Angažiranje roditelja oko zadaća

[Mima]

Mislim da se u školi ne uči 95% stvari koje djeci neće trebati kad odrastu, dapače, najveća količina stvari koju djeca uče u osnovnoj školi su osnove, bazične stvari iz matematike, gramatike, jezika, i baš zato na njima treba inzistirati i preko onoga što je potrebno da se u školi ima odlična ocjena, jer je ovo sada doba kad će djeca naučiti te stvari, ili ih neće naučiti. Ne znam kako bi to dodatno "drilanje" poslalo djetetu poruku da ne može samo, meni se čini da mu dapače šalje poruku da može i treba više od onoga što je dovoljno za pet.

[tanja_b]

Pa zar nije najvrednija lekcija koju dijete može naučit shvatit kad nešto ne razumije i lijepo dići ruku i reći: Oprostite,meni nije jasno...

U teoriji, možda.
U praksi, slučaj djeteta iz istog razreda u koji ide i moj: "Mama, ne mogu pitati učiteljicu da ne razumijem, svi će mi se rugati kako to ne znam"
Na žalost, ima i takvih situacija, djeca idu u školu u različitim sredinama i svakome od njih treba omogućiti da se u toj sredini snađe.

I ja svojeg sina upućujem da za sve što ne razumije pita nastavnike, i on nema problema s dizanjem ruke i postavljanjem pitanja (o bilo čemu), ali neka druga djeca itekako imaju.

[Cheerilee]

Vjerujem da je nekad bilo moguće dići ruku i pitati što nije bilo jasno..
Danas, barem kod nas nema takve prakse....
Puno je gradiva, sve se secira u detalje, i razredi su prenatrpani pa se ne stigne sve na satu..

Moji imaju puno zadaća, kćer više jer je 3.raz, sin nešto manje, on je 2razred....

Zadaće pišu sami, ja kontroliram obavezno, ukažem da negdje postoji greška koju moraju sami pronaći i pokušati ispraviti....
Dobro funkcionira...
Isto tako priije ispita pitam ih gradivo, ili dam neki listić za vježbu...
Nekako mi je normalno da sam u toku što se radi u školi...

[mim]

Mislim da se u školi ne uči 95% stvari koje djeci neće trebati kad odrastu, dapače, najveća količina stvari koju djeca uče u osnovnoj školi su osnove, bazične stvari iz matematike, gramatike, jezika, i baš zato na njima treba inzistirati i preko onoga što je potrebno da se u školi ima odlična ocjena, jer je ovo sada doba kad će djeca naučiti te stvari, ili ih neće naučiti. Ne znam kako bi to dodatno "drilanje" poslalo djetetu poruku da ne može samo, meni se čini da mu dapače šalje poruku da može i treba više od onoga što je dovoljno za pet.

Istina. Nisam bila sklona raditi s kćeri jer joj nije bilo potrebno, ali ono na čemu sam inzistirala bilo je dobro savladati osnove kemije jer sam vidjela da je moguće da dijete ima odličnu ocjenu iz tog predmeta, a ne zna bazične stvari kao što su valencije. Prigovarala je tada zbog toga, ali sad, dosta godina kasnije, zahvala mi je zbog inzistiranja da nauči više jer joj je kasnije sve iz tog predmeta bilo lakše zbog poznavanja baze. Mislim da je ista stvar s npr. gramatikom. Greške u pravopisu se danas više toleriraju nego u moje vrijeme u koje se nisu tolerirale uopće. Zato sam od početka inzistirala da iz svih predmeta, a ne samo iz hrvatskog, ispravlja pravopisne pogreške pa je zato danas "pismenija" od vršnjaka kojima se to nije ispravljalo. Zanimljivo je kako predmetni profesori u bilježnicama toleriraju masu pravopisnih pogrešaka umjesto da ih djeci isprave ili barem ukažu na njih. Kako ih to ne bode u oči??

[cvijeta73]

je, ovo što kaže mim je slučaj i kod m. pa se onda ona ljuti na mene jer ju natjeram da ispravi, ne znam, npr u bilježnici iz prirode, neki zadatak, a na koji je dobila kvačicu jer joj je točan.

a inače, sjećam se ovog radikalnog stava case s neke druge teme.:D

meni je to radikalan stav.

kako je mima napisala - ovisi o djetetu i o nastavniku. j je došao do osmog razreda s minimalnom pomoći, a od nekog trećeg razreda nisam mu više ni pregledavala bilježnice ni zadaće ni ništa.

s m je druga priča. a ja naučena na j, isto sam opuštena, malo je reć

i onda se desi da dan prije kontrolnog iz prirode, ona dođe s treninga, ja računam kako nam je dosta pol sata da malo ponovimo, da je malo propitam tek reda radi - i skužim da nema blage veze, bleji u sat kao da ga prvi put u životu vidi. ne da ne zna uopće na sat, nego NEMA POJMA ni na sat ni što je kalendar ni mjesece ništa

tu i tamo nešto ubode, al suštinski uopće ne razumije. i da mi prijedlog da uopće ne mora naučiti mjesece napamet jer da ona ima mali kalendarić koji sakrije u džep pa kad ju učiteljica pita mjesece dobije pet jer ih čita
odakle joj to, j će u srednju školu krenuti, a da ni ne zna što je šalabahter.
kako to ova ne vidi, ajte vi recite. ajd da je pismeni ispit, al usmeni???

i ajmo, do 22 sata. ćerce moja, šta si ti svaki dan u školi radila i kako si uspjela baš ništa ne naučit. a ide u onaj riječki sistem cjelodnevne nastave, ne produženi, nego cjelodnevni - svaki dan škola do 4. bez zadaća, osim nekih bezveznih vikendom i bez torbe preko tjedna.

uglavnom, do 22 je sve naučila, uz tonu konjskih živaca s moje strane, obzirom da joj je najbitnija stvar bila kako i šta će obući sutra na karneval, a ne kako i što će će sutra napisati u kontrolnom iz prirode. ja objašnjavam minute, a ona, zaneseneg pogleda (ili možete i blago telećeg pogleda, ako vam draže) zazmišlja kako će biti kraljica karnevala sutra u školi. pa ponavlja mjesece - siječanj, veljača, ožujak, mamaa di mi je ona perika od lani, možda će mi bolje pasati na kostim od pankerice.
i štaš s njom, pustit ju da dobije jedan ili suspregnut nagon da ju izbaciš kroz balkon i strpljivo doć do toga da je na kraju napisala kontrolni bez greške.
srećom nije glupa

a slažem se i s larmamom, ja također ne znam niti jedno dijete koje u osnovnoj školi ide na instrukcije. a kamoli da to učiteljica predlaže. meni je to skandalozno, ozbiljno. ne pohađanje instrukcija nego da to može jedna razrednica uopće izgovoriti.

soorii aleks, ja to iz milja, tako i susjedu zovem, neću više. :D

[spajalica]

moji su 4. i 2.
zadace uglavnom sami rade (ona u boravku), ne provjeravam ih. Poglegam im lektiru i na tome vidim tocno di su i sto su.
Stariji je ove godine krenuo na njemacki i to mu slabije ide. pa ga vjezbamo zajedno. za sada moje krhko zanje istog je dovoljno. da li ce ostati na tom izbornom predmetu ne znam, ali vidim da mu je tesko. jezici mu nisu jaca strana.
nakon 1. osnvne ljeto je proveo tako da je vjezbao pisanje jer mu je to bilo tesko.
ona je pak ljeto provela zbrajajuci i oduzimajuci. ne zato sto nije pametna, vec je nije zanimalo. pitali bi je koliko je 17-9 ona bi izbacila npr.5. nama se svima dizala kosa na glavi. ali to je radila jer je to nije zanimalo. ali je bitno za skolovanje. sad zbraja i oduzima bez problema do 100.
niko nam nije ukazao na njenu nonsalantnost prema matematici. no nama kao prirodanjcima u kuci to je bilo neprihvatljivo. izdrilali smo je. sad i sama prizna da joj je to pomoglo. ljeto joj upropastili nismo sigurno, ali smo joj olaksali bar drugi razred, ako ne i ostalo.

sta sam htjela reci? jako je bitno bar u pocetku skolovanja pratiti dijete i vidjeti njegove afinitete, mogucnosti i nedostatke. i sto ranije odmah pomoci tamo gdje nesto ne ide. kasnije sve lakse sjeda na mjesto.

osobno mi se ne pisu zadace s njima, ali znam sto otprilike rade. npr. sad u prirodi u 4. uce biljke. i cita BC pitanja i odgovara. zapne na fotosintezi. pitanje je što je produkt fotosinteze? on kaze kisik, a ja šećer. i tu nastaje rasprava. kao sudac donosi se knjiga i pise hrana i kisik. sad on meni tvrdi da ja nemam pojma, a moj ego biokemicarski to ne moze dopistiti. jos sam zadovoljna sto nisam pametarila i rekla glukoza no na kraju sam se ipak spustila s oblaka i rekla mu da je šećer za njega poslastica a za biljku hrana. i sad se nadam da ce iz tog naseg razgovora i pitanja koje je on imao na papiru ipak ostati nesto mu ostati u glavi. a vjerujem da ovo gdje smo se najvise svadjali ostaje sigurno.
no ono sto njega muci je da sta ako on sad napise secer, a ne hrana. da li ce mu to uciteljic prizanti. ja samouvjereno kazem da hoce, ali ipak imam crv sumnje. jer to je sad do uciteljice.

[spajalica]

ajme cvijeta imamo iste frajle. bitna je ljepota, a koga zanima koliko je 17-9 nes ti.
mi smo cak probali foru sa sladoledom. damo joj 20 kn i onda je pitamo koliko nam moras vratiti natrag, a ona 10 (kuglica dodje 6 kn), a nije sigurna hoce uzeti limun ili kinder. ma bas me briga koji ces uzeti

[Lili75]

nabildavanje ocjena instrukcijama sam ja u startu prekrižila. Dijete prosječnih i iznadprosječnih sposobnosti ne treba pomoć u učenju, ne treba instrukcije. Može sve samo, a ako neće to je njegov problem. Ja sam mome rekla da bi mu i platila instrukcije da mi iskreno dođe i kaže: meni je važno, stalo mi je...mislim da bi mi instrukcije pomogle. No, nema bojazni, neću na instrukcije potrošiti bogatstvo

Ne znam, nije mi to ok pristup, plašiti roditelje potrebom za instrukcijama, i to a priori.
Jedno su djeca koja trebaju pojačanu kontrolu, imaju poteškoća s pažnjom ili bilo kakvih drugih poteškoća s učenjem. Prirodno mi je očekivati da se roditelj tu više angažira oko djetetove škole. Ali da odlični učenici, bez poteškoća u učenju, uzimaju instrukcije već u osnovnoj školi, znak mi je da nešto gadno ne štima u nastavnom procesu. Ili je postalo pomodarstvo.

(Tu ne računam situacije kao kad dijete dugo izostane iz škole pa mu je teško pohvatati zaostatke, i slično.)

Veliki potpis

Iz perpektive,instruktora većinom se radi o inteligentnoj djeci koja su ili prelijena ili neorganizrana pa s instrukcije plaćau kakobi dijete moglo imat dobro ocjene i dalje a da pritomne nauči učit samostalno. Ta dob osnovne škole,viših razreda je ona u kojoj inteligentnoo dijete koje nije usvojilo neki sistem učenja, kontinuiteta ili pak same metode memoriranja, više ne može imt 5 ili4 n čistu pamet.
Kao mama, meni je to da u drugom osnovne mama treba ispravljat zadaću suludo. Zadaćasluži baš tome,greškama... Na greškama se uči. To da dijete nema crvenog u bilježnici ne znam kakav bi to cilj školovanja bio... Mislim učitelj je tu da podučava,ispravčja i usmjerava, roditelj da voli i odgaja... a ne da brusi č i ć.

u principu se slažem s casom, njen pristup učenju na greškama mi je potpuno blizak.


[QUOTE=casa;2853963]Pa to sam i napisala Forka... da se na instrukcijama inteligentno dijete većinom još više ulijeni. Govorim o inteligentnoj djeci bez poteškoća koja kreću na instrukcije u višim razredima osnovne kako bi i dalje nizala petice...
A što se tiče, ispravljanja,pa naravno da ćeš vlastito dijete podučit i ispravit.. Ali mislim da je školski program ipak školski. Ono, ne razumijem da je ljudima normalno da s djetetom bez poteškoća, sjede svakodnevno i pregledavaju teke, potcrtavaju imenice i vježbaju jednadžbice... Naravno,tko voli nek' izvoli... Samo što meni eto to nije zlatni standard.
Davno je većbila jedna slična rasprava u kojoj sam sudjelovala... Zdravo dijete je u stanju vodit računa o vlastitom školovanju bez uplitanja roditelja po psiholozima. Svo ovo ispravljanje, ispitivanje i podučavanje djetetu ne treba.[/QUOTE]

X

Ili da shvati da ne uči za profesora i ocjenu pa da jednom zauvijek razvije unutarnju motivaciju?

Ovo mi je pun pogodak, danas djeci fali unutarnje motivacije a ona je tako bitna zapravo za cijeli život u bilo čemu što radimo.

je
i onda se desi da dan prije kontrolnog iz prirode, ona dođe s treninga, ja računam kako nam je dosta pol sata da malo ponovimo, da je malo propitam tek reda radi - i skužim da nema blage veze, bleji u sat kao da ga prvi put u životu vidi. ne da ne zna uopće na sat, nego NEMA POJMA ni na sat ni što je kalendar ni mjesece ništa

tu i tamo nešto ubode, al suštinski uopće ne razumije. i da mi prijedlog da uopće ne mora naučiti mjesece napamet jer da ona ima mali kalendarić koji sakrije u džep pa kad ju učiteljica pita mjesece dobije pet jer ih čita
odakle joj to, j će u srednju školu krenuti, a da ni ne zna što je šalabahter.
kako to ova ne vidi, ajte vi recite. ajd da je pismeni ispit, al usmeni???

i ajmo, do 22 sata. ćerce moja, šta si ti svaki dan u školi radila i kako si uspjela baš ništa ne naučit. a ide u onaj riječki sistem cjelodnevne nastave, ne produženi, nego cjelodnevni - svaki dan škola do 4. bez zadaća, osim nekih bezveznih vikendom i bez torbe preko tjedna.

uglavnom, do 22 je sve naučila, uz tonu konjskih živaca s moje strane, obzirom da joj je najbitnija stvar bila kako i šta će obući sutra na karneval, a ne kako i što će će sutra napisati u kontrolnom iz prirode. ja objašnjavam minute, a ona, zaneseneg pogleda (ili možete i blago telećeg pogleda, ako vam draže) zazmišlja kako će biti kraljica karnevala sutra u školi. pa ponavlja mjesece - siječanj, veljača, ožujak, mamaa di mi je ona perika od lani, možda će mi bolje pasati na kostim od pankerice.


a slažem se i s larmamom, ja također ne znam niti jedno dijete koje u osnovnoj školi ide na instrukcije. a kamoli da to učiteljica predlaže. meni je to skandalozno, ozbiljno. ne pohađanje instrukcija nego da to može jedna razrednica uopće izgovoriti.

soorii aleks, ja to iz milja, tako i susjedu zovem, neću više. :D

rikavam na karneval i slažem se s drugom boldanom rečenicom.

[Lili75]

ajme cvijeta imamo iste frajle. bitna je ljepota, a koga zanima koliko je 17-9 nes ti.
mi smo cak probali foru sa sladoledom. damo joj 20 kn i onda je pitamo koliko nam moras vratiti natrag, a ona 10 (kuglica dodje 6 kn), a nije sigurna hoce uzeti limun ili kinder. ma bas me briga koji ces uzeti

meni su vaše curke (cvijeta i spajalica) baš fora i simpa s takvim stavom

[cvijeta73]

spajalice,ko da svoju gledam. aj malo ventilana kad sam te našla :D pazi ovo - dakle, nakon svih muka i nakon što je shvatila sat, ja ju pitam - koliko prođe minuta kad velika kazaljka prođe cijeli krug. a ona ispali ko iz topa 5. ja ju pogledam, iz kože bih iskočila, a ona ne ne, nije 5, nego 10. bez da sekundu razmisli.

tako bi ona i s matematikom, e da nema drugu učiteljicu iz matematike (u tom cjelodnevnom imaju tri učiteljice - jedna iz matematike, likovnog i tjelesnog, druga iz hrvatskog, prirode i glazbenog i treća iz engleskog) kod koje to ne prolazi. ta ih ne pušta na miru dok ne shvate svi do kraja sve.
da vidiš kako zbraja, oduzima, množi i dijeli. bez greške.

e, još jedan primjer pa neću više :D iz hrvatskog pišu sastav. učiteljica joj prekriži cijeli sastav i napiše "ovo nije sastav". što bi bilo u redu da im uz put objasni što je sastav. to preskoči. nakon što je, radi moje opuštenosti iz prethodnog posta jelte, plus što nju uopće nije briga hoće li dobiti tri ili pet, dobila tri trojke iz sastava (opsjednuti su sastavima, mjesečno pišu sto i jedan sastav, te tri trojke je donbila u dva tjedna), kad sam ja vidjela da ima tri trojke, ona mene pita - mama, mi stalno pišemo sastav, stalno mi učiteljica napiše da ovo nije sastav i da mi tri, a ja ne znam što je uopće taj sastav. ono, skoro me pitala jel se to jede il šta.

ja ne znam što bi tu casa napravila, al ja sam joj na ta tri primjera objasnila što je sastav, napisale smo nova tri sastava i više ne dobija tri iz sastava.

[Angie75]

E baš sam se nasmijala na frajerice

Sad kad čitam sve ispada da zagovaram da me škola i gradivo uopće ne zanimaju. Ma nije tako, naravno da im pogledam (ako ništa na kraju tjedna) bilježnice, ukažem na greške, ispitam prije kontrolnog i slično. Ali odbijam da to bude moja svakodnevna dužnost, da ih kontroliram jesu li napisali zadaću, da pregledam svako slovo te zadaće i sl. Znam roditelje koji čitaju djeci kompletnu lektiru na glas, a onda je još i pišu. E takve stvari mi ne dolaze u obzir. Ali opet, naravno da ću pročitati jednu stranicu kad me mole da ih "ufuram u lektiru", a onda nastave sami - to me redovno moli ovaj mlađi (2. razred).
No sve u svemu moj stav je da mogu i moraju sami (naravno, pod uvjetom da se radi o djeci bez poteškoća u razvoju).

[Lili75]

E baš sam se nasmijala na frajerice

Sad kad čitam sve ispada da zagovaram da me škola i gradivo uopće ne zanimaju. Ma nije tako, naravno da im pogledam (ako ništa na kraju tjedna) bilježnice, ukažem na greške, ispitam prije kontrolnog i slično. Ali odbijam da to bude moja svakodnevna dužnost, da ih kontroliram jesu li napisali zadaću, da pregledam svako slovo te zadaće i sl. Znam roditelje koji čitaju djeci kompletnu lektiru na glas, a onda je još i pišu. E takve stvari mi ne dolaze u obzir. Ali opet, naravno da ću pročitati jednu stranicu kad me mole da ih "ufuram u lektiru", a onda nastave sami - to me redovno moli ovaj mlađi (2. razred).
No sve u svemu moj stav je da mogu i moraju sami (naravno, pod uvjetom da se radi o djeci bez poteškoća u razvoju).

Ovako se nadam da ću i ja ko Angie. I sama sam dijete prosvjetnih djelatnika, obrazovanje mi je jako, jako bitno al moj stav je bliži ovoj drugoj struji od tangerine, tanja_b, angie i case. Želim dijete naučiti da je to njena obveza i odgovornost.
Zasad u 1. razredu petkom pogledam što su radili u školi i navečer čita lektiru, ja u prolazu slušam. Ima dosat arhaičnih riječi pa me zna pitat što to znači. To im je 1. lektira.

Kad imaju test, pitam jel joj sve jasno i to je to, zapravo to pregledavanje knjiga i bilježnica petkom mi je ujedno i trenutak za pitat jel ima nešto nejasno u slučaju testova idući tjedan.
Napominjem da mi je dijete izuzetno bistro i zainteresirano za školu, prijevremeno upisano. Koliko vidim slučajeve oko nas, djeca zapravo nemaju probleme dok se ne umiješaju roditelji koji žele sve 5 i potpunu kontrolu (govorim o djeci bez poteškoća u učenju) pa počnu višesatna sjedenja s djecom.

Sinoć vraćam se s trčanja s klubom u 20h naveče a jedna mama trlačica kaže: A joj sad idem učiti, baš mi se ne da! (2 djece gradivo 2. i 6. razreda)

Čovječe ja sam svojo školovanje prošla, ne mislim ići ponovno u OŠ a još manje u gimnaziju.

[tangerina]

angie, upravo to sam htjela i ja napisat

naravno da mislim da treba biti podrška djetetu u školovanju, ali mislim da treba imat policajca u glavi koji kontrolira preuzimamo li odgovornost za njihove obaveze, oslanja li se dijete previše na nas..
i izlaznu strategiju: dokad ćemo tako?

moj je točno tip kako si angie spomenula na početku, pokuša me okrivit i kad mu ne ide slaganje legica, jer ja pričam ili postojim. tako da moram čvrsto držat granicu šta je moja odgovornost, inače jaosiga meni

[marta]

ja ću samo ovako:

[čokolada]

Moja mala je u 2.r. Ukoliko mulja s prirodom na usmenom, u informativci dobijem obavijest da nije naučeno to i to i da ima naučiti do sutra (nisu u boravku).
Učka joj je zbilja pravi zmaj ( već je starija imala "naj-zmajicu" u toj generaciji koja ih je drilala pošteno), ta šalje mass mailom nevjerojatno detaljne upute roditeljima o načinu vježbanja tablice množenja, o načinu uvježbavanja pisanja sastavaka, ono - upute za rukovanje djetetom.

[čokolada]

Čovječe ja sam svojo školovanje prošla, ne mislim ići ponovno u OŠ a još manje u gimnaziju.

Ovo je bio i moj apsolutni stav. Kao prosvjetara. Prije odlaska vlastite djece u školu. Nikad ne znaš kakve ti je karte sudbina dala.

[marta]

Ja nemam nikakve informacije osim ocjena i tu i tamo neke primjedbe koju čujem na informacijama. Kako mi djeca nemaju problema u školi (osim onih koje sami sebi stvore) tako se i ne petljam u to, osim u slučaju kad traže pomoć. A i tad procjenim jel u pitanju lijenost ili nešto drugo. ko što netko reče, ja sam falanapitanju završila i osnovnu i srednju i fakultet i još neke ne baš lagane tečajeve, i nemam namjeru ponavljat.

[Mima]

Ja moram priznati da ne razumijem taj stav nisam odgovorna, nemam namjeru ponavljati - pred kim nisam odgovorna, pred ministrom školstva, znanosti i športa?

I ja sam završila školu, i to prilično uspješno, pa itekako vidim rupe i propuste i svom obrazovanju, i sve da mi je dijete najsamostalnije i najsposobnije završiti školu bez mog uplitanja, kao što nije, ja bih se opet uplitala i nadzirala, ne zato što sam za to odgovorna, nego zato što mislim da je to važno i nenadoknadivo.

[aleksandra70vanja]

Ma nije tako, naravno da im pogledam (ako ništa na kraju tjedna) bilježnice, ukažem na greške, ispitam prije kontrolnog i slično. Ali odbijam da to bude moja svakodnevna dužnost, da ih kontroliram jesu li napisali zadaću, da pregledam svako slovo te zadaće i sl. Znam roditelje koji čitaju djeci kompletnu lektiru na glas, a onda je još i pišu. E takve stvari mi ne dolaze u obzir. Ali opet, naravno da ću pročitati jednu stranicu kad me mole da ih "ufuram u lektiru", a onda nastave sami - to me redovno moli ovaj mlađi (2. razred).
No sve u svemu moj stav je da mogu i moraju sami (naravno, pod uvjetom da se radi o djeci bez poteškoća u razvoju).

vidiš kako je sve stvar perspektive
ne radim ni ja drugačije
ne radim s njom svaki dan
ne gledam svaku zadaću

ali kad je neki test ili kad je treba pitati, iz predmeta koje treba naučiti, to je znam ispitati ili provjeriti bilježnice
ili je nastojati utjerati da nešto sama napravi
npr, ta povijest, lani su imali drugog nastavnika, ona nije naučila da to treba učiti, a ja sam pustila, imala je dobre ocjene, išla sam s tim, ja sam svoju školu završila
pa je došao novi nastavnik, koji se jako trudi da im objasni, približi to relativno suhoparno gradivo i masu podataka, ali isto tako traži
i bilo je početnih šokova
i sad je tjeram da obavezno svaku lekciju pročita taj dan kada su imali povijest
da redovno ponavlja, uči
i na kraju, prije ispitivanja i testa je ispitam
prve lekcije, nakon tog šoka i relativno loše ocjene, sam učila s njom
ovo drugo ne učim, ali ispitujem

hoću reći radim isto što i angie, ali ja to doživljavam kao angažman (jer je to puno više od onog ništa što je moja mater imala s mojom školom), a ona ne

[aleksandra70vanja]

Ovo je bio i moj apsolutni stav. Kao prosvjetara. Prije odlaska vlastite djece u školu. Nikad ne znaš kakve ti je karte sudbina dala.

debeli potpis

u prvom razredu, na roditeljskom, učiteljica nas je molila da se radi s djecom, da ona jednostavno ne stigne sve zadaće provjeriti
da naglasim, da ne bi netko odmah skočio da je to njen posao, radi se o izuzetnoj učiteljici
smatra se najboljom učiteljicom na našoj školi
učiteljici koja ih je fantastično pripremila za više razrede
pa sam je ja gledala, s tim stavom "ej ženo, ja sam svoje školovanje završila"
pa sam promjenila mišljenje
ne odmah u 1. razredu
ali kasnije jesam, pogotovo u višim razredima

s tim da sam joj ja i na početku gledala, stvarno svaku zadaću
ali ne da tražim greške
nego da joj probam stvoriti radne navike
svaki dan, što je bila zadaća, jesi je napisala, daj da vidim
ako nije napisala "sutra ću"
e nećeš, sada ćeš
to je bio moj strašni problem, nedostatak radnih navika i kampanjstvo
i to me je u kasnijem školovanju koštalo
i to je jedan od razloga što sam ja angažirani roditelj
da joj utuvim u tu tvrdu glavu da se mora raditi redovito
i da time olakšava sebi život

[tanja_b]

Ovako se nadam da ću i ja ko Angie. I sama sam dijete prosvjetnih djelatnika, obrazovanje mi je jako, jako bitno al moj stav je bliži ovoj drugoj struji od tangerine, tanja_b, angie i case. Želim dijete naučiti da je to njena obveza i odgovornost.

Ma nisam ja nikakva "struja" nego mi je sudbina dala karte tako da imam savjesno dijete koje školu hendla malim prstom bez poteškoća. Lako je meni onda teoretizirati, kad u praksi imam olakšan posao već od samog starta.
I usprkos tome mi se čini da sam više uključena u njegovo školovanje nego što su moji roditelji bili. Ali ne zato što bih mu morala pregledavati zadaće (nikad to nisam radila, možda tek u samom početku), nego me zanima što uče, što on misli o tome što uče, kakav mu je odnos prema gradivu, predmetima, školi, nastavnicima. Pa razgovaramo o tome, a usput vidim i kako mu ide, što zna, a što ne zna, kakvi su udžbenici, kakav je program, itd.
U nižim razredima sam ga znala ispitivati gradivo jer naprosto nije znao kako treba učiti (zapravo bi sve zapamtio na satu pa nije znao što bi doma još radio). Tako bih ga natjerala da bar pročita lekciju. U 5. razredu sam s time prestala, a je li to dobro ili ne, još nisam sigurna.
Da imam drugačije dijete koje zahtijeva veći nadzor, sigurno bih mu se više prilagodila po tom pitanju.

[cvijeta73]

Da imam drugačije dijete koje zahtijeva veći nadzor, sigurno bih mu se više prilagodila po tom pitanju.

upravo tako.
iako, ima to svoje zamke, da.
recimo, ja sam se navikla kroz moje školovanje, naročito u gimnaziji, da će mi mama objasniti kemiju. pa sam na satu kemiju s pola uha slušala

[malena beba]

uf, uf, inace ne pratim druge teme na rodi osim one koja me primarno zanima (vjezbanje, jel ) ali ali... ajmo ovako,
ja, kao i cvijeta, imam dvoje totalno razlicite djece. sa cimavicom se nista ne triba radit, pregledavala sam joj zadace negdi tamo do 3-4r.
sada pitam sta ima za napisat, kad je neki kontrolni, ispitam je gradivo ako ima kontrolni/ispitivanje da vidim koliko je naucila i to je otprilike to.
jednom u 2 tj mi dodje prijateljica malo s njom matematiku proc (mogla bi i ja ali mene ne poslusa tako dobro, to smo uveli tek sad u 7.r).

zato mi je drugo dijete cista suprotnost! s njim treba radit svakodnevno. on neke stvari (puno njih) uopce ne kuzi ili ih kuzi skroz krivo.
koncentracija mu je nula, domaci pise po par sati, uzasno je spor... ponekad mislim da mu mozda treba i nekakva strucna pomoc
ali onda dodje malo bolji period pa zaboravim na to :skartoc: i sve tako u krug.

[tanja_b]

A što se tiče unutarnje motivacije koja se spominjala ovdje nekoliko puta. Iz iskustva i na temelju razgovora s jednom psihologicom nekako u vrijeme kad mi je dijete kretalo u školu, rekla bih da je unutarnja motivacija u djece osnovnoškolske dobi iznimno rijetka pojava. U pravilu se unutarnja motivacija razvija tijekom godina, i to na temelju vanjske motivacije.
Tako da očekivati od djeteta od 8-9-10 godina da će učiti samo radi sebe i svoje budućnosti, a ne radi onog što učiteljica kaže, mislim da naprosto nije realno. Ponavljam, možda postoje takva djeca, ali to su onda rijetke biljke.

[tangerina]

Ja moram priznati da ne razumijem taj stav nisam odgovorna, nemam namjeru ponavljati - pred kim nisam odgovorna, pred ministrom školstva, znanosti i športa?

to se odnosi na odnos roditelj-dijete
i ovo što spominje cvijeta sa kemijom, imam takve primjere oko sebe, dijete se navikne da će roditelji platit instrukcije, pa se na satu zafrkava jer to će mu instruktorica objasnit
ili dijete se navikne da će mama provjerit je li točan rezultat, pa niti ne skuži da imaju i rješenja na kraju zbirke
a mama koja provjerava pogriješi, dijete dobije lošiju ocjenu i onda kaže "ti si kriva jer si mi rekla da je to točno"

ja se isto ne slažem da tu postoje struje, i vjerujem da ljudi većinom slično rade, samo gledaju na to iz drugog ugla

[Mima]

Ovo što tanja kaže je isto jedan moment koji je meni bitan, ja se svoje škole sjećam kao strašno dosadne i naporne stvari, i nekako bih voljela da moje dijete drugačije doživi školovanje.
Zato mi je bitno da znam što uči, i pokušavam ju usmjeriti tako da povezuje stvari koje uči iz raznih predmeta, i da proširuje svoja znanja. Kuća nam je puna knjiga, dječjih enciklopedija, ima internet, ima TV, filmove, idemo na izlete, oduvijek doma radimo nekakve kreativne stvari, pokuse, koješta, voljela bih da vidi da to dosadno i suhoparno gradivo iz školskih udžbenika živi i u stvarnom svijetu

Ali to mi moram priznati ne ide, moja curka voli sve popratne sadržaje, ali škola joj je i dalje dosadna.

[tangerina]

Tako da očekivati od djeteta od 8-9-10 godina da će učiti samo radi sebe i svoje budućnosti, a ne radi onog što učiteljica kaže, mislim da naprosto nije realno. Ponavljam, možda postoje takva djeca, ali to su onda rijetke biljke.

hm, niti ne bih rekla da je učenje radi svoje budućnosti unutarnja motivacija, to je isto vanjska
unutarnja je učenje radi znatiželje, kad baš uživaš u procesu učenja i otkrivanja neke zanimljive teme, a u stvarnom školskom sustavu.. sretno s tim

[Peterlin]

to se odnosi na odnos roditelj-dijete
i ovo što spominje cvijeta sa kemijom, imam takve primjere oko sebe, dijete se navikne da će roditelji platit instrukcije, pa se na satu zafrkava jer to će mu instruktorica objasnit
ili dijete se navikne da će mama provjerit je li točan rezultat, pa niti ne skuži da imaju i rješenja na kraju zbirke
a mama koja provjerava pogriješi, dijete dobije lošiju ocjenu i onda kaže "ti si kriva jer si mi rekla da je to točno"

ja se isto ne slažem da tu postoje struje, i vjerujem da ljudi većinom slično rade, samo gledaju na to iz drugog ugla

Nije bit u tome da se provjeri je li točan rezultat. Bit je u tome da se provjeri da li dijete razumije gradivo. Ako razumije - sjajno. Ako ne razumije - nema druge nego dihati za ovratnik i gledati kako rješava, odnosno na bilo koji način utvrditi što zapinje. Uglavnom se radi o tome da gradivo nije naučeno (ili ne pazi u školi ili nije pročitao/la gradivo - ako se radi o povijesti ili biologiji, to je lako, ali ako se radi o kemiji ili matematici, ponekad to i rodietljima nije lagano, pogotovo ako otkriju probleme kad je gradivo već uznapredovalo). I tad nema druge nego neko vrijeme učiti skupa s djetetom + otići na predmetne informacije (ili razredne, ako je još u razrednoj nastavi) i dogovoriti da dijete ide na dopunsku nastavu.

Instrukcije - štajaznam, u nižim razredima oš više imam iskustva s druge strane plota (pomoć u savladavanju gradiva tuđoj djeci), a za više razrede ne znam - još uvijek znam dovoljno da mi gradivo osnovne škole nije neki problem. Uredno sam s mlađim sinom ponovila kemiju i zaključila da starijem to bolje ide jer ima manji faktor greške, kao i u matematici. S druge strane, instrukcije bez rada nisu dovoljne. Ako pribjegnemo instrukcijama, moramo s instruktorom dogovoriti da zadaje zadatke za vježbu (mat, kem, strani jezici) jer tu bez vlastitog rada nema pomaka.

ALIIIi odmaknuli smo daleko od problema pokretačice teme... Da se vratim na početak - UČITELJ/ICA je ključna osoba za početno učenje i motivaciju, a roditelj stalno treba biti u kontaktu da zna što se događa. Ako treba dodatna dijagnostika ili terapija - učitelj će vjerojatno to prepoznati.

[čokolada]

Mima, Tako bih i ja htjela da mala zavoli citanje - citano joj je od pelena, cita sama od 4.g. puna kuca knjiga, starija seka vise cita nego sto uci, ostavljam joj superzanimljive knjige nadohvat ruke i - nista. Lektiru cita s istim žarom ko ja recepte .

[spajalica]

cvijeto suosjecam. kod moje pali kad joj kazes da je nesto lijepo.
imamo srecu s uciteljicom, a evo i mi napredujemo u odnosu. dakle ona zadatke iz matematike lijepo rjesava, a ne tocno da mi je neko rekao da cu ovako komentirati matematiku rekla bih da je lud. od kad smo lijepi vise manje rjesava sve s 90-100% tocnoscu

[Angie75]

Tako bih i ja htjela da mala zavoli citanje - citano joj je od pelena, cita sama od 4.g. puna kuca knjiga, starija seka vise cita nego sto uci, ostavljam joj superzanimljive knjige nadohvat ruke i - nista. Lektiru cita s istim žarom ko ja recepte .

ovako je i kod mojih
a sve sam probala - stripove, romane, priče, enciklopedije, you name it....
ali evo, ovom starijem se jedna knjiga ipak svidjela - i to "Mama je kriva za sve"

[Lili75]

Mima, Tako bih i ja htjela da mala zavoli citanje - citano joj je od pelena, cita sama od 4.g. puna kuca knjiga, starija seka vise cita nego sto uci, ostavljam joj superzanimljive knjige nadohvat ruke i - nista. Lektiru cita s istim žarom ko ja recepte .

a čujte i različiti smo, neki od nas su strastveni čitači, a neki ne, nekima je čitanje samo alat da dođu do neke informacije koju trebaju, a ne uživaju u čitanju beletristike i sl.

Možda je nekad i do toga.

[Lili75]

Definitivno ću i ja ponudit stripovei sl. sad još čekamo SMIB, al ova 1. lektira je (meni) živa dosadaaaaaa "Mala knjiga o velikim slovima", ja pojma nemam koja bi uopće mogla biti pitanja a bome ni odgovori na takvu lektiru, slova i neke rime, arhaično izražavanje, majko mila ajd ti zavoli čitanje uz to, no way.

Moja čita svaki dan par stranica te lektire, živo me zanima kako će takvu lektiru pisati.

Naše učiteljice nisu ni spomenule angažman roditelja, samo da je bitno da klinci čitaju što više po mogućnosti što češće. To je to.

[summer]

ja vecinu vremena niti ne vidim zadace mog trecasa, pise ih kod baka i djedova
kad ih pise doma, bacim oko na rezultate i kazem ako ima greske i pustim ga da ih sam ispravlja
samostalan je i odgovoran, vodi racuna sam i ne treba ga puno podsjecati
ocjene su takodjer skoro samo petice
kad pise lektiru i ne zna kako bi, postavim mu potpitanja da mu pomognem, da meni preprica, pa mu bude lakse sve uobliciti
ne namjeravam se vise ukljucivati dok ne trazi pomoc ili ocjene upute na problem
kad trazi pomoc, objasnim sve, ali nista ne radim umjesto njega
ja sam bila izrazito samostalna, i imam i srece sto mi je oboje djece takvo, jer mislim da ce i cura, koja ce najesen u skolu, biti ista

[Mima]

Male priče o velikim slovima, Zvonimir Balog? Jako zgodne pjesmice, baš za djecu koja uče slova. Moja kći voli Baloga, jer jako voli poigravanja riječima. Ove pjesmice su zgodne koliko se sjećam jer se nabraja puno riječi na ono slovo o kojem se radi u pjesmici, ili opisuje kako slovo izgleda. Još se dobro sjećam kako je moja curka uz tu lektiru nacrtala velika šarena slova Š sa očima, rukama i nogama kako se skrivaju u šašu.

[Cubana]

Moja LJ. Ljubav i ljubičice i ljubičasta boja.

A kad dodje Ja magarac, pa Izslovana miješa
Mojoj je Balog super. A i meni

[spajalica]

Izslovana miješa u nasoj kuci je omrazena, ne zbog price vec zbog lektirice, neke knjige za lektiru. e tamo smo cijeli vikend odgonetavali jednu recenicu. na kraju je otisao bez nje i dobio 4.

[Peterlin]

Izslovana miješa u nasoj kuci je omrazena, ne zbog price vec zbog lektirice, neke knjige za lektiru. e tamo smo cijeli vikend odgonetavali jednu recenicu. na kraju je otisao bez nje i dobio 4.

Ufff, suosjećam... Lektirica je i u našoj kući bila omražena, s razlogom (ja sam smatrala u ono vrijeme da tako lijene učiteljice odrađuju lektiru). Balog je ipak bio omiljen - isto s razlogom.

[cvijeta73]

cvijeto suosjecam. kod moje pali kad joj kazes da je nesto lijepo.
imamo srecu s uciteljicom, a evo i mi napredujemo u odnosu. dakle ona zadatke iz matematike lijepo rjesava, a ne tocno da mi je neko rekao da cu ovako komentirati matematiku rekla bih da je lud. od kad smo lijepi vise manje rjesava sve s 90-100% tocnoscu

i na angieno mama je kriva za sve :D
genijalni su nam klinci
m ima sad lektiru djeco laku noć.
nije 2 strane pročitala, a mora cijelu knjigu.
eee, da joj je koja sanja polak, sa svojim curama s vitkim nogama, lijepim zubima, krasnom kosom i još krasnijom odjećom, bogatim roditeljima i velikim autom...
spasila bi se

[rena7]

Ako smijem napisati, moje dijete je prvi razred. Ne pišem mu zadaću. Piše sam. Ja kontroliram apsolutno sve, od školskih radova do domaćih. Objašnjavam. Radimo dodatne zadatke iz matematike, pišemo diktate iz hrvatskog, raspravljamo o lektiri koju nije obvezan čitati, ali čita....
I ne mislim da to nije moj zadatak. Je, to je moj zadatak. On je moje dijete i moja briga, ukoliko zapne ili nešto treba pojasniti, tu sam/ tu smo.
Zadovoljni smo sa učiteljicom. Nemamo nikakvih problema.
Njen jedini prigovor je- naučite ga da se nametne. Ima sa čim.
Nismo/ nije taj tip. Bojim se, da će ga nekad u životu, baš kao i mene to koštati.
Ali, to je druga tema.

[Jurana]

Ja moram priznati da ne razumijem taj stav nisam odgovorna, nemam namjeru ponavljati - pred kim nisam odgovorna, pred ministrom školstva, znanosti i športa?

I ja sam završila školu, i to prilično uspješno, pa itekako vidim rupe i propuste i svom obrazovanju, i sve da mi je dijete najsamostalnije i najsposobnije završiti školu bez mog uplitanja, kao što nije, ja bih se opet uplitala i nadzirala, ne zato što sam za to odgovorna, nego zato što mislim da je to važno i nenadoknadivo.

Zašto misliš da osoba mora znati baš o svemu i da ne smije imati nikakvih rupa u znanju?
Konkretnije: kako ti misliš da su ti naštetili propusti u tvom obrazovanju?

Sorry što sam sad zaredala s pitanjima, ali baš sam znatiželjna i ne upućujem ovo samo tebi. Više puta se ovdje spominjalo te neke nesavršenosti poznavanja gradiva, a meni je ostalo nejasno.

Od svih mogućih predmeta koje sam ja učila, puno toga sam zaboravila.
Imam 3 struke, od koje 2 više ne radim i sigurno i tu puno toga više ne znam odlično, i što sad?

Ono što radim, znam, ako ne znam, pronađem informaciju, vjerujem da sam informirana i obrazovana iako više ne znam valencije niti bih znala riješiti sve zadatke iz žute zbirke.

Slažem se da je obrazovanje važno, ne razumijem ovo - nenadoknadivo.

[Mima]

Pa recimo, mislim da je sramotno da odrasla osoba sa završenim fakultetom nije pismena i da ne zna što je u rečenici "Nasuprot škole nalazi se park" pogrešno.

Ili evo primjera iz mog školovanja: u osnovnoj školi sam učila njemački, uvijek sam imala sve pet, a blago rečeno nisam imala pojma.
Kad sam došla u srednju školu, imala sam jako velikih problema, a jezik nije nešto što možeš nadoknaditi preko noći, jer se podrazumijeva da imaš predznanje.
A eto, da su moji roditelji malo kontrolirali kako ja znam taj njemački, a ne samo koju ocjenu imam, mogli su mi pomoći, i kasnije bi mi bilo puno lakše (da ne govorim o koristi koju bi imala da danas znam taj jezik)

[Jurana]

Razumijem ovaj dio da se želi djetetu usaditi interes za učenjem, radoznalost za stjecanjem znanja i baš tako i ja punim kuću knjigama i enciklopedijama, čitam naglas, pomažem tražiti odgovore na internetu, ali se bojim da inzistiranjem na drilanju svih nastavnih sadržaja, od kojih neki djetetu nisu bliski, postižemo suprotan efekt, da mu omrzne učenje.

Ne zagovaram da ne mora znati tablicu množenja ako nije matematički tip

Ovo sam pisala odmah iza prvog posta, ali je nešto zapelo.

[Lili75]

Jurana blizak mi je i svidja mi se tvoj nacin razmisljanja.

[aleksandra70vanja]

uh ja to baš ne bih nazvala nepismenošću ni sramotnim
ok super je znati da nasuprot ide uz dativ
ali i da to nisam znala ne bih se sramila

[sillyme]

uh ja to baš ne bih nazvala nepismenošću ni sramotnim
ok super je znati da nasuprot ide uz dativ
ali i da to nisam znala ne bih se sramila

Slazem se. Svi bi razumjeli gdje je park i mislim da 99% izvornih govornika ne bi vidjelo u cemu je problem. Pa ga onda u mojim ocima ni nema Da mi djetetu uciteljica ovo prekrizi u sastavu mislila bih o njoj da je pic***la koja tjera mak na nac i formu zbog forme same.
Umjesto toga nasa ne ispravi u zadaci "vrabcu" pa ja objasnjavam da se pise "vrapcu"...

[Lili75]

Eh da ovo s vrapcem je issue...

[Cathy]

Razumijem ovaj dio da se želi djetetu usaditi interes za učenjem, radoznalost za stjecanjem znanja i baš tako i ja punim kuću knjigama i enciklopedijama, čitam naglas, pomažem tražiti odgovore na internetu, ali se bojim da inzistiranjem na drilanju svih nastavnih sadržaja, od kojih neki djetetu nisu bliski, postižemo suprotan efekt, da mu omrzne učenje.

Ne zagovaram da ne mora znati tablicu množenja ako nije matematički tip

Ovo sam pisala odmah iza prvog posta, ali je nešto zapelo.

I onda nakon svih nastojanja za usađivanjem ljubavi za čitanjem, dobiješ dijete koje Šenoino "Zlatarovo zlato" čita na mobitelu za lektiru.

[Peterlin]

I onda nakon svih nastojanja za usađivanjem ljubavi za čitanjem, dobiješ dijete koje Šenoino "Zlatarovo zlato" čita na mobitelu za lektiru.

Pa bar čita na mobitelu... Imaš cijelu knjigu na lektire.hr + objašnjenja, koja su za ocjenu bitnija nego samo djelo. Ja sam svoje (ne)čitače uvježbavala da obavezno pročitaju uvod i pogovor i sve iz čitanke što ima o tome, jer je bez toga često teško zaroniti u samo djelo pisano prije n+k godina.

Moj sin je rekao da čitati Zlatarovo zlato izgleda kao probijati se kroz gusto granje. I bome - kad se sjetim sebe u toj dobi, dobro je to i opisao. Imao je neku sličnu primjedbu i za Lovca u žitu, koji mu se više sviđao... ne mogu se sad sjetiti, ali nije ni bitno. Neke knjige će ih zainteresirati, mnoge će svladati s mukom ili nikako.

Kad bolje razmislim - moji još i čitaju publicistiku (onak, od svoje volje, recimo ovako nešto http://www.najboljeknjige.com/conten...spx?BookID=507) ali beletristiku - nema šaMse...

[Cathy]

Pa bar čita na mobitelu... Imaš cijelu knjigu na lektire.hr + objašnjenja, koja su za ocjenu bitnija nego samo djelo. Ja sam svoje (ne)čitače uvježbavala da obavezno pročitaju uvod i pogovor i sve iz čitanke što ima o tome, jer je bez toga često teško zaroniti u samo djelo pisano prije n+k godina.

Moj sin je rekao da čitati Zlatarovo zlato izgleda kao probijati se kroz gusto granje. I bome - kad se sjetim sebe u toj dobi, dobro je to i opisao. Imao je neku sličnu primjedbu i za Lovca u žitu, koji mu se više sviđao... ne mogu se sad sjetiti, ali nije ni bitno. Neke knjige će ih zainteresirati, mnoge će svladati s mukom ili nikako.

Kad bolje razmislim - moji još i čitaju publicistiku (onak, od svoje volje, recimo ovako nešto http://www.najboljeknjige.com/conten...spx?BookID=507) ali beletristiku - nema šaMse...

Da, bar čita, ali meni je to svetogrđe.
Ok, ja ne koristim e-book čitače, tako da možda zato nemam razumijevanja, ali meni nema do papirnate knjige.
Ovo ostalo mi je ko kava bez kofeina.