totlno je u redu da neki ljudi nikad pa ni tad neće pročitati Kristijana Novaka.
samo nek se onda pliz suzdrže od ocjenjivanja primjerenosti istog u lektiri.
jednostavno.
totlno je u redu da neki ljudi nikad pa ni tad neće pročitati Kristijana Novaka.
samo nek se onda pliz suzdrže od ocjenjivanja primjerenosti istog u lektiri.
jednostavno.
Niti svi imamo isti ukus, niti se jednoj osobi tijekom života nužno sviđaju uvijek iste stvari. Što želimo i za čim imamo potrebu, što nas zabavlja, što opterećuje, što nam je teško ali svejedno poticajno, što nam je preteško, nepodnošljivo i u datom času suvišno...sve se to mijenja u životu. I nije to ništa loše da netko ne želi čitati mučne knjige, ali ne može se postavljati kao standard da djeca/maloljetnici/stariji maloljetnici/punoljetni adolescenti treba da čitaju samo "vesele" stvari. To bi bila neka vrsta odgajanja u laži.
Posljednje uređivanje od vertex : 09.06.2016. at 12:54
@ sasa, s jedne strane, čini se valjan argument. A s druge, pak ne. Zašto nije legitimno mišljenje da jedan takav gadan odlomak može anulirati cijelu navodnu dobrobit knjige?
I na kraju krajeva, ja sigurno neću odlučivati hoće li biti u popisu ili ne, da odlučujem itekako bih je pročitala i više puta ako treba.
Posljednje uređivanje od Dijana : 09.06.2016. at 12:56
kako stvari trenutno stoje, da, itekako odlučuješ.
Dokle god se o nepročitanoj knjizi raspravlja samo na temelju jednog, i to još tendenciozno izvučenog odlomka (koji, kad je riječ o konkretnom Novakovom djelu, i nije ključan za doživljaj cijelog romana), takvo mišljenje nije legitimno.
Za rasprave o knjigama i njihovoj koristi/šteti/utjecaju na djecu, prvi i osnovni argument bio bi pročitati dotičnu knjigu, tek onda se može imati legitimiteta za raspravu o njoj.
Uglavnom, s obzirom na to oko čega se sporimo, pretpostavljam da se nije ispunila moja želja da se u sklopu školskog programa; lektire ili građanskog odgoja, gleda serija Žica
razumijem te Tang.
ali niti dobre knjige, niti umjetnost općenito, ovake besmislice, konstantni spin, i namjerno laganje ne mogu poniziti. naprotiv.
ljudi sa svojim nebuloznim komentarima i raspravama o nečemu sto nisu pročitali, samo sami sebe sramote i ponižavaju.
a njihova percepcija umjetnosti i literature na isključivo narativnom, banalnom i najplićem nivou samo pokazuje, koliko je obrazovanje vazno, te škola bitna institucija.
Inace sa čuđenjem čitam ove postove u kojima roditelji svojoj 16-godišnjoj pa na dalje, djeci, daju i određuju sto ce čitati.
Sreća moja, moje dijete već duže vrijeme (kao i ja kad sam bila dijete) sama bira što će čitati, te ponešto preporučuje i meni.
Ja se sjecam da sam u petom razredu, znaci s 10 godina, počela posuđivati na odjelu za odrasle jer mi dječji vise nije bio zanimljiv. A tu netko brine sto ce "dijete" od 16g pročitati neku "odraslu" knjigu. Meni je to tragikomično.
Ovo potpisujem, a ipak nisam svojoj kćeri studentici preporučila roman i nagovarala je da pročita (još). Iako mi je knjiga izvrsna, drago mi je što je nisam pročitala u teen godinama, iako ne mislim da djecu i adolescente treba isključivo držati u roza balončiću.
Mogu razumjeti Dijanu, ja sam već vidjela da uvijek nakon dvije ili tri opterećujuće knjige zaredom moram uzeti Jane Austen ili Kishona ili bilo koju knjigu koja mi je opuštajuća, jer me teške teme ubiju u pojam; odavno sam odlučila da neću ni pročitati ni gledati Sofijin izbor.
Recimo, meni je ostao u sjećanju izbor lektire u 4. srednje kao prilično težak i mučan. Jasno mi je da tada egzistencijalizam nužno dolazi na red, ali me baš psihički opterećivalo s 18-19 godina čitati gotovo isključivo o besmislu, ispraznosti života, otuđenosti itd. A nekako se složilo da je lektira povukla i ostalu sličnu literaturu.
Ne mislim danas naravno da mi je Kafka naštetio ali još uvijek pamtim taj pomiješan osjećaj oduševljenja knjigom i istovremenog užasa dok sam čitala Proces.
A moram prokomentirati i Debelu (S. Šesto); a i smijem valjda s obzirom da sam je pročitala. Zbog te knjige sad razapinju Jokića, a je knjiga već godinama u lektiri, još ju je moja P. čitala u osnovnoj školi (u vrijeme HDZ vlade).
Teme koje dotiče su po mom mišljenju ozbiljne i OK za dob: anoreksija, maloljetnički seks, opijanje. Ali izvedba je (opet moje mišljenje, a nisam prof. hrvatskog ni književna kritičarka) banalna, površna, onaj inkrimirani eksplicitni opis seksa je kao da je iz nekog teen časopisa ispao, likovi neuvjerljivi i plošni. Dojam mi je bio, tko je to u lektiru stavio?! Al ajd, bar je poslužila kao tema za razgovor.
Ja sam kao klinka čitala Ingoličevu Gimnazijalku koja obrađuje slične teme i ta mi je knjiga bila neusporedivo bolja i životnija, doduše ne znam da li bi mi i danas bila jednako dobra
I meni je ČMZ jedan od boljih romana, ne baš čitave hrvatske književnosti, ali bio mi je totalno otkriće i svrstavam ga u vrh novije hrvatske književnosti svakako.
I totalno su mi bespredmetne rasprave onih koji ga nisu pročitali i koji se na temelju jednog odlomka usuđuju kritizirati cijeli roman.
prihvaćam da se možda nekima neće svidjeti, ali ovakve objede pripisati nepročitanom djelu su u najmanju ruku neozbiljne.
S druge strane, za razliku od tebe, Marija, meni je lektira u 4. razredu srednje bila fenomenalna. Progutala sam i obaveznog i neobaveznog Krležu skoro čitavog, uživala u Ranku Marinkoviću, Kafka mi je bio divan, otkrila sam Brechta, Prousta, Faulknera, Sartrea, Ionesca i Becketta... a ono, sve mi je bilo predobro, ne znam kako bih danas živjela da baš tada, u toj dobi nisam sve to pročitala... Mislim da bih imala bitno drugačiji pogled na svijet i život, ozbiljno .
Btw, ja sam imala divnu profesoricu književnosti, možda je i to razlog...
Posljednje uređivanje od Forka : 10.06.2016. at 00:39
..jer takvi likovi valjda nisu ni pohađali nikakve škole. Bogme se ovdje neke forumašice zbilja pokazuju u svom najljepšem izdanju.a njihova percepcija umjetnosti i literature na isključivo narativnom, banalnom i najplićem nivou samo pokazuje, koliko je obrazovanje vazno, te škola bitna institucija.
što je najgore, ovo je istina. pohađali su i škole i fakultete. zašto najgore?
zato što su takve primjedbe na lektire, poput ove, na banalnom i najplićem nivou.
jer gđa markić i ekipa, ako su pročitali više od jedne knjige, a jesu, to sigurno iskreno ne misle.Potrebno je u cijelosti dobro revidirati popis lektirnih naslova te izbaciti sva djela koja mlade navlače na teme seksualnosti i svih mogućih devijacija na tom području, i uz to obrađene tako da će mladi prije steći ovisnost o pornografiji nego želju za čitanjem klasika i proširivanjem spoznajnih vidika,
jer je potpuno nesuvislo. poticanje pornografije, my ass.
nego lažu, podlo, zločesto, a kako bi izazvali histeriju i manipulirali.
i to je ono što mi se gadi.
a ne rasprava o (ne)primjerenosti pojedinih naslova za pojedine uzraste, ovo o čemu piše marija, jel debela banalna ili nije.
i zato, dok takvi likovi sjede u saborskim odborima za obrazovanje, nadam se da će se CKR i zaustaviti, potpuno. dok je ova garnitura na vlasti.
al dobro, tu nema straha jer srećom, nisu sposobni za ništa, a kamoli za ovako veliki i složen projekt kakav je CKR.
lako končar prodat, to bi i moja m znala.
Valjda nisam bila baš jasna, mogu potpisati praktički sve što si ovjde napisala, i meni je lektira bila fenomenalna (dobro, od nabrojanog sve osim Becketa i Ionesca, oni mi baš nisu sjeli), i isto imala sam izvrsnu profesoricu. Ali isto tako se sjećam osjećaja depresivnosti koji mi se vukao cijelu tu godinu i bio dobrano podgrijavan knjigama koje sam čitala (ajd da budem poštena, nesretna zaljubljenost mi isto nije baš pomogla )
Točno se sjećam kako sam mislila da bih trebala ostaviti knjige koje čitam i dohvatiti nešto lepršavo, a nisam ih mogla ispustiti iz ruku.
Ma zapravo iz mene progovara mama kvočka, ja sam sretna što moja djeca rado čitaju, a uvijek brinem hoće li ih nešto ubiti u pojam i hoće li im biti preteško. A istovremeno želim da i čitajući odrastu u ljude koji su empatični i svjesni svijeta u koujem žive i koji razmišljaju svojom glavom; nisam se baš sama sa sobom dogovorila
Mene plaši što ta opusovska družba (Markić, Batarelo s Ilčićem i drugima) nije za hdz i slične, njima su i oni izdajnici, oportunisti, ukratko mlaka vodica (čak i "svog" Bartulicu sumnjiče pri pokojoj umjerenosti rječju ili djelom).
Oni su puno žešći igrači, uzor im je poljska političarka koja pokušava progurati 5 g.zatvora za ženu kojoj se "dokaže" abortus.
U gornjem postu mi sigurno fali neki smajlić da se shvati da ništa loše nisam mislila, nadam se da cvijeta to zna.
moj najveći problem, a sigurno nisam sama, nije hoću li dati djetetu čitati Novaka ili ne, nego hoće li čitati uopće...mislim da je to glavni problem današnjih generacija
To treba vidjeti od svojih. Mislim, ako nikad ne vidi roditelja da se hvata knjige - zašto očekivati da će njemu biti zanimljiva. Statistike kažu da Hrvati pročitaju ako jednu knjigu godišnje. Onda kad gledaš, baš će netko nakon 12 sati posla, dok mu egzistencija visi o niti, zavalit se i ići čitati knjige od 300 stranica.
Nisam bas sigurna. Ja stalno nesto citam, a ne znam da sam to od nekoga doma vidjela (makar su i mama i tata u studentskim i ranijim danima dosta citali, al kad smo mi bili djeca skoro pa nista), mozda od bake A i moj sin zasad ne pokazuje neki interes za knjige (ni slikovnice).
Moji mene svaki dan vide da čitam, ali ja njih skoro da štapom moram naganjati. Tako da nisam presigurna u tu teoriju, osim ako želja za čitanjem nastupa nakon nekog određenog vremena počeka. Daj bože da je grace period u pitanju
Čitanje kod djece je malo složenija priča od pukog povezivanja "čita roditelj - čitat će i dijete".
Prvo, izazovi koji odvlače pažnju su puno brojniji nego nekad. U našem djetinjstvu, glavni konkurent čitanju bila je televizija (to piše i u starom izdanju enciklopedije "Svijet oko nas" ). Danas su tu kompjutori, PS, tableti, mobiteli, i drugi gadgeti. Za razliku od knjige, elektronika je prava "navlakuša" i teško se od nje odlijepiti. Vidim to po svom sinu koji bi htio svašta, pa i puno čitati, ali kad uhvati tablet, teško se odvaja od njega (i zato sad imamo friški dogovor da mu sklonim tablet dok sam na poslu jer se on sam ne može kontrolirati - njegov prijedlog).
Drugo, književnost koja je danas na raspolaganju za djecu žanrovski je nešto drugačija. Nisam još stvorila čvrst zaključak po tom pitanju, ali razmišljala sam o tome zadnjih dana, a potaknuta i ovom temom. Fantazija i bajkovita proza jako dobro kotira kod školske djece, to su knjige koje se u knjižnici nalaze na posebnoj polici, i češće se čitaju. Ali nije sve u književnosti samo fantazija. A djeca, ako im nije dovoljno atraktivno, vrlo često neće ni čitati, tj. lako će odustati.
Baš sam svojem sinu nedavno rekla da dade knjizi šansu - ako od svake bude odustajao nakon 50 stranica, na kraju neće ništa ni pročitati.
Inače, već par godina se priprema i nešto pod nazivom "Nacionalna strategija za poticanje čitanja", koja se tiče upravo čitanja kod djece, ali kao i kurikularna reforma, i taj projekt je stao i još uvijek se ne provodi (ako je strategija uopće i sastavljena, to ne znam).
Ja sam problem citanja rijesila tako da ih pustam da citaju sto hoce, a ja im citam ono sto mislim da bi trebali citati (klasike i ostalu kvalitetnu knjizevnost). Pa se onda i sami navuku jer vide da su te knjige, zapravo, dobre i zabavne.
Dobro tanja kaze, tv i igrice su otegotna okolnost u razvoju citalackih navika kod djece. To im doziram i onda vise citaju.
o, zna, zna! jer ono što je napisala tamo jednostavno stoji, ma koliko mi šutjeli o tome.
Posljednje uređivanje od AdioMare : 10.06.2016. at 14:55
Događa li se još kome da u mislima svaki put izgovori "kulikularna"? Ko da imam OKP ne mogu nastaviti čitati ako bar jednom u mislima ne kažem "kulikularna" i zaključim si kako bi to bila super riječ da postoji.
i, šta sad? nakon ovog imenovanja? direktnog imenovanja, a ne odlučivanja povjerenstva o najboljem kandidatu, a sve temeljem raspisanog javnog natječaja. samo da podsjetim na optužbe o političkom imenovanju jokića.
jel se može to mijenjat?
mislim, znam da može, al već mi je unaprijed slabo od nemijenjanja radi straha od optužbi za revizionizam
Kako uopće vlada u ostavci može donositi takve odluke. Ja sam onako sto posto sigurna da će se mijenjati, ako SDP pobijedi na izborima. Pardon, ako Narodna ujdurma pobijedi.
Ukratko
A kako su odabrani - nije mi baš jasno. Meni to izgleda kao ministrova podvala. Ne znam može li tehnički ministar uopće provoditi takva imenovanja?
Nazdravlje! Koja smo mi država....ne banana nego kora od banane.
Nemam pojma koje su ovlasti tehnočkih ministara ali ovo je svjetlosnim godinamq daleko od bilo kakve demokracije. Strašno.
i onda se neko čudi kad velim da klinca nedam u školu ( iće će po programu nagodinu)jer kao ukinut će škole.
Stem revolucija, eeeee... podijelit će djeci čipove, a što onda?
Jedna stvar mi nije jasna. Ako je naše školstvo tako katastrofalno, zašto naši učenici svako malo pobiru nagrade??
http://www.zadarskilist.hr/clanci/16...-100000-dolara
žutaminuta, pročitaj malo više o projektu, pliz
nije da nema angažiranih nastavnika - ako ih potakne malo netko iz drugih sustava da nešto naprave, napravit će, ja znam divne primjere koji su dobili slične nagrade puuuno puta
ali to npr. nema veze s obrazovnim sustavom
a i nema puno priče o njima, priznat ćeš, nitko ih ne vuče po medijima i govori - gledaj koliko ravnatelj x radi i postigao je u odnosu na ravnatelja y jer - priznajmo- nikog nije ni briga
Ono što me zapravo fascinira na ovu temu, a nikako da to napišem, iako je rasprava stara već godinu i kusur.
Misle li naši ultra-konzervativci da će cure kad pročitaju Juditu poželit seksualnim čarima i klanjem spasiti zemlju
Ili što će im sve pasti na pamet kad pročitaju ulomke iz Biblije?
Nerazvijeno čitanje s razumijevanjem je jedna od najvećih mana hrvatskog školstva. To se pokazalo na svim maturama (uvijek je sporno neko pitanje gdje nisu uspjeli iščitati očito iz teksta), a pokazalo se i u tumačenjima tekstova s interneta.
Najviše se pokazuje u nerazumijevanju knjiga koje se kritiziraju, teški očaj.
Imam srednjoškolce, pa ću se samo nadovezati na ovaj komentar s kojim se slažem: u školama ih se ne uči misliti svojom glavom nego papagajski ponavljati ono što je napisano u čitankama. To prevladava. Ima tu i tamo poneka časna iznimka, aliiii ja sa svojim starijim sinom (gimnazijalcem) prilično često moram prolaziti tekstove iz čitanke i doslovce ga učiti kako da prepozna očito. Za sad mu dobro ide. Moj mlađi je u strukovnoj školi, tamo se pak uopće ne bave analizom tekstova ni čitanjem s razumijevanjem, pa tu očekujem još goru situaciju na maturi. Uffff....
A ja imam osnovnoškolca u 7. razredu pa ću se nadovezati s komentarom da takav princip "učenja" (bez razmišljanja) kreće u osnovnoj školi, i to dosta rano. Baš smo zadnjih dana imali višestruke rasprave o tome doma.
Moj će naučiti sve što god treba (i ne treba), riješit će brojčane zadatke iz bilo kojeg predmeta bez greške, ali najveća muka mu je kad mora napisati svoje mišljenje na neku temu ili argumentirati neku tvrdnju (najčešće iz hrvatskog, ali u zadnje vrijeme i iz povijesti). Ne zato što se ne bi znao izražavati, nego zato što je "mentalno lijen" po tom pitanju, ne da mu se razmišljati i smišljati vlastite rečenice. A u školi dobije pet iz takvih zadaća makar napisao bilo što, samo da je napisao. Njemu su takve zadaće "glupe", ja ga uvjeravam da su itekako smislene i da bi ih trebalo biti i više. (A mislim i da bi ih trebalo strože ocjenjivati, da se više potrude oko toga, ali to mu nisam rekla )
Tanja i ostale s djecom u školi (moja će na jesen), koliko se može doma poraditi na tom razumijevanju pročitanog i razmišljanja prilikom učenja i čitanja? Ono što me zanima je pojede li sustav djecu unatoč i usprkos onome što se doma čuje, razgovara i trudi?