Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 57

Tema: djeciji psiholog

  1. #1
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno djeciji psiholog

    Probat cu ukratko moj sedmogodisnji sin ima opake ispade bijesa na svako ne krece s rezanjem sutanjem stvari bacanjem istih a u zadnje vrijeme je cak i dizo kauc i stol ono stvarno divlja..... mislim takav je od kad se rodio i stalno imamo "problema" s njegovim ponasanjem odnosno neprihvacanjem pravila i zabrana da ne duljim sad smo pred zidom vise neznamo sta poduzeti. Bila sam kod psihologa i nije mi bas pomogla mislim dala mi je savjete iz knjiga a kad sam ju pitala da njeg dovedem rekla je da nece pomoci to da mu ona prica kako mora biti dobar Dakle trazim nekog psihologa kod kojeg mogu dovesti dijete na nekakva testiranja i procjene i da mi da upute kako da se ponasam jer sve sto napravim je krivo... e da ja u Vinkovcima pa bi bilo super da u osjeku recimo ima tak nes..........

  2. #2
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj djuli prvotno napisa Vidi poruku
    Probat cu ukratko moj sedmogodisnji sin ima opake ispade bijesa na svako ne krece s rezanjem sutanjem stvari bacanjem istih a u zadnje vrijeme je cak i dizo kauc i stol ono stvarno divlja..... mislim takav je od kad se rodio i stalno imamo "problema" s njegovim ponasanjem odnosno neprihvacanjem pravila i zabrana da ne duljim sad smo pred zidom vise neznamo sta poduzeti. Bila sam kod psihologa i nije mi bas pomogla mislim dala mi je savjete iz knjiga a kad sam ju pitala da njeg dovedem rekla je da nece pomoci to da mu ona prica kako mora biti dobar Dakle trazim nekog psihologa kod kojeg mogu dovesti dijete na nekakva testiranja i procjene i da mi da upute kako da se ponasam jer sve sto napravim je krivo... e da ja u Vinkovcima pa bi bilo super da u osjeku recimo ima tak nes..........
    Probaj u Osijeku otići u Suvag. Ja njih ne poznam, ali sa zagr3bačkim Suvagom imam dugogodišnje odlično iskustvo s logopedima, ali i psiholozima i psihoterapijom.

    S druge strane, moram reći da je psihologinja kod koje ste bili u pravu. Nema tu čarobnog štapića. Dijete ide psihologu na dijagnostiku 1x godišnje, na terapiju 1x tj3dno, a ostalo vrijeme su mu roditelji terapeuti.

    Evo ti par savjeta iz mog iskustva, koji su dobri za svako dijete s ovakvim problemima:

    Prvo, MAKNI svu elektroniku od njega, mobitel, tablet, tv, računalo... ta sredstva užasno razaraju pažnju i unose nemir koji se manifestira ovako kako si opisala.

    Dalje, svi u obitelji morate puhati u isti rog. Mama i tata ne smiju se svađati pred djetetom, moraju se dogovoriti što je vqžno i na tome jašiti, dugo i polako. Vrijedi i za druge članove obitelji. Svi moraju dogovoriti koje stvari su bitne i to tražiti od djeteta, npr ako mama kaže NE igricama na mobitelu, drugi članovi obitelji to isto trebaju podržati.

    Najdjelotvorniji način odgoja je da se roditelji trebaju početi ponašati baš tako kako žele da se dijete ponaša. Trebamo biti što bolji uzori, čak bolji nego mislimo da jesmo. U praksi, to znači da trebamo preodgojiti sebe i pokazati svojim primjerom kako se treba ponašati. To je teško, ali djeluje.

    Dakako, ima djece koja imaju stvarne probleme zbog kojih im je teško, alergije, anemije, loš metabolizam šećera i sl. Zbog toga ne škodi da dijete pogleda i pedijatar. možda postoji lako rješiv uzrok problema. Ali treba to provjeriti. Možda i prilagoditi prehranu jer je previše slatkiša čest uzrok agresije i divljanja.

    Eto, krenite redom i budite ustrajni. Rezultati će doći s vremenom. Sretno!

  3. #3
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Zaboravih još jednu stvar... gledam potpis, imaš puno djece. Ako ikako možeš osloboditi vrijeme 1:1 za ovog malca koji se neprimjereno ponaša, vjerojatno bi mu pomoglo. On nema drugačiji način da izrazi svoju potrebu za pažnjom.

  4. #4
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    Suvag to nije za gluhe i nagluhe osobe?
    A sve sto si navela smo pokusali ali nista ne pomaze.....
    Recimo moslili smo da je takav zbog igrica ljutio se dok je igrao o divljanju kad treba prestat da nepricam ugl izbacili igrice na skoro godinu dana nis se nije promjenilo
    Ovo 1:1 isto smo radili ali smo imali kontra ucinak dakle nakon druzenja sa mnom ili s tatom ispadi su bili jos jaci i tako svaki nas pokusaj bi nakon par mjeseci dozivio totalni neuspjeh....
    Zato bi isli kod psihijatra jer sumnjamo na neki poremecaj.....inace je jako inteligentan i tako se ponasa samo kod kuce u skoli je super cak ga je uciteljica izabrala za predsjednka razreda jer je kako ona kaze najozbiljniji od svih

  5. #5
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Da postoji poremecaj tada bi se on vidio na svim podrucijima zivota, pa tako i u skoli.
    za ocekivati je da doma " sve maske padaju " i da se dijete moze ponasati slobodno, pa sve izade na povrsinu.
    Nadite za pocetak pametnog djecjeg psihologa, on ce sigurno napraviti opseznije testove od psihijatra.
    Ali ne znam nikoga u Slavoniji za preporuciti.

  6. #6
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    Plan mi je otici kod pedijatrice i nju pitati za savjet jer bi svakako htjela otici kod dobrog psihologa koji ce probati dokuciti kao strucnjak zasto se on tako ponasa jer mi kao rodielji mislimo da je ljubomoran i da je zahtjevno dijete ali jednostavno neznamo vise kako se postavit.....sad ide izgleda tezi dio posla naci dobrog psihologa a da nije u zagrebu....

