ajoj, ovo ti je malo bezveze, stvarnoaleksandra70vanja prvotno napisa
a sad je idem utjerati da ide učiti
dosta se odmarala poslije škole
punih 15 minuta
 |
|||
|
|
|||
ajoj, ovo ti je malo bezveze, stvarnoa sad je idem utjerati da ide učiti
dosta se odmarala poslije škole
punih 15 minuta
mislim, ja sam ovo ljeto prisustvovala konverzaciji gdje je mala, prvi gimnazije, ima glavobolje, mučnine, povraća od pritiska. nisam mogla vjerovati svojim ušima.
svega ima.
sad me aleks podsjetila s ovom konverzacijom u 4. razredu oko mioca i pete, na još jednu stvar, onaj senin kontekst - a to je da, uz to kakvo je dijete, kakvi su učitelji i profesori, ima još jedan faktor koji utječe na školovanje. i to vrlo važan. a to je struktura razreda.
j ide u izrazito štreberski razred. svi su nešto nabrijani na te ocjene. sjećam se kad mi je njegov razrednik pričao kako je iz nekog testa iz matematike u 5/6 razredu puno njih dobilo loše ocjene, dvojke, trojke. i udri u plač. kaže on meni, a vaš se smije iz zadnje klupe :D
ako se u razredu potrefe sve neki mangupi, onda je druga priča. ne mora utjecati, ali i može.
ja ću samo nadodati još jednu misao na te famozne granice koje mi malo bacaju na dijetu od THE ponedjeljka koji nikad svanuti.
nikada nisam povlačila granice u odnosu na išta vezano uz moju djecu, niti mislim.
ok, po glavi si skakat ne dam.
ali o granicama nema govora. moja djeca uvijek mogu računati sa mnom, iako mi je prioritet da se oslanjaju prvenstveno na sebe.
Molim te, možeš to malo šire opisati? Baš me zanima, uopće ne znam ništa o sistemu školstva u Slo?
Pogriješila sam Mima, skroz sam krivo živjela, i stalno trčala za nečim što moram. Ne moram ja ništa...
Ma neću više pisati, nije fer, nemam dijete još niti u prvom, a kamoli u 7. i 8. razredu, ali kad svaki dan slušam nekoliko kolega na poslu koji urlaju na svoje doma preko telefona "uči / ubit ću te / što si dobio / nećeš se nigdje moći upisati", gdje se pod "nigdje" misli na dobre škole, to mi zvuči kao da te 13 i 14-godišnjake koji prolaze s 3.8 ili 4.0 čekaju vješala, a ne život.
Razumijem da neće moći u ono što se smatra dobrom srednjom školom, ali bazično gledano, kvragu i civilizacija i sve, idem ja onda živjeti na Aljasku. Samo prolazim burn out trenutno, ništa drugo...
Mislim, znam da to nije pravilo, ali nemam sad što drugo nego opet osobni primjer, mene koja sam izašla iz osnovne s 5.0, i brata koji je valjda imao 3.0, pa živimo oboje svoje živote.
PA nije ti to dobra usporedba, trebaš zamisliti sebe da si imala 3.0
Na ono pitanje "zašto ne" čini mi se da je jasan odgovor. Zato što je dijete osoba za sebe i nije na daljinski. To što roditelj želi i smatra da je korisno i dobro jednostavno ne mora biti dovoljno da dijete tako i postupa.
Ja ću potpisat svaku riječ od AdioMare a posebno mi je drago da je tema otišla upravo u tom nekom filozofskom smislu-što sam se ja pitala par stranica prije a gdje povući tu famoznu granicu između pomaganja i tlačenja djeteta?
celeste nadam se da ćeš uspjet nešto korisno izvući iz svih ovih postova.
Čitam, čitam... slažem se s mnogima ...
no, cijelo vrijeme se proteže "pristojna" srednja škola... koje su to prihvatljive škole?!
MIOC i 5. su van kategorije, to smo savladali.
Ali u ZG ima 16., 7.,2., 18., Tituša Brezovačkog, Gornjpgradska, Lucijana Vranjanina, 4.,1., Nadbiskupska .... sve su to škole koje su prošle godine primale učenike s bodovima nižim od 80.... Zar to nisu pristojne škole?!
Imislim da u njima djeca dobiju odlične temelje za državnu maturu i mogu se upisati na gotovo bilo koji fakultet na ZG Sveučilištu
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 26.02.2016. at 15:07
Pa mislim da se granica može osjetiti. Naprosto osjetiš. Nekada naravno i pogriješiš, ali sve se da ispraviti.
samo je poanta, da ta famozna granica nije apsolutna vrijednost, koju bi mi sad mogle definirati, nego je individualna.
ili što fali srednjoj ekonomskoj ili Ruđeru, hrpa izvrsnih FER-ovaca dolazi iz Ruđera
Bubilo Bubichbit će bolje, potraži nešto drugo, predugo ti sve to zajedno traje.
Upravo ovih dana sam upoznala jednu kolegicu sa sličnom pričom s tim da se ona na kraju razvela (ovo nema nikakve veze s tobom), potpuno okrenula novu stranicu u životu i sad uživa.
i stvarno nema toga što čovjek mora, samo se umrijeti mora.i to treba imati na pameti.
Čak mislim da je i ta neka lakoća postojanja na neki način zadana -ili smo rođeni takvi ili imamo primjer iz uže obitelji kako živjeti na taj način (odgoj).
Uvijek sam govorila i tu pisala da bih djeci uz samopozdanje i suosjećanju voljela usadit tu lakoću postojanja,. ja je imam a mislim da je ima i cvijeta
Posljednje uređivanje od Lili75 : 26.02.2016. at 15:13
Mali ispravak....i u V.gimnaziju se moglo ove godine upisati sa manje od 80 bodova.
I sto je s djecom koja ne zive u zg i moraju eto ici u gimnaziju u svome gradu? Jesu li oni izgubljen slucaj, kao i oni koji upisu gimnaziju u Dubravi?
Zašto vi postavljate ovakva pitanja, ne kužim? Je li itko na temi napisao takve stvari?
stvarno su ti s 3.0nemoj da bi se slučajno pokušavala zamisliti s 3.0, bubilo!
tko zna bi li ikad više bila ista
Pa da. Netko je napisao da s prosjekom 4.0 mozes upisati samo gimnaziju u Dubravi. A bilo je u kontekstu da nece valjda to dopustiti...
Evo ih opet na gimnazijama. Briga me za gimnazije. Postoji zivot i bez gimnazija. Vjerovali ili ne postoji zivot u kojem roditelji uce sa pametnom djecom za prosjek 4,0 i 3,8.
Meni je nezamislivo da je svima to nezamislivo. I postoje djeca koja nisu za gimnaziju, a bome nisu niti za zanat. I sto se onda radi sa njima? Dajte vise olabavite sa tim natjeravanjem za 5,0. To ga cini se ima samo na Rodi.
stvarno su ti s 3.0
tko zna bi li ikad više bila ista
Potpisujem vertex. A konkretno, kod mog sina, na pitanje "zašto ne" odgovor je dala, čini mi se, saša.
Zato što bi, u slučaju većeg pritiska, škola definirala moj odnos prema njemu i njega samog. A to ne želim, to nije dobro, to bi odredilo i njega i nas u negativnom smislu puno više od upisa u nekakvu "lošiju" školu.
Ali to ne znači da svakodnevno ne preispitujem da li mi je omjer kontrole i prepuštanja ispravan. (razgovore, diskusije, pomoć koju dijete traži uopće ne ubrajam u te kategorije)
Da živimo u mom ili mm-ovom rodnom gradu, ne bih brinula brigu. Znala bih da se on, sa svojim ocjenama, s oscilacijama između izvršavanja obaveza i koncentracije i dekoncentracije i lijenosti može bez problema upisati u matematičku gimnaziju.
A ovako sam se uhvatila kako se brinem što nije na županijskim natjecanjima imao još pokoji bod za prolazak na državno, pa da ulovi još koji bod za srednju.
I zaključila da je to suludo, i fućkaš sve ako bilo kome život bude određen upisom u neku "ne-elitnu školu".
Nista im ne fali. Kao ni primaljskoj, medicinskoj i drugim strukovnim skolama. Ne fali nista ni ugostiteljskoj; kuhar mi je, npr., super zanimanje, kreativno.
Ali za drzavnu maturu, koliko sam shvatila, gimnazija je najbolja priprema. Narocito ako osoba zeli studirati.
I ono sto se u osnovnoj skoli uci su osnove. Zelim da ih moja djeca dobro savladaju, prvenstveno radi znanja i pobudjivanja interesa prema nekim podrucjima. Pa ako su to dobro savladali, i ocjene ce biti dobre. Ako su ocjene dobre (ne mislim samo na petice), veci je manevarski prostor za upis u srednju skolu. Bila to gimnazija ili strukovna skola - prema afinitetima djeteta i eventualnim planovima u vezi nastavka skolovanja nakon srednje.
Ajme postova u međuvremenu
Ajme koliko vi napisete i nakvotate...
Nekome sam duzna odgovor kako je mojem u X.gimnaziji. on je dvojezicni matem smjer i mislim da bi trebao biti zadovoljniji. On je sam sebi tezak i tesko se uklapa u novu sredinu pa mu je dugo trebalo da prihvati i ucenike i profesore i nacin rada, ali to je do njega.
Njega sam prestala gurati u 7. Razredu.
Srednji je dezurni smetlar - i lako je s tudjim k.. po koprivama mlatit. Da dignem kredu, kupim kamion, pa jos kupim i zemljiste van grada da ga mogu parkirat i sto.
? Razveselila sam dijete? To mi je na razini demagogije " ma budi zadovoljna jer nitko nije slijep , nema rak itd a za sve ostalo nije bitno".
Zibimo gdhe zibimo i u nefleksibilnom sistemu kojemu se moramo prilagoditi, neki manji neki vise. I ne, ne zelim da on do penzije gura kontejnere. Ili netko stvarno misli ds kod nas ima mogucnosti a prekvalifikaciju a da to noje tipa maserka pedikerka?
On je nemotiviran (ocjena mu nije motiv i ne shvaca zasto bi imao vise od 3) i prosjecno inteligentan i ha puno guram da bi npr zavrsio 4 razred s 4.3.
Da ga ne guram imao bi losije ocjene ali to nihe nesto sto ce njega zabrinuti. Ali kao sto ne dopustam da u japankama ode po snijegu jer ga to cini sretnim, isto tako ne dopustam zanemarivanje ucenja her he to eto nhegov odabir. Ako s 20 godina ne bude student niti ce imati zavrsenu izobraxbu skojom ce moci raditi, pitamvse tko ce ispastati i tko ce mu i dalje davati krov nad glavom, hranu, odjecu, lovu za izlaske?
Ja ne vjerujem u prosvjetljenja, takva su cuda vrlo.rijetka.
Ajmo ne pretjerivati. Gimnazije u nekim drugim hrvatskim gradovima su po raznim pokazateljima bolje od nekih zagrebačkih gimnazija.
Zagreb ih ima više, pa je i kvaliteta raspoređena, nisu sve iste.
Dakle, kroz čitavu temu se provlači teza da uspjeh u školi nije presudan u životu, i da ljudi bez fakulteta mogu biti jednako sretni/zadovoljni/uspješni - što god to značilo/da mogu zarađivati i bolje od onih sa fakultetom i imati jednako zanimljive i dobre poslove. Naravno da je sve to istina, svatko od nas može nabrojati desetke primjera koji to dokazuju (čak i ako zanemarimo one koji u našoj zemljici do dobrih poslova dolaze preko veza i poznanstava, i stvarno je nebitno kakvu imaju školu). Međutim, pravo je pitanje kako bih ja (ili Bubilo) živjela da nemam fakulteta - i ovako ne živim bogznakako, ali ipak imam još uvijek pristojan posao unatoč krizi, plaću koja plaća račune, sjedim u toplom uredu itd. No ne može se reći da sam se ne znam kako dobro snašla u životu. Ali diploma i škola koju imam mi ipak nešto pružaju. Da sam bez toga, ja za sebe takvu kakva jesam mogu pretpostaviti samo da bi mi u životu bilo puno teže, i da bih se puno više mučila, kao što vidim da se muče one moje pametne prijateljice iz oš sa negdje treće stranice ove teme, koje nisu završile fakultete. Dakle, zato sam rekla Bubilo da ništa ne znači to što njen brat ili Bill Gates nemaju faks, nego da zamisli kako bi njoj bilo da ga nema.
Ja sam samo karikirala....
Naravno da ima svugdje i dobrih i losih skola. I ako se netko ne upise u zg, zasto ne bi u st, ri, os? Naravno, tada roditelji ne mogu provjeravati zadace, dijete mora biti samostalno.
I disclamer: govorim o djeci koja nemaju ozbiljnije poteskoce sa skolskim gradivom.
Imam jedan primjer, bas me zanima hoce li se protumaciti kao poticanje ili tlacenje. Drugi strani jezik u 4. razredu - upisali smo maloga i on je pobijesnio, da to nikako ne zeli, jos jedna muka, mrzi skolu bla bla. Koji mjesec kasnije on obozava talijanski, kaze da mu je jedan od najdrazih predmeta, uziva, jedan od najboljih u razredu iz talijanskog. Kaze mi mu je drago da ide na talijanski.
Upisala sam ga jer ga znam, ima zicu za jezike i voli to.
Isto, s tim da on "mrzi skolu". Sad lezi doma sa slomljenom nogom i cvili da bi on u skolu, da mu jako fali i skola i ucenje
Moj odgovor je da opet ovisi o karakteru djeteta. Jezis ti fax ako ta osoba nema hrabrosti traziti povisicu, drugi posao kad trenutni ne odgovara... pa cijeli zivot radi za 3000 kn, jer je naucio da netko drugi bori njegove bitke.
nakon ovih svih postova, ukljucujuci i moje, pokretacici topika ne presostaje nista drugo doli da zasuce rukave, kupi crvene olovke i krene ispravljati greske u zadacama ili pak da kupi smetlarski kamion
Bome, kakve sam ja jučer greške našla u zadaći iz matematike (koju inače ne gledam) .. savjetovala bih vam svima kontrolu.
slažem se s cijelim postom, pogotovo boldanim dijelom
imala sam sreću da su me roditelji podržali u odabiru studija i budućeg zanimanja
isto govorim i svojoj djeci, da odaberu ono što će ih najviše privlačiti
x
ali ne znam što je loše u tome ako netko želi baš u tu, XV (ne govorim iz svojih cipela)
ni u jednu drugu
to ne znači da je on bolji od onog koji ide u II, V, X....
ni da su te druge škole lošije
ali dijete želi baš u tu
i ima predispozicije
što je loše u tome ako to želi?
moramo se sramiti ako imamo nekakve želje koje su, možda, iznadprosječne
ja sam oduvjek željela studirati ono što sam završila
ništa drugo
samo to
obitelj je bila protiv toga
ja inače nisam bila inatljiva, ali za ovo sam zapela
i završila
sad bih voljela da nisam
ali isto tako znam, da bih cijeli život žalila za propuštenim
ove škole gdje ne možeš imati jednu četvorku, u koju se upisuju s 80 bodova, te su za one kojima je peace of cake prolaziti s 5,0 u osnovnoj. ono, s pol mozga i pol angažmana. a ne da strijepiš cijelu osnovnu hoćeš li imati 4 iz tehničkog. i djeca i roditelji. mislim, to jest malo suludo, ne?
Napokon, dotakli smo se i vrednovanja gimnazija. Ne, nisu sve iste (mislim na Zg).
Neke su zahtjevnije, neke malo manje, ali je normalno da je V i XV zahtjevna ako tamo upisuju učenici koji imaju 5,0. Naravno da se od njih očekuje više. Ali ne upisuju svi iz Mioca ili V Fer, medicinski,stomatološki, geološko-rudarski...itd.
Upisuju oni i jezike, ekonomiju (vrlo često), znam i slučaj hrvatskog. A ni oni iz XVI ne upisuju samo jezike, oni iz II ili VII ne upisuju samo ekonomiju i pravo, ima ih i na medicini, ERF...
Nažalost, gimnazije koje upisuju učenike sa manjim brojem bodova često imaju lošije rezultate na maturi jer su to učenici koji već iz OŠ dođu sa manje radnih navika i zato ih smatramo "lošijim".
A da mi dijete želi biti vodoinstalater, bilo bi super, znam da bi u životu uvijek uspio nešto zaraditi (uvijek nekome treba popravak), ali se samo pitam gdje bi ga upisala. Jel to ona škola u Selskoj? Mislim da bi se rijetki odlučili dijete upisati tamo. Dovoljno je proći kraj škole.
Ajme spahalice, ja satvarno imam svoju pernicu s priborom kojim korigiram zadace i sastavke. Kamion jos nemam, moram otplatiti stan.nakon ovih svih postova, ukljucujuci i moje, pokretacici topika ne presostaje nista drugo doli da zasuce rukave, kupi crvene olovke i krene ispravljati greske u zadacama ili pak da kupi smetlarski kamion
:D
opet sam se podsjetila zašto volim ovaj forum. od case do pituljice s pernicom.
ne mogu vjerovati da stvarno imaš pernicu s priborom
nakon ovih svih postova, ukljucujuci i moje, pokretacici topika ne presostaje nista drugo doli da zasuce rukave, kupi crvene olovke i krene ispravljati greske u zadacama ili pak da kupi smetlarski kamion
više se ne ispravljaju greške crvenom olovkom
nego zelenom označava ono što je dobro
Bogme i ja isto... mali jučer došao doma s četvorkom iz zadaće...
i čija je četvorka?!
čitam na "preskokce", ali iz postova bi se dalo zaključiti da ako nema 5.0, ako nije MIOC ili 5. - jadna mu majka...
Kako ste zaprli sa tim gimnazijama i srednjim skolama...
Morati cu djeliti temu.
nemoj, bas mislim da je OK.
Pa daj citiraj te postove.
Meni je ovo strasno razmisljanje. Ali ono bas strasno.
Skola kao skola. Djeca kao djeca. Najcesce se u nju upisuju djeca sa losijim uspjehom u skoli , vrlo cesto iz obitelji losijeg imovinskog statusa i zbog toga prilicno nepoticajne okoline.
Moj brat je zelio biti automehanicar od 6 godina starosti, samo mu je ta skola dolazila u obzir sa 14 godina. Nikad nije imao problematicno drustvo. Danas radi kao automehanicar u Njemackoj.
Posljednje uređivanje od sirius : 26.02.2016. at 17:23
imam i ja jedan primjer, ali suprotan, sto ide u prilog da smo uvijek u pravuImam jedan primjer, bas me zanima hoce li se protumaciti kao poticanje ili tlacenje. Drugi strani jezik u 4. razredu - upisali smo maloga i on je pobijesnio, da to nikako ne zeli, jos jedna muka, mrzi skolu bla bla. Koji mjesec kasnije on obozava talijanski, kaze da mu je jedan od najdrazih predmeta, uziva, jedan od najboljih u razredu iz talijanskog. Kaze mi mu je drago da ide na talijanski.
Upisala sam ga jer ga znam, ima zicu za jezike i voli to.
Isto, s tim da on "mrzi skolu". Sad lezi doma sa slomljenom nogom i cvili da bi on u skolu, da mu jako fali i skola i ucenje
Moja je u 4. odabrala izborni njemački. Na početku 6. je došla iz škole da hoće ići i na informatiku. Jedino je bio problem naći novi termin u muzičkoj zbog preklapanja.
Posljednje uređivanje od larmama : 26.02.2016. at 17:30
a ne, roditeljska bi bila da si pregledala
a, totalno sam uletila negdje između, odnosi se na 4. iz matematike
Posljednje uređivanje od Bubica : 26.02.2016. at 17:56
Meni su ovdje cudne neke teorije, kao super gimnazija povlaci faks i diplomu, a bez toga se patis.
Evo ja sam zavrsila petu (upisala jos u doba prijemnih), upisala faks za zanimanje koje sam htjela jos od valjda prvog osnovne (primali ukupno 30 studenata) i - dozivjela potpuni nehspjeh na tom faksu. Faks je bio totalno strebetanje tisuca suhoparnih stranica koje ja, koja nikad nisam morala sitematicno uciti, nisam mogla svladati (ne, ni ta gimnazija nije bila dovoljno teska da imam potrebe za icim vise nego procitati biljeznicu u busu na dan testa).
Danas radim posao s kojim sam zadovoljna (u privatnom sektoru naravno), vrlo pristojno placen, u toplom uredu, i sto je najbitnije nije smisao posla znati tisuce stranica napamet vec analizirati, propitkivati, zakljucivati u stvarnom zivotu i u realnim ogranicenjima, gdje nikad ne radim istu stvar dva puta, i gdje se cijeni snalazljivost i kreativnost u razmisljanju. Da mi je danasnje pameti rekla bih si namon srednje da odem kako znam i umijem van i tamo probam studirati to sto me zanima, jer mislim da bi bila puno veca sansa za uspjeh. A to cu svakako preporuciti i vlastitoj djeci, kojugod gimmaziju ili ss upisali jednog dana.
imam slučaj ovogodisnjeg buduceg brucosa, koji plaira upisati vani fakultet. kako su kod njih upisi ranije nego kod nas oni traze od skole procijenu mature potencijalnog studenta. tako da eto i srednja skola mora znati kakav potencijal ucenika imaju i kako im svake godine ucenici prolaze na maturi.
nisam pitala kako to skola procijenjuje, ali eto i da to imate na umu.
Ovo je toliko netocno da ne znam od kud bih pocela...
Došla sam službeno kapitulirati. Dečki su na skijanju, a ja ne samo da sam im pregledala bilježnice i knjige, nego i pernice, vidjela da su sve olovke i bojice redom tupe, i sad sjedim za kompom a kraj mene hrpetina piljevine jer sam, naravno, uzela šiljilo i kompetan sadržaj pernice našiljila i uredila. Ugodniji su mi bili vikendi dok sam se držala toga da je škola samo njihova odgovornost
Zašto tako misliš? Meni se čini da je dosta istine u tome. Ako učenik jedva prijeđe bodovni prag za neku gimnaziju (koji je u startu niži od nekih drugih gimnazija) to znači da u osnovnoj nije imao puno odličnih ocjena, a tamo ih je daleko lakše dobiti nego u srednjoj. Dakle, sumnjam da će se odjednom isti taj učenik "probuditi" i početi raditi neusporedivo više nego u osnovnoj. Čak i ako se to dogodi, a ima takvih primjera, on sa sobom nosi "rupe" u znanju iz osnovne škole koje su donekle nenadoknadive i rezultati toga pokažu se na maturi. Osim toga, u boljim gimnazijama vlada i motivirajuća atmosfera (barem što se dobivanja boljih ocjena tiče, a one se dobivaju radom). Dakle, ukupni rad=bolja prolaznost na maturi. Smatram da je ona bolja u "jačim" gimnazijama upravo zbog toga: svima je stalo, radi se više i rezultat je bolji.
Angie, priznaj da te je veselilo šiljiti bojice
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom