Ives000 znači i ona ima svoju bioenergetičarku, drago mi je čuti ovako različita iskustva i vidjet da nekim ljudima neke stvari pomažu.
 |
|||
|
|
|||
Ives000 znači i ona ima svoju bioenergetičarku, drago mi je čuti ovako različita iskustva i vidjet da nekim ljudima neke stvari pomažu.
Drago mi je zbog tvoje sestre. Hvala ti na informaciji, znači, ne radi se o istoj bolesti. Za maničnu depresiju (za to znam) dob bolesnika je bitna, po mom iskustvu i onome što su mi rekli liječnici, veća je šansa da se s dobi epizode učestaju. Vezano za bioenergiju, moje bliske osobe su probale svašta jer je maničnom depresivcu jako teško pristati na lijekove koje imaju ozbiljne, vrlo ozbiljne nuspojave koje su njima teže nego sama bolest (okolini je lakše sve, pa i da osoba ima ozbiljne nuspojave, nego da je u fazi agresivnog napada i visokog leta). To je posebno izraženo u maničnoj fazi kada im je super i kada odustaju od lijekova, a tada okolina najviše pati jer je izložena njihovoj agresiji (može biti verbalna i fizička) i nekontroliranom ponašanju (npr., iz mojeg iskustva, nestanak s djetetom na više sati bez javljanja majci djeteta). Okolini nije toliki bed kad je depresivna faza, osim ako nije faza katatonije (u knjizi od Gromače opisano kao "faza uspavane ljepotice" kada osoba leži danima, tjednima). Kad je depresivna faza, samim bolesnicima je tada najviše koma i oni imaju svijest da im treba pomoći i nemaju otpora piti lijekove. Ove druge stvari ovim mojima nisu pomogle, eventualno religija kratko ili kreativne aktivnosti tipa slikanje (i okolini bude lakše ako se na to osoba usmjeri).
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.03.2016. at 11:43
pa zena nije trazila pomoc u vezi lijecenja :/
A vjerojatno će i to jednog dana doći na dnevni red jer će se njen sin morati baviti s mamom, pa će morati i ona malo više o tome znati. Da se barem sve to može tako uredno izrezuckati u poglavlja. Ovakva bolest utječe na obitelj na način koji je sveobuhvatan... i zato, on topic, vezano za savjet koji je sada tražila, za to da u početku pokuša taj učinak malo ograničiti.meda prvotno napisa
E a dijagnoze su samo olakšanje doktorima, moraju nas negdje strpati, a varijanti je milijun. I nekada se dijagnoza ne postavi neko vrijeme, ili se mijenja...
To nije bitno sad, bitno je da deedee nađe rješenje za sebe i da se muž s tim složi. Ja recimo imam svekra alkoholičara i ne bih nikada, ni u ludilu, ostavila dijete samo s njim...ja ga pratim u stopu kad uzme malu. Isto smo jednom mjesečno kod njih. I nije teški alkić, ali cuga navečer. Onda se pokupimo.
Liliy75 Hvala ti. Pa da,pronašla si je sama ženu koja ima velikog iskustva s njezinim problemom..godinama se bavi bionergijom
i puno joj je pomogla.
Manična depresija ti je jedan od tipova shizoaefektivnog poremećaja. Doktor nam je objasnio da ima 3 tipa. A moja sestra je imala sva tri..
Opet kažem .. vjerujem da svaki slučaj s istom dijagnozom ne mora biti isti. Niti se isto liječe. Sve ovisi od osobe do osobe i naravno o težini slučaja.
Uf.. znam kroz što prolazite.Mi smo imali sreću što smo ju uspjeli nagovoriti na liječenje kad je bila u fazi mirovanja.
bilo je teško i nama ali njoj je ipak bilo najteže. Danas i sama pokušava pomoći drugima jer jako dobro zna kakav pakao je ona prolazila.
Koliko god nam je bilo teško gledati je pod dozom tableta, još teže nam je bilo gledati je kako se pati a da ništa ne poduzimamo... i znali smo ako sada nešto ne poduzmemo da
ćemo ju izgubiti. Svaki dan Bogu zahvaljujem što nam je pomogao izvuči je iz tog pakla. i vama želim isto. Vjerujte. Nemojte odustajati
čak ni onda kada se čini da je nemoguće.
