Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 5

[Malenna30]

Drage moje, evo vec mjesec dana posjecujem forume i skupljam snagu da se obratim.Čitala sam da ima toliko roditelja koji prolaze isto što smo suprug i ja prošli u proteklih mjesec dana kad je agonija počela. Naime, saznala sam za trudnocu pocetkom jula, i tada sam vec bila pri ulazu u treci mjesec. Posto inace radim sa djecom predskolskog uzrasta, mojoj sreci nije bilo kraja. I danas kad se prisjetim jos uvijek ne mogu da vjerujem da sam imala takvu trudnocu, kao sto kazu "za pozeljeti" (bez povracanja i ostalih popratnih tjeskoba koje zadese mnoge zene). Mnogo sam se kretala, radila, putovala...sve je teklo kako treba. Nekoliko dana prije ulaska u 9 mjesec bila sam kod ginekologa (isla sam privatno, pa me nije iznenadilo kada mi je dao uputnicu da se javim u bolnicu kako bi znala koji ce se ginekolog brinuti za mene jer sam vec bila pri kraju trudnoce i sve je bilo moguce). Jedino sto mi je promaklo je da mi je napisao da sljedeci ginekolog treba obratiti paznju na otkucaje srca. Nisam na to ni obratila paznju (nazalost) tako da sam bila u šoku kad sam se pojavila u bolnici, i ginekolog je htio da me pregleda. Kada je poceo snimati na ultrazvuku odmah je promijenio izraz na licu.Osjetila sam da nesto nije ok, pogotovo kada je rekao da trebam hitno na carski rez jer je bebino srce slabo i poceo mi nabrajati milion anomalija, i ako budemo cekali da ce beba umrijeti i sl... naravno bila sam u šoku ali sam rekla da odmah obavi sve sto treba...nisam mogla vjerovati da se meni to desava.Odmah sam javila suprugu i mami koji su me cekali u holu i pošla za sestrom koja me je odvela u salu. Nakon toga su me uspavali...probudila sam se jecajuci i dozivajuci moju bebu. Nisam mogla vjerovati da mi se to desava. Sestra koja je bila dezurna da me umiri rekla je da je beba izvadjena i da je plakala (sto mi je dalo nadu, ziva je)...medjutim tada je pocela agonija.Nisam mogla da je vidim jer su je smjestili na pedijatriju na posmatranje (inkubator, aparati za disanje i sl)...nisam ni imala mobitel jer sam bila na intenzivnoj.Tek sutradan kada sam premjestena na sprat mogla sam primiti posjetu kroz staklo (suprug i roditelji su dosli). Suprug je obilazio bebu, pokusavao me je utjesiti, ali polako i pripremiti da situacija nije bas najpozitivnija.Ja sam se ipak nadala, hvatala se za zadnji atom nade da se nasa bebica bori i da ce se izboriti. Ipak kako sam saznavala sve vise informacija o njenoj dijagnozi pocela sam polako gubiti nadu. U utorak ujutro imala sam los predosjecaj, i to se i ostvarilo(majcin instinkt zaista postoji). Sestra je dosla po mene da me odvede kod pedijatrice koja je dosla da me vidi. Sve mi je bilo jasno, ali jos uvijek nisam mogla da vjerujem. Pedijatrica je popricala sa mnom, iznijela mi je svu dijagnozu i rekla da moja bebica nije vise mogla izdrzati.Borila se dva dana, ali je bila malesna i nije imala snage...Sutra je mjesec dana kako je otisla medju Andjele...Teska mi je i pomisao na sta dalje???...ali valjda je tako moralo biti i sudbina nam je takva. Ni sama ne znam da li cu pomisliti na drugu trudnocu a da me ne uhvati strah sta i kako...i kad je najurednija trudnoca, covjek nikad ne zna. Ne mogu nikoga kriviti, niti to trazim...samo se pokusavam pomiriti sa tim da je to od Boga i nadati se da cu imati snage da naucim zivjeti sa tim...naš Andjelo nam je dao 8 mjeseci srece, zaista sam uzivala u trudnoci, i hvala joj na tome <3 <3 veliki pozdrav za mame Andjela <3

[ddd3146]

ovo je bila moja prva i zadnja trudnoca. nakon dugo pokusavanja i cekanja 24.8.2019. test je napokon pokaza +. sreca je bila neopisiva. nakon 6+1 dobili smo i otkucaje srca, iako se nije cinilo tako vrijeme je brzo prolazilo, prvo tromjesecje je proletjelo a mi smo postajali sve veci i jaci. sa 4 i pol mjeseca u sebi sam imala pravog malog akrobata koji se ritao lupao okretao, na svakom pregledu je sve bilo u redu otkucaji srca jaki i uredni. napunili smo 5 mjeseci i mislili smo da smo se izvukli iz kriznog razdoblja i da se mozemo opustiti. dosli su blagdani, obitelj na okupu tri trudnice u obitelji sve tri mjesec dana razlike za porod. sretna obitelj na okupu mislili smo da se nista lose ne moze dogoditi. 2.1.2020. oko 3 ujutro probudilo me lagano probadanje u trbuhu, kada sam ustala iz kreveta osjetila sam da nesto naglo izlazi van iz mene nisam napravila ni koraka a stajala sam u lokvi krvi...strah, bol, zanijemila sam. javila sam se svom ginekologu i prevezena sam hitno u Petrovu bolnicu. bila sam trudna 23 tjedna, nakon pregleda rekli su da sam otvorena 3,5 cm i da se vodenjak vidi. srce mi je stalo nisam disala nisam znala sto mi govore sto rade..svijet je zanijemio. bila sam na strogom mirovanju nisam smjela iz kreveta ja i moja mala cura izdrzale smo tako mirujuci 4 dana. 6.1.2020. nakon dorucka osjetila sam kao da je netko probusio balon i ogroman nalet vode, vodenjak je pukao...prevezena sam hitno u radaonu i gdje su krenule debate carski rez ili prirodan porod. izabrali su prirodan porod. u 9:45 ujutro rodila sam curicu tesku 600 g. njen plac kad sam ju rodila je bilo sve sto sam htjela cuti. plakala je prvi znak da je dobro da ce biti u redu. dali su mi da je vidim na tren plakala je i bila isti tata i bila je tako sitna i mala..odnjeli su je od mene a ja sam uspavana u sali da saniraju jako krvarenje. nakon dva sata kada sam se probudila i kada su me smjestili u sobu, decko je dosao do mene i nije trebao govoriti nista sve sam vidjela na njemu. moja mala cura nije vise plakala utihnula je.. izgubili smo borbu. srecu je zamjenila bol, tuga i sutnja. skoro dva mjeseca su prosla od svega toga a ja i dalje ne znam i nemam nacina da se nosim sa tim..potonula sam i ne vidim izlaza

