Drage cure, ispricavam se ako slicna tema vec postoji. Kao sto neke znate, mama sam cura od 22 i 9 mj. Imam 24 god. Znaci relativno rano sam rodila i to dvoje u kratkom vremenu sto je za mene bilo prelijepo a istovremeno i stresno iskustvo. Nakon prvog poroda, bilo je sve savrseno, bebica dobra, onda saznala da sam opet trudna, trudnoca i porod isto tako prosli savrseno. No moji problemi pocinju sa bebinih otprilike 5 mjeseci. Pisala sam na drugoj temi, svakodnevne glavobolje, vrtoglavice, pritisak u glavi.... No to povezujem sa nekim drugim zdravstvenim problemima, ali isto tako mislim da su jako povezani i sa anksioznoscu. Kad mi se to pocelo dogadjati, svakodnevno imam osjecaj neke tjeskobe, uvijek kao da sam u nekom strahu, ali ne za druge vec za sebe. Kad god osjetim neki simptom, mislim da imam neku tesku bolest i sama sebi postavljam dijagnoze sto naravno povecava moju anksioznost i naravno tjelesne simptome. Otkad sam rodila, vecinom sam u kuci osim kad se idem prosetati sa malom ali i to je u zadnje vrijeme sve rjedje jer se bojim da cu se srusiti negdje na cesti. Jedno vrijeme sam skroz pocela izbjegavati ici u supermarket ili na slicna mjesta gdje ima puno ljudi, jer sam dva tri puta imala uzasan napad panike u ducanu. Odjednom uzasno stezanje u prsima, znoj, vrtoglavica, osjecaj da cu se srusiti... odvratno. Pobjegnem van iz ducana, sjednem u auto, i sve super. I tako par puta. U zadnja dva tjedna pocela sam opet ici u ducan jer sam puno razmisljala i shvatila da je to sve u mojoj glavi (da nije moguce da sam bas 3-4 puta imala infarkt a da sam jos ziva) , i da mi od tih napada ne moze biti nista, da je to samo moj strah. I eto, vec tjedan dana ponosno idem u ducan i to u najvecoj spici, krene mi napad ali se skuliram i pokusam skrenuti misli na nesto drugo. Jos mi je uvijek malo bed kad stojim u redu na blagajni i cekam red ali nadam se da cu i to nadvladati. Ovim hocu reci da mislim da ima puno zena koje nakon poroda muci anksioznost, samo se o tome boje/srame pricati. Ja nisam isla kod psihijatra jer ne zelim da me kljuka sa raznim antidepresivima i NE NAMJERAVAM prestati dojiti- i to je prvenstveno razlog mog ne odlaska psihicu. Mislim da se to da rijesiti sama sa sobom jer kazem, ja sam jedno dva tjedna bila prakticki nepokretna, nisam izlazila iz kreveta.od straha da ne padnem u nesvijest, vrtjela mi se cijela soba, plakala sam svaki dan, i samo sam jedan dan ustala i rekla si sve je to u tvojoj glavi, skuliraj se najvise zbog cura koje te trebaju zdravu!! I evo, mogu reci da sam sad ok, jos me pere tjeskoba od bolestina raznih (najvise zbog tih svakodnevnih glavobolja) ali napada panike nema vec dugo i nadam se da se nece vise nikad ni vratiti. Na kraju, da li je neka od vas imala slicno iskustvo, ako da kako ste se izborile s tim?