Znam da sam otišla daleko od teme i ispričavam se zbog toga. Nadam se da sam uspjela bareM malo pomoći svojim iskustvom.
Pošto je deedee rekla da nikakva vrsta hospitalizacije ne dolazi u obzir, moji savjeti postaju suvišni . Svakako podržavam
deedee i njezinu odluku. Svatko najbolje zna s kakvim problemima se bori i koliko može izdržati. Sretno u svakom smislu.
Nisam skužila da je napisala da ne dolazi u obzir, napisala je da je bila hospitaliziravana. I moje su bile obje hospitaliziravane, ali kad je bilo najgore, i onda je bilo još teže, jednom je jedna otpuštena iz bolnice u stanju katatonije... jer tad kreće koktel lijekova i tad na maniju idu i psihotični ispadi (tipa mene snimaju itd.). Obje su bile u redovnom psihijatrijskom tretmanu, jedna oko 10 godina pa je umrla, druga već 40-tak, s tendencijom da ide na gore, uglavnom na terapiji, odbija je piti "samo" za vrijeme maničnih faza, sad je tu i starost pa je došlo do nepokretnosti uslijed depresije i tako...
Mogla bi o svekrvi i bolesti jako puno pisati i nije samo manicna depresija nego i shizophrenija, ali mislim da te sifre postoje samo da se bolesnike nekako razvrsta na grubo po glavnim simptomima, dok je u stvarnosti svaki bolesnik i svaki tjek bolesti jedinstven, a mislim da dosta i tu utjece okolina, podrska obitelji, uslovi pod kojima bolesnik zivi, ali i ipak karakter osobe, bez obzira sto se nakon nekog vremana karakter i gubi (u psihoticnim oboljenjima).
Svekrva je pod stalnim nadzorom psihijatra, bila je hospitalizirana i onda 10godina je pila terapiju i sve jd bilo ok, dok joj se sin nije odselio i od onda je vec 4 puta, skoro svake godine - bas na proljece, prestajala piti terapiju. Stime da njoj vrlo naglo se pojave simptomi i osim tipicnih manicnih ispada ima i halucinacije i to i vidne i slusne i taktilne sto je iznimno rijetko, ali eto desava se.. Umisljaje velicine, prisilne
agresivne misli itd.. Svasta.. Ali kad pije lijekove i u fazi remisije ona npr kuha svom starom susjedu, ide bolesnom poznaniku ocistiti stan, pomoc ce svakome, radi, zeza se, ima svoju rutinu itd.. Netko tko ne zivi snjom nikada ne bi ni pomislio da je bolesna. Na mene ima pik. Radi bolesti predpostavljam, istina. Bojim se i da hoce to biti sve gore. A i s bebom je bas opsjednuta i jako veliku nesigurnost i nelagodu mi stvara kada nas posjeti jer neki komentari u vezi bebe su...a jednostavmo bolesni....
Uglavnom, pokrenula sam temu da vidim kako netko potpuno nepristran vidi ovu sitaciju ne bi li lakse odlucila sto mi je ciniti u vezi toga sto ne zelim da se beba veze uz nju jer mislim da ce patiti ako vidi nekoga koga voli u takvom kaosu, a upravo radi progresivnosti njene bolesti, to je neminovno. Ja svekrvu ne mogu izljeciti, nazalost. Vise je ovo moralna neka dilema jer ona nije cjrlo vrijeme lose. Nemam pravo jednoj baki oduzeti unuce, ali ta baka nije dobro i mogla bi ozbiljno nastetiti psihickom razvoju moje bebe ukoliko se vezu. Znaci ja bi zapravo - pa..manipulirala svojim vlastitim djetetom. Namjerno bi ga odvajala od bake da je ne zavoli kako je njena bolest ne bi povrijedila. Znam da bebu ne cu moci od mnooogooo takvih stvari zastiti, ali od ovog je mogu postediti, samo ne znam je li to ispravno na ovaj nacin... Svekrva nije losa osoba, samo je bolesna. Izjeda me sto ne mogu joj nikako pomoc, a ne zelim ni da beba bude predmet opsesije. Naravno da mi je beba vaznija zato sam i mislila mozda susrete ograniciti na 1mj ili rjede i to samo kad je dobro naravno... Jel to zvuci ok?