[Ives000]

ovo je bila moja prva i zadnja trudnoca. nakon dugo pokusavanja i cekanja 24.8.2019. test je napokon pokaza +. sreca je bila neopisiva. nakon 6+1 dobili smo i otkucaje srca, iako se nije cinilo tako vrijeme je brzo prolazilo, prvo tromjesecje je proletjelo a mi smo postajali sve veci i jaci. sa 4 i pol mjeseca u sebi sam imala pravog malog akrobata koji se ritao lupao okretao, na svakom pregledu je sve bilo u redu otkucaji srca jaki i uredni. napunili smo 5 mjeseci i mislili smo da smo se izvukli iz kriznog razdoblja i da se mozemo opustiti. dosli su blagdani, obitelj na okupu tri trudnice u obitelji sve tri mjesec dana razlike za porod. sretna obitelj na okupu mislili smo da se nista lose ne moze dogoditi. 2.1.2020. oko 3 ujutro probudilo me lagano probadanje u trbuhu, kada sam ustala iz kreveta osjetila sam da nesto naglo izlazi van iz mene nisam napravila ni koraka a stajala sam u lokvi krvi...strah, bol, zanijemila sam. javila sam se svom ginekologu i prevezena sam hitno u Petrovu bolnicu. bila sam trudna 23 tjedna, nakon pregleda rekli su da sam otvorena 3,5 cm i da se vodenjak vidi. srce mi je stalo nisam disala nisam znala sto mi govore sto rade..svijet je zanijemio. bila sam na strogom mirovanju nisam smjela iz kreveta ja i moja mala cura izdrzale smo tako mirujuci 4 dana. 6.1.2020. nakon dorucka osjetila sam kao da je netko probusio balon i ogroman nalet vode, vodenjak je pukao...prevezena sam hitno u radaonu i gdje su krenule debate carski rez ili prirodan porod. izabrali su prirodan porod. u 9:45 ujutro rodila sam curicu tesku 600 g. njen plac kad sam ju rodila je bilo sve sto sam htjela cuti. plakala je prvi znak da je dobro da ce biti u redu. dali su mi da je vidim na tren plakala je i bila isti tata i bila je tako sitna i mala..odnjeli su je od mene a ja sam uspavana u sali da saniraju jako krvarenje. nakon dva sata kada sam se probudila i kada su me smjestili u sobu, decko je dosao do mene i nije trebao govoriti nista sve sam vidjela na njemu. moja mala cura nije vise plakala utihnula je.. izgubili smo borbu. srecu je zamjenila bol, tuga i sutnja. skoro dva mjeseca su prosla od svega toga a ja i dalje ne znam i nemam nacina da se nosim sa tim..potonula sam i ne vidim izlaza

O Boze, tuge!
Nemam rijeci utjehe jer jako dobro znam da nema te rijeci koja bi mogla umanjiti tvoju bol. Jako mi je zao zbog svega sto si prosla.
Slazem se sa Beti! daj si vremena. Ja sam izgubila svoju curicu prije 4 godine pa se jos uvijek na momente borim za zrak!
I jos se nekada pitam da li se to sve stvarno dogodilo, jos je tako nestvarno.

Danas je bas dan kad me sve uzasno opet vraca, i boli.
Jedina je razlika izmedju 'onda' i sada sto sam naucila zivjeti s tom boli.. ali boli i boljet ce. I dok sam ziva nedostajat ce to maleno srce koje je kuckalo ispod mog.


Meni je puno pomoglo pisanje, svoje misli sam djelila ovdje s mamama, sto sama u osobni dnevnik. Morala sam negdje izbaciti sve emocije koje su se skupljale. A mame koje su na zalost prosle isto sto i ja sama, najbolje su me razumjele. Tu smo. Pisi..
Suprug mi je najvise pomogao da se naucim nositi s gubitkom.
Nadam se da cete skupa prezivjeti ove teske trenutke i dane koji se nalaze pred vama.

[VIB]

Koke moje, malo sam svratila, malo vas se sjetila.

Žao mi novih mama anđela, sve se nadam tih priča neće biti više, znanost ide naprijed, ali čini mi se još smo uvijek nemoćni po pitanju toga.

Mi smo dobro i veselo, sin me liječi, sve manje se plačem, ali kao i sve vi uvijek se pitam gdje je i što sad radi i da li se boji da sam zaboravila na nju.

Ponori i mrakovi zamijenili su strahovi za sina i općenito za situaciju oko nas.

Sretan vam Uskrs, nadam se da nam slijedi bolji svijet.

[Ives000]

Mi smo dobro i veselo, sin me liječi, sve manje se plačem..

Draga VIB! saljem ti ogromni zagrljaj!
Neopisivo sam sretna kada citam kako uzivas u majcinstvu.


Puno toga sam prosla, ali nista me nije moglo pripremiti na ovaj
Roller coaster u koji smo uskocila od onog trenutka kada sam ponovo popisala pozitivan test!



Kada sam izgubila svoju curicu.. znala sam da ne smijemo dugo cekati jer svakim danom strah je radio svoje. I jos sad se pitam, kako sam to sve uopce izdrzala. Jer ova trudnoca nakon gubitka prve je bilo sve samo ne uzivanje! Da ne govorim da mi se dan zaceca usko poklapao sa prvim. I svaki mj. trudnoce me podsjecao na prvu trudnocu i kako mi je tada bilo.
Trudila sam se ostati pribrana koliko god sam mogla.
Poklapale su se situacije u dan..sa 16tt su mi stavili prev.serklazu, dobila trudove nakon toga.. zavrsila na tokolizi.. smirilo se sve a onda se blizio 22tt , u meni je kolao strah kakav ja se nadam da necu vise nikada osjetiti. U 24tt dobila sam opet trudove, zavrsila na tokolizi i tako do 28tt.. s 30 tt prokrvarila i zavrsila u bolnici... u 31tt rodila svoju dugicu.

40 dana proveli s malenom na intenzivnoj na odjelu za nedonoscad gdje su mi svaki dan govorili da ona moze umrijeti.
Gdje sam svaki dan gledala kako druge bebe umiru i slomljene roditelje koji su se slamali pred nasim ocima. Svaki dan sam se pitala sto ce biti s nama


... evo s odmakom od 3 godine od drugog poroda.. ja jos imam nocne more, jos sanjam doktore, jos imam napad panike i anksioznosti i ne znam da li ce to ikada prestati.
Nekako funkcioniram preko dana, ali noci me rastave.
Ako i uspijem zaspati, snovi me toliko izmuce da se probudim psihicki rastresena i umornija nego sto sam bila. No nedam se.
Ne zelim i ne smijem.

Imam maleno cudo koje me svaki dan dize, koje mi govori koliko sam sretna, kad me zagrli onim malim rucicama i kad mi kaze " mama ja tebe jako volim" moje srce zacijeljuje, osjetim to! Ona je najlijepsi dar od Boga . A mislila sam da vise nikada necu biti sretna, da je moj zivot izgubljen. A odjednom je sve je opet postalo smisleno . Je da sam prosla kroz trnje da bi danas imala sve sto imam. Ali prvo sto sam rekla kada su mi je nakon 17.dana dali u ruke je bilo : "Vrijedila je svake suze!"

Zelim poruciti svim mamama, pogotovo onim mamama koje ne pisu na temi, a koje se nose sa svojim gubitcima same..
Kolilo god danas izgledalo lose.. koliko god prosle traume i strahova. Nesto u nama je jace. Ljubav za zivotom, zelja za majcinstvom, to je ono sto nas drzi i pokrece.
Nesto sam i naucila iz svega. A to je da
kada nesto dovoljno zelis, cijeli svemir se uroti da to i dobijes.
Ja sam zivi primjer da je to tako! I od srca zelim svim majkama da osjete kako je to kada je svemir na njihovoj strani! Grlim vas sve.

Zelim svima sretan i Blagoslovljen Uskrs!
A nasim malenim andjelima šaljem veliki cmok na nebo!

H. Ljubavi mamina - volim te!

[VIB]

ovo je bila moja prva i zadnja trudnoca. nakon dugo pokusavanja i cekanja 24.8.2019. test je napokon pokaza +. sreca je bila neopisiva. nakon 6+1 dobili smo i otkucaje srca, iako se nije cinilo tako vrijeme je brzo prolazilo, prvo tromjesecje je proletjelo a mi smo postajali sve veci i jaci. sa 4 i pol mjeseca u sebi sam imala pravog malog akrobata koji se ritao lupao okretao, na svakom pregledu je sve bilo u redu otkucaji srca jaki i uredni. napunili smo 5 mjeseci i mislili smo da smo se izvukli iz kriznog razdoblja i da se mozemo opustiti. dosli su blagdani, obitelj na okupu tri trudnice u obitelji sve tri mjesec dana razlike za porod. sretna obitelj na okupu mislili smo da se nista lose ne moze dogoditi. 2.1.2020. oko 3 ujutro probudilo me lagano probadanje u trbuhu, kada sam ustala iz kreveta osjetila sam da nesto naglo izlazi van iz mene nisam napravila ni koraka a stajala sam u lokvi krvi...strah, bol, zanijemila sam. javila sam se svom ginekologu i prevezena sam hitno u Petrovu bolnicu. bila sam trudna 23 tjedna, nakon pregleda rekli su da sam otvorena 3,5 cm i da se vodenjak vidi. srce mi je stalo nisam disala nisam znala sto mi govore sto rade..svijet je zanijemio. bila sam na strogom mirovanju nisam smjela iz kreveta ja i moja mala cura izdrzale smo tako mirujuci 4 dana. 6.1.2020. nakon dorucka osjetila sam kao da je netko probusio balon i ogroman nalet vode, vodenjak je pukao...prevezena sam hitno u radaonu i gdje su krenule debate carski rez ili prirodan porod. izabrali su prirodan porod. u 9:45 ujutro rodila sam curicu tesku 600 g. njen plac kad sam ju rodila je bilo sve sto sam htjela cuti. plakala je prvi znak da je dobro da ce biti u redu. dali su mi da je vidim na tren plakala je i bila isti tata i bila je tako sitna i mala..odnjeli su je od mene a ja sam uspavana u sali da saniraju jako krvarenje. nakon dva sata kada sam se probudila i kada su me smjestili u sobu, decko je dosao do mene i nije trebao govoriti nista sve sam vidjela na njemu. moja mala cura nije vise plakala utihnula je.. izgubili smo borbu. srecu je zamjenila bol, tuga i sutnja. skoro dva mjeseca su prosla od svega toga a ja i dalje ne znam i nemam nacina da se nosim sa tim..potonula sam i ne vidim izlaza

Draga ddd,

Mogla bih ti sad reći preživjet ćeš i vrijeme će nekako ići dalje.
Točno znam svaku tvoju misao u glavi, bijes, srce te doslovno boli, ne možeš disati, svako jutro se probudiš i želiš umrijeti, želiš se ubiti, mrziš sve i svakog, mrziš cijeli svijet.
Prošla sam isto što i ti. Za kojih tjedan dana biti će 4 godine kako se moja kćer mrtva rodila. Isto kao i ti, probudila se u krvi, zvala hitnu koju sam čekala 45 minuta, strogo mirovala u bolnici par dana, idem na UZV prije nego što me otpuste, a ona na slici mrtva leži u mojem trbuhu. Dijete koje smo čekali pa skoro desetljeće, da ne pričam o postupcima, normalnom pokušavanju.
Dugo dugo vremena ti ništa neće imati smisla, čak ni dečko. Nitko ne može razumjeti majku koja ostane bez djeteta osim nas majki koje smo ostale bez djeteta.
Miruj i izoliraj se koliko možeš. Radi što god te volja, sjedi cijeli dan na jednom mjestu, gledaj u istu točku.
2 mjeseca je kao da se to danas desilo.
U jednom trenutku žar života će odjednom opet zatinjati u tebi. Ali do tada je dugi put.
Kad prođe ova zaraza izbjegavaj velike dućane, u tome prednjači Ikea, jer u njima će ti biti more trudnica koje ne želiš gledati.
Ne idi na obiteljska okupljanja gdje su mala djeca, kad netko počne pričati kak se susjedu rodila beba prereži to u startu.
Nitko te nema dugo vremena pravo uznemiravati s bilo čime vezanom za djecu.
Doma imam jedan ormar sa stvarima od kćeri. Doći će dan kada ću ih pokloniti nekoj siromašnoj bebi. Muž za sada još ne da.
Ja sam imala tu "sreću" da mi je i mama naglo umrla tri tjedna prije kćeri.
Imala sam situaciju da sam mogla komotno zauvijek zatvoriti oči od životnog horora.
Opet. Evo nas 4 godine poslije, Uskrs je, moram pospremati kuću, a moj sin hopsa u jajetu i rob sam mu.
Zbog godina i idiopatije svi su nam govorili da smo već na 5 % da imamo djecu, a sin je tu.
Tako da ne znam baš da li će ti biti ovo zadnja trudnoća kako si sama rekla.
Sad ti treba mir, i pokoja dobra topla riječ nas koji smo to uspjeli preživjeti.
Rupa je uvijek u srcu i hladno je i suze su tu i teško je.
Ali čovjek sve na kraju preživi.

[Vrci]

Pozdrav s Heathrowa
Bas mi bilo lijepo maknuti se malo iz standardnog zivota, nisam ni o cem razmisljala.
Ispit prosao ok, vidjet cemo

Sad idem doma,pokrivati plodne dane i nadati se

[Ives000]

Piksi

... Ej teta, evo kuha se ručak, i već planiram kak izgubidaniti današnji dan, jer
se preko tjedna ubijem od posla.. i ako bi i danas imala što šta za napraviti.

Danas sam dobro, jučer sam malo bila vesela, pa sam malo plakala pa sam opet bila
vesela i tako, iz euforije u ponor.. ali sve je dobro dok se znam izvući.

Kako si mi ti?

Vrci nadam se da si se malo i nauživala... i naravno ..pokrij sve do jednog

[Piksi1909]

Ives draga, znam kako ti je ja si isto pokušavam naći posla kako nebi stalno razmišljala, plakala,ljutila se....nije da mi baš uspijeva ali ponekad mi misli pobjegnu i na nešto drugo! Danas sam se zabavljala sa cvijećem i bila u šetnji sa dragim i na groblju zapaliti svijeću našem anđelu... bilo je lijepo vrijeme pa smo dan proveli uglavnom vani

pomoći će nam naši anđeli da hodamo naprijed...ponekad ćemo stajati u mjestu, pa se opet malo pokrenuti, ali valjda će nam naša dječica pomoći da nađemo pravi put...
Grlim te

Vrci...nadam se da si bar malo i uživala u Londonu

[Ives000]

pomoći će nam naši anđeli da hodamo naprijed...ponekad ćemo stajati u mjestu, pa se opet malo pokrenuti, ali valjda će nam naša dječica pomoći da nađemo pravi put...
Grlim te

Nekad imam osjećaj da su prošle godine od tada, a nekada kao da je bilo jučer.. sve opet postane tako svježe i bolno...
Ali onda zapalim svijeću i u mislima zagrlim svoje malenu. I nekako budem bolje.

U pravu si.. naši anđeli nam svakodnevno pomažu da hodamo naprijed i da ne odustajemo.
A pravi put je pred nama, samo moramo odlučiti koračati tim putem.

Doći će vrijeme kada ćeš se osjećati spremnom. Ja sam jedan dan samo osjetila potrebu da razgovaram s njom.
Sjedila sam sama u sobi, i osjećala sam neku radost u srcu, tada sam odlučila da je puštam.
I pustila sam je, jer ne želim da me gleda uplakanu i nemirnu. Želim da bude na onom
lijepom mjestu.. gdje su svi maleni anđeli, da pronađe mir i da mi bude sretna. Jer jedino
tako ću i ja pronaći neki mir u svom srcu. Od tada, nema više epizoda gdje se gušim u suzama,
ako i zaplačem, to bude nekako mirnije, i brzo dođem k sebi. Nastavljam dalje, zbog nje.

[Piksi1909]

Nekad imam osjećaj da su prošle godine od tada, a nekada kao da je bilo jučer.. sve opet postane tako svježe i bolno...
Ali onda zapalim svijeću i u mislima zagrlim svoje malenu. I nekako budem bolje.

U pravu si.. naši anđeli nam svakodnevno pomažu da hodamo naprijed i da ne odustajemo.
A pravi put je pred nama, samo moramo odlučiti koračati tim putem.

Doći će vrijeme kada ćeš se osjećati spremnom. Ja sam jedan dan samo osjetila potrebu da razgovaram s njom.
Sjedila sam sama u sobi, i osjećala sam neku radost u srcu, tada sam odlučila da je puštam.
I pustila sam je, jer ne želim da me gleda uplakanu i nemirnu. Želim da bude na onom
lijepom mjestu.. gdje su svi maleni anđeli, da pronađe mir i da mi bude sretna. Jer jedino
tako ću i ja pronaći neki mir u svom srcu. Od tada, nema više epizoda gdje se gušim u suzama,
ako i zaplačem, to bude nekako mirnije, i brzo dođem k sebi. Nastavljam dalje, zbog nje.

Nadam se draga da će s vremenom postati lakše i da ću ponekad moći pomisliti na nju bez knedle u grlu i suznih očiju, već samo sa osmijehom...nadam se da ću i ja jednog dana kad i zaplačem, mirnije plakati...a ne jecati i gušiti se u suzama, ali polako...još nisam došla do toga, ali nema veze, sve u svoje vrijeme
Ne smeta mi to, shvaćam da moram izbaciti to iz sebe, bolje nego da to držim u sebi...i nadam se da će mi moja djevojčica u tome pomoći

Svaki dan bez tebe je izazov ljubavi mamina

Ljubim vas

[Ives000]

Nadam se draga da će s vremenom postati lakše i da ću ponekad moći pomisliti na nju bez knedle u grlu i suznih očiju, već samo sa osmijehom...nadam se da ću i ja jednog dana kad i zaplačem, mirnije plakati...a ne jecati i gušiti se u suzama, ali polako...još nisam došla do toga, ali nema veze, sve u svoje vrijeme
Ne smeta mi to, shvaćam da moram izbaciti to iz sebe, bolje nego da to držim u sebi...i nadam se da će mi moja djevojčica u tome pomoći

Hoćeš, vidjet ćeš, bit će malo lakše.. i ako ti se to sada čini nemogućim. Doći će dani kada će sve ovo mrvicu manje boljeti.
Do tada smo mi tu za svaku tvoju suzu.

[Vrci]

Čistila sam kupaonicu i pronašla dva zadnja testa na trudnoću. Ona debelo pozitivna, tamnija od kontrolne. I skroz me rastužilo Već dva dana vrtim uzv po glavi i mrvicu koja kucka

Ne znam zašto si to radim

[Ives000]

Vrci, nećeš vjerovat . Prije dva mj. sam i ja imala takav susret s testićima.. zurila sam u njih jedno dobrih 5min.. i mislila si.. jel moguće da je sve ovo istina.. ma jel moguće da to nije samo ružni san!!!??? A onda sam shvatila da su ti testovi još bili jednini dokaz da je postojala.. i da sve to nisam sanjala!!!!

Ne radiš si to namjerno. Sve je to ono što moramo proći.
Da bi mogle naučiti živjeti s tom prazninom!!!

[Carmina406]

Isto i ja dozivjela. I jako dobru sliku ultrazvuka. Nakon sto sam izgubila mog andelica sjetila sam se kako sam bacala tokom trudnoce slike s ultrazvuka razmisljajuci kako cu imati njega pa mi te slikice nece biti ni potrebne. Kasnije mi je bilo zao da nemam barem jednu sada za uspomenu. Slucajno sam ih pronasla cak nekoliko ukljucujuci i test. Toliko dobro sam se izvukla iz ralja one pocetne tuge i boli da se nekada zapitam jeli to fer prema njemu. Nosim li se ja stvarno toliko dobro sa svime ili se zavaravam. Nabacila sam si na leda zivot tako da moram funkcionirati dobro ali me ponekad strah hocu li se raspasti. Bog mi se smiluje iz dana u dan snagom koju mi daje.

Danas sam bila s djecom u parkicu i slucajno se zapoceo razgovor s jednom bakom koja je cuvala svog unuka. Bas fina i ljubazna gospoda stala je pokraj mene i dok je paznju o unuku preuzeo njm nakon par recenica o unuku rekla je da su njena kci i muz tesko dobili djete jer su prije djecaka izgubili bebu pred sam termin. Malo je da kazem da smo temu nastavile. Ko da je sudbina bila da se sretnemo taj dan na tom mjestu. Kaze kako joj kci svaki mjesec odlazi na grob nositi cvijece i da bi mozda bilo bolje kad bi zaboravila. Ja sam rekla kako je ro upravo suprotno jer zaboraviti necemo nikada i kako odlazak na groblje meni znaci jako puno. Ispunja me i na neki nacin tako brinem o svom djetetu. Mislim da je sudbina htjela da joj ja to kazem da bi bolje mogla razumjeti svoju kci. Strasno je to koliko nas ima koje zivimo istu tugu i prazninu. Na svakom koraku netko. Cesto vidim po nekoliko majki kako cuvaju djecu na igralistu i zapitam se jeli neka od njih jedna od nas koje zivimo s tim gubitkom. Gubitkom koji se gotovo i ne izgovara na glas. Evo opet kilometarski post a trudila sam se biti kratka Nadam se da se nosite dobro zene drage. Zivot ponekad gazi ali necu za inat da mi oduzme osmjeh

[Piksi1909]

Ives draga, dokaz da su naša djeca postojala je u našim srcima...dokaz je svaka suza koju smo isplakale nakon što su otišli... A dokaz su i svi oni mjeseci ili dani koliko smo ih nosile, jer su nas naša dječica koliko god kratko bila s nama učinila najsretnijima...učinila su majkama.
Carmina slažem se s tobom... Lijepo ne imati gdje zapaliti svijeću, ta žena će sigurno sada imati više razumijevanja za svoju kćer..
Veći draga...zao mi je, uz tebe smo, piši sve sta te muči. Ja isto svako malo gledam sve slike s ultrazvuka i onda se slomim...tako nam je malo falilo

[Piksi1909]

Ives draga, dokaz da su naša djeca postojala je u našim srcima...dokaz je svaka suza koju smo isplakale nakon što su otišli... A dokaz su i svi oni mjeseci ili dani koliko smo ih nosile, jer su nas naša dječica koliko god kratko bila s nama učinila najsretnijima...učinila su majkama.
Carmina slažem se s tobom... Lijepo ne imati gdje zapaliti svijeću, ta žena će sigurno sada imati više razumijevanja za svoju kćer..
Veći draga...zao mi je, uz tebe smo, piši sve sta te muči. Ja isto svako malo gledam sve slike s ultrazvuka i onda se slomim...tako nam je malo falilo

Ovo zadnje je bilo za Vrci...krivo pišem

[Vrci]

Ja se stvarno divim vama koje ste imale kasne gubitke, imam osjećaj da previše dramim kad usporedim s tim

[Ives000]

imam osjećaj da previše dramim kad usporedim s tim

Hiiiiiiiii !!!!! Dragaaa neee, nemoj nikada više tako nešto pomisliti.
Pa ženo, izgubila si svoje djete!!!! Nemoj tako razmišljati.

Baš sam jutros sa mamom pričala, kako me je jedna djevojka koja je izgubila sina u 32tt
rekla kada je čula da sam ja izgubila bebu u 22tt :''a to nije ništa naspram ovog što se meni dogodilo,
ja sam svoje djete još malo trebala rodit'' !!! Ne moram ti opisat kako sam izgledala kad mi je to rekla
Na žalost ima žena koje unatoć svom bolu ne vide da proživljavamo sve jednako gubitak svog djeteta..

pa bilo to u 7tt , 15tt, 22tt,40tt..nedaj nikad nikome da ti osporava tvoju bol. Samo ti znaš koliko si svoju bebicu htjela,
koliko si se obradovala kada si vidjela pozitivan test, čula to malo srčeko koje kucka.. mah....

grlim draga!

[Piksi1909]

Ives ima pravo...Vrci ne trebaš se kriviti što žališ za svojim gubitkom, ja žalim i za prvim i za drugim gubitkom djeteta, samo što sam u drugoj trudnoći više vremena provela u društvu svoje djevojčice i naravno još više se povezala s njom, ali ja nikad neću zaboraviti ni dijete koje sam izgubila u 8tt

Nemoj se nikada kriviti zbog toga što osjećaš, to je sasvim normalno, željela si biti majka jednom malom čudu i izgubila si ga i to je grozno i normalno je da se tako osjećaš.

Ives, uvijek će biti onih koji ne razumiju tuđi gubitak nego samo svoj! izgubiti dijete je uvijek jednako bolno, bez obzira u kojem tjednu se dogodilo, ali ja se ne opterećujem takvim ljudima...ja znam koliko mene boli, a ako me netko ne razumije ili ne zna šta bi mi rekao, kako se ponašao prema meni ili ne želi biti u mojoj blizini ja mu ne mogu pomoći... Ja se nosim s tim najbolje što mogu

Grlim vas

[Ives000]

Piksi, sve to stoji, i koliko god se trudim ignorirati bezosjećajnost takvih osoba, ipak riječi pogode.
I ostave razočaranje na meni. Iskreno, nisam joj ostala dužna, rekla sam joj samo neka si
zamisli kako je onda tek onim majkama koje izgube dijete nakon 10, 15, 20 godina života??? Kako je tek njima??!!!
I ako će tako gledati njima je gore nego njoj koja je izgubila dijete u 32tt..!!!! Samo je ušutila i nije više ništa rekla, osim doviđenja kad je odlazila
iz čekaonice!
Znam da su je moje riječi zapekle, ali drugačije joj ne bi uspjela pokazati da nikada ne smije podcjenjivati
ičiju bol.. Nadam se da joj više nikad neće past na pamet! i još bi nekako shvatila da takvo mišljenje ima netko tko
nije nikad izgubio bebu, ali netko tko je izgubio dijete pa imati tako užasno razmišljanje je više nego užasno!!!!

[Piksi1909]

Piksi, sve to stoji, i koliko god se trudim ignorirati bezosjećajnost takvih osoba, ipak riječi pogode.
I ostave razočaranje na meni. Iskreno, nisam joj ostala dužna, rekla sam joj samo neka si
zamisli kako je onda tek onim majkama koje izgube dijete nakon 10, 15, 20 godina života??? Kako je tek njima??!!!
I ako će tako gledati njima je gore nego njoj koja je izgubila dijete u 32tt..!!!! Samo je ušutila i nije više ništa rekla, osim doviđenja kad je odlazila
iz čekaonice!
Znam da su je moje riječi zapekle, ali drugačije joj ne bi uspjela pokazati da nikada ne smije podcjenjivati
ičiju bol.. Nadam se da joj više nikad neće past na pamet! i još bi nekako shvatila da takvo mišljenje ima netko tko
nije nikad izgubio bebu, ali netko tko je izgubio dijete pa imati tako užasno razmišljanje je više nego užasno!!!!

Ives slažem se s tobom, neka si joj rekla šta ti je na duši jer to je zaslužila, ali nemoj mi se previše time opterećivati, koliko ljudi ima koji ne razumiju takav gubitak...koliko sam ja puta čula "pa još si mlada, bit će djece"...ali ne razumiju da neće biti nje! I naravno, to užasno boli, ali znam da oni nisu imali zlu namjeru...
A ovo što je rekla ta dotična gospođa, je vrlo bezobrazno, ali moramo prihvatiti da nas ima svakakvih...a to da bi to prije očekivala od nekoga tko ne zna kako je izgubiti dijete razumijem. Iako sam se ja uvjerila da ćeš prije dobiti utjehu od ljudi od kojih najmanje to očekuješ.

Ja se evo totalno užasavam sljedećeg tjedna, jer nam se bliži termin...i nekako me sve steže u prsima kad na to pomislim, ali nadam se da će nam ona pomoći da preživimo taj dan i da laganim koracima krenemo dalje...i svaki dan ujutro prvo dotaknem trbuh i srce me zaboli kad shvatim da je nema...

Ali vjerujem da ćemo uskoro mi po svoje dugice

[Ives000]

Više se ne opterećujem s time, jer ne šutim! Ako me povuku za jezik, ispalim što mi je na umu pa kom krivo kom pravo!
Drugi puta neka razmisle prije nego ispale kakvu glupost. Dosta mi je da ja moram
uvijek biti ona razumna, i da uz svu bol koju nosim moram nakon nekih tuđih ne promišljenih izjava još
pola dana provesti tješeći i umirujući samu sebe, ko da mi sve ovo nije dosta !!! Pa bar bi u tom pogledu oporavka trebale imati neko razumijevanje.

Evo dolazi i 5mj , otkad sam izgubila svoju djevojčicu, koju nikad neću prežaliti.. dok sam živa!!!
Bez obzira kako drugima izgledalo, samo ja znam kako se nosim s time. I kako mi je nakon svega. Zato nikom ne dajem pravo da dira u moju Bol. I točka.

Ja se evo totalno užasavam sljedećeg tjedna, jer nam se bliži termin...i nekako me sve steže u prsima kad na to pomislim, ali nadam se da će nam ona pomoći da preživimo taj dan i da laganim koracima krenemo dalje...i svaki dan ujutro prvo dotaknem trbuh i srce me zaboli kad shvatim da je nema...

Ali vjerujem da ćemo uskoro mi po svoje dugice

Kad te čitam, sjetim se koliko sam se bojala tog dana...
A nekako je s prolaskom tog dana, sve krenulo lakše. Vjerujem da mi je u tome moja mala ljubav pomogla !

Isto tako znam, da će i tebi tvoja curica pomoći. Ja sam cjeli taj dan provela sama, puštajući pjesme koje me sjećaju na nju.
A kasnije na večer kada mi se pridružio mm, zapalili smo joj svijeću kako palim svaku večer, isplakala sam se s njim.
I drugi dan, sam već nekako lakše disala.
Iskreno, nije bio ništa manje tužno, ili više...svaki dan proživljavamo trenutke bez njih. I boli jednako.
Samo nekad se bolje s tim nosimo. Drži se mila. budeš i ti uspjela podnjeti taj dan. Znam da budeš jer si velika i hrabra.
Cure su dobro rekle, ako smo preživjele sve ono, onda ćemo i sve ovo što nas čeka.


I sigurna sam da ćemo jednom naći dio utjehe u svojim dugicama

[Vrci]

Mislim da se ljudi uvijek vole uspoređivati i da je njihova muka uvijek teža od tuđe.
To je ona fora: lakše je ako ne prokuca srce, od početka ne valja.
Pa "bolje" ranije nego kasnije u trudnoći.
Pa je teže onima kojima su bebe odmah nakon poroda umrle ili na porodu

To su takve neke uobičajene izjave koje mi se čine da su jako udomaćene. A zapravo su sve to naša djeca...u 7 tt, u 17 tt, 37 tt i nakon poroda.
Jest da ste vi dulje bile trudne, mislile da je onaj kritičan dio prošao...već ste isplanirale budućnost, možda kupile stvari. I to vjerojatno teže padne.

Ali opet, i ja sam već radila planove što ćemo i kako, već sam vidjela tu bebicu u našoj obitelji


Ne znam zašto sam opet počela dosta o svemu razmišljati. Valjda jer mi je ispit prošao i sad imam više vremena procesuirati. Ali i frendica koja je isto izgubila bebu u tjednu kao i ja mi je rekla da je i nju kasnije lupilo. Ono, na početku se tješiš da bolje ranije, bolje tako nego da je beba jako bolesna, sigurno ima razlog. A kad to ode, ostaju druge misli.
Išla sam računati da bih sutra bila 17 tj trudna...skoro pola

[Carmina406]

Ja znam da kada sam negdje u 10tt malkice prokrvarila ja i mm smo plakali ko dvoje male djece jer smo mislili da je gotovo. Isto kao i u 26tj kad smo ga zapravo izgubili. Bol je relativan pojam i svatko ima pravo osjecati sto osjeca. Bol se nemoze izracunati jer svatko ima neku svoju ljestvicu i prag boli. Ovaj Ivesin susret...jao jao. Stvarno "imas srece" naletjeti na prave bisere. Ja sam imala "srecu" da se nisam stigla vezati i upoznati bebu,tako su mi rekli. Da,to je prava sreca. Sta je onda nesreca. Srecom ignoriram i prisjecam se jakih pokreta bebe koju nisam upoznala pod mojom rukom. Onog istog za kojim sam plakala u tom "ranom" 10om tjednu strahujuci da cu ga izgubiti. Za mene bi eventualno rana trudnoca bila ona za koju nisam stigla ni saznati. Ja sam prestala racunati. Mislim da mi je tako lakse. Uostalom u raju drugacije tece vrijeme

[Ives000]

Nema mira dok se takve ljude ne smjesti gdje im je mjesto. To sam naučila.
Na žalost na teži način, ali za vlastiti mir sve se isplati.

Eto curke moje drage. Sutra je točno 5mj kako je moja curica dobila krila.
I ispalo je tako da baš sutra krećem s klomifenom... eto koja slučajnost!!!
A još nevjerojatnije je ovo :

Prošli uspješni ciklus mi je počeo: 13.06.2015 s klomifenima smo krenuli 17.06.2015
ovaj ciklus je počeo : 13.04.2016 , a s klomifenima krećemo 17.04.2016

eto još jedna slučajnost!

[Vrci]

Nadam se da su to pozitivni znakovi i da će sve dobro završiti
Kad ideš na prvi uzv?

Moj spontani je bio u ciklusu kad mi je 1dc bio na Božić, a termin za godišnjicu braka (1-2 dana razlike)
Sad čekam plodne dane, 17dc, lh još nije bila pozitivna, i sluz nije onakva kakva bi trebala biti. Strah me jako da mi se više neće dogoditi ovulacije...uf

[Ives000]

Joj i ja se nadam. Prva fm mi je 23.04. Uh.. daj Bože da sve bude dobro.

Ne znam, da li će te ovo uješiti ali od mojih 4 dokazanih ovulacija preko fm, ja sam samo jednom imala tu sluz i kalasične simptome ovulacije. A pošto si rekla da imaš duže cikluse, vjerojatno su ti onda kasnije i ovulacije.
Jel ideš uskoro na uzv/fm?

[Viki88]

Ja nikada nisam uocila tu ovulacijsku egg white sluz pa sam bila uvjerena da nemam O a eto plusic je tu


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Vrci]

Ne idem više na uzv do postupka. Ma ja sam par puta skužila sluz i baš sam po broju dana do menge znala da je bila ovulacija. Inače nemam pojma što je s ovulacijama

[Ives000]

Možda bi bilo dobro da ti naprave par folikulometrija da imate uvid u stanje.


Evo curke, već 5mj. je prošlo od kad je moja curica postala predivni anđeo.
Šaljem joj najdivnije pjesme. Suncu mom malom.

Sve bih dala samo za jedan trenutak s tobom, pa makar i u snovima

[mama_28]

Ives...

[Vrci]

Ives, ne znam što pametno reći... neka ti noćas dođe u snu i utješi te malo


Ja sam danas doživjela pozitivnu lh trakicu, ne mogu reći koliko sam oduševljena. Jučer smo pokrili, probat ću i da sutra, i to je to, više nije u našoj moći

[Zenii]

Cure, koliko ste čekale na prvu M, evo već je 30 dana prošlo, ali ništa se ne događa?

[Zenii]

Ives draga

Cure redovno vas čitam, ali baš ne pišem..
Prošlo je mjesec dana otkad nas je beba napustila, s jedne strane imam osjećaj kao da je prošlo sto godina, tempo života me toliko okupira da ne stignem previše ni razmišljati o svemu, tek ponekad pomislim da se baš dobro držim.
A onda dođe dan kao danas, neopisiva tuga, bol i jad...zašto nam se to moralo dogoditi nakon tolikih borbi oko trudnoće..koji bi sad tt bila, da li bi moj miš dobio bracu ili seku
Imam osjećaj da su svi već zaboravili na tebe, ali ja ću te zauvijek čuvati u srcu

[Vrci]

Moj ciklus od spontanog je trajao 37 dana. Skoro pa prosjek inače ciklusa

Zenii, znam kako ti je, i meni se dogode takvi dani, i to sve češće. Drži se, bit će lakše valjda s vremenom...

[Ives000]

Drage moje

Ja sam danas bolje. Hvala vam na utjesi.

Zenii draga. Kad god osjetiš potrebu piši.. mi smo zato tu.
Tako se i ja osjećam.. većinom se dobro nosim sa svime
A onda dodje dan kao jučer kada mislim da ću poludit od bola i jada. Ali opet s prolaskom tog dana i ja budem bolje. Nadam se da će sutra biti već malo lakše.

Što se menge tiće. Meni je moj gin rekao da bi trebala doći oko 45-tog dana.. (Meni je došla 46dan) i da ako do tada ne dodje da krećemo s duphastonima da ju izazovemo.
Si bila na još kojem pregledu od tada???

[Zenii]

krajem tjedna sam na prvom pregledu nakon kiretaže pa ću biti pametnija.
Inače su mi ciklusi 30-35 dana, ali uvijek nakon ovulacije pa do M me boluckaju cicke..
Sad ne osijetim baš ništa, pa si mislim da uopće još nije ni bilo ovulacije, a i ostala sam bez lh trakica..nisam naručivala nove misleći kako mi više ni ne trebaju
Hvala na riječima utjehe, stvarno mi puno znači i već sam malo bolje

[Vrci]

Meni je sve bilo pomaknuto za nekih 7 dana, mislim to kad je folikul počeo rasti. Tako da moguće da će i tebi malo kasniti sve.

[Ives000]

Carmina, di si nam nestala?? Nadam se da si dobro.

[Ives000]

Vrci super za Lh trakicu,znam koja je to sreća vidjeti je. Nadam se da će uroditi bebicom

Zenii, zbilja i jesi jaka. Treba to sve srce podnjeti. I nastaviti živjeti.
Dozvoli si i suze i smjeh Nemoj si uskračivati išta..
sve je to put do oporavka. Nadam se da će na pregledu biti sve u redu. I ako Bog da da ćete
kada budete opet spremni ići po svoju dugicu.

Viki88 jako mi je drago zbog tebe, samo polako dan po dan!

[mama_28]

Zenii, meni je ciklus nakon gubitaka bio 29 i drugi put 35 dana, a inace sam uredno 27-29. Kazu gin da je uobicajeno 4-6 tjedana za taj prvi ciklus. Ako ne bude za tih 6 tjedana, onda Duphastoni.
Svima hrabrilice i zagrljaje saljem!

[Ives000]

Baš mi je čudno bez bubice i carmine, pa di su nam nestale curke?

[Carmina406]

Evo me drage moje. Nikad ja ne odlazim od tu al nemam uvijek vremena da se javim.

Dobro sam uvijek i kad mi zivot da krastavac ja napravim salatu. Moja snaga spava pokraj mene. