Nova sam na ovom forumu, ali vas pratim već dosta vremena. MM i ja smo se konačno maknuli s mrtve točke što se djece tiče i krenuli u potragu za našim djetetom. Odlučili smo se na posvojenje i 03.12. krenuli u borbu. Kažem borbu jer se jako bojim neuspjeha. Godinama sam gradila zidove oko srca i pričala da ne želim djecu, da ja to ne mogu. A želim očajnički i zato se tako jako bojim. Pokušavam biti na zemlji, ali nije lako. Jednom kad se nada probudi, teško ju je zauzdati, a tek smo počeli. Dakle, odnijeli smo zahtjev za izdavanje mišljenja o podobnosti u CZSS Pazin, malo porazgovarali sa socijalnom radnicom i pravnicom, te dobili informacije koji nam sve papiri trebaju. MM je obavio i razgovor sa socijalnom radnicom. Ispitivala ga je o svemu, malo me strah jer je "zapela" za činjenicu da nema kontakata sa polusestrom sa tatine strane i bakom. Naime, njegovi roditelji su se rastali kad su on i brat bili mali i otac se odselio, osnovao novu obitelj, nikad nije kontaktirao sa njima te je kasnije poginuo u ratu. Također me malo iznenadila izjava socijalne radnice da je MM na dobnoj granici za posvojenje jer ima 43 godine (ja imam 32), jer koliko vidim ukinuta je dobna granica. Prijavili smo se u Obiteljski centar u Pulu u školu za posvojitelje te čekamo da nas zovu na dogovor. Trebali bi krenuti poslije Nove godine i mogu vam reći da sam jako zagrijana za to. Imam puno strahova i dilema, a nadam se da će ih škola za posvojitelje koliko toliko ukloniti i razriješiti.
Ne očekujemo sasvim malu bebu, naša je želja dijete do 5-6 godina, nadamo se zdravom djetetu, kao i svaki roditelj. Spol nam naravno nije bitan, spremni smo i na lakše zdravstvene teškoće. Nismo nikome ništa govorili o svemu ovome dok nismo pokrenuli postupak, nekako se bojimo da ne budu razočarani ako sve ne bude išlo glatko. Moji roditelji i brat su oduševljeni idejom, možda i malo preeuforični, prijateljice također. Njegovima još nismo rekli, čekamo da budemo slobodni oboje i da idemo do njih jer o tome ne bi preko telefona.
E da, zaboravila sam napisati da smo u izvanbračnoj zajednici i da moramo priložiti dokaz o istoj, ali ni iz CZSS nisu točno znali što i kako točno, pa ako netko zna više bila bih zahvalna na svakoj informaciji.
Dosta mi je zbrčkan ovaj post, možete misliti što mi je tek u glavi. Uglavnom, bojim se, ali se nadam uspjehu i konačnoj sreći kad postanemo tata i mama