Ne razbijam glavu jel se netko čudi na broj djece, kamo bih stigla kad bih oko toga brinula...
Za treće sam par puta čula pitanja u stilu, jel smo baš htjeli ili se zalomilo
Sad smo prešli magičnu granicu brojke tri, ja odmah kažem da je svatko po nečemu nenormalan (odnosno odstupa od sredine Gaussove krivulje, jelte), kod mene se odmah vidi da sam nenormalna
(a dojenje ni ne spominjem odmah, za svaki slučaj)
A za ove šokantne komplimente...
Hodam jedan dan ispred zgrade s Mihaelom (najmlađom, rodila sam je u nježnoj dobi od 40) i javi se neki susjed iz drugog ulaza (pravi ČIČA, sijed, s ogromnim sijedim brčinama), komentira u stilu, kako slatka curica i onda pogleda u mene i pita "Mama il baka?"