Svekrva kojoj ne vjerujem
Evo kao sto naslov kaze, ne vjerujem svekrvi... imam svekrvu s bipolarnim poremecajem (manicnom depresijom). S time da joj je naglasena manija i psihoticni simptomi kada nije dobro, tj kada prestane uzimati lijekove. Inace se ok slazemo iako zbilja ima pik na mene jer je moj muz sin jedinac. Inace manipulira i prestane pit lijekove kad joj nije nesto po volji. Tako je prestala piti ljekove kad je mene upoznala, kad smo se muz i ja uselili zajedno, pa kad smo se ozenili i zadnje kad smo joj rekli da sam trudna. Napomenula bi da je prije toga pila ljekove 10godina i mislim da nikako nije slucajnost da je prestajala pit bas kad bi se nama nesto lijepo desilo.
Puno puta me je vrijedala, zastrasivala, prijetila, ali ne mogu joj zamjeriti jer je vecinu puta bila u epizodi bolesti. Nisam muzu rekla u detalje nista, kada sam ostala trudna sam tek rekla da ne zelim da cuva bebu jer me vrijeda ponekad i jer joj radi bolesti ne vjerujem. Muz se u potpunosti slozio iako ne zna sve.
Dat cu primjer "prijetnje" : kad sam bila trudna: "neces ti roditi dobro, to je cudoviste jedno u tebi, crknut cete oboje, cudoviste raste." to je blagi primjer, ne zelim zgrazati formurase. I to mi je rekla preko telefona dok nije bila dobro.
Inace kad pije ljekove je tradicjonalna zenica koja je presretna sto joj se jedina unuka rodila i kaze da je jedva cekala! Masta o tome da je cuva, da se igra snjom itd...
ALI ono sto mene brine je to sto ona i kada je dobro ima svoje neke cudne izjave npr...drzi bebu i kaze joj jesi ti jedno cudoviste jesi..(ja odmah protrnem), onda npr beba pocme njurgat ili se rasplace jer joj se spava a onda bjezi po kuci snjom i ne da mi je da je uzmem dok je doslovno ne otmem, tepala joj je pa joj je rekla ti si moja kcer, bjesna je sto je dojim uvjek podbada u vezi toga (ona je sina dojila 14dana), stalno spominje kako sam uz bebu stalno, to joj je bas bolna tocka, ima toga jos more...ali shvatili ste.
Moje pitanje je ovdje za svekrve i bake ako takvih ima, ali svacije misljenje je dobro doslo! Je li u redu od mene da moje dijete ne samo da nece biti kod nje nikad bez mog ili suprugovog nadzora, nego da bi najradje kontakte svela na minimum minimuma? Stvarno je se bojim, tj bojim se za bebu. A ono sto me zapravo najvise muci je da ne zelim da se beba veze uz nju i onda da ju vidi u toj fazi. Mislite da bi iskreno trebala reci kako stvari stoje da svi znaju sto ocekivati ili joj uskracujem pravo da se zblizi s unukom? Po suprugovim pricama znam koliko je bolno biti tinejdzer i gledati psihickog bolesnika i imam prijateljicu koja ima bolesnu baku i radi nje se cjelo djetinjstvo i pubertet bojala da i ona ne poludi i na neki nacin im je i jednom i drugom to oznacilo odrastanje. Ne zelim to svojoj bebi...
 |
|||
Odgovori s citatom
zutaminuta prvotno napisa
.
na alternativu) al samo prepričavam njeno iskustvo. 
. Je li se radi o dijagnozi baš manične depresije, nisam te shvatila? Svaka od psihičkih bolesti, baš kao i npr. rakovi raznih vrsta, ima svoju prognozu i tijek, uz sve razlike od osobe do osobe. Znači, je li se radi o baš toj psihičkoj bolesti?
