Tanči prvotno napisa
Dijelim tvoje mišljenje.
Inače volontiram u jednoj udruzi i mogu ti reći da je to krvav posao.
Nas je desetak i naradimo se ko konji.
Sve besplatno.
Sve što prikupimo ide korisnicima pomoći.
Ali
Pola njih su lažni i tu trošimo jako puno vremena i energije dok to provjerimo.
Na kraju ipak ostaje zadovoljstvo da smo nekom pomogle.
Nekad su ljudi pomagali meni, sada ja pomažem drugima.
I tako to ide.
Mnogi ljudi su kod nas preko noći ostali nakon 20-30 godina bez posla i za 6 mjeseci su u takvoj gabuli da je to strašno.
I onda, pošto nemaju, djeca im prekidaju školovanje.
Ostaju sa 16-17 godina doma, bez zanimanja, bez budućnosti.
Djevojke prerano rađaju i stupaju u brak, umjesto da završe neku školu i imaju kruh u rukama.
Posebno je teško u Slavoniji.
Eto, tu mi pomažemo.
Tražimo sponzore, firme i privatne da pomognu kupiti mjesečnu kartu, knjige, odjeću... Za tu djecu.
I suprug i ja sponzoriramo jednog dečka.
Sve je to anonimno.
On ne zna tko smo mi.
Ni ne treba znati.
On ima divne roditelje, ali siromašne.
Ljudi bi radili, ali nemaju gdje.
Taj dečko je za Božić napisao pismo i u njemu poželio dezodorans.
Ne iPhone, ne ps4, i slična čuda već dezić.
Plakala sam cijeli dan kad sam to pročitala.
Eto, ja to volim tako pomagati i mislim da je to puno konkretnije i efikasnije.