  7. #7
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj djuli prvotno napisa Vidi poruku
    Plan mi je otici kod pedijatrice i nju pitati za savjet jer bi svakako htjela otici kod dobrog psihologa koji ce probati dokuciti kao strucnjak zasto se on tako ponasa jer mi kao rodielji mislimo da je ljubomoran i da je zahtjevno dijete ali jednostavno neznamo vise kako se postavit.....sad ide izgleda tezi dio posla naci dobrog psihologa a da nije u zagrebu....
    Nije Suvag samo za gluhe, oni se bave i raznim drugim smetnjama - govor, ponašanje... Spomenula sam Suvag jer je moj mlađi sin išao k njihovom psihologu na dijagnostiku i na cijelu jednu sezonu na terapiju zbog samoozljeđivanja. On nije bio agresivan prema okolini, nego prema sebi. Čuje uredno. Imao je smetnje čitanja kao mali, tako smo došli u Suvag. Nema to veze. Terapija kod Suvagovog psihologa znatno je popravila stvar. Znam da imaju psihologa i u osječkom timu. Pitaj. Kod njih se to može obaviti na uputnicu. Evo, tu na linku piše da imaju kliničkog psihologa:
    http://www.poliklinika-suvag.hr/inde...ry/79-opcenito

    Možda ima i drugih. Nadam se da će ti se javiti netko iz Slavonije tko ima više informacija.


    Najvažnije je da dijete i psiholog/terapeut nađu dobar zajednički jezik, jedino tako terapija može biti korisna. Psiholog će vam pomoći prepoznati eventualne uzroke i okidače problematičnog ponašanja, a do rezultata ćete doći zajedno.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 08.12.2015. at 09:04

  8. #8
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj djuli prvotno napisa Vidi poruku
    Suvag to nije za gluhe i nagluhe osobe?
    A sve sto si navela smo pokusali ali nista ne pomaze.....
    Recimo moslili smo da je takav zbog igrica ljutio se dok je igrao o divljanju kad treba prestat da nepricam ugl izbacili igrice na skoro godinu dana nis se nije promjenilo
    Ovo 1:1 isto smo radili ali smo imali kontra ucinak dakle nakon druzenja sa mnom ili s tatom ispadi su bili jos jaci i tako svaki nas pokusaj bi nakon par mjeseci dozivio totalni neuspjeh....
    Zato bi isli kod psihijatra jer sumnjamo na neki poremecaj.....inace je jako inteligentan i tako se ponasa samo kod kuce u skoli je super cak ga je uciteljica izabrala za predsjednka razreda jer je kako ona kaze najozbiljniji od svih
    Koja je vjerojatnost da je dijete darovito i da mu zapravo treba VIŠE izazova? Doma možda ima previše slobodnog vremena. Kod mog mlađeg stvar se znatno popravila kad smo ga upisali u glazbenu školu i zajedno s terapijom upravo to je pomoglo da njegovo samoozljeđivanje prestane.

    Što ga zanima? Čime bi se moglo popuniti vrijeme izvan škole? Ima li u tvom gradu kakvih radionica (štajaznam - šah klub, mladi tehničari... ) Moji dečki su išli na radionice robotike u školi.

    Eto, to je samo par ideja. Očito je riječ o djetetu koje školske obveze rješava s lakoćom, pa mu nedostaje izazova. Dobro si naumila porazgovarati s pedijatrom. Možda ti može pomoći i učiteljica - pitaj što se nudi u školi od dodatnih aktivnosti, da ne tražiš dalje.

  9. #9
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,294

    Početno

    Ima li skola strucnu sluzbu? Mozda oni imaju preporuku za nekog?

  10. #10
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    kažeš da je oduvijek takav, pun bijesa. ja bih, dok ne nađeš psihologa, si postavila pitanje - kad nije pun bijesa? koje su to situacije kad je zadovoljan i smiren? mislim, doma, ne u školi. u školi je dobar kako vidimo, i više nego dobar - uzoran.

    vjerojatno kad je sve po njegovom. a triger je zabrana. malo me posjetilo na mog j, on je imao tantrume i bio je sklon ispadima bijesa. znao je sam sebe udarati. u školi predsjednik razreda, najbolji učenik, i najboljeg ponašanja. meni je znao reći u tim prvim godinama školovanja, mama, mene strah da ne zaboravim pričati, ja ti u školi šutim od osam do četiri

    no, on je u načelu - razuman (koliko to pubertetlije mogu biti), a vjerujem da je takav i tvoj. u načelu - razuman. manji je, naravno, ne može se ponašati kao četrnaestogodišnjak, ali uz malo truda, klasične zabrane se u principu mogu izbjeć, a da opet bude nama, roditeljima, više-manje prihvatljivo.

    možda je baš tipa mog j gdje ta dosljednost izaziva kontraefekt. ja nisam dosljedna, ali kad bih pokušavala tjerati nekakvu dosljednost - hebaj ga, nije valjalo. to tek sad shvaćam kad je tinejđer.

    krenuo je u školu, tamo je cijeli dan na visini zadatka, inače je sklon bijesnim ispadima, i jedva čeka doć doma opustit se. i onda doma kreće sa zabranama, nemoj ovo, nemoj ono, mala spava, mama trudna, stalno gužva, puno djece, jednostavno za ispiz*it na živce.

    možda sam fulala cijeli fudbal, a možda je u tome ključ. probajte bez strogih pravila i zabrana. sa što manje njih.

  11. #11
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,372

    Početno

    Ima svakako nesto u zabranama kod takve djece.
    Moja mala je isto u skoli superucenica i uzorna predsjednica, a doma zna biti do ludih krajnosti tvrdoglava, ima neki svoj dnevni ritam kojeg puni vlastitim zamislima i aktivnostima i ako je nagazim provođenjem moje volje ili plana, pukne ko kokica i pretvori se u čudovište , lupa, šuta, urla, psuje i na kraju se jedno 2 sata duri i rogobori.


    S druge strane, treba joj vrijeme 1:1 i strašna je maza, ako upadnemo u vremenski tjesnac pa ne dobije dozu svog emocionalnog obroka, loša ponašanja eskaliraju.

  12. #12
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    cvijeta73 i čokolada evo upravo ovih dana intenzivno razmišljam o tome o čemu pričate u zadnja dva posta. Čokoladin post mogu potpisati skoro pa od riječi do riječi.
    J. isto ima u svojoj glavi taj svoj neki raspored i ako joj ga poremetimo, pa čak i s nekom lijepom aktivnosti, nastaje šou.
    Što se tiče tih nekih zabrana ili nemoj ovo ili ono, ja imam osjećaj, ustvari gotovo sam sigurna da ona to čuje kao 'ne volim te i nisi mi dovoljno dobra'. Takvoj djeci stvarno treba više slobode i inzistirati na nekim osnovnim pravilima, pritom da netko krivo ne shvati ne mislim da im treba dozvoliti da rade što hoće.

    E sad kako i ona ima taj svoj neki ritam a npr. u vrtić moramo krenuti najkasnije u 7,15 da bismo i mi stigli na vrijeme na posao, tako mi svako jutro imamo šou, jer ona uvijek ima još nešto što bi samo htjela napraviti, ista stvar je i s odlaskom na spavanje. NJoj je dan zapravo prekratak za sve ono što je ona zamislila i tu puca i nastaje šou. Ipak moraju postojati neka čvrsta pravila od kojih se ne smije odustati kao što je npr. kod nas pranje ruku, zuba, skidanje cipela kad se dođe kući, vrijeme odlaska na spavanje, količina crtića koja se gleda itd., međutim iako vrlo dobro zna sva pravila i da mi ne odustajemo od njih oko svega ovoga je svaki dan šou, jer ona bi npr. oprala ruke kad dođe kući ali za pola sata kad prvo napravi to, to i to.
    Posljednje uređivanje od mitovski : 08.12.2015. at 14:23

  13. #13
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    [ pranje ruku, zuba, skidanje cipela kad se dođe kući, vrijeme odlaska na spavanje, količina crtića koja se gleda itd., .

    ajd reci, pol dana si u vrtiću/školi i onda dođeš doma i već samo ovo nabrojano, bez itd, ti je sasvim dovoljno da ti skroz uništi dan koji je imao izgleda biti pristojan, ako ne već ultra zabavan. kako već prosječna djeca zamišljaju svoje dane da bi trebali biti - ultra zabavni
    Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 08.12.2015. at 15:00

  14. #14
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    ajd reci, pol dana si u vrtiću/školi i onda dođeš doma i već samo ovo nabrojano, bez itd, ti je sasvim dovoljno da ti skroz uništi dan koji je imao izgleda biti pristojan, ako ne već ultra zabavan. kako već prosječna djeca zamišljaju svoje dane da bi trebali biti - ultra zabavni
    Pa ok, shvaćam, ali ovo su osnovna pravila, pa ne mogu ju pustiti da ne pere ruke ili zube i da ide spavati kad ona hoće ( to smo jedan vikend probali, znaš kad je otišla spavati u pola 3 ujutro, mi smo već pozaspali, htjeli smo vidjeti do kada će). Zato i kažem imamo neka osnovna pravila, kad dođemo kući skidaj cipele i peri ruke i onda imaš vrijeme za aktivnost koju god hoćeš.
    Evo npr. jučer došle smo kući i nakon ručka pitam ju dali želi peći samnom kolačiće i kaže hoće ( inače to jako voli) i baš smo uživale, mjesile, ukrašavale i kad smo završile već je bilo skoro pola 21 i onda je ona shvatila da nije obojala što je htjela, da nije ne znam ti šta napravila što je zamislila i kreće šou i ništa više ne valja jer je ona shvatila da iako je uživala u pravljenju kolača, nije napravila ono drugo što je htjela, ljuta je na sebe, na mene, na tatu i kažemo joj ok ajde imaš još vremena i radi to što si željela, međutim kad god ja rekla e sad je vrijeme da se spremimo za spavanje, eto ti provale bijesa, nikada nije dovoljno ni dosta.
    Posljednje uređivanje od mitovski : 08.12.2015. at 15:13

  15. #15

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    9,304

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Evo npr. jučer došle smo kući i nakon ručka pitam ju dali želi peći samnom kolačiće i kaže hoće ( inače to jako voli) i baš smo uživale, mjesile, ukrašavale i kad smo završile već je bilo skoro pola 21 i onda je ona shvatila da nije obojala što je htjela, da nije ne znam ti šta napravila što je zamislila i kreće šou i ništa više ne valja jer je ona shvatila da iako je uživala u pravljenju kolača, nije napravila ono drugo što je htjela, ljuta je na sebe, na mene, na tatu i kažemo joj ok ajde imaš još vremena i radi to što si željela, međutim kad god ja rekla e sad je vrijeme da se spremimo za spavanje, eto ti provale bijesa, nikada nije dovoljno ni dosta.
    Zvuči mi poznato, imali smo sličnih situacija. Ali s vremenom ih dijete ipak preraste i malo-pomalo uči planirati svoje interne rasporede. U predškolskoj dobi im je još ipak preteško zamisliti "ako sad budem radio to-i-to, neću stići ono drugo".

  16. #16
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,352

    Početno

    Pa je, i moja je takva, samo kod nje nema provala bijesa nego je tužna, razočarana, rasplače se.

  17. #17
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Pa ok, shvaćam, ali ovo su osnovna pravila, pa ne mogu ju pustiti da ne pere ruke ili zube i da ide spavati kad ona hoće ( to smo jedan vikend probali, znaš kad je otišla spavati u pola 3 ujutro, mi smo već pozaspali, htjeli smo vidjeti do kada će). Zato i kažem imamo neka osnovna pravila, kad dođemo kući skidaj cipele i peri ruke i onda imaš vrijeme za aktivnost koju god hoćeš.
    Evo npr. jučer došle smo kući i nakon ručka pitam ju dali želi peći samnom kolačiće i kaže hoće ( inače to jako voli) i baš smo uživale, mjesile, ukrašavale i kad smo završile već je bilo skoro pola 21 i onda je ona shvatila da nije obojala što je htjela, da nije ne znam ti šta napravila što je zamislila i kreće šou i ništa više ne valja jer je ona shvatila da iako je uživala u pravljenju kolača, nije napravila ono drugo što je htjela, ljuta je na sebe, na mene, na tatu i kažemo joj ok ajde imaš još vremena i radi to što si željela, međutim kad god ja rekla e sad je vrijeme da se spremimo za spavanje, eto ti provale bijesa, nikada nije dovoljno ni dosta.
    Jao, svaki put kad čitam tvoje postove, čini mi se kao da opisuješ mog mlađeg sina... Kod njega je palilo samo oštro: Prestani odmah SAD! (jer ako bi čovjek dozvolio da se bijes razmaše, tome ne bi bilo kraja). Ponekad je uspijevalo, a ponekad (cenzura).

    Nema nam spasa - svaki roditelj mora otkriti što pali kod njegove djece... Mi smo se preporodili kako je ovaj naš narastao, puuuno je lakše s njim (a i njemu samom sa sobom) iako je sad zapao u fazu lijeeeenosti, ali to nekako lakše podnesem, pogotovo kad se prisjetim sebe u toj dobi - ništa mi se nije dalo.

