 |
|||
Bluebella a kako to da si u prošloj trudnoći uzimala heparin samo do 15 tt, što u biti imaš od dijagnoze?
Ja sam se bola cijelu prošlu trudnoća a i ovu ću iako nemam neku jednoznačnu dijagnozu.
Mury nisam znala da imaš dvoje djece baš mi je drago zbog tebe
A koja je tvoja dijagnnoza Mali Mimi?
Uzimala sam heparin zbog hematoma i krvarenja, pa sam prestala s heparinom kad je stalo krvarenje.Mali Mimi prvotno napisa
Inace imam pai1 4g/5g pa i zbog toga
Isto PAI 4G/5G i povišena antitjela IGM
Sretno draga u ovoj trudnoci i cuvaj se.
Ja sebi ne mogu oprostiti sto nisam isla na hitnu kad sam osjetila bolove, dok sam sa M bila trudna za svaku sitnicu sam isla na pregled, nisam smjela toliko nosati malog, a opet bilo mi je tako tesko mu reci ne kad me pita da ga nosim.
Ne mogu se vratiti unazad, al si stalno predbacujem..
A znam kako je to... moj mali isto želi da ga nosim pogotovo kad se probudi, ali sad izbjegavam a on je tako tužan i neki dan je plakao baš dugo kad sam rekla da ga nemogu nositi (ima 17 kg i 3 god tako da je stvarno i težak) i ne bih znala jel to doista utječe ili ne utječe na trudnoću ali pokušavam se i ja paziti koliko mogu.
Jesi li bila kod nekog psihologa možda bi ti pomogao stvarno je teško to što si prošla...
Nisam isla psihologu, ok sam, uglavnom ni ne razmisljam o svemu, uz M mi je sve nekako lakse. On vise ni ne pita, ispocetka je stalno ljubio trbuh, kad sam mu objasnila da u trbuhu vise nema seke i da seka sad negdje drugdje spava, stalno je to ponavljao i pokazivao na trbuh. To mi je bilo preteško. Ovaj tjedan obavljam pretrage sto sam dobila za napraviti. Bas sam sad u labu na OGTT testu.
Dan kad sam izgubila bebu sam stalno nosila malog, doktoru, na vadjenje krvi, na bris grla, cijeli dan u pokretu i on meni u rukama. Dva kata sam se penjala s njim u rukama jer zgrada gdje je isao na bris grla nema lift, a on je samo htio spavati od temp. M ima 13kg, zato ti velim da se čuvaš sto vise mozes. Mi zene u uvijek mislimo da sve mozemo i da nam nije nista. Mene je moje skupo kostalo
Svratila sam nakon dugo vremena dati podršku svim mamama anđela
Bluebella sad sam pročitala što ti se desilo.Žao mi je, draga. Rijetko sam na forumu jer nemam više snage za toliko tuge, ali danas sam osjetila potrebu malo svratiti do mama anđela.... Nisi ništa kriva, vjeruj mi. I sama sam se puno puta pitala, ali odgovora nema. Meni je puno pomogao odlazak psihologu. Dobro bi se tamo isplakala, rekla na glas ono što me gušilo... Otišla sam svega nekoliko puta jer sam na kraju shvatila da mi nitko ne može pomoći ako se sama ne potrudim, ali svakako mi je pomoglo što sam potražila pomoć stručnjaka. Drži se i ljubi svog dečkića...
Hvala ti draga Nina... sjecam se tvoje price i tvog gubitka.
Kako si ti i kako mala srećica... zaboravila sam dali imas curicu ili decka?
Bluebella
Bluebella, imam curicu
http://www.index.hr/mame/clanak/dana...le/848326.aspx
Danas je Dan sjećanja na sve bebe-anđele.
Iako, meni je svaki dan, dan sjećanja. Prošlo je puno godina, ali još uvijek su rijetki dani da ne pomislim na nju, na ono što bi mogla raditi da je živa, na ono kakav bi bio moj život i život naše obitelji da je ona ostala s nama. Naravno da živim dalje, ali sjećanje ostaje.
15.10 je dan sjecanja na andjele
Ispricavam se, mislila sam da jucer 15.
Duplo, greskom .
Posljednje uređivanje od Beti3 : 18.10.2016. at 07:36
Svaki dan je dan sjecanja. Lipo si to rekla. Tocno je tako. Nema dana da se bar na trenutak ne sjetim,da se ne pitam gdje bi sada u ovom trenutku bili,sto bi radili da je bilo drugacije. Ali drugacije nije valjda ni moglo biti,ne ostaje nam drugo nego prihvatiti i nastaviti. Ali nikada ne zaboraviti
Kako ste drage moje? Ne stizem puno pisati, zatrpala sam se poslom, da mi vrijeme brze prode. Sta ima kod vas? Ne mogu vjerovat da ce za par mjeseci biti godina dana otkako se rodila moja djevojcica...vrijeme leti, a bol je ista. Ne prode dan da ne mislim na nju i da ne razmisljam o tome kako bi sad sve bilo drugacije...da je ovdje.
Kako mi vi provodite vrijeme? Ima li novih plusica?
Mi smo bili na jos jednom misljenju i preporuka je ipak heparin za slj trudnocu s obzirom na to da smo izgubili bebicu u 28 tjednu.
Mama kako si ti? Ima li novosti?
Carmina? Sta je s tvojim nalazima?
VIB?
Ostale cure?
Saljem zagrljaje svima i da sto prije dodete do dugica
Eto cure, kod mene plusić, taman na termin kad se trebala roditi mrvica☺
Idemo polako, dan po dan i nadamo se najboljem
Divne vijesti
Čestitam
Cestitke Zenii❤ svu srecu zelim.
Moji nalazi su taman gotovi i koliko ja mogu vidit sve u redu osim jedne stavke koja ni neznam koliko je znacajna. Bit ce sve ok
Zenii cestitam od srca....sve najbolje tebi i bebici...saljem zagrljaj
Drage moje cure...jucer smo odnijeli aranzman na grob nase djevojcice, a danas cemo ici zapaliti svijecu. Umjesto da se igram sa svojom kceri ja joj nosim cvijece na grob...kako tuzno...
Kako ste mi vi?
Saljem poljubce svim malim anđelima na nebu, vjerujem da je njima ljepse nego nama, da se igraju i smiju svaki dan i da ne znaju za tugu i bol...to me tjesi malo. Zapaliti cu svijecicu za sve njih.
Vama drage moje saljem veliki zagrljaj.
Sigurno im je ljepse nego nama. Ja u to nimalo ne sumnjam. Mm je prije par dana isao odnjeti cvijece bez mene. Kad sam dosla ugodno sam se iznenadila kako je on to lijepo poslozio. Uz to jos se netko sjetio naseg andela i upalio svijecu na grobu te stavio figuricu andela. Bas me razveselilo
Jutro! Pa gdje ste mi curke? Kako ste? Evo kod nas tmurno...kisa pada vec dva dana...pa smo odmah lose volje...
Sta ima kod vas? Vidim da se nitko ne javlja. Ives vas sve pozdravlja.
Saljem vam zagrljaj.
Umirila se nasa grupica. I dobro je da se ne širi novim članovima. Kod nas nista novo. Dani prolaze. Jos koji dan pa nasa prva godinaPuno pozdrava za Ives
Pusa svima.. mi smo trudni skoro 6 tjedana, sad kreće borba.. Čuvajte se sve, šaljem velike pozdrave
Auroraa cestitam....zelim sve najbolje tei i bebici...da ti cijela trudnoca prođe uredno...saljem zagrljaj
Auroraa cestitke. Sve najbolje da prođe. U mislima s tobom
Drage moje kako ste mi u ovo blagdansko vrijeme? Mi se borimo, u jernom trenutku placemo i jecamo od boli jer ona nije s nama, u drugom se uspijemo cak i nasmijati... Ovo bi nam bio prvi zajednicki bozic?
