Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 52

Tema: Anksioznost i napadi panike nakon poroda

  1. #1
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno Anksioznost i napadi panike nakon poroda

    Drage cure, ispricavam se ako slicna tema vec postoji. Kao sto neke znate, mama sam cura od 22 i 9 mj. Imam 24 god. Znaci relativno rano sam rodila i to dvoje u kratkom vremenu sto je za mene bilo prelijepo a istovremeno i stresno iskustvo. Nakon prvog poroda, bilo je sve savrseno, bebica dobra, onda saznala da sam opet trudna, trudnoca i porod isto tako prosli savrseno. No moji problemi pocinju sa bebinih otprilike 5 mjeseci. Pisala sam na drugoj temi, svakodnevne glavobolje, vrtoglavice, pritisak u glavi.... No to povezujem sa nekim drugim zdravstvenim problemima, ali isto tako mislim da su jako povezani i sa anksioznoscu. Kad mi se to pocelo dogadjati, svakodnevno imam osjecaj neke tjeskobe, uvijek kao da sam u nekom strahu, ali ne za druge vec za sebe. Kad god osjetim neki simptom, mislim da imam neku tesku bolest i sama sebi postavljam dijagnoze sto naravno povecava moju anksioznost i naravno tjelesne simptome. Otkad sam rodila, vecinom sam u kuci osim kad se idem prosetati sa malom ali i to je u zadnje vrijeme sve rjedje jer se bojim da cu se srusiti negdje na cesti. Jedno vrijeme sam skroz pocela izbjegavati ici u supermarket ili na slicna mjesta gdje ima puno ljudi, jer sam dva tri puta imala uzasan napad panike u ducanu. Odjednom uzasno stezanje u prsima, znoj, vrtoglavica, osjecaj da cu se srusiti... odvratno. Pobjegnem van iz ducana, sjednem u auto, i sve super. I tako par puta. U zadnja dva tjedna pocela sam opet ici u ducan jer sam puno razmisljala i shvatila da je to sve u mojoj glavi (da nije moguce da sam bas 3-4 puta imala infarkt a da sam jos ziva) , i da mi od tih napada ne moze biti nista, da je to samo moj strah. I eto, vec tjedan dana ponosno idem u ducan i to u najvecoj spici, krene mi napad ali se skuliram i pokusam skrenuti misli na nesto drugo. Jos mi je uvijek malo bed kad stojim u redu na blagajni i cekam red ali nadam se da cu i to nadvladati. Ovim hocu reci da mislim da ima puno zena koje nakon poroda muci anksioznost, samo se o tome boje/srame pricati. Ja nisam isla kod psihijatra jer ne zelim da me kljuka sa raznim antidepresivima i NE NAMJERAVAM prestati dojiti- i to je prvenstveno razlog mog ne odlaska psihicu. Mislim da se to da rijesiti sama sa sobom jer kazem, ja sam jedno dva tjedna bila prakticki nepokretna, nisam izlazila iz kreveta.od straha da ne padnem u nesvijest, vrtjela mi se cijela soba, plakala sam svaki dan, i samo sam jedan dan ustala i rekla si sve je to u tvojoj glavi, skuliraj se najvise zbog cura koje te trebaju zdravu!! I evo, mogu reci da sam sad ok, jos me pere tjeskoba od bolestina raznih (najvise zbog tih svakodnevnih glavobolja) ali napada panike nema vec dugo i nadam se da se nece vise nikad ni vratiti. Na kraju, da li je neka od vas imala slicno iskustvo, ako da kako ste se izborile s tim?

  2. #2
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Ti si mlada mama, a ja sam bila (i još sam) stara mama (rodila dvojicu na pragu četrdesete godine života) i pamtim slično iskustvo, iako kod mene nije bilo tako dramatično...

    Prvo - roditi dvoje djece i brinuti o njima dok su mali je OGROMAN stres i fizički napor. Napisala si na drugim topicima da nisi fizički najbolje, što je razumljio.

    Drugo - sad je kraj zime - doba godine u kojem je imunitet svima na donjoj granici, vitamini iz tijela potrošeni, dnevnog svjetla (koje puno pomaže kod depresija i sličnih stanja) je još uvijek malo, ne može se izlaziti van....

    Treće - ako kaniš nastaviti dojiti, moraš svakako naći način da jedeš kako treba, odmaraš kako treba (da si ne upropastiš kičmu - to može imati trajne posljedice) Trebaš biti zdrava i u formi zbog svoje djece ALI I ZBOG SEBE.

    Što se psihičkih smetnji i napada panike tiče - evo zdravoseljački: rodila si dvoje djece, normalno da si zabrinuta za razne stvari koje ti možda ne dolaze do površine svijesti, ali te opterećuju na drugi način (ja sam se pitala hoću li biti dorasla ulozi majke, kako ću ja sve to uspjeti, kako će biti mojoj djeci u svijetu koji nije savršen i sl.) a i fizički sam se maksimalno rastegla, što je rezultiralo tikovima, neurološkim smetnjama, bolovima u vratu itd. Otišla na Rebro neurologu i dr. mi je rekla da je situacija prolazna, česta kod majki male djece koje se jako trude dati sve od sebe i dala upute za odmor... Ali trebalo mi je dugo da se oporavim, valjda cijela godina nakon prestanka dojenja, iako sam uzimala i željezo i kalcij i vitamine.

    * * *
    Što savjetovati? Vjerojatno ćeš znati sama što od ovoga najbolje odgovara tvojoj situaciji:
    - ja i danas mrzim shopping u dućanima, a dok su djeca bila mala, išla sam u kupovinu samo kad je bilo apsolutno nužno + puno češće na plac (na otvorenom) nego u dućane s fluorescentnom rasvjetom od koje mi je bilo zlo (tako je i danas, to mi nije ugodno) - mm je podmetnuo leđa i obavljao kupovinu s popisom
    - imala sam tetu čistilicu (nekoliko zapravo, ni jedna nije bila savršena, ali ja fizički nisam mogla bedinati dva nehodača i stići još i spremanje i kuhanje i povremeni posao za firmu)
    - nabavila sam si perilicu-sušilicu, da ne moram peglati i da ne moram imati gomile dječje robe (to je bila dobra investicija)
    - gledala sam se okoristiti i predahnuti kad god bih stigla, u čemu je mm dosta pomagao: 1x tjedno uzeo bi jednog dječaka i odveo ga sa sobom k svojoj mami. To je bilo super. Baka bi se veselila susretima s unukom, a ja bih dobila jedno popodne za rad 1:1 s drugim djetetom i za odmor; 1x mjesečno bi došli moji roditelji i brat, i njima sam uvaljivala djecu bez grižnje savjesti (svima je to bilo dobro)
    - snizila sam kriterije (prozori su se prali 2x godišnje, a ne svakih 6 tjedana, nije bilo nikakvih adaptacija stana, krečenja i preuređivanja - što ja inače obožavam i često radim)
    - nisam odvojeno kuhala za djecu i odrasle - tih godina smo jeli samo hranu koja je primjerena i dohrani i za odrasle (na uši mi je izašla bijela riba i lešade, ali to je bilo lako za pripremu i brzo gotovo)

    Tih godina (mlađi sin je imao neke 2 godine) smo nabavili vikendicu i to je bilo sjajno - otići povremeno u zelenilo u drugu kuću, maknuti se malo od svakodnevice. Super mi je pomoglo.

    Spas mi je bio kad sam nakon drugog porodiljnog počela raditi, iako je tlaka potrajala još dugo - dva jasličara i posao zahtijevali su da pričuvna teta čuvalica bude na raspolaganju za slučaj dječjih bolesti, a imali smo i tetu čistilicu.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.02.2016. at 09:47

  3. #3
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Hvala ti na savjetima i iskustvu! Nego, sve sto sam mogla svela sam na minimum, znaci peglanje, ciscenje, slaganje igracaka non stop.... Tako da malo poboljsanje ipak vidim, i nadam se samo da ce ici jos na bolje, jer to iskustvo je stvarno ruzno i ne bih ga nikom pozeljela. Samo treba pozitivno razmisljati, i bez previse stresa (koliko je to moguce) i sve se da rijesiti pa tako i ovakve ruzne epizode.

  4. #4
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Znaci ono sta Peterlin napise tu se rijetko kada ima sta dodati. Ja sam u jednoj fazi u zivotu bila toliko umorna, kao bolesna,beživotna. Da ne kazem cak i depresivna. Otisla bih u ambulantu i vidjela,neznam..stariju gospođu sa jakim venama na nogama. Odmah crne misli..starost=bolest. Kako cu zivjeti tada kad nemogu sada. Grozila sam se zvona mobitela jer sta cu ako me netko pozove na kavu? Ne ide mi se, preumorna sam,bezivotna. Kod mene se vjeruj radilo "samo" o jakoj anemiji. Nakon toga uzimala zeljezo,dosta vitamina, zdravija prehrana i nacin zivota i vjeruj mi ja sam ubrzo postala nova žena. Bolje reći ona stara od prije "bolesti"

    Moraš se pobrinuti za sebe. Izici mozes i ispred kuce netrebas nigdje daleko jer svjez zrak i malo sunca su nam neophodni. Hraniti se dobro,odmoriti se kada osjetis potrebu,odrediti prioritete ali i neke stvari sebi uzeti za obavezu koliko god da nam se neda(ovo ponajvise znači izići na zrak) Vec i vidim da si na dobrome putu

  5. #5
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Napadi panike su grozni i odlicno si ih opisala. Meni se to desavalo prije poroda, prijenekih 15-tak godina. Tri puta sam na hitnoj bila sa simptomima infarkta. Koji bi se povukli cim bi vidjela doktore. Pa onda osjecaj da ces pasti u nesvjest, poluditi, ajme meni. Onda nekako shvatis da neces i da je sve to u glavi i naucis, kad se taj osjecaj pocne pojavljivati, da ti se nista nece desiti. Pa se osjecaj, kao prije, ne razmase. No, meni je doktorica opce prakse savjetovala i tablete za smirenje, da ih pijem svaki dan jedno 3 mjeseca. A onda svaki dan, bez obzira kako se osjecam, kapi valerjane. Sta ja znam, ja sam tako i onda se sve povuklo. Al trebalo je jedno godinu dana sigurno. Uzas. Sjedim s prijateljicama u kaficu i najednom krene i razmase se i jedva do doma dodjes. A najgore mi je bilo kad bi mi mama davala savjete da spavam i dobro jedem i da mi nije nista. Je, al nije to tako lako, ja sma znala sebi govoriti nije ti nista, nije ti nista, a sve gore i gore. Tek kad sam si pocela sama sebi govoriti, ok, neka dodje taj osjecaj, taj napad panike, uz malu pomoc kemije, prirodne i sinteticne, u prvom razdoblju, e tek onda mi je bilo bolje.

  6. #6
    summer avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    St
    Postovi
    4,597

    Početno

    i ja sam imala iskustva s tim, prije par godina i trajalo je bar dvije godine, slabije ili jace
    osjecaj uznemirenosti, neke nestabilnosti, neravnoteze, da cu se srusiti, onesvijestiti, da moram pobjeci iz vlastite koze
    stalno si nekako usmjeren na sebe, kako se osjecas, imas li simptome danas, nisi 100% koncentriran, vec jedan dio tebe citavo vrijeme samo sebe analizira i osluskuje i boji se
    nocu bi se nakon sat spavanja znala probuditi sva u panici, soku, nikako se smiriti, ali srecom nije doguralo do pravog napada panike
    izbjegavala sam ducane, ici s posla sama, jedva sam cekala vratiti se na 'sigurna' mjesta
    i znala sam da to nije to, da ne mogu tako dalje
    pa sam citala, citala, pricala s bliskim ljudima, po savjetu forumasice nosila valerijanu sa sobom, nisam je ni koristila toliko, koliko mi je trebala sigurnost da imam nesto cime cu si moci pomoci
    i pocela sam vjezbati, vise uzivati u stvarima koje volim (ples, glazba, citanje, serije), te pokusala meditirati (najcesce bih uspjela samo koncentrirano duboko disati ono npr. 4-7-8 udah, zadrzaj, izdah)
    i uvjerila samu sebe da je sve u glavi, da mora biti, jer se ne pogorsava, bude mi bolje cim dodjem doma ili zaboravim na to, ako se nisam srusila dvije godine onda vjj ni necu i tako
    pomalo su se simptomi smanjivali, cim nema straha da ih hrani
    i od nekog tko je stalno bio opsjednut anksioznoscu dodjes do nekog tko prvo satima, onda danima, pa mjesecima ni ne pomisli na to
    i dan danas kad je stresan period imam neke simptome, ali znam sto je i brzo prodje
    bitno je prihvatiti da ti se to dogadja, osvijestiti da je samo u glavi i ne bojati se, jer kad nema straha, puno brze prodje
    drzi se

  7. #7
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Šptšuno je normalno da imaš napadaje panike jer ti se vrti u glavi,pa svejedno bili ni uzrok ili posljedica anksioznosti. I sama kažeš da ti ništa doktori nisu našli,a tebi je sve lošije-aposlutno imaš razloga za strah. Međutim, taj strah je ok sve dok ne dođe do anksioznosti, a kod tebe je došlo a ona je kroničan strah.
    Ovo čekanje u redu na blagajni i sl. su ti normalni simptomi anksiozosti. potpuno prirodni hehe..ja ti to pišem, jer imam tu dijagnozu ankisozno-depresivnog poremećaja i pijem lijekove. KOd mene je taj strah bio prisutan od samog poroda, al se razbukato kad mi je u travnju prije 2 godine lice ostralo paralizirano-dobila sam parezu facijalisa ( klijuenut živca) tako da mi je cijela lijeva strana lica bila paralizirana jedno 2 mjeseca-strašno nešto,bolno itd..no, da skratim priču-moji napadi panike su postali neizdrživi i ja sam otišla psihijatru. STavio me na Cipralex ( antidepr.) i xanax ( za smirenje). Ja jesam dojila i nastavila sam dojiti i dojim još uvijek jer sam u konzultacijama s neonatologijom Merkur i laktacijskom ambulantom Sv. duh te pedijatricom uspjela naći model po kojem mogu dojiti.

    Što se tiče mog stanja sad - dobro sam. Još uvijek se pojave simptomi anks. posebno u PMSu i kad je neki stresan period ali nije da ne izdržim. Povrh lijekova idem i na psihoterapiju.

    Da je lagano-nije. Iscrpljujuće je i za mene i za sve oko mene što nisam "normalna majka", štzo se bućkam sa svim tim emocijama i stanjima i što se često bavim sa svojom prošlošću a ne budućnosti. ALi eto, dvije godine su iza nas i unatoč svemu ih ne bih mjenjala za ništa na svijetu,. jer su mi otvorile sasvuim novi svijet.

    Nije bed qako odeš psihijatru i uzmeš lijekove, kao što nije bed ni suprotno. Međutim i sama vidiš da nisi dobro i da bi trebala potražiti neku pomoć,da se malo rasteretiš, pa vidi što ti najbolje odgovara.

    Sretno!

  8. #8
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Vec sam htjela sto puta otici psihijatru, ali slusajuci druge i njihove savjete, kao i citajuci po nekim forumima, dosla sam do zakljucka da ne idem jer ce me psihijatar samo nakljukati tabletama a ja morati prestati dojiti. Ali ti kazes da si dojila na AD i xanaxu. Tako da, mislim da cu sto prije psihijatru, jer iako mi je bolje sto se tice napada panike, anksioznost je jos uvijek prisutna a s njom je uzasno zivjeti-kao sto i sama znas, tako da mislim da mi psihijatar moze samo pomoci, pa bas i ako cu morati piti AD, sto se moze, najbitnije je da se rijesim toga jer jedino ako ja budem zdrava, moci cu biti dobra mama curama!

    Poslano sa mog SM-G355HN koristeći Tapatalk

  9. #9
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    Meni ni jedan moj posihic nije rekao da moram piti lijekove nego da i to postoji kao opcija ja sam to uzela jer sam stvarno bila mess, trebala sam na terapije zbog te pareze a nisam se usudila izacbiz kuce..i trpila sam strasne bolove glave pa mi je to djelomicno bila i terapija ( otpuštanje misica) . ne govorim ti da ides kod psihica po lijekove nego da vidis sto ti sve moze sugerirati ima brso zoga i osim lijekova neke vrste psihoterapije su se pokazale odlicnima u rjesavanju problema vezanih uz anksioznost.

    Slobodno laicki,ali s velikim iskustvom,bih ti prvo preporucila da sto vise odmaras i da si stvoris ritam oko sebe koji ti to dozvoljava. Nadalje, uzimanje vitamina b i magnezija moze pomoci u svladavanju umora i stite nas zivcani sustav, a za pocetak probaj caj od maticnjaka. On tako divno djeluje i pomaze izmedu ostalog kod smirivanja nabuktalih hormona nakon poroda, tokom pmsa i sl.Ove vrtoglavice koje apominjes su se meni prvi put javile nakon poroda i bile su povezane s tjeskobom koju sam glumila da nema i ignorirala ju i UMOROM,i sad se jave ako sam iscrpljena kao i tjeskoba. Zapamti da nista ne moras, a rijec moram zamijeni s biram, jer vracas kontrolu u svoje ruke. Smijesno,al djeluje

    Ako zelis mozes mi se javiti i pp

  10. #10
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    To sam prvo i napravila, pokusala smanjiti stres i sve te obaveze i stvari koje me dovode u takvu situaciju. Ali slabo pomaze, na bolje ide, cim sam se ja malo pokrenula sto se tice izlazaka iz kuce, druzenja s ljudima.... Ali i dalje su mi prisutni svi simptomi koji su bili i na pocetku. Javit cu ti se na pp cim uhvatim vremena navecer!

    Poslano sa mog SM-G355HN koristeći Tapatalk

  11. #11
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,779

    Početno

    barca nemoj o tome govoriti kao o kljukanju tabletama, jer to nije to.
    te tablete samo ispravljaju poremećenu kemiju u mozgu.
    nedavno sam imala vrlo ružno iskustvo meni bliske osobe
    i kako je psihijatrica rekla, ne dati takvoj osobi antidepresiv
    je kao da ne daš kroničnom tlakašu tablete za tlak.
    još jedna bitna stvar uz antidepresive je psihoterapija,
    jer treba svaku stvar pospremiti u svoju ladicu u mozgu,
    a to se može samo razgovorom.

  12. #12
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    To sto sam rekla za kljukanje tableta je iz tog razloga jer isto par ljudi koje znam su imali problema sa anksioznoscu i odlucili ici kod psihijatra, a on im je prakticki s vrata dao tablete (antidepresive + anksolitike) bez ikakve psihoterapije, nego samo na temelju jednog razgovora. A u pitanju nije bio jedan nego vise psihijatara. Zato sam ja skepticna prema tome. I ako cu ici psihicu, morat cu se raspitati koji je stvarno ok jer ne zelim istu situaciju i sebi. Ako bi se vec odlucila ici onda bih htjela prvenstveno adekvatnu psihoterapiju a tek onda tablete ako ce bit potrebe

    Poslano sa mog SM-G355HN koristeći Tapatalk

  13. #13
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj barca prvotno napisa Vidi poruku
    To sto sam rekla za kljukanje tableta je iz tog razloga jer isto par ljudi koje znam su imali problema sa anksioznoscu i odlucili ici kod psihijatra, a on im je prakticki s vrata dao tablete (antidepresive + anksolitike) bez ikakve psihoterapije, nego samo na temelju jednog razgovora. A u pitanju nije bio jedan nego vise psihijatara. Zato sam ja skepticna prema tome. I ako cu ici psihicu, morat cu se raspitati koji je stvarno ok jer ne zelim istu situaciju i sebi. Ako bi se vec odlucila ici onda bih htjela prvenstveno adekvatnu psihoterapiju a tek onda tablete ako ce bit potrebe

    Poslano sa mog SM-G355HN koristeći Tapatalk
    A psiholog? Možda može pomoći bez kemikalija. Ovo sam prvo našla, samo za informaciju da se i psiholozi time bave: http://www.vaspsiholog.com/2010/09/napadi-panike/

    Imam odlično iskustvo s psihologom, ali ne znam je li to za preporuku jer radilo se o djetetu sklonom samoozljeđivanju (išli smo u Suvag). Za odrasle ne znam nikoga u sustavu, uz uputnicu.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.02.2016. at 09:46

  14. #14
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    za anksioznost možeš ići i psihologu, oni ne propisuju lijekove
    da sam ja u takvoj situaciji i u Zagrebu, ja bih se javila ovima: http://www.klinicka-psihologija.hr/

  15. #15
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Hvala tang na linku, cini mi se ok, mogla bi ih nazvati, jer tu u VG kod nas nema psihologa, a psihijatar u Domu zdravlja je Boze sacuvaj, koliko cujem.

    Poslano sa mog SM-G355HN koristeći Tapatalk

  16. #16

    Datum pristupanja
    Feb 2016
    Postovi
    1

    Početno

    Pozdrav! Ima li ko od Vas osjecaj pritiska u glavi? I pritiska na licu! Zatim bol u trbuhu i nemoc! Moze li to biti od anksioznosti? Hvala!

  17. #17
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Citiraj LorryLoo prvotno napisa Vidi poruku
    Pozdrav! Ima li ko od Vas osjecaj pritiska u glavi? I pritiska na licu! Zatim bol u trbuhu i nemoc! Moze li to biti od anksioznosti? Hvala!
    Naravno da moze biti od anksioznosti. Tu ima hrpa uzasnih simptoma koje se uopce ne bi mogle povezati s tim. Prosla sam ih valjda sve, pa tako i ove koje si navela. Grozno.

    Poslano sa mog C6603 koristeći Tapatalk

  18. #18
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Curke. Ja nikako da se rijesim ove anksioznosti , tjeskobe , straha. Pokusala sam sa svime i svacime , raznim vitaminima (magnezij , prenatal , kalcij , omega 3 ) , vjezbanjem ( pocnem vjezbati i nakon par min uhvati me uzasna vrtoglavica i moram prestati). Opet kad dodjem u ducan , na ulicu , pocinje neka vrtoglavica cudna , omaglica , lupanje srca.... Kad se vratim u auto , sve ok. Sve cesce me uhvati neki pritisak u prsima , tog me najvise strah. I dalje po kuci hodam kao zombi , nije klasicna vrtoglavica , nego kao neki osjecaj pijanosti u glavi. Bude dana kad je donekle dobro , ali mene i dalje muci to sto ja ne mogu normalno funkcionirati i zivjeti kao prije. Odlazak na masazu u ulicu preko puta predstavlja mi problem , jer imam osjecaj da cu se srusiti. Ne idem nigdje u goste , kad odem na kavu , dobro je 10 min a onda pocnu vrtoglavice , lupanje srca. Danas sam otpratila mamu na autobusni , nekim cudom izdrzala 20 minutnu kavu i "pijano" trazenje gibbonijevog cd a za nju po kioscima na autobusnog , a kad sam se vratila doma , pocelo je stezanje , pecenje u vratu , nelagoda u prsima , ma uzas. Imam doma zoloft koji mi je prepisala psihijatrica , ali ne zelim ga piti dok dojim malu , a prestanak dojenja ne dolazi u obzir. Znam da se ipak radi o mom zdravlju , i da je bitno da sam ja zdrava i sretna a samim time i cure. Ali imam osjecaj da se prestankom dojenja stvari mogu samo pogorsati , ipak mi to predstavlja neko veselje , umiruje me , a i zao mi je njoj to uskratiti. Tako da stvarno ne znam sto je najbolje rjesenje. Bas sam nikakva.

    Poslano sa mog C6603 koristeći Tapatalk

  19. #19
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,177

    Početno

    Nisi obavila one pretrage? MR mozga, i što su li sve nabrojali?
    Čekaj, tebi su okidač za anksioznost društvene situacije? Ili samo fizičko kretanje?
    Mislim, ne razumijem zašto ne otkloniš prvo fizički uzrok tog stanja, pa ako ga nema, radiš na onome što misliš da psihijatrica traži, bez tableta. Ako ti dr opće prakse ne da uputnice promijeni je ili obavi sve privatno.

  20. #20
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Još nešto fali na popisu - štitnjača

  21. #21
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    4,035

    Početno

    S obzirom da imam 3 jako bliske osobe koje imaju ili su imale anksioznost i panične napadaje, savjetovala bih ti kao prvo da obaviš sve pretrage da isključiš neki fizički uzrok ovim tegobama.
    U slučaju da je s te strane sve u redu svakako trebaš otići potražiti pomoć psihijatra.
    Nemoj se toliko snažno opirati i bojati mogućih lijekova koje će ti eventualno prepisati. Razumijem da ne želiš prestati dojiti i da ti je to teško pa skoro i nezamislivo, ali ukoliko stvarno postoji neki poremećaj u vidu anksioznosti ili napadaja panike, mislim da je puno gore nastaviti dojiti i ništa ne poduzeti nego prestati dojiti i poduzeti nešto, jer prvenstveno tvojoj djeci treba zdrava i zadovoljna majka. Uostalom, ne znam, možda postoje i neki lijekovi uz koje se može dojiti.

    Moja bliska prijateljica se godinama mučila s anksioznošću i napadajima panike i nije htjela lijekove dok jedan dan nije krenula na posao i stala na sred ulice i niti makac više, morali smo zvati hitnu. Kad je druga meni bliska osoba doživjela prvi pravi napadaj panike ova prva prijateljica je savjetovala da odmah potraži pomoć i tako je i bilo. Osoba je 1,5g pila lagane antidepresive, odlazila na psihoterapiju i sad je odlično, ne pije više lijekove i funkcionira bez problema.

  22. #22
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    Prosla sam sve sto i ti prolazis!kod mene je bio okidac to sam 2x izgubila dijete (35 i 30 tjedan),a nisam sama sebi dozvolila biti lose.i tako guras,guras dok ne puknes.prvi puta, 2009.je bila,pozlilo mi je na poslu,i od tog trenutka 2 god mi je trebalo da opet budem svoja (iako i danas necu uci u trgovinu ako je ogromna guzva).prvo sam mjesecima obilazila doktore jer meni uopce nije bilo jasno sto se meni dogadja.isto sve sto ti opisujes -vrti mi se,ne mogu disati,osjecaj to je to sad cu umrijeti,znojenje dlanova,uzasan nemir tipa iskocit cu iz svoje koze.
    Ja sam si bila nabavila psica (i taj psic mi je pomogao da se izvucem),jer djece nisam imala da mi mogu skrenuti misli.i tako moj pesek mora u setnju,pa prvo mali krug po 3 puta,da sam brzo doma ak mi ne bude dobro,pa malo veci krug.pa kad me poceo hvatati strah,i ono uzasno pitanje sta ako,za sve sam si nasla odgovor.ak mi na nasipu nije dobro sjesti cu na pod i moliti nekog za pomoc,ako me uhvati panika u trgovini izaci cu iz reda (x puta sam znala brojati koliko ima zvaka u kojem redu,ili u glavi poceti praviti neki plan samo da skrenem misli)...
    Potrazila sam i pomoc psihologa,odmah smo se dogovorile bez lijekova.dala mi je neke vjezbe relaksacije,pocela sam vjezbati jogu,kavu nisam okusila godinama (zamijenila ju cajem)...
    Rodjenjem Nie stvari su pocele sjedati na svoje mjesto...
    Poslije Nie izgubila sam jos jedno dijete,god.poslije napadaji su se poceli malo vracati ali nisam im dala da uzmu maha,trudim se svakodnevno izlagati se situacijama koje bi mi dovele do napadaja da ih sasjecem u korijenu...
    Sada 2 god nakon gubitka mojeg zadnjeg djeteta mogu reci da sam opet ona stara kao i prije 10 godina!
    Bude dana kad je teze,ali treba si pronaci svoj modus koji odgovara jer zivot nije stao,i djeca nas trebaju...

  23. #23
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Nisi obavila one pretrage? MR mozga, i što su li sve nabrojali?
    Čekaj, tebi su okidač za anksioznost društvene situacije? Ili samo fizičko kretanje?
    Mislim, ne razumijem zašto ne otkloniš prvo fizički uzrok tog stanja, pa ako ga nema, radiš na onome što misliš da psihijatrica traži, bez tableta. Ako ti dr opće prakse ne da uputnice promijeni je ili obavi sve privatno.
    Obavila sam sve sto mi je rekla doktorica. Znaci pretrage krvi , zeljezo , hormoni stitnjace. Drugo je rekla da ne treba nista osim sto sam ja htjela na rtg vratne kraljeznice na sto mi je ona odgovorila da nema potrebe izlagati se zracenju pogotovo dok dojim , jer i ako nesto pokaze opet je terapija masaze na koje vec idem. Tako da dalje za tim nisam isla.

    Poslano sa mog C6603 koristeći Tapatalk

  24. #24
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    E da , i ekg naravno jer se ja uvijek bojim srcanih problema. Moja doktorica mi ni nije htjela dati uputnicu za ekg , vec se pocela smijati da sto ja sa 24g trazim ekg. Pa sam privatno isla. Zuta , nisu mi okidac drustvene situacije nego bas fizicko kretanje. Ok mi je kad mi dodju gosti , kad sam doma. Problem je kad trebam negdje ici , odmah neki strah da cu se srusiti , vrtoglavica , ma katastrofa. Kuzim ja da je to i od vratne , trnci u rukama , bol u ramenima , lijevoj ruci , nekad i u prsima (objasnila mi je fizijatrica i rekla da ce proci kad cure malo porastu , kad ne bude vise prisilnih polozaja , presvlacenja , nosenja , dojenja , odnosno svega sto opterecuje vratnu kraljeznicu ) dakle meni ti fizicki simptomi stvaraju tu anksioznost. A kaj se tice MR , kad me nesnosno bolila glava svaki dan 6-7 mj doktorica mi je rekla da ne mogu na tu pretragu jer imam metalnu plocicu u nozi kad sam ko klinka imala nesrecu na motoru.

    Poslano sa mog C6603 koristeći Tapatalk

  25. #25
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,177

    Početno

    Pa ako ti nisu okidač društvene situacije onda se tu ne radi ni o kakvoj anksioznosti. Oprosti što zvučim kao da nešto znam o tome, ali evo ako netko iz medicine prati - što treba da se čovjeka pošalje na mr mozga? Poznanica je imala lezije na mozgu, a sad čitam po internetu svi simptomi koje navodiš odgovaraju. Glupo mi je da se mučiš i patiš, a stvar je fizička i rješiva.

    Sory sad tek vidim i zadnju rečenicu. A da potražiš još mišljenje? Neće ti nogu snimat. Wtf.
    Posljednje uređivanje od zutaminuta : 13.06.2016. at 20:45

  26. #26
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    uz disklejmer da nisam medicinske struke i da pišem samo na temelju svog iskustva, mislim da tebi ne treba nikakav mr mozga, nego razgovor sa psihologom. meni se opisano čine tipični simptomi i samo dok ih čitam podsjeća me na vlastitu muku :D
    mislim, tebi je loše kad si vani, a kad uđeš u auto više ne. jer podsvjesno znaš da si u autu jednostavno ne možeš to priuštiti jer moraš voziti. a kad dođeš doma, ihaaaj, ajmo, sve, i stezanje i lupanje i vrti se glava, sve.
    vjeruj mi, samo razgovor može pomoć.
    ja sam se sama izvukla, kako sam gore napisala, uz malu pomoć kemije na prirodnoj bazi.
    ali, najviše mi je pomoglo to da sam, kako da kažem, prigrlila nekako taj osjećaj.
    kako kaže i summer, nakon toliko vremena ipak shvatiš da nećeš pasti u nesvijest, niti da se nećeš srušiti niti doživjeti infarkt, a niti poludjeti. pa i tebi to traje već par mjeseci i ništa se nije desilo.
    i onda nekako sama sebi kažeš, ok, to je to, nije ugodno, al hbg, šta sad, malo će mi lupati srce, pa malo taj glupi osjećaj u glavi i proći će.
    pa jednostavno naučiš ne dozvoliti da se osjećaj razmaše. jer kreće s tim simptomima, a onda glava napravi svoje i sve gore i gore i onda užas.
    najbolje dakle, psiholog.

  27. #27
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    barca, ja sam bila i na ekg-u, jer sam mislila da imam infarkt. ili bar predinfarktno stanje. 2 puta. i onda mi je dr rekao da nije ništa neobično da to mislim, jer čovjek, kad mu nešto ne štima sa srcem, odmah ima osjećaj da će umrijeti. i dao mi dva normabela
    a čim su me prikopčali, odmah mi je bilo bolje.
    ja i 3-4 80-godišnjaka na ekg-u, jedan do drugoga. sad mi je smiješno, prije 15 godina bome nije bilo.
    a šta je okidač bilo, pojma nemam. meni se činilo iz vedra neba. sjedim na kavi i odjednom.

  28. #28
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,177

    Početno

    Čovjek nema pijani osjećaj jer si je nešto umislio. Pijani osjećaj nije osjećaj napetosti i tjeskobe. To je više neko lagano tupavilo i ko da ti je slabo, pred nesvijest. A tu niti možeš birati što ćeš dalje misliti i kako ćeš se osjećati.
    Posljednje uređivanje od zutaminuta : 13.06.2016. at 21:27

  29. #29
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Čovjek nema pijani osjećaj jer si je nešto umislio. Pijani osjećaj nije osjećaj napetosti i tjeskobe. To je više neko lagano tupavilo i ko da ti je slabo, pred nesvijest. A tu niti možeš birati što ćeš dalje misliti i kako ćeš se osjećati.
    To sve moze biti od psihe. Kako sam bila na razgovoru kod psihijatrice , doduse samo jednom , rekla mi je da je to itekako jedan od najocitijih simptoma anksioznosti. Osjecas se tako jer si pod konstantnim stresom , mislis da ce ti se nesto lose dogoditi i tijelo reagira na takav nacin.

    Poslano sa mog C6603 koristeći Tapatalk

  30. #30
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,177

    Početno

    Svašta. Ja bih na tvom mjestu potražila drugo mišljenje, ali ne psihijatra već dr opće prakse, jer prvo se otklanja fizičko, tek onda psihičko.
    Posljednje uređivanje od zutaminuta : 13.06.2016. at 21:59

  31. #31
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Samo što je ponekad fizičko itekako zavisno od psihičkog.
    Pa nema smisla liječiti jedno bez drugog.

    barca, ako su ti svi nalazi u granicama normale, a kako si ti mlada žena, vjerojatnost da si teško bolesna je ipak mala.
    Možda treba samo još koja godina, da djeca porastu i bit ćeš dobro. No, možeš li ti čekati još 2-3 godine, osjećajući se ovako kako se osjećaš.
    Možda da sjedneš sama sa sobom, nađi neko vrijeme kad te nitko neće ometati i postavi si pitanje: "Mogu li ja ovako dalje?" Pa uzmi sve u obzir, i dojenje i nemogućnost uzimanja lijekova i bolove i strah i sve dobro i loše, stavi na papir ako treba. Pa sama sebi odredi što bi ti pomoglo da što prije budeš bolje. Probaj biti poštena prema sebi, nemoj misliti što bi drugi htjeli. Misli ono što ti želiš, a da tebi, tvojoj djeci i tvome mužu bude sretan život.

  32. #32
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,177

    Početno

    Osim kad ne zavisi, kao što su spomenute lezije.

  33. #33
    lavko avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,647

    Početno

    Ne bih ulazila u što sve može psiha uzorkovati, koje senzacije - vrtoglavice su samo jedna blaža pojava koja prati anksioznost. Nije novost da anksioznost može uzrokovati trnce, tremor, palpitacije, ubrzano disanje, gubitak tla pod nogama, itd..a da ne pričam o psihosomatici kao što su gastritis, refluks, hipertenziju, neke autoimune bolesti, itd. Da skratim, psiha može biti odgovorna za sve navedeno u barcinom postu. Psiha nije egzaktna znanost a nije ni opipljiva pa ljudi često teško povezuju fizičke manifestacije psihičkih smetnji.

    Ja ću ti reći iz svog iskustva majke koja je nakon poroda krenula s terapijom antidepresiva koje su ti mogućnosti:

    - možeš ne koristiti terapiju, dojiti dalje, ali tada si moraš osigurati podršku u obliku psihoterapije. Samo od sebe će možda proći ali u ovoj tvojoj situaciji, čini mi se da nemaš vremena čekati jer je dvoje djece ovisno o tebi. Ako kreneš na psihoterapiju, računaj da će trebati neko vrijeme da počneš istinski raditi na sebi i da ćeš morati raspetljati neke čvorove iz svog života i prolaziti transformacije. To zna biti teško ali drugačije ne ide. Za to vrijeme, djeca će te vidjeti u svim tvojim izdanjima, ne znam kako reagiraš pred njima i koliko pokazuješ tj koliko se možeš kontrolirati. Ja recimo svoje krizne trenutke nastojim ne pokazati jer nema potrebe, to su moje izmišljotine i nemaju veze sa stvarnom opasnošću. Dijete to ne mora znati ni vidjeti. Znači, ako se možeš kontorlirati i bez drame i panike hendlati djecu, probaj s psihoterapijom najprije.

    - druga mogućnost je da počneš uzimati lijek. U tom slučaju ne bi dojila, no bila bi smirenija, stabilnija, spremnija da se uhvatiš u koštac s problemima koje imaš. I tada bih ti preoručila psihoterapiju jer lijek je samo prva pomoć - zaustavlja paniku i dramu, ali problem ostaje, njega moraš sama rješavati. Djeca bi imala vjerojatno više od tebe, jer bi im se bila spremnija pposvetiti više, ovako kada imaš napad panike, pola dana si u šoku od tog napada.

    To su te 2 mogućnosti. Ja sam se odlučila za lijek, dijete raste na adaptiranom mlijeku koje, suprotno modernim mišljenjima, ne ubija već održava na životu djecu koja nemaju drugu hranu, a i mogu ti reći da mi dijete nije bilo bolesno skoro uopće u 2 godine. Postoji i taj moment povezivanja putem cice ali iskreno, mislim da boca nema posljedica na emocionalni razvoj djeteta.

    POkušat ću biti nepristrana, ali moram reći da često upoznajem majke koje ne žele terapiju u korist dojenja. Što je sasvim ok ako mogu izdržati. Sama znaš gdje ti je granica i zapravo, ako nikako ne uspiješ riješiti problem - znat ćeš da ti treba lijek kad dođeš psihijatru moliti za njega. Ja se ipak nadam da neće doći do toga, ali prati svoje stanje, poznaš samu sebe najbolje.

  34. #34
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    Barca te stvari mogu biti rijesene i bez kemije.mozda da potrazis drugog psihologa.ja sam konkretno imala odlicnu psihologicu,i kroz razgovor i vjezbe relaksacije koje sam doma vjezbala naucila sam kako kontrolirati situaciju...(brojanje odlicno pomaze da maknes misli)
    Ovi tvoji simptomi - tipican napadaj panike koji nestaje onaj tren kad se maknes iz situacije koja ga je uzrkovala.naravno da je bitno ukloniti fizicki uzrok,i ako mozes odi i na taj MR,eto da budes mirna,ali 99% ce biti odlican kao i sve ostalo...
    Znam kako ti je,i saljem ti veliki zagrljaj da sto prije prebrodis ovaj period...

  35. #35
    bzara avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Postovi
    1,511

    Početno

    Slazem se sa svim sto je lavko napisala,bas lijepo srocen post!

  36. #36
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    i ja potpisujem lavko u potpunosti. kamo sreće da sam odmah pokušala s kemijom, a ne sebi i obitelji priuštila skoro 5 godina ovakvog života kao što ga barca opisuje. i nisam u tih 5 godina sjedila skrštenih ruku. naprotiv. hodočastila sam po psihoterapijama, što individualnim , što grupnim, pokušavala alternativom, ma svašta nešto...

    meni na žalost ili sreću je samo kemija pomogla da ponovno stanem na svoje noge. a bilo je tu svašta od fizičkih i psihičkih simptoma, ne mogu se svih niti sjetititi. danas se zezam da sam već preživjela toliko infarkta, moždanih udara, rakova i još sijaset drugih boleština da kad me stvarno nešto od toga nedajbog pogodi više mi nitko neće vjerovati. lako se meni sad zezati s tim, ali u većini vremena uopće nije bilo zabavno. što mi je najgore, mislim da moj težak odnos sa sinom leži baš u tim nekim godinama gdje nisam bila sposobna biti mama kakvu dijete zaslužuje. kad sam se pribrala, već je neka šteta bila počinjena i poslije je to teško do kraja sanirati. mlađe dijete ne pamti te neke moje najgore faze i s njom je sve puno lakše. dosta tu ima i do karaktera djeteta pa ne mogu za sve kriviti svoju anksioznost, ali uvijek se pitam što bi bilo da sam terapiju dobila odmah kad sam je trebala....

  37. #37
    barca avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    288

    Početno

    E Bodulica , mene bas to muci- sto mislim da nisam sposobna biti mama kakvu curke zasluzuju. Non stop sam zivcana , za svaku situaciju imam u glavi najgori moguci ishod , znam povisit ton na njih a poslije mi je uzasno zao. Sto se tice ovih fizickih simptoma , oni su mi najgori i da nema njih mislim da bi sve bilo lakse. Ali ne mogu se pozaliti , ima dana kada sam super i to u zadnje vrijeme otkako je pocelo ljepse vrijeme , sunce.... Ona zima me nekako totalno bacila u depresiju. A bas zbog tih dobrih dana , kazem si - da imam neku od tih groznih bolestina koje si pripisujem , ne bi bilo dobrih dana , bilo bi samo gorih. Eto , zato zakljucujem da mi je vecina toga do psihe (osim vratne - ali i to ce se s vremenom valjda rijesiti ). Poceli smo vise izlaziti , idemo kod svekrve svaku nedjelju , svaki dan smo u vrtu , evo zadnjih dana curke uzivaju u bazencicu a ja upijam malo vitamina E. pojave se glavobolje , pokoja vrtoglavica i pikanje u prsima ali puno manjeg intenziteta nego dosad.

    Poslano sa mog C6603 koristeći Tapatalk

  38. #38

    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    8

    Početno

    Pozdrav
    Nova sam na forumu i isto se javljam jer imam iste probleme kao barca... I naravno stanje se pogoršava sve vise sto o tome vise razmisljam.. Zanima me barca jesi li rijesila problem?

  39. #39

    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    8

    Početno

    Pozdrav.. imam iste probleme kao i ti.. jesi bolje?

  40. #40
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    barca je u međuvremenu rodila još jednu bebu
    Vjerujem da nema vremena za forum.

    Ima još tema po forumu o napadima panike, pa potraži malo.

  41. #41

    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    8

    Početno

    Hvala ti..

  42. #42
    Tashunica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    tamo, tamo daleko
    Postovi
    5,779

    Početno

    Citiraj Ivancica09 prvotno napisa Vidi poruku
    I naravno stanje se pogoršava sve vise sto o tome vise razmisljam..
    ah, to ti je začarani krug, što više o nečemu razmišljaš postaje stvarnije i strašnije.
    potraži pomoć čim prije, jer ne postoje instant rješenja, na žalost.
    ja to zovem tumorom misli, ovisi koliko je zahvatio.
    da sam znala što sad znam, znala bih da sam u stvari dugo imala problem,
    uvijek sam pronalazila opravdanja za ovaj ili onaj osjećaj i pospremala ga lijepo sa strane.
    nije odgovor na tvoje pitanje, ali ako vidiš da se ne možeš sama nositi s tim što te muči,
    potraži pomoć, nije ništa strašno, naprotiv!

  43. #43

    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    8

    Početno

    Uopce ne znam da li sam na pravom tragu? Da trazim psihijatra? Gdje, kojeg.. ne znam da li bi preko zdrsvstvenog uopce nasla nekog adekvatnog... Inace imam problema sa vratnom kraljeznicom i ona je u biti uzrok mojih vrtoglavica i nestabilnosti u kretanju. Prije 10ak god to sam uspjesno rijesila fizikalnom terapijom i sada opet idem ali ne prolazi.. Zato sam se sad upitala da nije jos nesto osim fizickog posrijedi?! Makar nisam imala nikakvu traumu koja bi mogla biti okidac za tako nesto. Ali čitajući forume naišla sam na ovaj i barcine misli i stanje me podsjetilo na mene. Bojim se otići igdje sama jer me strah da će mi se vrtiti i da ću se srušiti, prestala sam zato i voziti.

  44. #44
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    opiši kako to sve krene,počnu li prvo misli, osjećaji,vrtoglavice...probaj se sjetiti svega, detalja najsitnijih, okolnosti prije ( svađa, separacija), kako si spavala, što si i jesi li dovoljno jela,što si mislila...kako izgleda taj osjećaj, penje li se od trbuha prema gore, nastane li prvo u glavi, kako dišeš, osjećaš li kakve bolove, čega se u tom trenutku najviše bojiš.. i zapiši to,prvo tu a onda na jedan papir ili bilježnicu... kad to napraviš ću ti reći zašto...

    Posljednje uređivanje od nanimira : 07.08.2017. at 01:21

  45. #45

    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    8

    Početno

    Pa čak u zadnje vrijeme dosta dobro spavam jer mi beba spava cijelu noć tako da se uspijem naspavat. Nemam nekog apetita inače po ovim vrućinama. Uglavnom moj osjećaj uvijek počne u glavi i to ga osjećam na tjemenu i oko očiju. Bude kao neki tupi pritisak, uopće ne znam kako bi to opisala. I bude mi ko neka omaglica u glavi i blaga vrtnja. Imam i bolove u vratu ali oni su podnošljivi. Imam osjećaj da sam si stvorila neku sigurnu zonu doma, jer mi je kod kuće rjede loše. Ali kad izadjem van u pravilu se uvijek pojavi ovaj osjećaj. A najviše se onda naravno bojim da se negdje ne onesvjestim. Pogotovo kada sam sama sa bebom u šetnji. Ne znam, evo danas kad su popustile ove vrućine se čak i bolje osjećam ( inače sam niskotlakaš), ujutro me nakon budenja malo mucio taj pritisak kod tjemena i oko očiju ali kad sam ustala nije mi se vrtilo..
    Nanimira nadam se da sam ti uspjela donekle docarat...

  46. #46
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    ovak,kad si vani, više okrećeš glavu lijevo- desno, gore dolje, oči ti se također više kreću - to sve može izazavati osjećaj omaglice ili vrtoglavice, nestabilnosti i sl. pa za početak provjeri vratnu kr. i oči.

    drugo, kad si vani i šetaš, troši se i više svega,pa tako i željeza - jesi li anemična ?

    treće, ako i jesu napadi panike, molim te da ovo što si tu napisala napišeš na papir i nosiš sa sobom kad ideš van. ako se počne pojavljivati nešto ovog tipa, sjedni i počni pisati, piši i o strahu, opisuj detalje. ili doma, također, samo kreni pisati na papir. i onda čitaj sve što možeš očekivati. kroz par puta će se emocionalna reakcija početi smanjivati jer će mozak točno znati što očekuje da će se dogoditi-dakle,preduhitrit ćeš strah.

    imaš li kakve misli koje te zamaraju tada? mogu biti i prisilne, crne,mračne, užasne...piši i njih.

    kako dišeš-piši i to.

    meni je ovo, samoinicijativno, jako puno pomoglo,kad ni lijekovi i psihoterapija nisu.

    probaj.

    i četvrto, ako ti je jako loše,posjeti doktora. ni prva ni zadnja.

    ti trebaš biti dobro za svoje dijete.

  47. #47

    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    8

    Početno

    Da za oči sam i sama rekla da cu ih provjerit jer vec i od prije imam dioptriju. Cekam samo da mi se doktorica vrati sa go pa da se narucim. Narucila sam se i na pregled color dopler pa da vidim i to. Krvna slika pa i zeljezo mi je dobra.. a ovo cu pokusati sto si mi predlozila, makar nemam crne misli niti mracne. Jedino mi se pojavi strah da se ne srusim. Jedino sto me trenutno na neki nacin zamara je sto se nakon porodiljnog kroz nekoliko dana vracam na posao,a to me malo plasi.. makar su mi kolege ok i ok mi je na poslu, imam neki strah od povratka. Dijete ce cuvati baka tako da mi to nije problem..

  48. #48
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    dođe li prvo misao " ja ću se srušiti!" ili ti se prvo zavrti/zaljulja i sl.?

    ima jako jako puno žena (i tu na forumu) koje iz nekog razloga,kad ostanu same s djetetom misle da će im se nešto loše dogoditi ... tako je bilo i meni...kao, što ako se srušim-što će biti s malom

    i dan danas mi je tako, i ne volim previše biti sama s njom jer odmah krene neka vrsta panike/tjeskobe i sl. još doma sam ok ili u blizini-ali recimo voziti nekuda dalje,ili obavljati nešto s njom sama mi je pre stresno.

    ali, što je straija mi je lakše, jednostavnije i sl. i ne hvata me panika. ono,prisutan je taj osjećaj zabrinutost ali nije prevladavajući kao prije.

  49. #49

    Datum pristupanja
    Aug 2017
    Postovi
    8

    Početno

    Ove vrtoglavice su mi se javile prije par mjeseci a mala ima sad vec godinu dana tako da mi se prije to nije dogadalo a bila sam sama s njom.. e sad kada idem u setnju s njom ili negdje unaprijed razvijem strah sto ako mi bude lose.. ali svakako kad su pocele ove vrtoglavice uvijek bi mi se prvo pocelo vrtit... Sad se od dosta toga suzdrzavam i ugl ne zelim nikud ici sama sto je bas ogranicavajuce i frustrirajuce..

  50. #50
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,447

    Početno

    razumijem te...probaj s doktorima naći uzrok vrtoglavicama, i stvarno se ne libi potražiti dodatnu stručno pomoć.

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •