Moje dijete je starije (3), ali zapravo čim mene vidi je gladan. Mogao bi se s MM igrati satima, ne traži ništa. Kad ja dođem, odmah smišlja što bi. Vaši su dečki još mali, pa ne znam je li to usporedivo, ali mislim da ako nije neki dijabetes ili neki poremećaj u pitanju, da bi se to trebalo riješiti. Ja se taj dio riješila postepenim produljivanjem razmaka, ali se sad mučim sa svojim problemom.

Kako je moj jučerašnji dan izgledao: pripremi doručak (zobene s mlijekom, medom, cimetom, brusnicama i datuljama... i nezaslađen čaj), kuhaj kavu mužu i sebi, skuhaj nabrzinu ćušpajz, popij kavu 15 minuta, odjuri u veliki shopping od 2 sata, vrati se serviraj ručak, pospremi stol (mali je pojeo tanjur i pol). Nisam mogla sve donijeti doma, trebat će opet u auto, muž se nudi on će malo kasnije. Pogledali nekog detektiva na TV-u uz kavu dok je mali odremao, odjurim u auto jer "malo kasnije" još nije stiglo, donesem voće i drugu turu u stan. Mali se budi, kreće voće - guli kivi, pospremi, a sad bi ipak još i krušku - pripremi četvrtine i pospremi, ulazi u kuhinju, opet bi nešto - vičem da je dosta da ne mogu stalno pripremat hranu, idemo van s biciklima. U 17.30 kad ide večera, to pojede tak tak (za nejedače bi to bio pravi obrok). Pa još jedna kruška, al cijelu hoće jesti sam i hoće limunadu s medom, reži, cijedi, peri. I onda ipak pred kraj kruške nek mu narežem da može lakše pojesti. Ako nisam poludila, taman pospremim ide novi zahtjev i ponovo močim ruke, što mi je veliki problem za kožu, zato sam i svjesna svakog opranog nožića. A onda još uz svaki obrok mi nosi upaljač da upalimo svijeću, "da uživamo". I je l vosak sad tekuć, je l vruć i zašto je fitilj zakrivljen, je l svi uživamo? I ja prasnem u smijeh. Hvala ti Bože da su djeca tak slatka

Sama sam si kriva. Nije svaki vikend tako, ali me zbilja izvoza.

MM je lijepo ujutro raskitio s malim bor i usisali su podove, igrali se, njega nikad ne traži jelo. I "malo kasnije" je odnio bor i nakit u podrum i otišao po treću turu u auto.