Zuska, ako ti imalo pomaze, suosjecam s tobom. Ja sam isto toliko iscrpljena da ne znam di mi je glava, hodam po kuci (a i kad sam vani negdje) kao zombi. S tim da su moje godinu dana razlike pa mozes mislit situaciju. Po noci 20 puta budjenje, nacicavanje, ujutro se probudim kao i da nisam spavala, onda se obje deru, skacu po meni, pa treba im treba raditi dorucak, rucak a ja se ne mogu pomaknuti da mi mladja ne visi na nozi, starija skace, penje se po stolicama, namjestaju, samo cekam kad ce se strgati negdje, ili baciti neki komad namjestaja na malu, i tak cijeli dan. Katastrofa. I onda nek mi netko kaze da je lakse dok su mali nego tinejdzeri. Trina, znam da je tesko i s njima (teta mi ima dva pa otprilike znam o cemu pricas), ali oni te zahebavaju psihicki, a ovi mali i psihicki i fizicki i to je najgore. Ja se ne mogu nacekati da budu tinejdzerice