već sam par dana ljuta jer ne mogu vjerovati kako se kontradiktorno ponašamo u ovoj našoj prekrasnoj zemlji..

igrom slučaja imam svašta nešta domaće i gledam kaj se događa kad moji sa sela ponekad kad imaju viška ponude na prodaju jaja, meso, mlijeko..

ekipa bi fino, zdravo, kaj je trčalo po travi i čeprkalo po dvorištu..jee
ali bi domaća jaja najradije platili 1kn, domaće friško mlijeko max 4kn, a meso piceka ko u konzumu jel te?

dodatno, nevjerojatno mi je da uz opći dojam da je (pre)skupo, moja ekipa iz grada (jer sam tu već desetljećima) bi naručivala ko u mesnici...

da ne velim još, a to mi je najteže za gledati, da se tak lako dogodi da potencijalni kupci mojima sole pamet i imaju za komentirat da je cijena prevelika i da vele tipa "ja kupim domaće za puno jeftinije"; "pa ja kupim u mesnici po toliko.."


a istovremeno se za toliko stvari uopće ne smatra da je skupo ili npr problematično čekati
kutiju cigareta bez pardona svi plate 25 ili više kunića...
u ribarnici se čeka kad dođe tuna i plati je se koliko već..(a koju nitko nije uzgajal niti prije toga obrađival zemlju..)
jooj..


jel to samo ja u ovoj priči vidim problem?!?
kaj vi mislite?

za ilustraciju kaj se dogodilo mojoj frendici zadnji put kad je prodavala mamine piliće
mama uzgaja piliće domaće, sve po PS-u, i ima ih, ma zamislite samo (!), 2x godišnje
nakon kaj je mjesecima slušala "kad bu bilo pilića?" kad buš imala pilića?" rezultat narudžbi bil je: "meni 1", "meni 2", "meni 1, ali nek bude u dijelovima"..
32 komada je kupilo 17 kupaca!?! i većina je imala posebne narudžbe kak rastrančirano želi..
jooj!