  18. #18
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    pa sad da je darovit neznam ali da mu je dosadno je
    inace trenira nogomet i dobar je i voli jako sad je krenio i na gimnastiku jucer ga je trener pohvalio i pitao da li bi se natjecao ustvari je jako spretan i sve cega se primi mu ide...
    problem je sto je nestrpljiv i nemoze podnijeti poraz a sve cesce nemoze podnijeti kad mu neide dobro koliko je on zamislio da treba
    tipa pobjede utakmicu ali on je dao "samo" 2 gola a jedan je promasio i umjesto da je sretan zbog pobjede ljut je zbog te jedne greske
    zabrane su definitivno okidac ali je jako inteligentan pa kod njeg one fore okolne zabrane ne pale recimo zeli ic kod prijateljice a tek je došao iz skole ja kazem pa tek ste dosli kuci sad ona sigurno ruca pa mora zadacu pregledat bolje bi bilo da odes malo kasnije on pocne rezati i ljutiti se onda pocne nece rucat nece spremit torbu nece nista....
    e da nasi ispadi su divljacki (nepretjerujem kad to kazem) ali nakon recimo pola sata a nekad i manje dodje do mene s likom andjela i sav umiljat nes me pita grli me...
    zato mislim da ima neki "poremecaj" jer kao da si nemoze pomoc u tim trenutcima nije on a ja neznam kako da se postavim
    probali smo sve od ignoriranja do posvecivanja 100% paznje ali njegovo se ponasanje nije promjenilo

  19. #19
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Jao, svaki put kad čitam tvoje postove, čini mi se kao da opisuješ mog mlađeg sina... Kod njega je palilo samo oštro: Prestani odmah SAD! (jer ako bi čovjek dozvolio da se bijes razmaše, tome ne bi bilo kraja). Ponekad je uspijevalo, a ponekad (cenzura).

    Nema nam spasa - svaki roditelj mora otkriti što pali kod njegove djece... Mi smo se preporodili kako je ovaj naš narastao, puuuno je lakše s njim (a i njemu samom sa sobom) iako je sad zapao u fazu lijeeeenosti, ali to nekako lakše podnesem, pogotovo kad se prisjetim sebe u toj dobi - ništa mi se nije dalo.
    Peterlin, zanima me kad je to postalo lakše, odnosno kad si primjetila da je odrastanje pridonjelo tome. Što se J. tiče za sada a ima 5,5g, odrastanje nosi samo drugačije frustracije i drugačiji način izražavanja tog nezadovoljstva, ali ne lakši nego prije.
    Imam osjećaj da od rođenja živim s pubertetlijom

  20. #20
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    eh da dobro dosla bi mi preporuka psihologa jer ova kod koje sam isla mi bas i nije pomogla
    jesam spomenula da je na moje pitanje da njeg dovedem (bila sam samo ja na razgovoru) rekla "pa nema bas neke koristi od toga da mu ja pricam da treba biti dobar"

  21. #21
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    Citiraj djuli prvotno napisa Vidi poruku
    pa sad da je darovit neznam ali da mu je dosadno je
    inace trenira nogomet i dobar je i voli jako sad je krenio i na gimnastiku jucer ga je trener pohvalio i pitao da li bi se natjecao ustvari je jako spretan i sve cega se primi mu ide...
    problem je sto je nestrpljiv i nemoze podnijeti poraz a sve cesce nemoze podnijeti kad mu neide dobro koliko je on zamislio da treba
    tipa pobjede utakmicu ali on je dao "samo" 2 gola a jedan je promasio i umjesto da je sretan zbog pobjede ljut je zbog te jedne greske
    zabrane su definitivno okidac ali je jako inteligentan pa kod njeg one fore okolne zabrane ne pale recimo zeli ic kod prijateljice a tek je došao iz skole ja kazem pa tek ste dosli kuci sad ona sigurno ruca pa mora zadacu pregledat bolje bi bilo da odes malo kasnije on pocne rezati i ljutiti se onda pocne nece rucat nece spremit torbu nece nista....
    e da nasi ispadi su divljacki (nepretjerujem kad to kazem) ali nakon recimo pola sata a nekad i manje dodje do mene s likom andjela i sav umiljat nes me pita grli me...
    zato mislim da ima neki "poremecaj" jer kao da si nemoze pomoc u tim trenutcima nije on a ja neznam kako da se postavim
    probali smo sve od ignoriranja do posvecivanja 100% paznje ali njegovo se ponasanje nije promjenilo
    Pa čuj, evo ovo je vrlo sličan opis mojoj J. Mi idemo psihologu već 1,5g, ali u Zagrebu tako da ti tu ne mogu baš pomoć. Ona je perfekcionist (nalaz psihologa) i upravao ovo što ti kažeš je veliki problem, nikada ništa nije dovoljno dobro. Da ima neki čaroban recept,nema, eto ja se nadam da će se odrastanjem, našim radom i radionicama kod psihologa naučiti nositi s tim.

    Što se darovitosti tiče, moja J. nije darovita, ali su testovi pokazali nadprosječnu inteligenciju, međutim to je prikriveno upravo tim perfekcionizmom i njenim izuzetno niskim samopouzdanjem, tako da netko tko gleda sa strane, a i mi njeni roditelji prije obrade kod psihologa nismo to primjetili. Nadprosjećna inteligencija može donijeti vrlo velike probleme, a neki od njih su upravo ovi koje opisuješ. Tako da nije loše to provjeriti.

  22. #22
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Peterlin, zanima me kad je to postalo lakše, odnosno kad si primjetila da je odrastanje pridonjelo tome. Što se J. tiče za sada a ima 5,5g, odrastanje nosi samo drugačije frustracije i drugačiji način izražavanja tog nezadovoljstva, ali ne lakši nego prije.
    Imam osjećaj da od rođenja živim s pubertetlijom
    da te "utjesim" i kod nas je tako sto je stariji sve je vise frustriran i sve jace negoduje i sve vise trazi paznje a istovremeno me gura od sebe....

  23. #23
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    sad sam jos vise uvjerena da moramo kod psihologa jer kao sto mitovski kaze mi roditelji nevidimo neke stvari
    samo jos moram naci nekog ko ce napravit neke testove i snjim popricati

  24. #24
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Peterlin, zanima me kad je to postalo lakše, odnosno kad si primjetila da je odrastanje pridonjelo tome. Što se J. tiče za sada a ima 5,5g, odrastanje nosi samo drugačije frustracije i drugačiji način izražavanja tog nezadovoljstva, ali ne lakši nego prije.
    Imam osjećaj da od rođenja živim s pubertetlijom
    Štajaznam, negdje sa 9 godina. Potrefilo se da je te iste godine odradio i psihoterapiju u Suvagu, a i upisali smo ga u glazbenu školu. Tamo mu je odlično krenulo, mogao se razmahati, popunili su mu se prazni hodovi nečim što je volio. Jest da je trebalo vježbati, a on je lijen, ali išlo mu je odlično i s relativno malo rada (vječito je išao po natjecanijma i mogao se špinčiti koliko mu je pasalo). Nekako je u toj dobi savladao i čitanje, osim titlova s kojima ima problema i danas, ali i to sve manje (baš se spremam s njim logopedu, da vidimo gdje smo s čitanjem u osmom razredu, ali ide to).

    On je tip koji voli dramu. Sad je upisan u podmladak kvartovskog kazališta i uživa u tome. Baš mu je super. Sve mi je žao što ga ranije nismo dali na to, ali uz glazbenu baš i nije bilo vremena. Nema veze. Sad uživa i po svoj prilici će mu to biti hobi na dulje staze.

    Dok je imao 5 godina, baka ga je zvala "Mrgud" po onom vječito nadurenom Štrumfu. Tako se ponašao.

  25. #25
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,069

    Početno

    Citiraj djuli prvotno napisa Vidi poruku
    sad sam jos vise uvjerena da moramo kod psihologa jer kao sto mitovski kaze mi roditelji nevidimo neke stvari
    samo jos moram naci nekog ko ce napravit neke testove i snjim popricati
    djuli al jel bi se mogli organizirat da dođete na testiranje dobrom psihologu u ZG a onda prema njegovim uputama nastavite postupat?
    pa onda eventualno kroz nekoliko mjeseci na neku vrstu kontrole.

    Cure će ti dati dosta kontakata za psihologe u ZG. Razmisli o toj opciji s obzirom da je situacija na granici podnošljivosti što za sina, što za vas.

  26. #26
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    15,069

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    ...
    Dok je imao 5 godina, baka ga je zvala "Mrgud" po onom vječito nadurenom Štrumfu. Tako se ponašao.

  27. #27
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku

    Dok je imao 5 godina, baka ga je zvala "Mrgud" po onom vječito nadurenom Štrumfu. Tako se ponašao.
    Tako ja i MM zovemo našu J., kad ona ne čuje, uvijek ju s tim Štrumfom uspoređujemo

  28. #28
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Tako ja i MM zovemo našu J., kad ona ne čuje, uvijek ju s tim Štrumfom uspoređujemo
    Ima još jedna stvar koja je zajednička tvojoj kćeri i mom sinu - alergije (moj je još i astmatičar).

    Tako da.... nije to uvijek samo stvar karaktera, ta djeca se vjerojatno zaista loše osjećaju u svojoj koži. Moj E. je malo došao k sebi kad su mu napokon uspjeli pogoditi odgovarajuću terapiju na Srebrnjaku (godinama smo se patili s tim). Sad je ipak lakše.

  29. #29
    giussepe avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    965

    Početno

    Peterlin... Vec sam na par mjesta kad su ovakve teme procitala da pises isto. Da roditelji trebaju biti uzor djetetu ( pogotovo kod ovih problematicnih ponasanja ) Svaki put kad suprug i ja kiksamo sjetim se toga.
    Kazes da ste ti i suprug sami sebe natjerali ustvari da se promijenite.
    MoZda je totalno glupo pitanje, ali kako ste uspjeli?
    Mi naime isto imamo jednog mrguda. :/
    Evo jutros se dignem nakon totalno neprospavane noci (radi mladjeg ) i on mrgud. Ono ljuti se na sve, negoduje, puse, nista nece. Vidis da je dijete ljuto. Zapeo za neke mini carape da ce obuc usred zime. Ja danas nisam uspjela zadrzati smirenost i viknula sam na njega. Naprosto sam pukla. I onda se sjetim da to kod njega ne pali nego samo radi gore. Naravno nakon toga je poceo plakat....
    Ista stvar desava se i sa suprugom... Ponekad uspijemo smireno, ali kad je ta neispavanost prisutna tesko uspijevamo.

    Primjetila sam da je vecina te zahtjevne djece mrgud.
    Mitovski sta kaze psihologica? Kako se postaviti?

    Iskreno palo mi je na pamet vec par puta ici psihologu jer mi se cini da se ni ja vise ne znam postaviti kako treba. A sto me brine i zasto ne odem? Zato sto s druge strane mislim pa sva su djeca takva, di cu sad s njim psihologu. Ubacit ga u taj neki krug a mozda bezveze... Ima tek tri i pol godine...

  30. #30
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,372

    Početno

    Ovdje je kljucno ne izgubiti zivce i hladnokrvno ponavljati "ne mozes te, mozes ove" odnosno ignorirati nezeljeno ponasanje. Meni to npr.uspije cesce nego MM-u koji poludi odmah, a dijete ga onda savrseno koristi kao publiku za vlastite dramatizacije. Zna tocno sto s kim moze.

  31. #31
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,372

    Početno

    Jos je bolje anticipirati jutarnje mucnine vecernjim dogovorom i odabirom svega (odjece, obuce, dorucka...)

  32. #32
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    Citiraj giussepe prvotno napisa Vidi poruku
    Peterlin... Vec sam na par mjesta kad su ovakve teme procitala da pises isto. Da roditelji trebaju biti uzor djetetu ( pogotovo kod ovih problematicnih ponasanja ) Svaki put kad suprug i ja kiksamo sjetim se toga.
    Kazes da ste ti i suprug sami sebe natjerali ustvari da se promijenite.
    MoZda je totalno glupo pitanje, ali kako ste uspjeli?
    Mi naime isto imamo jednog mrguda. :/
    Evo jutros se dignem nakon totalno neprospavane noci (radi mladjeg ) i on mrgud. Ono ljuti se na sve, negoduje, puse, nista nece. Vidis da je dijete ljuto. Zapeo za neke mini carape da ce obuc usred zime. Ja danas nisam uspjela zadrzati smirenost i viknula sam na njega. Naprosto sam pukla. I onda se sjetim da to kod njega ne pali nego samo radi gore. Naravno nakon toga je poceo plakat....
    Ista stvar desava se i sa suprugom... Ponekad uspijemo smireno, ali kad je ta neispavanost prisutna tesko uspijevamo.

    Primjetila sam da je vecina te zahtjevne djece mrgud.
    Mitovski sta kaze psihologica? Kako se postaviti?

    Iskreno palo mi je na pamet vec par puta ici psihologu jer mi se cini da se ni ja vise ne znam postaviti kako treba. A sto me brine i zasto ne odem? Zato sto s druge strane mislim pa sva su djeca takva, di cu sad s njim psihologu. Ubacit ga u taj neki krug a mozda bezveze... Ima tek tri i pol godine...
    Evo, J. je sad baš u tom nekom jako nezadovoljnom razdoblju i baš je teško. Inače kod psihologa imamo 1 mjesečno skupnu roditeljsku radionicu, ali evo ja sam baš za sutra dogovorila individualni sastanak s našom psihologicom čisto da mi da savjete i da me ponovno 'vrati' na pravi put.

    S obzirom da je moja perfekcionist, jedna od osobina takve djece je to stalno nezadovoljstvo. Nama kao roditeljima je to teško i prihvatiti i nositi se s tim, jer bismo naravno htjeli da nam djeca budu zadovoljna.
    Psihologica kaže da to ne smijemo shvaćati osobno niti uzimati k srcu.

    Nema čarobnog recepta, to je takav karakter. Ono što sam ja kod J. skužila je da ona sve što mi kažemo shvaća jako tragično, pa onda moramo pronaći 'fini' način kako da joj nešto kažemo. Svaki povišeni ton na nju djeluje strašno i to je baš okidač za užasnu reakciju.
    Ono što ti ja mogu reći je da se ne trebaš gristi ako ponekad izgubiš kontrolu. Izgubim je i ja. Trudim se da to nije često, ali izgubim. I psihologica mi je na prvom sastanku rekla da je i to uredu, da trebaju ponekad vidjeti i takvu reakciju, rekla mi je ok, ako ste baš došli do ruba, viknite, odite u kupaonu, zatvorite vrata i recite joj dok se ovako ponašaš ne želim razgovarati s tobom. Ponekad je potrebna i burna reakcija. Rekla mi je još, pustite ju onda nek se i ona isplače, nek vrišti, viče i nek to izađe van iz nje.
    Rekla nam je još da se za takvu djecu strpljenje 'kupuje' na drugim stranama, poslu, odnosu s mužem-ženom i ost. Što je naravno teško.

    A što se tiče odlaska psihologu, ja bih rekla ovako, ako ti osječaš da ne možeš, ne znaš, nemaš više snage, odite. Možda samo na obradu, vjeruj mi čuti ćeš sigurno pametne savjete i ono što je meni savršeno, dobiti ćeš neku snagu za dalje i bolje ćeš razumjeti zašto se tako ponaša.
    To što dijete ide psihologu a i roditelj ne znači da ima dijagnozu, da nije zdravo, dobro ili što već. Možda bi netko drugi npr. znao s mojom J. puno bolje i možda nebi trebao savjet psihologa, mi smo trebali jer nismo znali, nismo razumjeli i nije me sram to reći, sram bi me bilo to gurnuti pod tepih.

  33. #33
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj giussepe prvotno napisa Vidi poruku
    Peterlin... Vec sam na par mjesta kad su ovakve teme procitala da pises isto. Da roditelji trebaju biti uzor djetetu ( pogotovo kod ovih problematicnih ponasanja ) Svaki put kad suprug i ja kiksamo sjetim se toga.
    Kazes da ste ti i suprug sami sebe natjerali ustvari da se promijenite.
    MoZda je totalno glupo pitanje, ali kako ste uspjeli?
    Mi naime isto imamo jednog mrguda. :/
    Evo jutros se dignem nakon totalno neprospavane noci (radi mladjeg ) i on mrgud. Ono ljuti se na sve, negoduje, puse, nista nece. Vidis da je dijete ljuto. Zapeo za neke mini carape da ce obuc usred zime. Ja danas nisam uspjela zadrzati smirenost i viknula sam na njega. Naprosto sam pukla. I onda se sjetim da to kod njega ne pali nego samo radi gore. Naravno nakon toga je poceo plakat....
    Ista stvar desava se i sa suprugom... Ponekad uspijemo smireno, ali kad je ta neispavanost prisutna tesko uspijevamo.

    Primjetila sam da je vecina te zahtjevne djece mrgud.
    Mitovski sta kaze psihologica? Kako se postaviti?

    Iskreno palo mi je na pamet vec par puta ici psihologu jer mi se cini da se ni ja vise ne znam postaviti kako treba. A sto me brine i zasto ne odem? Zato sto s druge strane mislim pa sva su djeca takva, di cu sad s njim psihologu. Ubacit ga u taj neki krug a mozda bezveze... Ima tek tri i pol godine...
    Eh, draga... trudimo se biti uzori. Ja sam apsolutno prestala psovati i kleti onog trena kad sam čula svoje riječi iz usta dvogodišnjaka. Auuuu.... otrijeznila sam se u roku sekunde.

    Isto - nisam ja to o uzorima izvukla iz prsta, nego me život naučio. Ja sam inače relativno kratkog fitilja, znala sam galamiti i svađati se (to sam donijela iz roditeljskog doma) ali kad sam vidjela da djeca to isto rade što vide od nas, svjesno sam se trudila okrenuti ploču. MM nije morao - on je inače miran i staložen, pa mu je to bilo lakše.

    Dobro si zaključila da treba prepoznati okidače. Umor je među najvećima, onda dolazi glad, nakon toga odstupanje od rutine (češće nego bi čovjek pomislio), pa dizanje glasa (isto), pa iznevjerena očekivanja (to je ovo što cure opisuju - klinci zamisle da će nešto raditi, pa ne stignu i onda je cirkus...)

    Ali ovo je najbitnije (zapisala sam to u vrijeme dok su moji sinovi imali 4 i 5 godina i još uvijek čuvam):

    Da bi djeci bilo dobro, mora NAMA biti dobro. Da bi oni bili (ostali) sretni i bezbrižni, MI im moramo pokazati kako. Mi moramo srediti svoj život ili težiti tome da on bude baš onakav kakav želimo. Da da, to znači da čovjek mora raditi na sebi, tj. djeci primjerom pokazati i truditi se biti onakav kakvo dijete si sam želi.

    Tja, nije to uvijek jednostavno jer ne možete ih sačuvati od parazitskih utjecaja okoline. Neće živjeti u savršenom svijetu. Ono što ih je važno podučiti jest da i oni mogu puno napraviti da taj svijet za njih i za nas bude bolji. U savršenom svijetu ne bi bilo nikakvih izazova. Hvala, to nam ne treba!

    Za sreću treba kopati, i još uvijek nemate garancije da bu sve ispalo kak treba. Ali taj rad na sebi i u korist vlastite djece jest ono što životima roditelja daje velik udio smisla. Dakle, opustimo se - sve bu bilo dobro... To je proces, a često traje čitav život. Sutra je novi dan.
    U konkretnom slučaju mog Mrguda to je značilo da sam ja morala češće ignorirati njegovu zlovolju i umjesto da me to baca iz cipela, naći nešto što me zabavlja (i što mislim da bi i njega zanimalo) i to raditi. Nije lako... Bez brige - i ja sam znala dignuti glas. Evo, sad dok ovo pišem, moram priznati da već duuugo to nisam trebala učiniti, ali danas se spremam u školu na informacije, pa tko zna kakve ću volje biti navečer , ali o tom potom.

    Morala sam naučiti prihvaćati neke stvari koje ne mogu promijeniti - ovo dijete je spavalica i ako ujutro zakasni u školu, to je NJEGOV problem, a ne moj. Kad dorastu, jednostavno ih ponekad treba pustiti "da ugaze" jer samo tako shvaćaju da naše zvocanje ima razloga.

    Eto, ne uspijem uvijek ići niz dlaku. Ne vidim ni razlog zašto bih trebala. Ako sam jučer doznala da je danas božićni sajam u školi, ne stignem ispeći 2 vrste kolača nego eventualno jednu vrstu. Bolje tako nego da pečem kolače cijelo popodne, budem ljuta i umorna i eto ti MOG razloga za kratak fitilj. Sličniji smo toj našoj djeci nego smo spremni priznati. Pa sam na tom tragu ja probala naći načine da konstruktivno živimo zajedno, da si ne gazimo po prstima (što ne znači da u svakom trenu 100% moram paziti na njihove osjećajčiće - pogotovo ako oni ne paze na moje).

    I tako... to je proces. Ima uspona i padova. Ima svakakvih dana i svakakvih perioda. Eto, moj mlađi je u zadnjem razredu osnovne škole. Visok je kao ja. Nemam više male djece, he he he....
    Preživjeli smo.

  34. #34
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    28,398

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Ima još jedna stvar koja je zajednička tvojoj kćeri i mom sinu - alergije (moj je još i astmatičar).

    Tako da.... nije to uvijek samo stvar karaktera, ta djeca se vjerojatno zaista loše osjećaju u svojoj koži. Moj E. je malo došao k sebi kad su mu napokon uspjeli pogoditi odgovarajuću terapiju na Srebrnjaku (godinama smo se patili s tim). Sad je ipak lakše.
    aj kad već povezujemo djecu i dijagnoze, misliš li da to nije imalo i utjecaj lijekova koje troše ili su ih trošili.

  35. #35
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj jelena.O prvotno napisa Vidi poruku
    aj kad već povezujemo djecu i dijagnoze, misliš li da to nije imalo i utjecaj lijekova koje troše ili su ih trošili.
    Sigurno, ali mi smo lutali što se ticalo dijagnoze - samo Ventolin do četvrte godine, pa onda Flixotide, a tek kad je došao do Tafena stvar se sredila. Tako da - lijekovi su svakako problematični, ali u slučaju mog sina to je manje zlo nego kad je bez terapije.

  36. #36
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    Evo prvi korak ucinjen...bila kod pedijatrice dala mi uputnicu za psihologa u osjeku kaze da je dobra inace jako vjerujem nasoj pedijatrici sad se moramo naruciti..javim se s dojmovima

  37. #37
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    djuli super, biti će ti lakše kad čuješ koji savjet i stručno miljenje.

    Bila sam jučer na individualnom razgovoru s psohologicom i dala mi je neke dobre savjete, ma zapravo odmah je lakše kad te netko sasluša.
    Složile smo se i jedna i druga da su kod J. neke stvari baš jako izražene i idu do krajnjih granica.
    Moram priznati da me baš pogodilo kad mi je rekla da su na tim svojim kolegijima razmišljali o mogućnosti da se napravi i obrada kod psihijatra i to me baš onako streslo, ali nakon ovog našeg razgovora je psihologica zaključila da ipak to za sada nije potrebno. Ništa, moramo se maksimalno posvetiti i dati sve od sebe mi kao roditelji da joj pomognemo da nadvlada te neke poteškoče i kočnice koje ima i to nam je sada prioritet.

    Spomenula mi je još da bi možda trebalo ponovno napraviti obradu jer kad smo bili prvi put nije htjela surađivati ( a pitanje je dali bi i sada) pa je Tanja uspjela napraviti samo dio obrade koja je pokazala nadprosječnost u apstraktnoj inteligenciji, a sada kažu da ima naznaka nadprosječnosti i u kognitivnom dijelu a možda čak i naznaka darovitosti, samo što je to kod nje sve dobro skriveno svim ostalim poteškočama, a sve mi se čini da bi i to mogao biti veliki dio problema.

  38. #38

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,122

    Početno

    bacile ste me u depru.
    u svakom postu sam pronašla svog sina. molim na pp preporuke za psihologa...
    on je inače i sportaš, koji se s neuspjehom ne zna nosit, a osvajao bi medalje...
    odličan učenik koji bi se trudio minimalno...
    on bi sve, ali da padne s neba, pa kad to tako ne ide, nastaje kaos.

    help

  39. #39
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj Val prvotno napisa Vidi poruku
    bacile ste me u depru.
    u svakom postu sam pronašla svog sina. molim na pp preporuke za psihologa...
    on je inače i sportaš, koji se s neuspjehom ne zna nosit, a osvajao bi medalje...
    odličan učenik koji bi se trudio minimalno...
    on bi sve, ali da padne s neba, pa kad to tako ne ide, nastaje kaos.

    help
    Nemoj upadati u depru.... nije toga vrijedno.

    Mene je moj sin naučio da neke stvari ne možemo odraditi za svoju djecu.

    A sad konstruktivno i bez pp: prvo pitaj stručnu službu u školi imaju li kakvu ideju (u nekim školama imaju psihologe, pa možda ne moraš nikamo dalje hodati, ne treba ti ni uputnica ni bilo što drugo). Osim toga (glup savjet, ali praktičan) izaberi nešto što ti je blizu, a ne na kraj svijeta... Na primjer, ako si u istočnom dijelu grada - možda ERF nije loša ideja. Znam da s njima surađuju mnoge škole, ali nemam nikakvih iskustava pa to samo spominjem.

    U našoj školi nema psihologa, a ja sam dijete vodila u Suvag jer je tamo već imao karton zbog svojih smetnji čitanja, pa sam samo pitala njih što i kako dalje. Iskreno - ne znam da li možeš doći samo s uputnicom (od pedijatra ili obiteljskog liječnika) ali ne vidim razloga zašto ne - oni imaju i dijagnostiku i terapiju. To je sve što imam od informacija.

    Dalje, ima Zavod za javno zdravstvo besplatne programe, ali moram malo pretražiti, pa staviti link.

    Još dalje - povremeno je forumašica TanjaDS znala stavljati link na njihove besplatne radionice. Ne znam što sada imaju u ponudi, ali to su ovi: http://www.tesa.hr/cms_categories.asp?catID=3

    Eto, ima raznih mogućnosti. Nadam se da ćeš naći nešto po mjeri svog djeteta i vaše obitelji. Sretno!

  40. #40

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,122

    Početno

    Hvala Peterlin
    Kad sam lani, zbog šizenja u školi, pokušala sa školskom psihologicom razgovarat ona je rekla da je sve to normalno jer je, inače, dobar dečko.
    Tako da se ne bih na nju oslanjala.
    Meni je čak bitnije, jer je njemu bitnije, pronaći psihologa koji je orijentiran na sportaše-da ga i tu usmjeri.
    Ovako kad gledam, ne bih rekla da je perfekcionist pa da od tuda dolaze frustracije već je baza brzopletost (za to ima dijagnozu)-znači, ako ikako može, sve mora biti odmah ili jučer-od svladavanja novog, preko zadaća...i onda to ne ispadne dobro i tu nastupa frustracija. Prvo njegova, pa naša.
    Zatim ima neku shemu procjenjivanja drugih (protivnika)-pa ih podcjeni pa...kaos...
    A mogao bi čuda i toga je svjestan, samo nikako osvjestit da čuda ne dolaze preko noći i jednim treptajem oka.
    Da se razumije-što se mene tiče ne treba odrađivat čuda, ali on je nabrijan.
    I mlađa je slična, ali frustracije riješi kroz plač i nema problema s autoritetima kao on.
    Njegova blizanka-e ona je suprotnost-ta bi mogla i više, ali ju zaboli...

  41. #41
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    draga Val nema mjesta depresiji
    recimo meni vecina govori da pretjerujem i da je to ponasanje normalno
    ali meni nije normalno i zelim to promjeniti
    i da nezelim promjeniti moje djete nego nauciti kako da ga prihvatim takvog drugacijeg od drugih i kako da mu pomognem da prevlada svoje frustracije

  42. #42

    Datum pristupanja
    Aug 2012
    Postovi
    2,806

    Početno

    Val na ERF-u nemaju psihologa, prof. Sekušak je otišla, to je info iz 10 mj, i nisu znali hoće li netko doći na njeno mjesto, al probaj nazvat. U suvag možeš s uputnicom od pedijatra. Mi smo bili kod logopeda i ona nam je napisala preporuku za njihovog psihologa, samo se dugo čeka.

  43. #43
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj MAMI 2 prvotno napisa Vidi poruku
    Val na ERF-u nemaju psihologa, prof. Sekušak je otišla, to je info iz 10 mj, i nisu znali hoće li netko doći na njeno mjesto, al probaj nazvat. U suvag možeš s uputnicom od pedijatra. Mi smo bili kod logopeda i ona nam je napisala preporuku za njihovog psihologa, samo se dugo čeka.
    Ma nije tako strašno.... mi smo prije par dana u Suvagu dobili termin kod psihologa za manje od 4 tjedna, kontrolni pregled. Možda se za terapije čeka dulje, ali za dijagnostiku je ok. Za logopede se čeka puno dulje.

  44. #44
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    10,724

    Početno

    Citiraj djuli prvotno napisa Vidi poruku
    i da ne zelim promjeniti moje dijete nego nauciti kako da ga prihvatim takvog drugacijeg od drugih i kako da mu pomognem da prevlada svoje frustracije
    Ako je ovo što si napisala ono što želiš, tada ne trebaš dijete voditi psihologu. Upravo kako ti je rekla i ona prva psihologica. Dovoljno je da ideš ti. Jer, to si i napisala.

    recimo meni vecina govori da pretjerujem i da je to ponasanje normalno
    ali meni nije normalno i zelim to promjeniti
    Ako ti većina govori da pretjeruješ i da je ponašanje tvoga sina normalno, zašto TI misliš da nije?

  45. #45
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,243

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Ako je ovo što si napisala ono što želiš, tada ne trebaš dijete voditi psihologu. Upravo kako ti je rekla i ona prva psihologica. Dovoljno je da ideš ti. Jer, to si i napisala.



    Ako ti većina govori da pretjeruješ i da je ponašanje tvoga sina normalno, zašto TI misliš da nije?
    Beti, pa tako se i ide - prvo roditelj, a onda PO POTREBI i dijete.

  46. #46

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,050

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Ako ti većina govori da pretjeruješ i da je ponašanje tvoga sina normalno, zašto TI misliš da nije?
    Možda zato jer drugi ne vide kakvo je to dete kod kuće?

    I ne mora biti da roditelji u nečemu greše, neka deca imaju samokontrolu u školi, ali ih to toliko opterećuje da im ništa samokontrole ne ostane za kod kuće.

  47. #47
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,929

    Početno

    Moja J. se toliko kontrolira u vrtiću, da njene tete u ove 4 godine nisu vidjele pravu J., niti njezine lošije strane a ono što je još gore niti njezine dobre strane. Nedavno mi je teta u vrtiću rekla da im se čini da je J. jedino dijete kod kojega ne vide napredak, a radi se o djetetu natprosječne inteligencije, samo što je toliko zatvorena i nesigurna da ne pokazuje ništa.
    Onda mi roditelji doma dobijemo cjelu širinu, od svih pametnih divota koje zna do izljeva frustracija, a dobrim dijelom i zbog te velike kontrole u vrtiću.

  48. #48
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    da drugi ugl. nevide njegove ispade i vecina ukljucujuci tete iz vrtica a sad i uciteljica nevjeruju da je on takav (kao da pricamo o dva razlicita djeteta)
    ja sam bila kod psihologa i necu lagati pomogla mi je dosta ali mislim da imam malo klikera u glavi i nakon svih procitanih knjiga i tekstova i iskustava zakljucila sam da se on nemoze nositi sa svojim osjecajima a ja mu neznam pomoci
    zato se nadam da ce strucna osoba nakon razgovora/testiranja ili sta vec mi to potvrditi ili demantirat nebitno bitno da dobijem smjernice kako da se postavimo jer vidim da je nesretan zbog svojih ispada a nemoze si pomoci

  49. #49
    pužić avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    1,981

    Početno

    djuli kojem psihologu ste išli?

  50. #50
    djuli avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    vinkovci
    Postovi
    202

    Početno

    Tek idemo 25.01. u Osijek kod prof. Dunja Baraban po preporuci nase pedijatrice

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •