispočetka postaviti.
ako nisi spreman raditi svetke, petke, neplaćene prekovremene, to treba odmah izreći..
na prošlom razgovoru za posao sam to naglasila i neugodno su se iznenadili, skoro lecnuli
pošto su navikli bez pardona zvati zaposlenike u svako doba dana I noći, vikendima, blagdanima, te očekivati da se službeni mobiteli ne gase 24 sata
a priroda posla nije takve prirode, već je riječ o lošoj organizaciji (nije privatnik ai da jest, za mene je to prelaženje granice koje ne toleriram, ni rođenoj djeci nisam 24 sata na dispoziciji)
prošli posao je bio dosadnjikav i neizazovan, plus svezane ruke
atmosfera tako-tako
plaća bolja nego gdje sam sad
ovaj sad posao ima jedan jedini plus
obavljam ga iz srca...
ali najgore što se čovjeku može dogoditi da nema izbora
što je skoro pa pravilo u manjim sredinama
e to je problem
često mislim da sam pogriješila brašnu totalno, a život me odnio u neku skroz drugu
I velim, osim te ljubavi prema samom poslu, nigdje nikakve zadovoljštine
ali zasada mi je to dovoljno
što će biti kroz koju godinu mislit ću kroz koju godinu:scarlet:
stoga, ako vidiš da izgaraš i da na vidiku nema naznake da će se stanje promijeniti
bye-bye
Posljednje uređivanje od flopica : 30.11.2015. at 06:37
Poslove sam uglavnom mijenjala stjecajem okolnosti, ne toliko zato sto sam htjela, odnosno tako planirala unaprijed. Prvo sam godinama radila u struci, ali od toga ni tad nije bilo neke koristi, a kamoli sad. Nakon toga sam se uhljebila u korporaciji koja je, barem tad, funkcionirala preodlicno za nekoga tko je htio relativno ok placu, a nije mu se bas radilo nesto pametno (a kamoli u struci). Onda sam otisla u Ameriku i rijesila se tog zla... a nasla ovdje jos gluplji posao od prethodnog, ali za odlicnu lovu, pogotovo kad se uzme u obzir da mi je, za obavljanje posla, trebalo otprilike 1/70 mentalnih kapaciteta. Tri godine kasnije sam se rijesila i toga, opet donekle stjecajem okolnosti - rodila, odradila jad i bijedu porodiljnog pa zatim odlucila da mi taj posao stvarno vise ne treba. Sljedecih sest-sedam mjeseci sam isprobavala ulogu kucanice, shvatila da ni to ne mogu (ni pod razno) pa sam nasla nesto s dvadesetak sati tjedno, u struci i na faksu, sto je zvucalo genijalno, a u praksi nije licilo ni na sto (osim place, koja je opet bila super).
I onda sam nasla posao koji mi je super. Radim ono sto volim, ono sto zelim, ono za sto sam se skolovala, formalno i neformalno. Radno vrijeme je onakvo kakvim ga zelim (skroz klizno), pocelo s 10-12 sati tjedno, a sad je na 30, s tim da mogu raditi i od kuce kad zelim i koliko zelim. Radim za neprofitnu organizaciju, placa je katastrofa (otprilike 1/3 realnog iznosa za struku i radno iskustvo), ali ne bih mijenjala posao ni pod razno. Naravno, tu je najvazniji dio racunice cinjenica da bismo mogli zivjeti i od jedne, muzeve place.
Tako da... ako financijski mozes podnijeti promjenu i rizik, svakako trazi nesto drugo. Nije uvijek pravilo, ali najvjerojatnije ce biti bolje od ovog gdje si sad.
Sretno!
Problem je to što je taj prekovremeni (često neplaćen) rad toliko postao uobičajen da ljudi to očekuju bez da se spomene. I ako firma funkcionira na takav način, svi ostaju iza radnih sati i rade, bolje je svoja očekivanja naglasiti na početku nego da se svi neugodno iznenade kasnije.
Nije to novost... Ja sam to imala prije 15 godina na bivšem poslu (loše organizirana firma koja je u međuvremenu ne baš propala, ali promijenila vlasnika i lokaciju) i sama nisam mogla ništa promijeniti. Od toga jednostavno treba uteći. Takav posao možda i jest za mlade ljude koji se žele dokazivati, ali nije za majke s djecom. Nije to lako... Ne kaže se bezveze da iza svake žene s karijerom stoji mater koja joj čuva djecu i brine o kući. Ja to nisam imala, pa je moja tzv. karijera (u kojoj se ionako nisam našla) "odmrčala" za dobrobit moje djece. Tadašnjem šefu sam rekla istinu - moj stariji je imao tešku nagluhost i zastoj u radu neurološkog sustava + sumnju na strabizam i ambliopiju (koja se pokazala opravdanom) i lijepo sam si našla posao gdje sam imala razumijevanja nadređenih za česte izostanke, bolovanja, vodanja djeteta logopedu i oftalmologu, a posao sam radila kojekako - često vikendom i doma. Moji u firmi su znali da ću ja svoj posao odraditi (nisam radila sa strankama pa se to moglo) u bilo koje doba pa me nitko nije pitao ako 2-3 puta tjedno odem na sat i pol. Aliiii takav posao moraš svijećom tražiti. S druge strane - sigurno se uvijek može nešto naći. ALi treba biti spreman na kompromise.
Da, da, da. Sve to. Uh.
I uvijek je bas taj projekt vazan zbog toga i toga...
Danas su moja razmisljanja dobila novu dimenziju (opet po hodniku pricaju o tom novom projektu koji ce me vjerojatno zapasti) U nedostatku ambicije (da npr. doktoriram, pisem znanstvene radove, postanem manager, postanem neki voditelj kod klijenta i sl.), i bivanja samo radilicom, osobom koja odradi projekt, zapravo se uvijek netko drugi okoristi time (razni strucnjaci, konzultanti, doktori znanosti i sl. koji dodu na finale dodati par rijeci i potpisati se.). Nikad u svemu tome nisam znala prodat samu sebe. Ok, taj neki klijent uvijek prepoznaje sto sam ja sve ulozila u to, al na kraju financijski/tantijemski profitira netko drugi. Ja dobijem bravo i hvala. Kad sve uzmem u obzir, bas sam glupa.
Tako da zapravo zelim:
- raditi puno manje (manje stresa, manje posla, manja placa)... Ili
- raditi isto ili nesto manje, al kad vec tako radim da sam fakat full ispunjena rezultatom svog rada. Je l sad svizac zamota cokoladu, ili?
Hvala svima na bodrenju.
Pa razvij ambiciju u sebi, pa se sama okoristi s tim sto radiš i stvaraš.
Seni ti to ukratko sroci nego daj par prakticnih savjeta Bubilo kako da to izvede
Hvala Seni. I Lili
Nisam nikad bila ambiciozna na nacin sa se izdvojim/izdignem.
Samo sam na glupi streberski nacin vrijedna.
Nisam sigurna ni kako vidim sebe ambicioznu.
Pa evo, recimo razgovara sa šefovima o tome da postane partnerica;
pokuša s još nekim ili nekoliko kolega osnovati privatni posao, tako da svatko od njih pokriva ono najbolje sto zna raditi, bubilo je vrijedna, odgovorna i strukturirana, netko drugi je dobro umrežen, itd...
Tenks Seni, ali to su sve smjerovi u kojima se ne vidim. Trebam negdje dalje, ili nesto drugo.
Htjela sam vas pitati, koja je to tzv. "menadzerska placa" kod koje se podrazumijeva da nemas radno vrijeme? 8? 9? 12? 15? 18?
Niti jedna?
I koja je to placa zbog koje ne ostajes dulje?
Svaka?
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 30.11.2015. at 22:11
Nema "menadžerske plaće", ima menadžerski ugovor, gdje ti piše da si na raspolaganju 24/7. Visina plaće za koju ćeš to prihvatiti ovisi o tebi, odnosno o tvojoj trenutnoj plaći i ambicijama.
Ostaješ dulje ako ima posla i ako će ti biti plaćeni prekovremeni, neovisno o redovnoj plaći. Znam da to ne funkcionira u realnosti i da ljudi ostaju i bez da im se plati i bez da imaju realne potrebe ostati, ali to je do ovdašnjeg mentaliteta. Probaj reći Nijemcu da ostane dulje i da mu nećeš platiti...
Ovi savjeti od seni idu u smjeru povećanja obujma posla, a ne smanjenja. A mislim da bi Bubilo smanjila radne sate... Jesi li razmišljala da više ne vodiš projekte, nego da budeš samo jedan od članova tima? vjerojatno bi onda imala manje posla, pitanje jel bi te to zadovoljilo, intelektualno i financijski?
Savjeti od seni idu smjeru, kako da dugoročno gledano smanjiš i učiniš fleksibilnim radno vrijeme, jer drugi rade za tebe, odnosno da kad već radiš kao konj, da nesto i imaš od toga.
Naravno da varijanta, da tražiš posao, manje naporan, definiran kao 08-16 i ni malac dalje, uvijek stoji. No za to ti ne treba neka strategija, tražiš oglase i pišeš molbe.....
Naravno postoji i mogućnost državne službe u kojoj nema prekovremenih.
ja bih rekla u kojoj nema placenih prekovremenih, a da bi ih BB imala sigurna sam da bi.
upravo ovako: ima prekovremenih u drz.sluzbi al su neplaceni vec godinama jer je Vlada zabranila prekovremene a posao se mora obaviti.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 01.12.2015. at 08:14
Isto, ako imaš managerski ugovor, nemaš nikakvih prekovremenih, ali ni radno vrijeme - na raspolaganju imaš biti od...do.... tj. bez vremenskog ograničenja. To je razlog zašto sam utekla od takvog posla i NIKADA se ne bih vratila. Ima stvari koje nikakav novac ne može platiti, a to je slobodno vrijeme.
vjerujem, ali ako ga imas, kao drzvani sluzbenik tesko da ce ga BB imati, jer se zna za svaku poziciju kolika je placa. bar je kod mene tako, ja sam javna.
Sto nikakav novac ne može platiti, je individualna stvar.
pokrecu nas različite stvari, različite stvari nas čine živima i sretnima, te su različite okolnosti u kojima smo formirani i u kojima živimo.
umjetnost je znati sto želiš, a vazno je i razumijeti, da je život maraton, a ne utrka na 100 metara.
kada gledam godišta djece od bubilo sve mi je jasno. Pucaš po šavovima.
no i to prođe.
Mislim da je vazno imati obuhvatnu sliku pred ocima i pitati se:
gdje želim biti za 10 ili 15 godina?
Slažem se zapravo i s Peterlin i sa seni.
Ja i da sam single, bez muža i djece, nikad ne bih mogla živjeti samo za posao, volim imati vrijeme za sebe, svoje hobije, interese, prijatelje...
S druge strane, nikad (niakd ne reci nikad) ne bih mogla na duže razdoblje onako samo odrađivati neki dosadan posao koji me ne ispunjava, eto zato jer je dobro radno vrijeme.
Naravno ako je ili-ili onda biraš manje zlo, ali zasad mi ne mora bit tako.
Mijenjala sam dosta poslova kad sam tek počinjala radit (4-5 firmi u privatnom sektoru), onda sam s jednog izuzetno dobro plaćenog posla na projektu, po završetku projekta prešla u državnu službu jer smo tad počeli MM i ja planirat obitelj i htjela sam imat mogućnost otići do dr.(i trebalo mi je jer je ispalo da trebamo ići na potpomognutu, na kraju zatrudnila "domaćinski") i ne biti pod stalnim stresom.
U drž. sam službi već 10 godina (uključujući 2 porodiljna), napredovala sam polako stepenicu po stepenicu, posao mi je zanimljiv, plaća je dobra, posao ima puno nekih dobrih strana koje ja volim (npr. putovanja, prilike za usavršavanje, uglavnom normalno radno vrijeme i sl.), al kad čitam temu shvatim pa ja sam sad stvarno predugooo na jednom.
Volim izazove i promjene dapače, al ne bih mijenjala samo da mijenjam, moralo bi biti nešto extra, iznad ovog što sad imam.
BB možda bi ti više mogli pomoć da možda bar otprilike kažeš koja je to branša, kakva vrsta projekata (ili na pp), možda netko onda predloži neku konkretniju ideju.
Mislim da promjene donose baš neko osvježenje. Samo treba dobro prije promislit a ne zalijetat se.
Nisam radila u državnoj službi, ali jesam u firmama koje su bile državne, i naravno da je bilo prekovremenih, i rada vikendom, i za praznike, ali ono što je bitno je da je to bilo povremeno, ponekad, a nije bilo pravilo.
Mislim da je, barem u mojoj struci, i dalje posao u državnoj firmi ili velikom sustavu mirniji nego u nekoj maloj firmi u kojoj se očito radi o tome da fali radnika, a gazde ih ne žele zaposliti jer im ne žele davati plaću.
Naravno, ako govorimo o običnoj šljakerskoj razini, rukovoditelji/manageri i u velikim firmama rade non stop.
Imam ja ideja sto bih mogla raditi, i s mojom strukom i iskustvom mi uopce ne bi bio problem naci drugi posao, pogotovo isti ovakav, nadem ga sutra. Ideja imam što, gdje i kako, i gdje se vidim za 10-15 godina. No, treba skociti
Na ovom poslu mi je gotovo nemoguce otici stepenicu nize. Tj. ovdje postoje samo dvije stepenice (ne racunajuci sefove): ili vodis projekt, ili radis samo jedan parcijalni dio.
Pitala sam koja je to placa za prekovremene koji se podrazumijevaju, jer nas odgajaju i za to. Dakle bas jucer slusam kolegicu voditeljicu koja govori sefu da ima 3 tjedna prekovremenih (120 sati), a on ce njoj da ima i placu. A to je jedva dvoznamenkasta placa, da nema pokaza bila bi ispod 10.
I onda ti koji imas 8-9, neki 10, mozes sve, al ne mozes traziti isto to od drugih koji imaju duplo manje od tebe (4,5-5,5).
Imate pravo za drzavnu sluzbu, ja bi i tamo radila prekovremeno. A ima ih, u mojem uzem krugu imam ljudi koji i u drzavnom/javnom sektoru rade prekovremeno, i to ne bas rijetko. Posla je sve vise, zaposljavanja nema.
Ali kao i uvijek, do nas je koji pristajemo na to.
Zato moram posloziti sebe prije nego skocim.
Ovo je dobro pitanje, ali ne treba ga gledati samo kroz prizmu posla. Ne želim biti osrednja u poslu koji radim, ali još manje želim biti osrednja (do lošaKako se štreberica može pomiriti s osrednjošću?) majka. A što više sati i živaca ostavim na poslu to mi ih manje ostaje za onaj drugi, neposlovni dio života koji mi je zapravo puno bitniji.
Ja sam uspjela naći balans i sretna sam što mi posao to zasad omogućuje. Zahtjevan je u poticajnom smislu, uvijek treba učiti nešto novo, pratiti promjene i biti u toku. A opet, ne zahtijeva tolko prekovremenih.
Mijenjala sam posao samo jednom no unutar iste firme pa ne znam koliko se to smatra promjenom. Ali moja firma je tolika da u njoj možeš raditi nevjerojatno puno potpuno različitih poslova unutar iste široke struke.
Promijenila sam posao jednom.U 19 godina staža.Iz privatnog sektora u državni.I planiram ponovo ako Bog da iduće godine kad diplomiram.
Na ovom poslu me drže samo kolegice,dobra šefica i mogućnost raznoraznih kombinacija radnog vremena da mogu uskladit posao i faks.
Prekovremene sate sam prestala brojiti tamo negdje oko brojke 300.Koje će nam platiti kad bude novaca.
Noćne službe su od mene napravile zombija.Spavati ne mog do 3-4 ujutro niti kada sam slobodna(što je dobro kad treba stisnuti za ispite)
Fizički sam još i ok,ali psihički me ponekad ubija.Uskladiti sebe,pacijente i doktore koji se non stop izmjenjuju.Veliki broj mladih specijalizanata koji te gledaju kao da si krpa za brisanje poda.Dokazivati im da 15 godina rada na hitnoj znače iskustvo,prkositi im da te shvate ozbiljno.
Iskreno se nadam da ću krajem 2016. konačno završiti ovo poglavlje u radnom stažu
Ja bi isto posao koji dodjes, radis i ides kuci. I radje bi manju placu a da imam slobodno vrijeme. Ganjala sam karijeru i odustala. Svi bi da ti sebe cijelog dajes u tudju firmu, da zivis za nju. Hocu slobodno vrijeme, prije sam htjela vrijeme za hobije, sada zelim vrijeme za dijete i hobije. Al takav posao ne mogu naci. Pa ako ga netko nadje nek mi javi.
Osobno mi je najbitnije slobodno vrijeme, vrijeme za obitelj i prijatelje i zivotne radosti, zato radim posao koji je puno ispod mojih mogucnosti i kvalifikacija. Radno vrijeme je bilo koma, ali to ce se ubrzo u mom slucaju promjenit u moju korist.
BB-sretno, sto god da odlucis!
Posljednje uređivanje od annie84 : 01.12.2015. at 19:59
14god radim a ovo mi je 7 firma,u 4je bilo najbolje,a 5i6 me je sprasila jer sam trudna,sada radim kao i ti prekovremeno nwplaceno,mala ostaje po 11sati u vrticu jer nema tko po nju,drugi posao trazim al tko ce me dugo drzati s malom od 20mj koja je 3put bolesna od pocetka vrtica,nekada sam voljela svoj posao al sada ga mrzim,rad vikendom ne ide s mojim nezadovoljnim djwtwtom nikako
ovako i kod mene, plus malena plaća
kad već nisam mogla dobiti posao sa puno slobodnog vremena, dobrim radnim vremenom
I odličnom plaćom, ja zadovoljna
važno je kakav si tip čovjeka
što je tebi važno
mene su prošle sve ambicije nakon što sam skužila prljavštinu nekih stvari
pa sam sjela i dobro se zapitala želim li ja to za sebe?
ne, ne želim
nije sva sreća ni u hrpi love( iako je lijepo imati, svakako ljepše nego nemati, jel) ovo pod pretpostavkom da je čovjek motiviran uglavnom novcem
ima ponešto i u stvarima oko tebe koje te čine ispunjenim, mada najbolja je solucija kad te sam posao čini spunjenim a dobra plaća još dođe pride na to
ja jednostavno ne želim tako živjeti
ne želim provoditi većinu vremena radeći
bitno mi je znati da u danu imam vrijeme za svoju djecu, ne da moram izmišljati sat vremena u koje ću sve utrpati
želim ih svaku večer stavljati u krevet i maziti, ne misleći jesam li nazvala ovog/onog, odgovorila na mejlove itd.
želim svaki vikend spakirati stvari i otići u brda, bez da nosim mobitel i da se bilo kome javljam
ili se razvlačiti u pidžami do 10
velim, MENI je to važno
možda nekome drugome pričinja zadovoljstvo sve ono što meni nabija stress
prihvaćam
s druge strane, kad već imam mogućnost imati sve ovo što sam gore nabrojala
treba prihvatiti i drugu stranu medalje
treba prihvatiti da ti je plaća tolika kolika je I prilagoditi se tome
treba naučiti živjeti sa skromnim iznosima
negdje dobiješ, negdje pak izgubiš, sve je stvar toga što ti je teže pada
ja kad stavim na vagu nemam se što preveć žaliti
Flopice, kao da si mi misli procitala. Sve isto, cak i mala placa :D
Posljednje uređivanje od annie84 : 02.12.2015. at 09:27
i ja kao annie i flopica
iako me prvi posao baš veselio - nekad mi je žao da i nisam tam ostala, poslije me MM nagovarao da se vratim - ali nisam mogla s dvoje male djece i bez pomoći sa strane. E sada, jel mi žao - i je i nije.
I ja volimvrijeme izvan posla, ali nije da ne bih voljela imati neki drugi posao od onog kojeg imam sada - ali ne može baš sve biti kak bi mi htjeli
Ja se pomalo i bojim bi li znala imati/uzivati u vremenu bez posla.
Prije djece sam dosta izlazila, i koliko god sam radila, nisam u tome bila usamljena, vecina frendica je isto tako radila, i onda smo nakon nekog bizarnog vremena provedenog u uredima isle van... Ali, osim izlazaka uvijek je to bio posao, pa posao+postdiplomski... Nisam nikad nista ne radila. Ili da sam npr. pekla kolace ili imala cvijece, nista slicno. Jesam imala hobije, tipa aerobik/ples/dramska... (Uh, vec sam i zaboravila svoj zivot.)... Ali je isto nekako bilo nagurano izmedu posla/poslije posla... Radim do 18.30, pa iz ureda idem na ples, pa na kavu, pa navecer (u 23h valjda) jos malo radim ili pisem seminar. :strebericaradoholicarka:
Kad su dosla djeca to se pretvorilo u drugu amorfnu masu posao-kuca-djeca, i iskreno, ja nisam sigurna da bi ja znala zivjeti s 3 sata vise dnevno.
I to je sasvim valjan razlog za uzeti u obzir, BB.
Moj najveci problem s isprobavanjem zivota kucanice je bio visak vremena. Naravno da je tu bilo dijete, kucanski poslovi, svastanesto sto je funkcioniralo tad bolje nego sad kad radim van kuce (a i dalje imam dijete), ali to nije bilo to. Nije bilo drugih mama na porodiljnom koje su samo cekale na druzenje sa mnom i mojim djetetom (zene ili rade, ili brinu za preko nekoliko djece odjednom i ne pada im na pamet druziti se), bilo je hladno i - uzasno dosadno. Naravno da sve to nekome pase, ali ja sam se osjecala kao da mi netko wc cetkom riba unutrasnju stranu glave.
Preporodila sam se s poslom od 4 sata na dan, zatim 6. I sad odbijam vise od toga. Mogla bih, odnosno trebala bih, ako zelim brze i efikasnije odraditi posao, ali - necu. Sest je, meni (ok, nama) pravi balans izmedju dvije krajnosti.
BB znam da ti znaš da ja pišem dobronamjerno a ne pametujući s visoka i nadam se da mi nećeš zamjerit na iskrenosti i direktnosti.Ja se pomalo i bojim bi li znala imati/uzivati u vremenu bez posla.
Prije djece sam dosta izlazila, i koliko god sam radila, nisam u tome bila usamljena, vecina frendica je isto tako radila, i onda smo nakon nekog bizarnog vremena provedenog u uredima isle van... Ali, osim izlazaka uvijek je to bio posao, pa posao+postdiplomski... Nisam nikad nista ne radila. Ili da sam npr. pekla kolace ili imala cvijece, nista slicno. Jesam imala hobije, tipa aerobik/ples/dramska... (Uh, vec sam i zaboravila svoj zivot.)... Ali je isto nekako bilo nagurano izmedu posla/poslije posla... Radim do 18.30, pa iz ureda idem na ples, pa na kavu, pa navecer (u 23h valjda) jos malo radim ili pisem seminar. :strebericaradoholicarka:
Kad su dosla djeca to se pretvorilo u drugu amorfnu masu posao-kuca-djeca, i iskreno, ja nisam sigurna da bi ja znala zivjeti s 3 sata vise dnevno.
Da ja imam ovakve misli (boldano), ja bih se s nekim posavjetovala, al ozbiljno jer ne znaš koliko toga lijepoga propuštaš u životu, može se uživati bez posla i obaveza, cijelog isplaniranog planera (i sama ga imam često krcatog).
Meni je tako tužno pročitat da ti kažeš da ne znaš što bi radila s 3h više
Super je što si iskrena prema sebi i kako je netko gore primjetio gdje god da odeš ti ćeš imati posla jer si taj tip. Znači nije nužna toliko promjena posla, koliko promjena same sebe-rad na sebi.
Preporodila bi se, vjeruj mi, da promijeniš malo način promatranja života oko sebe a za to treba malo vremena (onog za kojeg ti ne znaš što bi s njim :D).
meni bi bio idealan 6 satni radni dan - Nisam niti ja tip kućanice, ali jednostavno ne stignem napraviti sve što trebam svaki dan, i ne uspijevam imati dovoljno vremena za sebe.
Kak vi uz tolike prekovremene hendlate kuhanje i nekakvo minimalno održavanje stana/kuće. Ja teško i bez prekovremenih
Nano i meni bi 6-satno radno vrijeme bilo odlično.
Ma ne kucanske poslove, nego kad vidite klince? Koliko su sati u vrticu po danu, a koliko s vama?
A di je onda ono kvalitetno vrijeme s bilo kim...kad?
Ali imala sam takvog oca radoholicara, taj nikad nije bio na bolovanju, osim kad je bio operiran i slicno. S kemoterapija se sam vozio na posao i radio, kao dipl.ing. strojarstva u velikoj firmi, znaci zahtjevan posao.
Nije nikad stao, ni kad je po treci put obolio od tumora. Nazalost, zato je puno prerano preminuo.
I znam da masa ljudi tek u takvim situacijama shvati sto je stvarno bitno.
U firmi si zamjenjiv odmah, u obitelji nikada.
Morala sam ovo napisati, imala sam neku potrebu podijeliti to s vama.
Posljednje uređivanje od annie84 : 02.12.2015. at 17:14
Annie84
i neka si jer to je jako bitno.
frigaj kucu i spremanje al vrijeme za djecu, muza-obitelj na okupu. Danas nazalost sve cesce cujem da su ljudi vrlo malo zajedno kao obitelj.
Moj je pak bio sušta suprotnost, nakon odrađenih 8 sati bio je samo naš i nezamjenjivi su mi ti trenuci djetinjstva koje smo sa njim imali. Nažalost, također je otišao prerano, nije dočekao 55.rođendan i ne prođe dan da mi ne fali i da ne poželim da jednoga dana i ja budem takav roditelj kakav je on bio nama... Oprostite na offu...
Jesam, promijenila sam posao. I postala full time mama.
Neposredni uzrok je rođenje mog trećeg djeteta. A posredni, sve pomalo.
Uspjela sam raditi dovoljno dugo da sam skupila dosta godina za penziju jednog dana
No, ja nisam ambiciozna. Posao me je dan po dan grizao, moja empatija i jasna spoznaja da mi je svaki sat proveden daleko od djece, glupo izgubljen, doveo je, malo po malo do odluke. Naravno da je bilo bitno i to da smo mogli bez moje plaće. Iako, sa njom bismo imali više. Više stvari. Koje nam i ne trebaju. Ovako imam više vremena. A vrijeme je jako dragocjeno. Meni.
Različiti smo.
Ponekad pomislim...zar sam stvarno trebala odbaciti novac, znanje, kolege, život zaposlene osobe. Ne znam. Ali jesam. I to je to.
Tako da, ako smatraš da trebaš nešto mijenjati, dajem ti podršku. Najprije dobro razmisliti, staviti na vagu + i - , pa skočiti
Ma joj Lili, sto bi se ljutila ili zamjerila, treba mi netko to reci. Samo ti ja jos ne vjerujem
Jesam vam rekla da i volontiram kao predstavnik stanara?
Kuhanje i kucanski poslovi:
- vikendom su 3-4 sata s tatom vani ili kod bake i dede, ja za to vrijeme skuham 2-3 rucka koja jedemo do srijede (u tjednu skuhamo prilog, npr. tijesto, rizu...), speglam sve za taj tjedan (samo kosulje i ono nuzno, drugo nista ne peglam), usisam, obrisem, operem sto treba, i to je sve tjedno ciscenje kod mene. U tjednu jos skuham 1-2 brza rucka, i stavim masinu vesa svaka 2-3 dana. Sude navecer u perilicu.
Kvalitetno vrijeme s malim od 19 do 22., s malom do 24 jer je ona od prvog dana nespavalica, nikad nije zaspala prije 23h. U vrticu su od 8 do 15, onda su kvalitetno s cuvalicom dok tata ne dode s posla i pojede, onda su kvalitetno s njim. Vikendom svaku minutu osim kad ih dislociram za ciscenje i kuhanje, a cak to nije pravilo svaki vikend, nekad to radim dok smo svi skupa doma. Jednom-dvaput mjesecno malac ide na kontrole u bolnicu pa uzmem go i poslije pregleda idemo nekud.
Tjesim se da sam bila doma puna dva porodiljna + go, plus cuvanje druge trudnoce + 5 mj. neplacenog. I da cu im nadoknadit kad zavrsi projekt, a ja dam otkaz / promijenim nesto na ovom poslu. I da imaju 4 bliske osobe osim mene. I da sam kvalitetnije s njima nego sto je moja mama bila sa mnom (to se racuna vise
Kvalitetno vrijeme s drugim ljudima: s mamom i tatom pola sata tjedno, s frendovima s djecom: svaki vikend, s frendovima bez djece: ako ne rade u mom uredu - nikad, rodbina: 1-2 x godisnje.
Annie, zao mi je zbog tvog tate. Ja se tjesim da cu stati na vrijeme. Leirmam
Bonus pitanje - kako bi izgledao svijet bez ljudi koji rade prekovremeno?
Joj cure drage <3
Bas sam neki dan pricala kako su nam godusnji odmori neprocjenjivi. Tada bas onak dibri providimo dane. Inace je stalno strka
LEIRmam
BB, bio bi isti, firma bi shvatila da mora zaposliti još ljudi. Sve su ti to granice. U Austriji ljudi rade prekovremeno, ali su za to dobro plaćeni, i u pravilu to nikad nije više od 10h dnevno. Ali imaju i slobodne dane na račun prekovremenih ili im se isplate. ALI velika većina njih ne radi prekovremene stalno, nego u nekom periodu u godini. I to je kratkotrajno.
Ne znam zašto sve firme ne kuže da što su zadovoljniji i zdraviji zaposlenici, to će im i firma uspješnije poslovati, biti će bolja klima i zaposlenici će željeti dati svoj maksimum.
A što se kvalitetnog vremena tiče, BB, to je možda ok sada dok ti djeca još ne idu školu, ali kad krenu u školu neće baš moć ić spavat u ponoć, a onda će ti ostat manje zajedničkog vremena od trenutka kad dođeš doma pa dok oni idu spavati. Ali otom potom, možda do tada nađeš drugi posao
Posljednje uređivanje od annie84 : 02.12.2015. at 20:18
Ja radim i s godišnjeg i s bolovanja.
Ajoj
Hvala Lili, na razumijevanju. Točno to, vrijeme jedni za druge. Onako predano, da svaku riječ čujem i upijam i aktivno slušam što mi drugi govore, bez da razmišljam o tome što sve još moram napraviti, jesam odgovorila na mail, jel me netko zvao dok sam otišla s posla...da uživam u društvu i trenutku. Meni je život la vita e bella, toliko toga ima za vidjeti, za napraviti, za naučiti, za pročitati....
A posao mi je, otkad imam djecu, način da zaradim novce, a s obzirom da radim posao koji me uopće ne zanima niti ispunjava, čim izađem s posla-može gorit u uredu.
Ali planiram nakon porodiljnog promjeniti posao, a ako ne daj Bože ne uspijem naći bolje-vraćam se na max 20-24h/tjedno.
Posljednje uređivanje od annie84 : 02.12.2015. at 20:34
isto kao i s njima
meni je zivot i roditeljsko iskustvo pokazalo da je itekako vazno koliko kolicinski vremena provodis s njima. i ako te djeca ne vide cijeli cjelcati dan (i tako konstantno, ne pricam o tu-i-tamo situacijama), a onda u 8 navecer ides s njima "kvalitetno" provoditi vrijeme, nema te kvaliteta koja ce nadoknaditi tvoju odsutnost od cijelog dana. nema.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
