I ja ovako razmišljam. Samo činjenica da sam strastvena čitateljica od najranijih nogu me spasila od toga da zamrzim lektiru zbog djela kao što je "Ribanje i ribarsko prigovaranje" i sl. To bi trebalo obraditi baš ovako kako je tanja predložila.
I povijest bi mogla biti tako fenomenalan predmet, kad bi se učili razlozi, uzroci i posljedice, a ne biflale godine i imena...
Voljela bih da prevlada zdrav razum kombiniran sa stvarnom brigom za dobrobit djece i stvarnom (a ne ispolitiziranom) brigom za jezik, pismenost i (nacionalnu) književnost. Iskreno, brine me koncepcija prema kojoj bi se štošta trebalo izbaciti iz programa jer je djeci predosadno i preteško (mislim, i matematika je mnogima preteška pa nisam baš primijetila da će se zbog toga izbaciti iz programa ili biti djeci na volju; odaberite koliko želite naučiti računati i sl.... S druge strane, čini mi se kontraproduktivnim i "nabrijavanje" i pretrpavanje programa, bez razmišljanja o dobi, interesima i sposobnostima djece... Valjda postoji netko u ovoj zemlji tko može temeljem svog obrazovanja i iskustva pronaći nekakvo sretnije, zdravorazumsko rješenje. Osim toga, mislim da se malo brka poticanje i omasovljivanje čitanja s temeljnim obrazovanjem i poznavanjem književne povijesti. Ne mislim da djecu treba klistirati detaljnom analizom Judite, ali isto tako mislim da ćemo "profulati ceo fudbal" izbacivanjem samog spominjanja Marulića (jer je dosadan!) i ubacivanjem npr. M. Gavrana jer je zanimljiv (hvala lijepa, meni nije!).
Znam da je teško, ali valjda se može pronaći neka mjera. I objasniti djeci da književna djela nisu mobiteli pa da s dolaskom novog modela stari pada u zaborav ... kao i objasniti im razliku između univerzalnog i pojedinačnog... Teško mi je u par rečenica sabiti sve što bih htjela reći, ali nadam se da je shvatljiva poanta.
Ne mislim uopće da je to lagan posao, nisam ni sigurna da je do kraja izvediv (s obzirom na okolnosti u kojima živimo), ali mislim da bi trebalo naći naki način da se djeci približe temeljna djela svjetske i nacionalne književnosti. Kao i poruke koje ona nose i važnost koju imaju za razvoj pojedinca u cjelini. Da se razumijemo, radi se uglavnom o djelima koja su i mnogim odraslima teško prohodna i do suštine kojih, mislim, nije moguće doći bez razvijenih čitateljskih kompetencija temeljenih na čitalačkom iskustvu, a ono se može steći kontinuiranom izloženosti kvalitetnim slikovnicama i knjigama od najranije dobi. Voljela bih živjeti u društvu u kojem je čitanje temelj obrazovanja, a ne tek suvišni, arhaični dodatak.
Čitajmo dakle svojoj djeci i čitajmo s njima i pred njima! Mislim da je to najvažnije a i, ruku na srce, jedino što zapravo većina od nas u odnosu na spomenuti problem može napraviti.
Ne mogu sad doslovno ponoviti sve što je rekao, ali ukratko - da su dosadašnji programi stvarali bibliofobe, da čitanje preteških i predugačkih djela dovodi do toga da mladi ljudi zamrze čitanje i književnost, i da se novi kurikulum nastoji orijentirati više na praksu (rada u školi), manje na teoriju (književnosti).
Ono što, čini mi se, sudionici s desne strane stola nisu htjeli ili mogli shvatiti jest da autori kao što su Marulić, Hektorović, Zoranić, pa i Biblija i dr. nisu izbačeni iz programa, nego samo nisu uvršteni u prijedlog za cjelovito čitanje. Što znači da bi se ta djela analizirala na odlomcima, a ne da 15-godišnjak mora pročitati cijelu Juditu, npr.
Što se tiče Biblije, to mi je pogotovo bilo smiješno kad su se pokačili u raspravi - zar netko zaista ozbiljno misli da bi srednjoškolac trebao pročitati cijelu Bibliju??
Također mislim da je u nastavi književnosti u srednjoj školi jedna od najvrednijih stavki mogućnost rasprave o pročitanom djelu, učenje izražavanja svojeg mišljenja i dubinska analiza teksta. A to je nemoguće ako je program natrpan književnim djelima koja se moraju pročitati u cijelosti, a nastavniku za provođenje takvog programa ne bi bilo dovoljno ni 10 sati tjedno, a kamoli 4, koliko ih ima na raspolaganju (a tu su još i jezični sadržaji!).
Mislim da je rješenje problema čitanja tzv. teških djela prilično jednostavno, a koliko mi se čini tako se i sada radi, a i tanja ga je napisala - takva djela jednostavno treba obrađivati na satu kroz ulomke.
Normalno da učenik ne može izaći iz srednje škole a da ne zna što su Ilijada i Odiseja ili tko je Marulić, ali normalno mi je i to da ne moraju čitati cjelovita djela.
Nego MVR je iznijela još jednu zanimljivu tezu koja se, čini mi se, isto tako ovdje spominjala, kad je rekla da je ona za to da se Homera ostavi na listi, pa neka profesor bira hoće li ili neće zadati čitanje cjelovitog djela za lektiru. Dakle, to je ono što se i ovdje dosta provlači kroz raspravu, da puno toga ovisi o profesoru. E sad, meni je to moram priznati prilično dubiozno, moguće zato što sam relikt Šuvarovog sistema što bi rekao čiča sa desne strane stola.
pa da, to je kako se i meni čini, odlično rješenje. ovo da profesori biraju hoće li ili neće - kao i u povijesti o čemu smo prije raspravljali, to onda dovodi u pitanje cijelu reformu, zar ne?
Angie75 je spomenula Ribanje i ribarsko prigovaranje. To je lektira koje se odmah sjetim kad netko spomene nerazumljivo. Iskreno, stvarno ne razumijem sto sam dobila citajuci ju. A ja sam osoba koja je pogrbljena od nosenja hrpe knjiga svakodnevno u ruksaku i citala sam kao pola mog razreda zajedno. Kako su tek tu lektiru dozivljavali ucenici koji se provlace i iz nekih manje zahtjevnih skola? To mi stvarno nije jasno.
Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk
to je vjerojatno odgovor na kuknjavu učitelja da ne mogu ništa drugo i drugačije jer ih tjera nastavni plan i program, da nisu samostalni u ničemu, da bi oni to ovako ili onako, ali ne smiju...ja takvu priču slušam već 9 godina. evo, čak na nivou da im je navodno određeno u koje točno doba djeca na boravku smiju van (ako me sjećanje ne vara - od 13 do 14, ni minutu prije, ni minutu poslije)...
Ma, naravno da je to bulšit.
Isto kao i davanje isključivo tiskanih testova koje je odobrilo Ministarstvo, s unaprijed propisanim točnim odgovorima, koji su, iako nebulozni, jedina mogućnost. Ma daj me nemoj.
I ta mantra ministarstvo, ministarstvo, ministarstvo.
Pretpostavljam da (već ste to i pisali ovdje) svaki učitelj ima određenu autonomiju u načinu obrade gradiva, pa je onda izvlačenje na pravila samo to-izvlačenje, alibi onih kojima se ne da. A zašto im se ne da, to je opet ono, jel prije bila kokoš ili jaje.
Jelena tebi su nesto podvalili
Ja se jedine velike muke sjecam s proljecem ivana galeba. Majko moja on lezi u bolnici i sve ladje su mu potonule. Pa se igra s sjenama. Meni je to bila koma knjiga. Sad kad procitam sadrzaj mi se cini OK. Moja profa je bila super, bas kako je neko napisao. Procitas knjigu i debatiras. I tako je i dijelila ocjene. Koliko debatiras toliko i dobijes.
jelena sigurno misli na Preobražaj koji nema puno stranica, pa ga je slikovito nazvala slikovnica.
Ja sam danas prilična ljubiteljica Kafke, ali ne mogu reći da sam me dirnuo u srednjoj školi.
Bio je kukac na naslovnici .
Od trauma iz djetinjstva prijavljujem Kozarčevu Slavonsku šumu (list 'vaki, list 'naki...) i kasnije Faulknerov Krik i bijes (strašno nešto, struja svijesti, negativizam, a od likova ne znaš tko je bolesniji).
Moja trauma je U registraturi (bože što me nervirao onaj lik!) i Sadako hoće živjeti (patetično do bola).
A sad malo na temu:
Mislim da ovu reformu najbolje opisuju Jokićeve riječi: Dokumenti su gotovi, ali ako ostane sve na njima reformu odmah treba prekinuti.
Ono čime sam ODUŠEVLJENA je što predstavlja veliki zaokret u mentalnom sklopu, temelji se na osobnoj odgovornosti nastavnika. Na njegovoj kompetenciji odabira nastavnih sadržaja i metoda. Jesmo li kao društvo spremni na to? Moje osobno mišljenje je da nismo.
Mjere kontrole su samo djelomično uspješne jer rješavaju posljedicu a ne uzrok. On se rješava sustavnom edukacijom.
Uvijek se sjetim kad sam prije 9-10 godina prvi put na Rodi pročitala slogan Ne po guzi, promislila sam "A di ću ga onda?" I da mi sto zakona zabrani, na tadašnjem stupnju zrelosti lupala bi ih sve u šesnaest. Nisam ih nikad udarila (ali nisam popustljiva ni mlitava majka, dapače). Valjda sam se dobro educirala na Rodi
Vjerujem da se ljudi mogu promijeniti. Zapravo znam, imam more primjera oko sebe. Hoće li svi? Neće. Hoće li neki? Sigurno hoće, a kad se stvori kritična masa stvar ide naprijed. Nekako reformu (ako se nastavi, jel) promatram kao prelomni trenutak-ili idemo naprijed ili tonemo.
Ovo što spominjete sadržaje po predmetima ne bih znala, mogu govoriti samo za svoj predmet ali iz prve ruke (članica sam stručne radne skupine za izradu prijedloga kurikuluma za taj predmet): nitko od nas se nije bavio kozmetikom. Velikim dijelom smo se oslonili na postojeći nastavni program u OŠ (jer je dobar, nismo idioti pa da ćemo micati dobre stvari), onaj u SŠ smo zaobišli.
O nastavnom programu vs udžbenicima: iznenadili biste se koliko nastavnika iz zbornica koje poznajem nije pročitalo nastavni program svog predmeta nego misli da je udžbenik zakon, a neki i da su obavezni koristiti i pripreme za nastavu koje nudi izdavač (srećom takvih nema puno).
što će biti s drž.maturom iz hrv . jezika i recimo povijesti, ako će svaki profesor sam odlučiti što će obrađivati i što ne
trampolina, na čemu ste radili ako niste na nastavnom programu?
Ne zamjeri mi, nemam zaista predodžbu o tome što znači izrada kurikuluma.
Ja sebi od početka ove raprave postavljam ovo pitanje iznad, ne nužno vezano uz državnu maturu, ali zaista me zanima, a kao šuvarovski relikt ne razumijem, što točno znači ta autonomija profesora i kako se to onda odražava na količinu obrađenog gradiva, na ocjene itd?
Citiram sa prve stranice svakog od predmetnih kurikuluma:
"Nacionalnim kurikulumima nastavnih predmeta određuju se svrha, ciljevi, struktura, odgojno-obrazovni ishodi i razine njihove usvojenosti, učenje i poučavanje, povezanost s drugim predmetima, odgojno-obrazovnim područjima i međupredmetnim temama te vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u predmetu."
Za svaki razred je navedeno koja razina znanja je potrebna tj koja se očekuje na kraju. U smislu kompetencija. Na nastavnicima je da nađu način kako će do njih doći. A u nastavnom planu i programu piše što se točno treba obraditi (tj gradivo) u svakom pojedinom razredu.
Kako će izgledati državna matura ili natjecanja to još ne znam. Vjerojatno će i to morati proći transformaciju.
Potpisujem trampolinu - ili se mijenjamo ili tonemo...
Mima, pokušat ću ti odgovoriti što općenitije (naravno, opet za svoj predmet, ne znam kako je s ostalima): kad propišeš nastavni program onda točno znaš sadržaj kojeg obrađuješ. Kad propišeš ishod onda znaš kakva su učenikova znanja/vještine. Do tih znanja i vještina možeš doći pomoću različitih sadržaja, e tu dolazi na scenu učiteljeva autonomija i kompetencija.
Takva koncepcija je idealna (meni, za moj predmet). Makar moram biti poštena i reći da moja autonomija ni do sada nije nikad bila ugrožena. Što radi okruženja što radi mene.
Ono što je još jako dobra stvar je da su u predmetima jasno definirane domene kroz čitavu vertikalu, a ishodi se spiralno nadograđuju kako rastu ciklusi.
Evo jedan primjer: ja sam u sadašnjem nast.programu za srednju školu imala popis od 20-25 tema/nast.jedinica koje sam morala odraditi u 35 sati. Sad više to nemam, ali imam ishode. Naravno da će dobar dio dosadašnjih sadržaja biti prisutan, ali neće sve i neće u propisanom vremenu. Tko bolje od mene poznaje razred u kojem predajem?
Nadam se da sam ti malo razjasnila ovo. Iskreno, kad je priča s izradom dokumenata počela osjećala sam se kao Alisa-predobro da bi bilo istinito. Znala sam sanjat da sanjam CKR
Ne svakog - tko god se sjeti - treba pustiti u škole da provodi programe po svom nahođenju.
Primjerice, ova osoba http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/b...---428700.html
je lani sa svojim projektom "Živjeti zdravo" prokrstarila po školama diljem HR, podučavajući učitelje TZK kako razgibati djecu u školama koje nemaju odgovarajuću dvoranu za to.
Sigurno je da gđa Milanović - i bez licence - to zna bolje od učitelja TZK i sa stručnim ispitom.
Slažem se da bi u nastavnom programu trebale biti prisutne komponente morala, etike, bontona,...
Ali isto je tako činjenica da su to manire koje nedostaju društvu u cjelini, pa se zati svi moramo mijenjati, da pozitivne vrijednosti odista i budu vrijednosti. I da pozitivne osobe nagrađujemo poštovanjem.
No isto tako te vrijednosti svi moramo živjeti pa će onda i djeca primjereno odrastati. Stara narodna kaže "da je potrebno cijelo selo da bi se odgojio čovjek" i činjenica je isto tako da djeca oponašaju ono što drugi rade a ne ono što im govore, napose ako su te dve radnje kontradiktorne.
U japanskim školama djeca nekoliko sati tjedno provode čisteći i uređujući školu zajedno s učiteljima/cama i spremačima/cama te tako vodeći brigu o svom životnom prostoru jer škola to djeci jest, prostor u kojem provode velik dio svog života kao što je i nama naše radno mjesto iz istog razloga životni prostor.
Počela sam tek citati temu, nisam nista jos o kurikulumima procitala (osim čula na webinaru), ali svakako potpisujem gore navedeno. Jednostavno je općepoznato da svi znaju raditi profesorski posao i to najcesce uvijek bolje od samih profesora. Mislim da ni u jednoj drugoj profesiji ne postoji toliko vanjskih suradnika.
Pa tako je u svakoj profesiji. Nakon gugla ni doktori nisu postedjeni.
Ja ne znam na temelju čega vi imate takav dojam, ali imajte na umu da se većina ljudi školovala, i da ima djecu u školi, tako da su ljudi sa školom poprilično upoznati. Ja definitivno imam mišljenje o gradivu koje se predaje u petom osnovne i o načinu na koji se predaje, i ne vidim tu ništa neobično.
Ja bih napravila razliku između poznavanja struke jer imam nekog u toj struci i poznavanja struke na temelju obrazovanju za istu. I ja odlazim liječniku, i frizeru, ali ipak si ne uzimam za pravo da zbog samo mog mišljenja netko treba biti izložen napadima.
Sad sam malo i odlutala s teme. Nije ovo pitanje reforme. O situacijama da roditelj ima vise pravo na iskaz ili mišljenje u skoli, vjerojatno je vec bilo puno rečeno. To je ono sto svakako mislim da je problem. Jednostavno mislim da roditelj nije taj koji bi trebao imati pravo biranja sto ce njegovo dijete učiti, koliko ce smjeti izostajati...jer u protivnom ce pozvati inspekciju, pravobraniteljicu i ostale instance od kojih se na sam spomen ravnateljima ledi krv u žilama.
A da roditelj moze imati stav, naravno. Samo da ga drzi u okviru roditeljskog stava i da svi pokušaju ostati na istoj strani i kretati iz pozicije da se sve radi za dobrobit djeteta.
U skolskim klupama si sjedila najmanje 12 godina. Kao i vecina nas. Dakle imamo 12 godina iskustva, a cesto i vise, kao korisnici. I to se ne moze usporediti ni s frizerom ni s vodoinstalaterom, odnosno njihovom strukom.
Kao sto ima svakakvih ljudi , ima i svakakvih roditelja, a i svakakvih ucitelja i profesora.
Ne znam zato se cijela struka nade tesko pogodena kad netko komentira pojedince.
ili cak sustav?
Ne treba se za sve imati posebno obrazovanje . Ponekad je dovoljna moc zapazanja i zdrav razum.
Npr. ova nova rukopisna slova koja se ovog trenutka uce u prvom razredu.
Mislim da je autor bio na teskim drogama kad ih je izmisljao . Nemaju glavu niti rep, i potpuno su nelogicna za svrhu ( a to je rukopisno pisanje). Eto, to je prednost imanja djece sa poteskocama u ucenju, kod njih biseri sustava dolaze do izrazaja. Iako , ne bi vjerovala, nasa uciteljica i nas logoped djele moju frustraciju. Pa se onda pitam , kako je struka dozvolila da se takva bedastoca nade u programu?
Da sam 12 godina svaki dan sjedila u frizerskim salonu sto kao korisnik sto kao praktikant sasvim sigurno bi imala stogod za reci o toj struci.
Kad bi u svim skolama postojao red, kad ne bi bile drasticne razlike medju nastavnicima i njihovim metodama, kad bi udžbenici bili bez pogrešaka i nelogičnosti i domaće zadaće bile namijenjene isključivo djeci, kad bi svi nastavnici slijedili zakone i pravilnike koji se tiču dobrobiti djece, kada bi, također, imali ovlasti sankcionirati nepoželjna učenička ponašanja itd, itd...onda bi se roditelji rado rasteretili iskazivanja mišljenja na gornje teme.
Rekoh, malo sam skrenula s teme i bocnula u odnos roditelj - nastavnik. Nemam ništa protiv roditeljskog stava i mišljenja, a kamoli da se osjećam prozvanom. Uopće se ne vidim među nastavnicima koji ne rade svoj posao. Ali jesam među onima koji pokušavaju balansirati između programa i realnosti.
I dalje se ne mogu složiti da se biti korisnikom smatra naš boravak u školi, u ulozi učenika, jer stvarno nije isti doživljaj, a ni iskustvo. Ono o čemu sam malo iznad pisala, spomenula je čokolada. Nabrojani su mnogi koji bi se trebali držati pravilnika u školskom sustavu, a roditelji su samo spomenuti kao oni koji bi se, u tom slučaju, rado rasteretili od davanja mišljenja. Prevelik je broj roditelja koji ne pokazuju ni osnove lijepoga ponašanja, a kamoli da i oni imaju ulogu u školovanju svoga djeteta. Ali kada treba opravdati ponašanje svoga djeteta, ili spasiti ga od paad razreda, poznaje sve pravilnike i imena mjerodavnih u Ministarstvu. Naravno, to su pojedinci, ali i taj je broj prevelik.
Trebala bih i izreći stav o temi o kojoj je govori
Pozdravljam reformu, zapravo u njoj vidim samo dobro.
Kako stvari stoje, reformu ćemo zaista i pozdraviti. Ne s doviđenja, nego sa zbogom.
Vlada, internet javlja, nije iz EU fonda povukla 50 milijuna koji su je čekali.
pa vidis koja je to cifra, tesko se dogovoriti da svi upru i povuku zajedno
ne znam o čemu je riječ, ali ne vjerujem da se radi o ovome.
kao što vidite, lista je povelika i ima puno natječaja na indikativnoj listi, spremnih za povlačenje. p osve 4 kategorije (zapošljavanje, socijalno uključivanje, obrazovanje i upravljanje)
ako ovoga nema na listi, onda je to iz razloga što se odustalo od reforme, vrlo jednostavno. barem za 2016 godinu.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 11.04.2016. at 14:50
Odustali su od reforme još u predizbornoj kampanji.
Sad su na radiju demantirali, tj ministarstvo. Kazu da ce se financirati iz drzavnog proracuna. Trakavica se nastavlja
evo. u većini ministarstva na pozicijama koje nisu dužnosničke, rade ljudi koji znaju šta rade i vrlo teško se može desiti da samo tako zaborave povući 50 mln kn iz eu fondova.Projekt Kurikularne reforme je kompleksan i tek nakon što se provede stručna i javna rasprava možemo odlučiti o eksperimentalnom provođenju Kurikularne reforme u školama od jeseni, ustvrdio je Ivan Milanović Litre, glavni savjetnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Zbog toga, tvrdi, nisu ni povukli novac iz Europske unije.
ovo što kaže čokolada se na kraju ispostavilo kao istinito - stopirali su reformu.
i pljunuli u facu svima koji su na njoj radili.
kao osoba koja je iz inozemnog školskog sustava došla u RH i nastavila školovanje moram priznati da sam razočarana jer sam zaista bila toliko naivna da sam pomislila kako ću moja djeca imati priliku iskusiti bolje obrazovanje od dosadašnjeg.
Posljednje uređivanje od andream : 18.04.2016. at 21:06
Ali svaka mu čast, baš ih je na razini odje...
Slazem se. Za ovo sam spremna na cestu ici. Pun k..... mi je vise svega.
pa dobro, ostavke valjda neće biti prihvaćene. ili što?
riješit će se to, ja nekako vjerujem da hoće. s jokićem i dalje na čelu radnog tima.