A sto je stom bioenergijom, mislite da je zaista to nesto pomoglo? Malo bi me bilo strah psihoticnu osobu izlagati tako necemu..
I hvala svima koji su podjelili svoja iskustva!!
Njima treba razgovor i društvo, i onda im to pomaže, a ne bioenergija. Ona ako ima šizofreniju onda je potpora obitelji i rutina mogu dovesti do nekog stanja duže remisije, obrnuto, ako je nešto za nju stresno, često će prestajati piti lijekove i imati loše faze. Dobro, to znaš i sama. Ima li ona nekoga za razgovor, nekog tko je s njom kada sin nije? Ne susjed ili prijateljice, već nekog tko živi s njom?
Pitas da li da ju izlazes jednom mjesecno? Moj odgovor je ne, ne izlazi je uopce. Imam istu situaciju i jako dobro znam sto to znaci. Ja sam svoje dijete izlozila i zazalila, sada sebe krivim sto sam bolesnoj osobi dopustila da se priblizi mojoj bebi. Komentare njezine ne zrlim pisati jer su uzasni.
U jednom trenu je ugrozila moj zivot i zivot moje bebe, Mm nas je spasio, ne zelim ovo nikome da prolazi.
Iskreno, ja na tvom mjestu nebi imala ama baš nikakve kontakte s njom, a ako bi ju 2 put godišnje posjetila,dijete joj u ruke nebi dala nikad . Baš nikad.
Čuj,ona trči po stanu aježeći od tebe s djetetom u rukama?! I to radi u tzv dobroj fazi?!
Ma daj,znaš šta i tko ti je bitan u životu
Ti ne kužiš da ugrožavaš djetetov život dajući njoj blizu djeteta?!
Ta zena je ne samo baka Deedeeinog djeteta, vec i majka njezinog muza. Treba i to uzeti u obzir.
To sto je ona majka od supruga nema nikakve veze. Ona izravno ugrozava dijete. Kod takvih bolesnika ne znas sto ce im biti sljedece sekunde.
Naravno da ima veze. A sto se tice opasnosti, neki 'takvi' bolesnici su direktno opasni, a neki nisu.
Pa svatko je drugaciji u ( istoj) bolesti.
To vrijedi i za mentalnu bolest. Nemaju dva ista bolesnika.
Cure, zene uz duzno postovanje, dozvolite da komentiram ono sto prozivljava moja cijela obitelj. Ono sto je opisala Deedee je identicno mom slucaju u obitelji. Mi smo isto mislili, med struke smo, bit ce to sve ok, medjutim nije ok. Kada je dijete pocelo zspitkivati o baki i njenom.ponasanju, znala sam da je dosta.
To sto se njezin sin naviknuo na cjelozivotne manipulacije, lazi, prijetnje, ne znaci da to mora prolaziti ona i dijete.
Mi smo sad ok. Dijete je odradilo intenzivnu jednogodisnju terapiju. Ja polako slazem svoj zivot.......
Odvoji bebu. Prelaka su meta.
Kakvu terapiju i zbog čega?
Radi napada psihicki bolesnog clana obitelji. Ne bih u detalje. Zastitite djecu!
Bitno je i da uz psihicke bolesti cesto ide i poremecaj licnosti koji je stvar izbora, a ne kemije u mozgu.
Za nauciti postaviti zdrave granice, preporucam https://www.psychopathfree.com/
Deedee, mislim da vam je za "uspjesan suzivot" sa psihickim bolesnikom jako bitno nauciti postaviti zdrave granice.
Baka je trcala s djetetom u rukama - ne moze ga vise drzati. Tocka.
Djed je alkoholicar - ne smije ostati na samo s djetetom. Tocka.
Nema odstupanja. Dogovorite se tvoj muz i ti sta moze, a sta ne i drzite se toga. Bit ce emocionalnih ucjena, to je ocekivano.
Oprosti ako pisem komfuzno. Ne vidim svoje postove pa vise ni ne znam sta sam napisala
Bilo bi ljepo da oni koji nemaju u obitelji iskustva s psihičkim bolesnicima da se suzdrže pisanja sentimentalnih poruka kako je ona baka ili mama njenog muža.
A postavljačici teme preporučam razgovor s svekrvinim doktorom,psihijatrom
Moja svekrva ima shizofreniju, ne pije ljekove, izbjegava sve, cak ih niti ne dize u ljekarni. Jednom je bila hospitalizirana, prije 15-tak godina kad joj je umro muž, i na ljekovima. Ostatak vremena živi u svom svijetu i maltretira svog sina jedinca. Mene je u prvoj godini braka/odseljenja/trudnoce/bebe... Onda sam se makla.
MM i ja smo bili kod njezine dr. opce prakse, psihijatrice, socijalne radnice... Opcije su bile prisilno odvodenje i sl., pa smo odustali od svega toga jer nije opasna za sebe i okolinu. Samo za mm-ove zivce.
Jako sam se mucila i borila sto s djecom, sama s njima ne dolazi u obzir. I vikanje me mucilo... Ali sam shvatila da klinci uopce na to ne reagiraju, i nemaju traume. Na mene ne vice otkad sam joj uzvratila vikanjem. I dalje mi kenja, ali ja samo govorim dobro, aha, pa odustane. Prestala je dolaziti, i objasnila je mm-u da ne dolazi jer ja ne zelim s njom razgovarati i samo sutim kad dode.
Ako dode pa vice, mali joj kaze da on nine gluh i nesto u stilu "necu te slusati, dosadna si". Kad pricaju na telefon, ako je dobre volje, mali ju slusa, ako nije, samo ostavi slusalicu i ode...
Uglavnom, vida djecu jednom tjedno, i tad je dobre volje, ako nije, pokupi se i sama. Malac ce sad 6 godina, nikad ga nista oko nje ne uzrujava.
Meni je puno pomoglo kad sam nakon te prve godine prestala se zamarati s njom, razmisljati sto je rekla, po cijele dane vrtiti scenarije, maknuti se, maknuti se, maknuti. Neki susret reda radi, i nikad bez muza. Sto kaze, na jedno uho unutra, na drugo van.
Nemoj se toliko muciti. Moje mlade dijete ima 2,5, jako voli tu baku, a vidi ju bas tako rijetko, nekad ni 2x mjesecno. Ja sam se u pocetku zderala da mora vidjeti unuce ne znam koliko cesto, a i zivimo 10-15 min. pjeske, ali sam skuzila da se ona ni ne buni kad se to prorojedilo. Dovoljno joj je i toliko. Znala ih je ne vidjet i po 30 dana kad ude u neku fazu, i nikom nista. I probaj ju izbjegavat na samo bez mm-a.
Nemoj osjecati griznju savjesti. Po mojem iskustvu, tako bolesne osobe su sebi na prvom mjestu, vole oni unucad, ali kad su u losim fazama to sto nisu vidjeli unuce nije im neki huge issuse. Vidjet ce ga kad budu u prisitstvu roditelja. I nemoj se muciti s tim sto ne zelis ostaviti dijete na samo.
I probaj dakle sve skupa sto manje razmisljati o njoj i da ti sto manje utjece na svakodnevicu.
A odakle znas imam li ili nemam? Sigurno ti nisam duzna pokazati povijest bolesti clanova obitelji, rodbine, prijatelja i tako to.
Draga pokretačice teme,
ja sam imala situaciju gdje sam namjerno odvojila svoje dijete od te osobe iz obitelji jer sam smatrala da nije dobra i da ima loš utjecaj .
I nisam požalila.
Na prvom mjestu ti je dijete.
Naravno da treba misliti na dijete, ali ako se radi o roditelju supruga, nisu stvari uvijek tako jednostavne.
Jesu, ne pišem sve o kome se radilo , ipak sam ovdje ( na forumu )više od desetljeća pa sam se par puta opekla sa iznošenjem detalja.
Odlučiš, presječeš i idemo dalje .
U nekim stvarima nema kompromisa.
Ok, razumijem, ne mislim da moras pisati detalje.
I naravno da ovisi koliko je sporna psihicki bolesna osoba, moguce uzasna za boravak u istoj prostoriji s djetetom. Ali u braku je dvoje. I moj brak nije bio dobar kad sam pokusala sve kirurski odsjeci. Ona je ipak njegova mama. I on se nije znao nositi i s njenom bolescu i s mojim zahtjevima. Ja sam odustala. Naravno, ovisi o tezini psihicke bolesti. Ali kazem, osim bezobrazluka (koji je danas prema meni puno gori preko telefona nego uzivo) i tu i tamo nekog vikanja (ali ne pred djecom, zadnje je bilo kad je stariji bio beba), nema ekscesa s nama. Najvise ih trpi mm koji u nestretnom trenutku zavrsi sam kod nje. A ona u takvim trenucima ni ne pita za djecu.
Uglavnom, meni je zivot postao jednostavniji kad sam prestala braniti i zabranjivati, ionako se ti susreti svedu na par sati mjesecno. Ona npr. nekad ne dode na bozicni rucak ili na rodendan jer nece. Samo nazove da nece doci i poklopi slusalicu. I dode za 2 dana.
Kad sam ja prije par godina otvorila slicnu temu, pisala je jedna forumasica o svojoj mami, i kako njexina djeca reagiraju na baku. Ponavljam, ako nije rijec o uzasnom slucaju, djeca na neki svoj neopterecen nacin shendlaju situaciju s takvom osobom.
Slažem se! Djecu treba zaštiti od traumatičnih iskustava, ali sasvim nešto drugo je stvaranje prividnog svijeta/okruženja u kojem ne postoje bolesni najbliži rođaci.
Čitam ovu temu i kako imam u blizini suprotnu situaciju - unuče (punoljetno) sa dg manične depresije i djeda i baku u podmakloj dobi (80tak godina), pitam se treba li zapravo i njih zaštiti od manipulacija i ekscesa vlastitog potomka...
Lijepo si napisala, u mom slučaju se radilo o osobi bez dijagnoze .
No izrazito negativnoj.
Svekrva nije agresivna, osim u epizodi, za svog muza najvise, prema sinu se i u epizodi pravi kao druga osoba. Ali opet..i kad pije terapiju ima prisilne agresivne misli tako da je to jedan pokazatelj da terapija ne djeluje na nju u potpunosti.
Najradje bi da ovaj problem uopce ne postoji i da se mogu praviti kao da ona uopce ne postoji, ali tu je i to je mama mm koju on voli kakva god da je. Ipak je samo bolesna, jel tako? Zamisljam sebe da obolim i da me obitelj napusti. Ne mogu joj pomoc, ali ne mogu je ni ostaviti. A djete moram od nje definitivno udaljiti. Ne zelim bebu dovoditi u opasnost, ne zelim da joj djetinjstvo bude oznaceno psihickom bolescu, ali je ne zelim ni nauciti da treba ostaviti samog onog tko se ne uklapa u nasa ocekivanja kakav treba biti.
Bebu ne dajem vise nikome u ruke jer pokazuje nelagodu, a kad zeli ici nekome to sama i pokaze.
Razgovarala sam s njenim psihijatrom jos dok sam bila trudna, a ona u epizodi... I rekao mi je covjek da ne bi mogao garantirati ni za sebe u buducnosti, a kamo li za nekog svog pacjenta.
Zanima me samo..vi koji ste imali toliko problema da ste morali odsjeci sve kontakte...je li takva nemoguca situacija dosla odjednom ili se postepeno stanje pogorsavalo ili je pak bilo uzasno od samog pocetka?
Ona vec sad spominje kako ce se njih dvije cut i nalazit poslje skole(8mj mi beba ima)..pa..ulije mi strah u kosti ta pomisao.
Ja mislim da ti dobro ide. Stvarno.
Sto ce biti za 7-8-9 godina ...previse je to vremena za bilo kakve planove.
Nema to veze sa bolescu nego jednostavno sa zivotom. Zivi u trenutku.
Vrijeme ce pokazati.
Psihičkom bolesti su "označena" uglavnom djeca oboljelih jer prije ili kasnije se susretnu s informacijom da je šizofrenija nasljedna bolest, ovisi od koga to čuju neki ljudi znaju biti vrlo netaktični. Dok djeca imaju nekih 13 % šanse da obole, unuci imaju tek oko 5 %.
Trebaš znati da oni svašta kažu, ali ne moraš sve ozbiljno uzeti kao da će to i ostvariti. Njima se samo jako puno toga mota po glavi. Nešto kao da uključiš tv i šaltaš programe svakih dvije minute. Ako je agresivna na način da bi mogla fizički ozlijediti, i ako ima povijest takvih epizoda, onda se trebaš maknuti od nje pod svaku cijenu, jer to nekad može biti sekunda da je dobro, već u sljedećem trenutku fizički napad. Iako, pacijenti koji su opasni za druge, tako kažu, su rijetkost. Češće su opasni za sebe. Mama moje prijateljice je dvaput nasrnula na njenog oca nožem. Uglavnom je konstantno hospitalizirana, koliko sam razumjela.
Lijepo je što djetetu hoćeš usaditi etička načela, ali za nekim intenzivnim druženjima sada dok je ono malo i najranjivije stvarno nema potrebe.
A da, najradje bi sve isplanirala i da znam kako će sve ispast, a to je nemoguće. Mislim da cu za sada ostati na tome da se vidimo svakih mjesec, možda dva, na par sati i jednostavno vidjeti kako se situacija razvija.
Nakon svih iskustava koje sam pročitala, definitivno ću biti pod većim oprezom i svakako ću prije nego dode poslati muža da provjeri je li dobro. Mislim da će tako sve biti u redu, a beba se ne bi trebala nešto previše na ovaj način vezati. (Iako i dalje imam grižnju savjesti da biram odnose svome djetetu, ali valjda je samo stitim)
Sto se tice vezanja tu se ne trebas brinuti. To bebe vrlo dobro odrađuju same. Mi se nismo imali priliku često viđati pa bi svaki put bilo privikavanja ili plača ako je netko od baka ili deda bio tip koji bi odmah nahrupio a ne ostavio joj vremena da ga ona sama ponovno upozna.
Ovaj dio oko bolesti trebaš pratiti i ovisno o situaciji se ponašati. Naravno tu je sad i onaj dio da si ti zapravo stranac u toj bolesti, da je tvoj muž onaj koji zna reakcije svoje majke i sto neke stvari znače ili ne znače. No gledajući sebe i svoje prijateljice nekako u početku mama vodi glavnu riječ a time i beba to osjeća. Meni je bilo interesantno recimo vidjeti kad je moja imala manje od godinu dana a moja mama došla u posjetu odmah bi ju prihvatila za razliku od MMovih. Nekako je osjetila moju distanciranost. Kasnije se to izjednačilo i oni su sami gradili svoj odnos.
Posljednje uređivanje od larmama : 13.03.2016. at 22:52
X. Samo je pred tobom put i moraš nadoći na ovo... i kako tvoje dijete bude odrastalo, vidjet ćeš kako reagirava jer, ako na bolesnikovu bolest utječe i karakter, onda i na "primatelja agresije tj. tih ispada" utječe karakter, u smislu da se netko s tim lakše nosi, a neko teže. Moje je iskustvo slično Bubilovom u smislu reakcije djece, ali zapravo i to nikad ne znaš koliko je štete napravilo, jer u situaciji napada si tu zapravo kao u baražnoj vatri i puca adrenalin, ne vidiš di te metak okrznuo, ako zaboli i di te ranilo, kužiš tek poslije, kad prestane pucačina, onda se vide rane.
Nije realno da ćeš ful izolirati sebe i dijete jer žena ipak funkcionira koliko toliko (nije stalno po bolnicama) i ona je mama tvog muža. Ali, možeš se emotivno izolirati ne u smislu da ne suosjećaš s njom, ali da u smislu da vrtiš i analiziraš svaku njenu i da ti je to okosnica svakodnevice. I možeš donekle ograničiti kontakt na relativno sigurne uvjete - uvijek netko prisutan. A možeš se i dogovoriti da je uvijek prisutan i suprug. Stvar je da se vas dvoje dogovorite. Sretno!
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.03.2016. at 08:59
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom