Joj di sol na ranu. Jucer sam se rasplakala jer sam imala okrsaj s hrckom iz svoje kuce. Naime treba mu prostora a ne moze nista baciti. pa da ja organiziram.
U jednom trenu sam otvorila vrata drugog ormara, zatvorila i rekla zao mi je danas zbilja nemam snage jos i ovo. a onda speltom okolnosti ipak sam ostala i na kraju se rasplakala.
Cak su i djeca priskocila u pomoc i u jednom trenu rekla mama vise nema mjesta u kontejneru. koji je BTW bio prazan. uzas.
ipak sam odustala u nekom trenu, i otisla.

strasno je to sto hrcak ljudi mogu cuvati. stvarno strasno. i sve sto dohvatis je bas neophodno. Halooooooooooooooooooo. mene je cak sram napisati sta je sve neophodno za nas zivot.
i bilo bi mi OK da ja ne moram ulaziti i te prostorije. A dogovoreno je da se moze siriti na tri mjesta. sva tri mjesta sad vec grcaju manjkom prostora.
ali svaki put je ista prica. mozes li mi molim te pomoci rascistiti.
i ja popustim. doduse sve rjedje. ali eto kako rekoh, spletom okolonsti jucer zavrsih u jednom od ta ta njegova tri prostora.
i jos mi je vrhunac kad u tom svemu mi se prigovori da moj bicikl. haloooooooooooooooooo. jer ga ja ne vozim koliko bi valjda trebala.
ma Cathy di bas ovu temu si digla iz prasine. jer me ovo muci jos od jucer. bas se lose osjecam.