Npr. u Zaprešiću imaju prodaju petkom od 18-19 h na placu.
https://hr-hr.facebook.com/sorazmjena/
Npr. u Zaprešiću imaju prodaju petkom od 18-19 h na placu.
https://hr-hr.facebook.com/sorazmjena/
Posljednje uređivanje od Nera : 13.01.2017. at 13:01
da li negdje ima za kupiti domaćeg kruha, onog okruglog?
najbolje iz krušne peći, još ako je u istočnom dijelu grada, ih...
može i na pp-
ne mislim na domaći iz pekare, nego baš domaći domaći.
javi se ekipi iz vestigiuma http://udrugavestigium.wixsite.com/vestigium
svaki gsr funkcionira na svoj način jer članovi odlučuju o tome što žele, trebaju, što im je prihvatljivo...
neki prihvaćaju samo certificirano organsko, neki prihvaćaju necertificirano jer razvijaju bliski odnos s proizvođačem - npr. pomažu mu u berbi, posjećuju imanje, zajedno se dogovaraju što će se uzgajati iduće godine
to je odnos obostrane podrške i povjerenja i kod nas je i nakon par godina još uvijek sve u povojima i tek predstoji pravi razvoj i boom kakav postoji u zap. zemljama
Tako je, to ne bi trebala biti samo kupovina i prodaja. Mene recimo nisu primili u GSRu mom kvartu
Dobro znam koliko košta novaca, živaca i vremena uzgojiti bilo što prirodno i sam.
Meni je samo pristup naslova zasmetao jer ne mogu si priuštit da jedem isključivo domaće jer mi je preskupo.
Ne mislim da to ne vrijedi te novce. Jednostavno moraš imat doma grijanje, struju, internet (jbg djeca danas to moraju imat za školu), čiste stvari itd.
Ne mogu zakinuti dijete za školske stvari da bi kupila domaćeg piceka a ne kineskog.
Al da se razumijemo snađem se ja po tom pitanju, imam i ja svoje izvore i poznanstva. Nešto dobiješ džabe, nešto ispod cijene, etc.
Ali isključivo kupovati domaće od "stranaca" je meni jednostavno financijski neprihvatljivo.
Pogotovo kad ni sad na placu nisi siguran šta je domaće šta nije.
No dobro, generalno se slažemo da domaće mora biti skuplje, ali mi je naslov djelovao malo osuđujuće i generalizirajuće.
Toliko.
Ja ne znam, skupila sam u zadnjih godinu dana toliko opg-ova i mlinova i svega da mi se u ducan vise ne isplati ici.
Evo neki primjeri:
Kg ekoloskig batata opg 10kn/ ducan 15
Kg razenog brasna opg 4kn/ ducan 8,9
Kg integralnog opg 3kn/ ducan 7,8
Bucine kostice kila 30kn opg/ducan 90
Itd.. meni se uopce nije jeftinije hranit u ducanu nego domace, od kad sam presla samo na domacu hranu, ustedim bar 300kn mjesecno
Rutvica, kako provjeravaš svoje provjerene izvore?
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 14.01.2017. at 17:22
Preko fejsa se javim ljudima.
Opg Prpic batat, grah, povrce kad je sezon
Kameni mlin Pukanic - brasna
Ima stvarno divnih ljudi sa predivnim stvarima za malo novaca, samo treba naletit.
Ima na fejsu i super grupa, mislim da se zove "prodaja domace hrane zagreb i okolica".
U njoj litra mlijeka 4kn, svjezi sir kila 18kn, itd
Mi smo prije 2 tjedna kupili domaci med. Isli preko preporuke od covjeka koji se tu full angažirao i raspitao a kojem vjerujemo. Platio muz 70 kn kilo, uzeo odmah 2 kg. To je druga planeta prema kupovnom iz ducana. Tamniji, gusci, viskozniji, o okusu da ne pricam. A ne k plus med koji uvoze iz KINE! Kad sem to procitalaprije nekuh godinu dana, samo sam palana dupe. Vise ne kupujem med u trgovini.
Kupovni med nikad nisam podnosila, mi smo uvijek uzimali direktno od nekog pčelara, i taj domaći mi je drag svaki (iako znaju biti dosta različiti), a dućanski bljak
joj, da, med iz ducana - bljak
imam susjeda pcelara i uvijek uzimam od njega
Pa dobro, med stvarno nije problem nabaviti domaći, mislim da nikad nisam kupila med u dućanu, nego od raznih pčelara koji ga prodaju i na placu, i po kojekakvim sajmovima, ili od poznatih koji se bave pčelarstvom. Ali što se tiče ovih opg-ova, gsr-ova i drugo, meni je tu više problematičan sam proces nabave hrane, jer ako moram npr. u srijedu u pet popodne biti na nekom mjestu da bih dobila neku hranu, to je meni i mojoj obitelji gotovo neizvedivo.
To je razlog zbog kojeg sam odustala od takve nabavke.
Jednostavno mi oduzima previse vremana ( grupa je bila u gradu, morala sam opet u guzvu autom) , a i nikad ne znam kakve cu jos obaveze imati taj dan .
Posljednje uređivanje od sirius : 15.01.2017. at 09:23
Negdje vani ima startup za sve koji vole kuhati, ti im naručiš uslugu, a oni ti pošalju mali slatki paket sa svim potrebnim, od grincega, pa do gl. namirnica. Meni je nejasno da se OPGovi ne mogu organizirati da šalju ljudima do vrata, a to im je gl prepreka tome da ljudi više uzimaju nj stvari. Dok sam bila sama mogla sam cujzlati na drugi dio grada po nešto specifično. Sada mi se ne da. Uzmem samo povremeno tofuj i sejtan koji stiže do vrata.
Dostava do vrata znacajno poskupljuje proizvod. Ovako ( kad je dostava za 20 obitelji na istom mjestu) je eko povrce jeftinije nego ono iz ducana.
Kako nejasno? Pa to je hrpa posla! Doslovno moraš imati još jednog radnika koji radi samo prijevoz, pa jednog koji hendla narudžbe, pa jednog koji slaže paketiće. Jer već imaš uzgoj, berbu, čišćenje, razvrstavanje, pakiranje, primanje narudžbi, prijevoz itd. A OPG- i su ugl. male familije. Takvi slatki paketići mogu doći s vremenom - što više ljudi, više posla, može se zaposliti više ljudi i širiti ponudu. Nema ništa bez međusobne podrške.
Vani toga ima jer je priča razvijena već desetljeće pa i više. Znam za primjer iz Belgije gdje je GSR-i kupio zemljište (dakle recimo 50-ak obitelji zajedno), izgradili kuću i tražili obitelj koja će se doseliti i uzgajati im hranu. To je razina obveze na koju su ti ljudi bili spremni da bi dobili zdravu hranu. Mi još naprosto nismo tamo. I dok se mi ne možemo obvezati na to da jednom tjedno dođemo na neko parkiralište, ne mogu OPG-ovi ulagati u svoj posao i imati tako super, ali komplicirane za izvesti ponude kao te kutije.
Mi smo ipak različiti i u različitoj situaciji od npr. belgijanaca i vjerojatno moramo naći svoj individualni oblik GSR-a koji nama odgova. Najveći problem je preuzimanje odgovornosti od strane potrošača. Da će redovito kupovati, da će se prilagoditi (npr. tuča potuče neki proizvod, pa se kupuje i jede više drugog). Bez toga proizvođač nema sigurnost i ne može ulagati i priča stagnira.
Primjer - kupovina svježeg mlijeka od mojeg susjeda. Kroz godinu ima i previše narudžbi, mora odbijati ljude jer ima ograničen broj krava o kojima se može brinuti na human način (da su na ispaši svaki dan osim kad je snijeg). Preko ljeta svi nestanu i nađe se s hrpom mlijeka s kojom ne može ništa i bez prihoda. Prijedlozi da od mlijeka ljeti radi sir koji onda isti ljudi preuzmu kad se vrate s godišnjeg pali su u vodu (od strane kupaca). I onda čovjek ne može zaraditi nešto, zaposliti nekog da mu pomogne, pa povećati broj krava i opskrbiti veći broj ljudi. A svi se čude, pa kako nema mlijeka, pa nek nabavi još krava, pa ima tko bi kupio. Da, ali nema tko bi podržao tog čovjeka čim im ne paše 100%. I tu priča staje.
Mislim da je to proces koji će potrajati, ali u konačnici će se naći neki okvir za normalno funkcioniranje.
Kod nas je naprosto drugačija situacija:
imamo manje prihode
još uvijek se može naći super hrane i izvan gsr-a za malu lovu (plac, obitelj, preporuka, sajmovi...)
dosta ljudi ima obitelj na selu ili svoje dvorište ili gradski vrt, pa kombiniraju to s placom i to funkcionira
postoji otpor prema zadrugama i udruživanju tog tipa zbog loših iskustava iz juge, a i aktivistički gen je dosta slabašan
možda uspijemo revitalizirati placove da ih bude u svakom kvartu, da na njima prodaju proizvođači, a ne preprodavači itd., tko zna
recimo rješenje za daleki put do gsr-a jest organizirati ga u svom kvartu, pa se samo prošećeš. ali to znači vući susjede za rukav i komunicirati s njima :D recimo mamutica bi mogla uzdržavati tko zna koliko obitelji da im donose hranu ravno na plato. ali imaju tržnicu u utrinama, pa zašto ulagati trud u organizaciju..
kompleksno pitanje.. i zanimljivo je gledati kako će se priča razvijati...
Pa to je istina. Ja se recimo ne mogu obavezati da dođem na parkiralište jednom tjedno, a čak mi niti dostava ne znači ništa jer bi to značilo da se moram obavezati biti kod kuće, što mi je isto neizvedivo u mom životnom ritmu. A još k tome moram priznati i da se nemam želju obavezati da ću kupovati loše proizvode, ili pak proizvode koje ne volim. Zato i mislim da ta priča sa direktnim povezivanjem sa proizvođačima baš i nije za mene, a mislim da i nije baš tako jako jednostavna. Meni se čini da bi bila dobra ideja da se otvaraju dućani koji bi surađivali s malim proizvođačima i prodavali njihove proizvode (što se i događa) - ali jasno da onda ne bi mogli očekivati baš povoljne cijene.
Kod nas ima par lokalnih proizvođača koji nam dođu na posao ponudit svoje proizvode
meni je to super praktično, znam tako kupit povrće, domaća jaja, sireve... ovo što Mima kaže, ne možeš se obvezat da si u neko vrijeme kući, nekome je čak lakše na poslu
A je, samo ja nemam gdje na poslu pospremiti jaja ..
ja više ne vjerujem - a i nisam nikada nekima od tih koji dolaze npr k nama. Nema šanse da negdje uzgaja u toj količini u kojoj prodaje.
Ja kao i mima - nema šanse da bih išla na nekakvo parkiralište čekati dostavu,. ne želim ni dostavu doma, a prodaje svih vrsta po firmama mi idu turbo na živce.
Strećom, plac mi je usput, pa kupujem tamo - a tamo biram po nekoj svojoj logica. A jedna od stavki je da se domaće stvari uglavnom ipak mogu naći samo ujutro i brzo se prodaju. ono kaj u 13 h ostane na placu, je jeftinije ali se ne razlikuje puno od onoga u dućanu
Ja sam odustala od dostave na vrata, jer nije ispoštovan dogovor. Žena je izuzetno draga, potpuno vjerujem da su njeni proizvodi organski, ali je kasnila po par sati. I mojoj frendici, a bila su i jaja i mlijeko u pitanju u autu bez klime. Jednom sam dobila i pokvarena jaja, ali to je neka druga tema. Nije da je žena namjerno zabušavala, ali joj je jednostavno bilo previše posla i nepredviđenih stvari.
Meni se sviđa Zdravi pinklec, jel tko naručivao od njih?
A je l' netko kupuje u Grgi Čvarku? Za božićnu sarmu sam htjela fini, domaći kupus pa sam tamo kupila i stvarno je bio odličan, kao i krumpiri. Je li netko kupovao meso, jaja kod njih, to me uvijek strah kupovati?
nisam u Grgi ali kupujem povremeno u Veroniki jer mi je u kvartu, i kod Medvena
meni je jednako gužvasto ići subotu ujutro na plac ili jednom tjedno na parkiralište gdje se može normalno s autom na dostavu
pa biram gsr i dostavu
Koliko je tražena roba iz organskog vrta sve si više razmišljam o domaćim kokicama i kiseljenju cikle na veliko. Ove godine sam kiselila tri runde, jako je bila rodna.
Što se tice grge cvarka, kako sam poslovno u svijetu zdrave hrane, dosta znam gdje šta ima pa tako pouzdano znam da je njihovo meso meso slobodnih zivotinja, hranjene prirodno i iako osobno ne jedem meso, svima bi preporucila meso jedino iz tog ducana.
Što se jaja tice, u grgi kupite jaja opg Serini, kokice su sa dvorista hranjene kukuruzom, Imaju eko certifikat
daleko je od domaće proizvodnje indijski trputac ili chia, ali čisto da pitam: kupuje li itko u tvornici zdrave hrane i što mislite o njima? u odnosu na bio&bio, recimo, su prilično jeftiniji.
o koristi hrane u prahu poput "alfa alfa" klica neću ni pitati, tko zna što bih čula (iako sam ih kupila za smoothie i grozan im je okus ), ali sjemenke im imaju pristojnu cijenu tipa sezam u velikoj količini je jeftiniji nego u trgovinama mala količina, sad, kvaliteta...
mali plac srijedom u branimir centru je meni bas zgodan
ima svega za kupiti,a znas da je domace
tvornica zdrave hrane ima svako malo neke popuste, tak je za 13.1. bio popust i na webu i u dučanu od 13%
Ovdje smo negdje bili pisali i o kolačima. E pa slastičarnica Magnolija zaslužuje čistu jedinicu! Više ne ulazim osim možda na kavu kad me tko odvuče. Ledeni vjetar je bio nejestiv. Gomila biljnog šlaga odurnog okusa, žuta krema kruta, nedefiniranog okusa - prava margarinka, unutra doslovce prozirna šnitica kivija i nekakve kakti jagode iz kompota, smeđe, pljesnivog okusa , a pravog bezea nije ni bilo. Prije par mjeseci kad su djeca jela bio je zapravo svijetli biskvit, a sad nekakva hostija debljine papira natopljena tekućinom. Užas i katastrofa!