cjelovita kurikularna reforma

[Jurana]

Sasvim nepovezano s ovim dijelom rasprave, evo mene s nečim.

Mislim da tvrdnja da briljantni profesori spašavaju sustav ne stoji ili stoji samo djelomično. Sva njihova metodička kreativnost ne može ubaciti učenicima u glavu sve detalje kojima obiluje gradivo i iako se mogu jako veseliti satovima tog predmeta, naći će se u istoj situaciji kad krenu kući učiti.

Prof. geografije mog sina je mlada i entuzijastična. Dovodi na sat ljude s raznih strana svijeta pa su dosad razgovarali s Afrikancima i Južnoamerikancima o njihovim djetinjstvima i načinu života; kad su učili Aziju, donijela je razne začine koje su omirisali i kušali; pokrenula je projekt u sklopu kojeg skajpaju s vršnjacima diljem Europe. Jasno je da vole predmet.

Međutim, kad dođe vrijeme ispita, opet se satima štreba iz knjige i opet treba znati sva jezera i zavale i rude svake regije. A od svih tih imena, ja više od pola nisam ni čula (imala sam geografiju 12 godina i imam dobro pamćenje).

[Mima]

Ali evo forumašice koje rade po školama a koje su se ranije javljale po ovim temama kažu da u školskom programu nije obavezno učenje cijelog udžbenika ?!

Znači nije da ta vaša profa mora djeci davati takve ispite.

Meni je sama činjenica da djeca u osnovnoj školi moraju samostalno učiti iz udžbenika i ono što uopće nisu učili na satu potpuno neprihvatljiva.

[Jurana]

Ok, nisam imala geografiju 12 godina, nego do kraja srednje škole

Ne znam bi li ima koristilo da od njih traži manje pojedinosti, ako svi drugi profesori u drugim školama traže više. Trebalo bi usuglasiti na kojoj razini treba poznavati/prepoznavati koje činjenice, stvoriti precizan katalog znanja jer moguće je da tražiti manje od učenika zapravo medvjeđa usluga njima :/

[tanja_b]

Meni je sama činjenica da djeca u osnovnoj školi moraju samostalno učiti iz udžbenika i ono što uopće nisu učili na satu potpuno neprihvatljiva.

Hm, ne znam, ja bih bila sretnija da moj više koristi udžbenike, a da se manje oslanja na bilježnice U bilježnicama sam nailazila na svakakve nebuloze (kao da je problem nešto krivo zapisati, pa još ako je žamor u razredu!), a nebulozu iz udžbenika je lakše ispraviti (imali smo i toga, ne samo iz biologije ).
Zapravo ja svojeg potičem da uči iz više izvora i da koristi različite knjige (bar enciklopedija ima punu sobu!), ali on se ne da, lakše je samo po bilježnici...

[tanja_b]

Ne znam bi li ima koristilo da od njih traži manje pojedinosti, ako svi drugi profesori u drugim školama traže više. Trebalo bi usuglasiti na kojoj razini treba poznavati/prepoznavati koje činjenice, stvoriti precizan katalog znanja jer moguće je da tražiti manje od učenika zapravo medvjeđa usluga njima :/

I s ovim se slažem. Kod mojeg je takva situacija s povijesti - s kim god razgovaram, svima djeca uče povijest u oš kao ludi, kod nas je suprotno. Pritom nemam zamjerke profesoru - koliko sam shvatila, nastava je ok i prolaze gradivo po planu kako i treba, ali jednostavno ne traži od njih puno detalja i ispituje ih relativno rijetko. Pismene testove uopće nemaju. Rekla sam svojem da može biti sretan zbog takve situacije - jer mu učenje povijesti ne predstavlja nikakav napor, to što profesor traži od njih, zapamti u jednom čitanju. Samo, pitanje je na koga ili što će naletjeti u srednjoj školi utješno je što se sve to gradivo u srednjoj uči ispočetka, pa ako mu sad i bude nešto falilo, nadopunit će...

[pulinka]

Trebalo bi usuglasiti na kojoj razini treba poznavati/prepoznavati koje činjenice, stvoriti precizan katalog znanja jer moguće je da tražiti manje od učenika zapravo medvjeđa usluga njima :/

Pa trebalo bi da postoje standardi postignuća za svaki predmet na nivou države. Doduše, "preciznost" je ipak relativna stvar.

[Mima]

Kao prvo, jako je upitno koliko koji profesori traže. Unutar iste škole profesori ne traže jednako, a kamoli po različitima. Moja kći je imala iz geo takvog profesora koji nije tražio ništa, a sad ima profesora koji traži da se nauči svaka riječ iz knjige. Isto tako ne postoje nikakve provjere znanja među djecom iz različitih škola, a to da će učenje napamet gomile činjenica tipa u kojem francuskom gradu se proizvodi sir brie a u kojem camembert nekome koristiti u kasnijem školovanju - neće. Dapače, radi te tone gradiva profesori jure kroz gradivo, zadaju djeci da sama uče, nema ponavljanja, nema utvrđivanja gradiva, nema isticanja bitnog, tako da se na taj način može naučiti samo manje a nikako ne više.

Meni je za nivo osnovne škole normalna i očekivana stvar da profesori predaju djeci gradivo, da im jasno daju što trebaju zapisati u bilježnicu, i da je ono što profesor ispriča i ispredaje na satu ono što đaci trebaju znati na ispitu. Ono što profesor nije predavao - to ne postoji. To što napredna djeca uče sa strane je odlično i svakako pohvalno, za prosječno dijete u osnovnoj školi ono što se učilo na satu i bilježnica bi trebale biti osnova znanja.

[Mima]

Ja recimo vidim kako nastava treba izgledati na primjeru HJ gdje kao prvo ipak ima više sati pa se više i stigne, kao drugo kći ima odličnu profesoricu - i posljedica je da taj predmet praktično ne treba učiti kod kuće, a relutati su odlični.

[pulinka]

Meni je sama činjenica da djeca u osnovnoj školi moraju samostalno učiti iz udžbenika i ono što uopće nisu učili na satu potpuno neprihvatljiva.

Ne znam da li si svesna da se nastavnicima na seminarima, bar ovde kod nas, upravo to preporučuje kao jedan od vidova usmeravanja dece ka samostalnom učenju.
Jedan od oblika je podela učenika na grupe, gde deca kod kuće čitaju deo po deo gradiva, a zatim na času samostalno izlažu gradivo jedni drugima onako kako su ga shvatili, bez velikog uplitanja profesora.
Tj. teoretski, nastavnik je uvek obavezan da pruži dodatna objašnjenja ili ispravi ev. greške i propuste, ali u praksi, takvi časovi mogu ispasti i sjajno i jako haotično.
U najnovijoj metodici je predavanje ex katedra, tj. klasika nastavnik koji drži monolog ili još gore, diktira đacima šta da zapišu, označeno kao najmanje povoljan i pohvalan metod učenja.

[Mima]

omg da, naravno, ne mislim da djeca ne trebaju nikad ništa pročitati iz knjige. Trebaju, i pročitati i naučiti, AKO IH NASTAVNIK NA TO UPUTI. A ne da prije testa vide da jedno 30-40% onoga što piše u knjizi nikad nije spomenuto na satu, a ne znaju hoće li to biti na testu ili neće.

Recimo, opet po mom mišljenju dobar primjer - profesor povijesti moje kćeri im nekad kaže da unaprijed pročitaju i ukratko sastave ono što će učiti na slijedećem satu - a svi znamo da je puno veća korist kad učiš tj. kad ti netko objašnjava nešto o o čemu već imaš pojma.

[pulinka]

Tj. po najnovijem, nastavnik uopšte nije dužan da ispituje samo ono što je sam predavao, u obrađeno gradivo se računaju i lekcije obrađene kao učeničke prezentacije, grupni radovi i projekti, date učenicima u vidu dodatnih materijala, čak i posete ustanovama, predstave i sl.

[casa]

A ja bih rekla da cesto oni preentuzijasticni od siline podrazaja, interakcije, propuste izdvojiti bitno pa to s djecom ponavljat... I za neke stvari samo broj ponavljanja pomaze. I naravno, ne biti prenadobudan u sastavljanju ispita. Opcenito, ono pravilo..Ako prije skolskog sata ne mozes u jednoj recenici reci sto djeca trebaju nakon tog sata znati, onda vjerojatno grijesis.

[pulinka]

omg da, naravno, ne mislim da djeca ne trebaju nikad ništa pročitati iz knjige. Trebaju, i pročitati i naučiti, AKO IH NASTAVNIK NA TO UPUTI. A ne da prije testa vide da jedno 30-40% onoga što piše u knjizi nikad nije spomenuto na satu, a ne znaju hoće li to biti na testu ili neće.

To je ta siva zona, gde se podrazumeva da je učenička obaveza da se samostalno interesuje za gradivo, -tj. pročita sve iz udžbenika vezano za obrađenu lekciju, a obaveza je profesora da pre testova razjasni sve eventualne nedoumice kod učenika.
Samo to je, jel, idealni slučaj :D.

[Peterlin]

Ali evo forumašice koje rade po školama a koje su se ranije javljale po ovim temama kažu da u školskom programu nije obavezno učenje cijelog udžbenika ?!

Znači nije da ta vaša profa mora djeci davati takve ispite.

Meni je sama činjenica da djeca u osnovnoj školi moraju samostalno učiti iz udžbenika i ono što uopće nisu učili na satu potpuno neprihvatljiva.

Ovo boldano bih mogla prihvatiti da je riječ o nižim razredima OŠ, ali u višim razredima svakako treba djecu potaknuti da nauče samostalno se služiti literaturom, ne samo udžbenicima nego i enciklopedijama, ako baš hoćete i internetom itd. Ali oni obično zatupe da je važno samo ono što je u bilježnici....

Ja sam sa sinom starijim, gimnazijalcem, imala problem u prvom razredu srednje jer je stalno govorio "profesorica to nije objasnila na satu"...pogotovo kad sam otkrila da je dotična kemičarka poslala e-mailom brdo vrlo kvalitetnog materijala i zadataka za vježbe. Naravno da nije sve objasnila na satu jer nije stigla, ali se potrudila da materijal dođe do njenih učenika. I iz fizike su imali jednu nadobudnu profesoricu, isto je dosta dobro radila, ali je i očekivala da DIO gradiva odrade sami. Imali smo natezanja i uvjeravanja da nije važno samo ono što čuje na satu, nego da mora i samostalno širiti priču. Čudio se ko pura dreku kad sam ga i ja uvjeravala da nešto od toga mora sam. Osnovna škola to nije poticala.

[Jurana]

Hrvatski je valjda jedini predmet u kojem je smanjen opseg gradiva koje se uči. A trebao bi biti glavni predmet, uz matematiku.

Ima priča kako se u nas radi rasterećenja učenika.
Sjednu savjetnici/voditelji aktiva za sve predmete za stol i kažu: gradivo je preobimno, idemo ga reducirati. Npr. je li potrebno sve ono znanje o metiljavcima u biologiji za 7.?
Na to će savjetnik za biologiju: Biologija je znanost o životu, dosta je tog pritiska društvenih i humanističkih predmeta, kako će učenici izaći iz škole ako ne znaju sve bitne činjenice o tijelu i prirodi... itd.

Onda netko kaže: Ne ide li geografija previše u detalje?
Geograf: Molim, zar vi želite da naši budu kao Amerikanci pa da ne znaju gdje je neka zemlja na karti svijeta, mi smo uvijek bili dobro potkovani iz zemljopisa, ne zanimaju sve samo jezici i matematika, a nekima i ne idu... itd.

Tako svaki savjetnik skoči za svoj predmet, osim ako netko sam po sebi nije dovoljno asertivan, i tu dođu do mrtve točke.

Onda kaže biolog: Ali znate, nije nama problem da je previše činjenica, nego su neke od njih zastarjele. Ne možemo govoriti o virusima, a da se ne dotaknemo suvremenih opasnosti - u udžbenicima nema ni riječi o eboli i svinjskoj gripi, a gdje su sve druge nove spoznaje, iz svih područja.

I drugi zagrajaju: Da, da, tako je i u našim predmetima.

Onda svi zaključe da se svakako ti novi detalji moraju ubaciti u program i udžbenike jer im, zapravo, ne treba rasterećenje, nego osuvremenjenje.

I tako rasterećenje završi povećanjem količine gradiva.

Navodno i satnice predmeta ovise o agresivnosti/prodornosti zagovornika.

[Peterlin]

Hm, ne znam, ja bih bila sretnija da moj više koristi udžbenike, a da se manje oslanja na bilježnice U bilježnicama sam nailazila na svakakve nebuloze (kao da je problem nešto krivo zapisati, pa još ako je žamor u razredu!), a nebulozu iz udžbenika je lakše ispraviti (imali smo i toga, ne samo iz biologije ).
Zapravo ja svojeg potičem da uči iz više izvora i da koristi različite knjige (bar enciklopedija ima punu sobu!), ali on se ne da, lakše je samo po bilježnici...

Evo, nisam ovo vidjela, ali sam napisala nešto slično. Da, da... puno je komotnije učiti po bilježnici gdje ima 1 stranica teksta nego čitati desetak ili više stranica iz udžbenika, pa još prepoznavati što je bitno... uff....

S mlađim sinom sam uvijek imala taj sustav učenja u OŠ - pročitaj pa prepoznaj što je bitno, a onda se vraćaj samo na to. Ako ti nije jasno dok čitaš samo bitno, moraš ponovno pročitati cijeli odlomak/stranicu i šire, dok ti ne postane jasno. Sad mu je u srednjoj strukovnoj lakše, jer ima više praktičnog rada, pa mu i teorija brže sjeda.

[Mima]

Ovo boldano bih mogla prihvatiti da je riječ o nižim razredima OŠ, ali u višim razredima svakako treba djecu potaknuti da nauče samostalno se služiti literaturom, ne samo udžbenicima nego i enciklopedijama, ako baš hoćete i internetom itd. Ali oni obično zatupe da je važno samo ono što je u bilježnici....

Služiti se i učiti za ispit nije isto. Kao što osnovna i srednja škola nisu isto. A dok djeca mogu smatrati da je važno samo ono što je u bilježnici - odlično. Moja kći to ne može smatrati ako ne želi imati trojke.

[cipelica]

1. Mala matura ili prijemni na upisu u srednju školu.
2. Povratne informacije kako su djeca riješila malu maturu.
Vrednovanje profesora na osnovu te informacije( osnovna škola).
Korekcija gradiva na osnovu tu informacije.
3. Koristiti razum. Dobar matematičar ne mora imati sluha i ne mora ga zanimati probavni sustav...
Nakon 4 godine analizirati učinke i korigirati sustav...

[cipelica]

Knjige, bilježnice, metoda 1, metoda 2.... sve se može tumačiti na različite načine i svatko ima svoje viđenje. Završni test će sve pokazati.

[čokolada]

Cipelica, iz kojih predmeta mala matura?

[sirius]

Do potpune srece samo bi trebala mala matura na kraju osnovne.
i tako nema dovoljno stresa i nabrijavanja.

[angelina1505]

Pa bar bi se svak upisao u srednju prema puno točnijim zaslugama?!?


Sent from my iPhone using Tapatalk

[krumpiric]

Ispada da su isključivo djeca zaslužna za znanje koje imaju. Ako se kaže "upisao bi se u srednju prema točnijim zaslugama" zamisli što to znači za djecu koja imaju npr. lošeg profesora iz HJ ili MtM (biram ta dva predmeta jer pretpostavljam da ljudi na njih misle kad misle na maturu).

Ima onaj vic o zeki i doktoratu.

[čokolada]

a zamisli kako bi se ocjenjivala uspješnost prof.matematike u nekoj međimurskoj školi s puno romske djece s teškim životnim uvjetima i koja u 1.r. tek uče hrvatski jezik?

[casa]

Pa, jednostavno...djeca na pocetku i kraju godine pisu isti test. I jasno se vidi sto su sve naucili. Onaj dio koji se zaboravlja, a koji je tesko mjeriti, je onaj odgojni. Jer ako ne odgajas dobre ljude, sasvim je nevazno da si ih naucio kvadrate razlike, rastavne veznike ili rudace.

[sirius]

Pa, jednostavno...djeca na pocetku i kraju godine pisu isti test. I jasno se vidi sto su sve naucili. Onaj dio koji se zaboravlja, a koji je tesko mjeriti, je onaj odgojni. Jer ako ne odgajas dobre ljude, sasvim je nevazno da si ih naucio kvadrate razlike, rastavne veznike ili rudace.

Onaj dio koji se ne zaboravlja ne gleda se na upisu u srednju.

[ina33]

Hrvatski je valjda jedini predmet u kojem je smanjen opseg gradiva koje se uči. A trebao bi biti glavni predmet, uz matematiku.

Ima priča kako se u nas radi rasterećenja učenika.
Sjednu savjetnici/voditelji aktiva za sve predmete za stol i kažu: gradivo je preobimno, idemo ga reducirati. Npr. je li potrebno sve ono znanje o metiljavcima u biologiji za 7.?
Na to će savjetnik za biologiju: Biologija je znanost o životu, dosta je tog pritiska društvenih i humanističkih predmeta, kako će učenici izaći iz škole ako ne znaju sve bitne činjenice o tijelu i prirodi... itd.

Onda netko kaže: Ne ide li geografija previše u detalje?
Geograf: Molim, zar vi želite da naši budu kao Amerikanci pa da ne znaju gdje je neka zemlja na karti svijeta, mi smo uvijek bili dobro potkovani iz zemljopisa, ne zanimaju sve samo jezici i matematika, a nekima i ne idu... itd.

Tako svaki savjetnik skoči za svoj predmet, osim ako netko sam po sebi nije dovoljno asertivan, i tu dođu do mrtve točke.

Onda kaže biolog: Ali znate, nije nama problem da je previše činjenica, nego su neke od njih zastarjele. Ne možemo govoriti o virusima, a da se ne dotaknemo suvremenih opasnosti - u udžbenicima nema ni riječi o eboli i svinjskoj gripi, a gdje su sve druge nove spoznaje, iz svih područja.

I drugi zagrajaju: Da, da, tako je i u našim predmetima.

Onda svi zaključe da se svakako ti novi detalji moraju ubaciti u program i udžbenike jer im, zapravo, ne treba rasterećenje, nego osuvremenjenje.

I tako rasterećenje završi povećanjem količine gradiva.

Navodno i satnice predmeta ovise o agresivnosti/prodornosti zagovornika.

Pa da...Tako sam to nekako i ja shvatila. Rezultat za ucenike: strebacina bez razumijrvanja na najjace. I daj me ne pili jos s nekim radovima i interpretacijama, povezivanjima i kritickim odmacima onda i na drust predmetima. Daj proguglaj lektiru na netu-mjesto radnje, tema djela itd-copy&paste.

[ina33]

[QUOTE=pulinka;3025813

E sad, da učimo latinski u osnovnoj možda bismo se setili da je v skraćenica za velocitas a t skraćenica za tempus, pa ni to ne bi trebalo bubati napamet, nego sa razumevanjem i logikom.[/QUOTE]

Mislim da bi latinski u osnovnoj bio vrhunac . I da cost-benefit pamcenja da je v od velocitas, a t od tempus to ne bi opravdao. Jednako tako ko sto ce znat da je konjunktivitis upala oka, a da je to bas ocna spojnica alias konjunktiva nije bitno. Je mozda ihbto kasnije zbuni h razumijevNju zasto je konjunktiv u gramatici konninktiv ima li veze s konjiktivom od spojnice. U dobu kad se ocekuje prije poznavanje programskih jezika da ikoga osim medicinare tesu s latinskim, a klasicare s grckim...ne mogu shvatit bilo kako osim kao hm...sto je tm shvatio poduzetnistvo i biologiju .

[ina33]

I zapravo ovaj primjer dobro ilustrira juraninu poantu .

[pulinka]

Joj ina, ja sam mislila da se podrazumeva da se šalim za latinski, ali pismena komunikacija ...
Sa druge strane, ne funkcionišemo svi isto.
Ja bolje pamtim detaljna objašnjenja nego uprošćena.
I lakše ću zapamtiti da je t u formuli t od tempus - asocijacija na tempo u muzici i na time u engleskom (i tako se ostvaruje realno međupredmetno povezivanje!), nego da sebi beskonačno listam podsetnike jer ne mogu nikako da skapiram koja je budala i zašto odabrala da vreme označi baš sa t, a ne bilo kojim drugim slovom.
Naravno, dopuštam da je drugima lakše da prosto prelistaju podsetnik, ali verujem da postoji deo učenika koji bi radije saznao više, umesto manje, uz pomoć nekog nastavnika koji bi im ponudio koherenciju u tom znanju. Po meni se upravo tako gradi taj kostur znanja o kome si ti pričala, gde svaki podatak koji dobiješ ima neki smisao po kome ga pamtiš, umesto da se znanje svodi na sve uprošćenija i uprošćenija objašnjenja.

[casa]

Pa ja sam ucila latinski u osnovnoj i ne vidim kako mi je to manje korisno znanje od rudaca. Ustvari, ako cemo iskreno, na latinskom sam puno vise o zivotu naucila nego na geografiji. Ne zbog programa, vec zbog nastavnika.
Jednako tako kad radim s djecom, iako vec godinama ne mogu naci posao u skoli, bilo bi mi drago da djeca sa mnom nauce vise o zivotu nego o predmetu. Isto bih i vlastitoj djeci pozeljela.

[casa]

A i latinski je ful primjenjiv u nizu struka... Ne kad se bubace dvije godine u gimnaziji, nego kad u osam godina djetetu svakakve konstrukcije sjednu na mjesto u glavi.

[zutaminuta]

Također ne mogu zaboraviti pitanje za ispit iz povijesti: Od čega su Feničani radili purpurnu boju?
Vjv sam to već pisala. Čemu ta informacija, osim stvarno kao informacija, zanimljivost.. Čemu to, ako se ne pripremaš na "Potjeru"?
I onda imaš tih 70ak stranica na kojima ne možeš dijete usmjeriti da nauče najvažnije, što će im ostati za daljnje školovanje.
Nema važnoga kad mora sve nabubetati pa i glupog volka.

Mi smo imali profku koja je često znala ponoviti "Ovakvo pitanje bi vam moglo biti na kvizu."

[cipelica]

Da, u pravu ste prijemni je bolji od male mature.
Zanimljiv mi je stav da je strašan pritisak napisati test sa 14-15 godina. Istovremeno, po sadašnjem modelu 4 godine tlačimo djecu da ne smiju dobiti neku lošu ocjenu jer ruši prosjek. I djeca lijepo gledaju svoje roditelje kako preuzimaju brigu za njihovu školu, kako napadaju nastavnike, kradu testove i daju im rezultate, rješavaju njihove domaće zadaće.. Ok, ako ne to ne rade njihovi roditelji, sigurno rade roditelji njihovih prijatelja...
Što se tiče vrednovanja nastavnika sigurna sam da bi to stručne službe mogle dobro raditi ako bi bilo volje. Ako su na upisu u prvi razred sposobni složiti slične razrede vjerujem da bi mogli dobro vrednovati i rad učitelja u Međimurju.
Meni se čini da bi se drugačijim modelom odgovornosti vratile na pravo mjesto. Djeci da traže znanje, učiteljima da traže najbolje metodske puteve da to znanje prenesu..

[cipelica]

Po sadašnjem modelu, loš ili prosječan profesor samo podijeli dobre ocjene i odmah postaje dobar profesor. Ako netko pokaže stav tu nastupaju roditelji...

[Mima]

Stvarno? Roditelji kradu testove? Napadaju nastavnike? Gdje i kada, koliko ima takvih roditelja? Kako kradu testove, provaljuju u škole noću? Ili u nastavničke stanove?

Mislim, meni je potpuno jasno da nastavnici u školi sigurno svašta dožive, kao i sve druge profesije koje rade s ljudima. Ali ovo uporno insinuiranje da su roditelji krivci za lošu situaciju u školovanje je blago rečeno smiješno.

Kako nekoga uopće nije sram priznati da popušta pod pritiscima roditelja i da se ocjenjivanje ili bilo kakva školsa pravila mijenjaju pod pritiscima roditelja?!

Takve priče i isprike , to se zove - defenzivno ponašanje. Prebacivanje svoje odgovornosti na drugoga, isprike - i u svakoj radnoj organizaciji je tipično za ljude koji loše rade svoj posao.

[Evelina]

Roditelji dijele isto dio svoje odgovornosti za situaciju.
I zašto bi nekog bilo sram priznati da popušta pod pritiskom roditelja?
Kod moje mame u školi je bilo toliko pritisaka u pogledu šamarčina nastavnicama, paljenja automobila, bušenja guma na njima i sličnih stvari u zadnjih dvadeset godina da se ja tog ne mogu ni sjetiti više, a čula sam samo dio.
Zašto bi, na kraju krajeva, netko sam sebe ugrožavao radi nečijeg klinca? Još da klinac želi dati rezultate, pa vidiš da mu ta grana ne sjeda i da nikad neće sjesti, pa progledaš kroz prste, navučeš dvicu ili tricu, ajde nek te voda nosi i sretno u životu dalje...ali takvi nisu ni problem.

[Mima]

To su krivična djela i radi takvih stvari se zove policija, a ne daju se bolje ocjene.

[Evelina]

Aha, to ti baš pomaže nakon počinjenja.
Ja ti kažem kako stvari stoje i zašto je debelim dijelom do toga došlo.

[cipelica]

Nisu roditelji krivci. Sustav upisa potiče agresivce. Agresivci su svuda oko nas ali eto među roditeljima ih nema...hm..Stvar je sustava hoće li im dati za pravo ili će isticati neke druge vrijednosti.
Za ispite mi je rekao moj sin. ( Ne vadi se na to jer on ima dobre ocjene.’ Mom prijatelju je mama dala ispit da ga riješi prije testa’. )

[Mima]

Pa gle cipelica i ja sam svoj djetetu davala ispit da riješi prije testa. Jer sam joj davala listiće sa sajta razredna nastava za vježbu. A učitelj im je downloadao te iste litiće i davao ih kao test. I njena prijateljica je npr. to isto ispričala u školi - rekla je joj, to je meni mama već dala doma. Pa kako su to druga djeca interpretirala, baš me zanima. I na kome leži odgovornost - na meni ili učitelju koji je umjesto da sam napiše svoje materijale koristio one koji se nalaze na svima poznatom mjestu na internetu.

Agresivci su svakako svuda oko nas, i ima ih sigurno i među roditeljima, ali neki pojedinačni slučaj ne može biti razlog da se vječno priča o roditeljima koji prijete inspekcijama, varaju, kradu testove, i općenito su razlog radi kojeg učitelji koji bi baš htjeliraditi ovako ili onako to ne mogu.

[cipelica]

Iskreno, na prvom su mi mjestu djeca. Nisam to napisala zbog učitelja već zbog djece. Zbog atmosfere koju upijaju.
U roditeljskom domu ne može djeci biti dobro ako roditelji nisu bar djelomično sretni i zadovoljni životom.
U školi ne može djeci biti dobro ako s njima rade nezadovoljni učitelji.
Ne želim tražiti krivca već ukazati da je ovaj sustav loš.

[čokolada]

Umrijet ću od smijeha...u razrednoj nastavi moje kćeri nemali se broj puta dogodilo da joj test bude poznat. I ne, nisam ga ukrala. Isprintala bih ga s razredne nastave.net da malo doma provježba nešto što joj je štekalo. A to što se učiteljima nije dalo sastavljati test nego isprintati gotov listić (btw.namijenjen uvježbavanju gradiva), pa je li stvarno misliš da je roditelj tome kriv?

EDIT - istovremeno s Mimom....

[Peterlin]

Stvarno? Roditelji kradu testove? Napadaju nastavnike? Gdje i kada, koliko ima takvih roditelja? Kako kradu testove, provaljuju u škole noću? Ili u nastavničke stanove?

Mislim, meni je potpuno jasno da nastavnici u školi sigurno svašta dožive, kao i sve druge profesije koje rade s ljudima. Ali ovo uporno insinuiranje da su roditelji krivci za lošu situaciju u školovanje je blago rečeno smiješno.

Kako nekoga uopće nije sram priznati da popušta pod pritiscima roditelja i da se ocjenjivanje ili bilo kakva školsa pravila mijenjaju pod pritiscima roditelja?!

Takve priče i isprike , to se zove - defenzivno ponašanje. Prebacivanje svoje odgovornosti na drugoga, isprike - i u svakoj radnoj organizaciji je tipično za ljude koji loše rade svoj posao.

Joj, meni se prečesto s mlađim sinom događalo da dobije testove na satu koje je već vidio doma, jer bih ih ja skinula s interneta ili recimo iz prirode, kupila sam mu Alfinu vježbenicu, a iz iste su dobivali testove. Nisam to ni znala dok sam kupovala taj materijal, aliiii ne smatram se krivom zato što je njegovoj učiteljici bilo lakše uzeti gotov materijal nego se potruditi napraviti svoj.

[čokolada]

I moj problem nisu strogi, zahtjevni i dosljedni nastavnici koji puno daju i puno traže. Problem su mi oni malo daju, preskaču lekcije, zaborave da su ih preskočili, monologiziraju o stanju u društvu, politici, odnosu zbornice prema njima, kućnim ljubimcima, koji daju djeci da čitaju novu lekciju, a oni kljucaju po mobitelima ili laptopu, i tako prođe sat. Ukratko, oni koji ne rade kvalitetno svoj posao, a takvi su često djeci omiljeni.

[cipelica]

Evo i ja se smijem. Zašto se osjećate prozvane ?
Sustav je odličan.
Sva je odgovornost isključivo na nastavnicima. Jer, kad bi oni znali što i kako predavati, djeca bi to uspješno savladala u školi. Sva bi djeca imala i petice i znanje a mi bi imali vikende.

[cipelica]

Što učiniti da strogih, zahtjevnih, dosljednih učitelja koji puno traže bude više?

[čokolada]

Ne znam, ja sam valjda prestara, eto ne razumijem kako prof. nekog predmeta u kojem ima puno računanja može na početku godine reći - kod mene nema zadaća, ne trebate rješavati RB. Ako hoćete, bilo bi doduše dobro rješavati, ali ja to neću provjeravati. Pa čemu da se nada? Zanima li je/ga uopće znaju li djeca riješiti zadatke? Je li OŠ fakultet, oš, neš, bangladeš?

[sirius]

Koliko se meni cini tu se i govori o sustavu, a ne pojedincima?!

i slazem se s Mimom , agresivaca ima svuda.
Radim s ljudima i u 99,0% slucajeva ljudi su potpuno normalni i da se razumno dogovoriti sto god treba.
1% bude problematican .
Ali to je zapravo solidan postotak, ne moze se ocekivati da problema nikad ne bude.

[čokolada]

Meni je sustav jasan, radim u školi. Jasno mi je da vrlo često razrednik i čak ravnatelj (uz roditelje) navlači kod predmetnog ocjene. Pa daj mu da prođe s 5. Pusti ga.
Tomu se treba oduprijeti.
Sviđa mi se ideja (vidjela na e savjetovanju) o ukidanju zaključivanja ocjena, samo prosjek na 2 decimale iz svakog predmeta. To bi dokinulo žicanje zaokruživanja, a i preraspodijelilo bi i diferenciralo četvorku s 4.4 od četvorke s 3.5
I sama sam u 2 navrata bila iznenađena kako mi je dijete dobilo 5 iz nečega kad je bila na rubu s 4.4, a onda sam shvatila da je i onaj s 4.0 isto dobio 5.