Kako ste mi vi? Nitko se bas ne javlja na temu...Carmina? VIB nema te dugo? Jesi dobro? Vrci se isto dugo nije javila?
Saljem vam jedan zagrljaj....a nasim anđelićima poljubac
hej Piksi
isto kao i ti, životarim iz dana u dan
sve više sam psihički mrtva, i živim i smijem se i poludim i plačem se, ali žar života se u meni ugasio
vidim samo probleme u životu, ništa lijepo
srećem ljude i neljude, ove druge likvidiram odmah iz svog života čim mi počnu s pričom "nije to ništa" i te fore
ima i onih koji su sretno dočekali rođenja svojih beba pa mi šalju slike, nazivaju me, a dok je meni dijete umrlo nije ih bilo ni blizu, tih isto više nema u mojem životu
ne znam da li se vi srećete s takvim ljudima oko sebe, meni to strašno teško pada, veselim se svakoj novoj bebi s kojom je sve u redu prošlo i da ne moraju proživjeti moj horor, ali ne volim tu bezobzirnost i krajnju bešćutnost da s time ideš trljati nos nekome poput mene koji je više mrtav nego živ
ništa me ne veseli u životu, i nije da je to sad emocija vezana za moju V., neka opća apatija i besmislenost
sad 26.12. je trebala imati 4 mjeseca i trebali smo joj kupovati prve poklone, umjesto toga sam držala obitelj na okupu te dane da se obitelj ne raspadne nakon mamine smrti
čekam kraj mojih dana na ovome svijetu
Čitam ja povremeno, ali sam u kaosu... evo čekam drugi mpo postupak za drugu bebu, prvi završio biokemijskom trudnoćom.
Da li je netko čuo što je sa Ives000, baš sam je se neki dan sjetila
Piksi i VIB..znam da nema riječi utjehe, ali nadam se da su pred vam sunčaniji dani i da će dani polako biti sve lakši...
Vrci sretno u postupku. I ja se pitam kako naša Ives, nadam se da će se netko uskoro javiti.
Auroraa, čestitke od srca, mi guramo 14 tj, polako, dan po dan..
Draga Vrci, sretno u postupku, drzim vam fige, da sto prije drzite bebicu u narucju. VIB znam da ti je tesko,uvijek ce nam one faliti, ali moramo se dalje boriti ako zelimo seku ili bracu. Jeste li poceli raditi na bebici?
Hvala Zenii...saljem zagrljaj.
Sto se tice nase drage Ives rekla mi je da vam javim da je rodila prosli ponedjeljak, hitnim carskim rezom. Malena curica je dobro, zasad je u inkubatoru dok malo jos ne ojaca ali je pravi borac...na mamu. Ives vas svih puno pozdravlja.
Super
Kako se približava datum rođenja i smrti moje curice, meni je sve gore. Tlak divlja, unatoč terapiji. I unatoč svjesnosti da su prošle godine, da se moram smiriri, da visoki tlak nikako ne paše mom tijelu, meni očito nema pomoći. I sinoć sam završila na hitnoj. Doktori su bili super, umirili me, popričali, rekli neka pijem kamilicu, da će mi pomoći. Da li riječi, da li kamilica, da li tableta
Tuga nije. Samo neka prođe taj 1.1. i bit ću bolje.
Ovaj forum mi je prava psihoterapija. Čim napišem, kao da mi malo kamena padne sa srca. Kamena koji nosim dugo, dugo i nikad neće nestati. Sreća da imam itekako posla sa ostalom djecom, manje vremena za razmišljanje.
Beti3
Draga Beti saljem veliki zagrljaj.
Drage moje, evo vec mjesec dana posjecujem forume i skupljam snagu da se obratim.Čitala sam da ima toliko roditelja koji prolaze isto što smo suprug i ja prošli u proteklih mjesec dana kad je agonija počela. Naime, saznala sam za trudnocu pocetkom jula, i tada sam vec bila pri ulazu u treci mjesec. Posto inace radim sa djecom predskolskog uzrasta, mojoj sreci nije bilo kraja. I danas kad se prisjetim jos uvijek ne mogu da vjerujem da sam imala takvu trudnocu, kao sto kazu "za pozeljeti" (bez povracanja i ostalih popratnih tjeskoba koje zadese mnoge zene). Mnogo sam se kretala, radila, putovala...sve je teklo kako treba. Nekoliko dana prije ulaska u 9 mjesec bila sam kod ginekologa (isla sam privatno, pa me nije iznenadilo kada mi je dao uputnicu da se javim u bolnicu kako bi znala koji ce se ginekolog brinuti za mene jer sam vec bila pri kraju trudnoce i sve je bilo moguce). Jedino sto mi je promaklo je da mi je napisao da sljedeci ginekolog treba obratiti paznju na otkucaje srca. Nisam na to ni obratila paznju (nazalost)tako da sam bila u šoku kad sam se pojavila u bolnici, i ginekolog je htio da me pregleda. Kada je poceo snimati na ultrazvuku odmah je promijenio izraz na licu.Osjetila sam da nesto nije ok, pogotovo kada je rekao da trebam hitno na carski rez jer je bebino srce slabo i poceo mi nabrajati milion anomalija, i ako budemo cekali da ce beba umrijeti i sl... naravno bila sam u šoku ali sam rekla da odmah obavi sve sto treba...nisam mogla vjerovati da se meni to desava.Odmah sam javila suprugu i mami koji su me cekali u holu i pošla za sestrom koja me je odvela u salu. Nakon toga su me uspavali...probudila sam se jecajuci i dozivajuci moju bebu. Nisam mogla vjerovati da mi se to desava. Sestra koja je bila dezurna da me umiri rekla je da je beba izvadjena i da je plakala (sto mi je dalo nadu, ziva je)...medjutim tada je pocela agonija.Nisam mogla da je vidim jer su je smjestili na pedijatriju na posmatranje (inkubator, aparati za disanje i sl)...nisam ni imala mobitel jer sam bila na intenzivnoj.Tek sutradan kada sam premjestena na sprat mogla sam primiti posjetu kroz staklo (suprug i roditelji su dosli). Suprug je obilazio bebu, pokusavao me je utjesiti, ali polako i pripremiti da situacija nije bas najpozitivnija.Ja sam se ipak nadala, hvatala se za zadnji atom nade da se nasa bebica bori i da ce se izboriti. Ipak kako sam saznavala sve vise informacija o njenoj dijagnozi pocela sam polako gubiti nadu. U utorak ujutro imala sam los predosjecaj, i to se i ostvarilo(majcin instinkt zaista postoji). Sestra je dosla po mene da me odvede kod pedijatrice koja je dosla da me vidi. Sve mi je bilo jasno, ali jos uvijek nisam mogla da vjerujem. Pedijatrica je popricala sa mnom, iznijela mi je svu dijagnozu i rekla da moja bebica nije vise mogla izdrzati.Borila se dva dana, ali je bila malesna i nije imala snage...Sutra je mjesec dana kako je otisla medju Andjele...Teska mi je i pomisao na sta dalje???...ali valjda je tako moralo biti i sudbina nam je takva. Ni sama ne znam da li cu pomisliti na drugu trudnocu a da me ne uhvati strah sta i kako...i kad je najurednija trudnoca, covjek nikad ne zna. Ne mogu nikoga kriviti, niti to trazim...samo se pokusavam pomiriti sa tim da je to od Boga i nadati se da cu imati snage da naucim zivjeti sa tim...naš Andjelo nam je dao 8 mjeseci srece, zaista sam uzivala u trudnoci, i hvala joj na tome <3 <3 veliki pozdrav za mame Andjela <3
Draga Malenna30, zao mi je zbog vaseg malog andjela, tuge i boli koju sad prolazite. Nisi sama, tu nas ima, nazalost, dosta sa slicnim pricama, u ovim trenucima posebno suosjecamo s tobom.
Kad sam ovdje dosla, ove drage zene dale su mi nekako najjasnije poruke, koje u bunilu tuge i naletima jada, beskrajno znace. I sad, s odmakom od godinu i pol, zaista se slazem da nas vrijeme nauci zivjeti s tom boli, ali ona ostaje. Pa ti isto tako pisem: pisi, pitaj,placi, vidi, stogod od cega mislis da bi ti bilo lakse...
Veliki zagrljaj ti saljem!
Malenna30 jako mi je zao. Nitko ne moze razumjeti tko nije prosao isto i upravo zato mi je jedino pomoglo pisati ovdje. Gdje svi razumiju sto sam osjecala jer su i oni prezivjeli isto. Tuga je prevelika ali opet ces se jednom iskreno smijati i zivjeti zivot. Nekako covjek nauci zivjeti s tim. Mora. Moramo radi njih,da nas od gore gledaju sretne. Ako ista trebas uvijek je netko tu za vas. Drzite se
Draga malenna zao mi je, velik je to gubitak...pisi nam slobodno i izjadaj se jer sam sigurna da ce ti biti lakse, a ovdje te svi razumiju i mozes pisati sto god zelis i biti tuzna i ljuta koliko god zelis. Ne mozemo te puno utjesiti, ali te mozemo slusati. Saljem ti zagrljaj
Draga Carmina kako si mi ti? Nije te dugo bilo. Saljem zagrljaj i tebi
Olla Piksi. Evo tu sam. Popratim sto ima na forumu nekad ni ne pisem. Nema se puno vise ni za reci. Naucili smo zivjeti ovaj novi zivot. Vratili se u neku kolotecinu. Posao,obitelj i dani prolaze. Nazalost par mjeseci se vec borimo sa teskom bolesti u obitelji,pa je to trenutno na prvom mjestu mojih briga. Hvala Bogu pa su djeca ziva i zdrava i sve nas drze snaznima. Kako si ti? Kako nase ostale mame andela? Puno zagrljaja svima
Draga Carmina bas mi je zao, nadam se da ce sve zavrsiti dobro, drzite se.
Ja sam ti ok, radim pa me barem to malo zabavi. Grlim sve mame i nadam se da cemo se i mi uskoro javiti s nekim lijepim vijestima.
drage moje. evo konacno sam se i ja odlucila javiti. prva trudnoca mised. druga trudnoca odjednom u noci u 22tj trudovi. hitno prebacena u petrovu. zdurali do 26tj al sam prokrvarila odjednom i hitan porod...moj je Lav nakon 6h zatvorio okice zauvijek. nakon toga napravili sve moguce nalaze i ustanovilo se da imam trombofiliju. prije 3 tj sam postala mama jos jednom andelu. znaci izgubila sam i trecu trudnocu. sve je bilo uredu. vodili mi trudnocu od pocetka u petrovoj i to dr. skrablin. uzimala heparinsku terapiju za trombofiliju. pikala sam se od samog pocetka s clexanom. u 12 tj su ustanovili da sam otvorena za jedan prst. kao nista strasno. u 16tj i dalje bila otvorena za prst i sve uredu netreba serklaz jer druge doguraju tak do poroda. ok slusam najbolju doktoricu necu se svaditi. 19 tj...samo i dalje strogo mirovanje kao i do sad. u 21tj u noci pocela drama. osjetila sam da je trbuh tvrd i nakon pola sata skuzila da su to ne lazni neg pravi trudovi. dosla u bolnicu pitala dal stignem do petrove. dobivam odg: gospodicna vodenjak vam je na izlazu...sve je gotovo pa vani...dalje znate. drip i opet porod.... phd je napravljen i sve je bilo u redu. znaci po tome trebali su me ipak zasiti? uzas uzas i uzas. deset puta mi je groznije kad znam da nije bilo nikakvih anomalija i da je sve u redu i da me trebalo samo zasiti? a oni su se vodili po drugim trudnicama. a imali su moju povjest od prije. sjecam se rijeci svog ginekologa koji je morao bit upucen u moju trudnocu iako sam je vodila u petrovoj (iz varazdina sam ) , mala nadam se da znaju sta rade s tobom. ja bi napravil serklaz bez obzira bila ti otvorena ili ne... i eto sad sebe krivim kaj nisam u petrovoj vise urgirala za to... bjesna sam na sve i na njih i na sebe i na sve... bol je uzasna, ovaj put me to toliko sve psihicki pogodilo da se osjecam uzasno slabom. kad najboljoj prijateljici opisem kak se osjecam ona meni nakon 3 tj i nakon 3 izgubljene trudnoce i prodena dva poroda kaze: dosta je bilo toga netrebaju mi ljudi koji zrace negativom. il jos gljuplji komentar... sljedeci put bude cura pa bude izdrzala sve do kraja. samo zato jer su sad bila dva deckica..onak slusam i ne vjerujem... muz mi je velika podrska al...izgubljena sam kad ga nema... kad radi doslovno sam u stanju bit u jednoj pozi i ne radit nista...gotovo 8h... jer ocito svoje prijateljice zamaram time...jadna sam..tuzna...izgubljena... slomljena... sorri drage na dugom postu
omen-women zao mi je. Nemas sta kriviti sebe,ali sve smo to prosle i valjda je to prirodno da mislimo da smo mogle necim sprijeciti sto se dogodilo. Znas koliko si zeljela tu bebu i za nista nisi kriva.
Za "prijateljicu" nemam rijeci. Ako vec ne treba "negativne" ljude (koji su se oprostili od jos jednog svog djeteta) nije ti nikako to trebala tako reci, ne opterecuj se jos i takvim ljudima iako ona nikako ne moze znati kako se ti osjecas. Cini mi se da neki ljudi ne dozivljavaju bebu dok se ona ne rodi(u terminu) i pozivi toliko da se stignemo s njom povezati,sta god to znacilo. Jednostavno neki ljudi ne shvaćaju i tek bi mogli ako i sami nedaj Boze dozive. Budite ti i tvoj muz jedno uz drugo. Drugi su nevazni,a ako se nade jos netko spreman da vam pruzi podrsku smatraj to blagoslovom. Takvi su rijetki u zivotu,ali ovdje na forumu nisu. Tu je uvijek netko tko je prosao isto,tko zna svaki osjećaj koji ti prolazis i tko je spreman pomoći ili samo "saslusati" sto imas za reci.
Nadam se da ce jednog dana beba stici i u vase ruke,da ce se tri prekrasna andela koja imate da vas cuvaju i kojima ce te poklanjati svoje osmjehe umjesto suza ❤
Draga oman-woman, zao mi je zbog svega sto si prosla! Nijedan post nije predug, pisi sve sto ti je na srcu, ima nas ovdje, nazalost, puno i razumijemo kako ti je. Bit ces i tuzna i ljuta i slobodno placi, vici i dozvoli si vise nego ikad ako osjetis da ti je lakse tada.
Okolina je cesto vrlo okrutna, a komentari, ponekad i u najboljoj namjeri, preteski i neprimjereni. Ne razumije netko tko u tim cipelama hodao nije, a vrlo se rijetko o tome otvoreno prica. Okruzi se, koliko mozes, ljudima koji ti u ovom trenu odgovaraju, dok ne budes spremna za nesto drugo, dalje.
Tvoji maleni te gledaju i cuvaju, ja volim tako za svoje vjerovati... negdje su gdje im je lijepo.
Drzi se, mi smo ovdje za tebe uvijek i za sve. Ne odustaj od svojih snova. [emoji304]
Zagrljaj veliki saljem... [emoji173]
Draga omen-woman zao mi je sto si to morala prozivjeti, i to dva puta. Na ovom forumu te svi razumijemo i slobodno nam pisi sve sto ti je na umu, vjeruj mi bit ce ti lakse, barem je meni bilo. Meni su ove divne zene puno pomogle, bilo mi je lakse ovdje pisati sve sto osjecam.
Sto se tice prijatelja nemoj se uopce time zamarati. Udalji se od osoba koje te ne razumiju jer ti u ovim trenucima to nije potrebno. Pronađi utjehu u svom suprugu a ako te jos netko zeli saslusati onda je dobrodosao. Ljudi ne shvacaju kako se osjecas i ne znaju kakav je osjecaj izgubiti najdraze bice na svijetu. I bolje je da ne znaju.
Pisi nam slobodno, tu smo za tebe. Saljem zagrljaj
hvala vam zene puno. zato sam se i javila jer jedino ko me razumije ste vi. nemogu vise poslusat bude drugi put.. nemogu to nakon 3 puta. ludim dok mi neko kaze bude sljedeci put il bude bolje... nemogu. muz mi je velika potpora i slusa me ali nekako nije mi to to. trebala sam s 1.2 ici raditi. radim u kaficu. pritisak od sefa nakon 3 tj i pita me dali sam spremna... onak frajeru ne nisam spremna, nisam spremna da me svaki drugi pita zar opet? a kaj je bilo? nemogu vise ni o tome pricati a i zasto bi pricala. dobila sam bolovanje na temelju stresa a meni poslodavac kaze ako je na teret hzzo onda u redu a ako je na teret mene onda nebude dobro. gledam slusam i ne vjerujem. nema ni toliko ljudskosti da mi kaze zao mi je,nego kad se vracas? pa zar stvarno zelis da se vratim i ljude gadam salicama jer nemogu, fizicki mogu,al psihicki nisam spremna. i onda jos od gostiju cujem kak se sprda s mene i moje trudnoce i kak uvijek dodem na pola i dalje nikud nikam. i kak da covijek ide raditi onda u takvo okruzenje... nikak... htjela bi cuti osim trombofilije,bubrega,jetra,stitnjace i onih ostalih normalnih nalaza dali ima nesto vise sto se radile? provjeravale? nije da razmisljam o trudnoci al jednog dana kad skupim hrabrosti da kazem ginekologu sta bi jos htijela provjeriti. kaze moj ginic da je svaka pomoc i sve kaj nadem na netu i zelim provjeriti da cemo napraviti da je najmanji problem.. pa ako koja ima kakva iskustva plis pisite
omen-women ja nisam ništa posebno provjeravala. Samo sam uvijek imala nadu da ću imati bebu. Moja bilanca: 7 trudnoća, 4 poroda, 3 djece. Da mi je bilo lako, o, nije, bilo je grozno. Bilo je užasno, tuga, bol, bijes na svih, ljubomora na svaku trudnicu, neshvaćanje kako okolina ne shvaća. Godine i godine.
Nemoj odustati, ako ikako možeš. Idući put miruj ako treba cijelo vrijeme trudnoće u bolnici, nađi liječnika kojem vjeruješ, i vjeruj u sebe.
A što se tiče povratka na posao, znam da nije lako, no pokušaj ne odgovarati na pitanja o trudnoći, ne obaziri se na zle ili radoznale ljude. Samo izbjegavaj, ako možeš. Ovu tvoju "prijateljicu" uopće neću komentirati, nevjerojatno bešćutno. No, moram ti reći da ljudi ne vole kad im pričaš o gubitku djeteta. Kad zadovolje znatiželju, više im ta tema nije draga, možda zato što ne znaju kako reagirati, a možda jer im je neugodno. Svi su sretni kada se "to zaboravi". Kao da bi mama mogla zaboraviti!
Draga omen-woman, sto se tice nalaza zapravo ne znam sta bi ti preporucila da napravis. Ja sam radila testove na trombofiliju jer nam je beba umrla zbog tromboze posteljice, ali ti si to vec radila i bila si pod terapijom. Pricaj sa svoiim ginekologom o tome. Mozes raditi kariogram za sebe i supruga, ali kod tebe je problem bio (ako sam dobro shvatila) to sto si se prerano pocela otvarati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom