Meni zapravo nije ful jasno zašto bi većim bebama trebao biti problem noć provesti bez hrane, tj. zašto bi im trebalo da se i noću češće bude samo radi jela jer su veći.
OK razumijem da im inače treba više, jer su veći pa mogu i više pojesti količinski.
Više mi to vuče na to da su takva djeca koja ne spavaju toliko čvrsto i ne mogu preći preko te prazne buše/gladi i moraju odmah jesti kad to osjete.
Ja sam bila mršava kao mala, ali štapić, pa sam svaku noć jela. Doduše ne mlijeko, nego sam tražila keks/torticu/bilo što. Kaže mama da to trajalo skoro do škole. Budila sam se i vikala da hoću jesti. I dan danas se budim gladna i moram isti čas nešto ubaciti u usta.
Moja malena jede bočicu u 20 sati i ujutro do pola 8 ne jede. U zadnje vrijeme mi ni tu prvu nije htjela jesti, pa sam skužila da ju ne smijem vaditi iz krevetića nego nahraniti u njemu. Jer ona dizanje van shvaća kao "jej počeo je dan idemo se igrati" i nema vremena za jelo, kao da ne osjeća više glad. A preko dana traži jesti nešto jako često i ne smije nas vidjeti da jedemo, odmah žica.
I ja sam jedan dan rekla da imam osjećaj da cijeli dan kuham-perem-hranim. Bilo starijeg, bilo nju, bilo nas.
Možda zapravo filozofiram i na krivom sam tragu, ali eto...