Koke moje, malo sam svratila, malo vas se sjetila.

Žao mi novih mama anđela, sve se nadam tih priča neće biti više, znanost ide naprijed, ali čini mi se još smo uvijek nemoćni po pitanju toga.

Mi smo dobro i veselo, sin me liječi, sve manje se plačem, ali kao i sve vi uvijek se pitam gdje je i što sad radi i da li se boji da sam zaboravila na nju.

Ponori i mrakovi zamijenili su strahovi za sina i općenito za situaciju oko nas.

Sretan vam Uskrs, nadam se da nam slijedi bolji svijet.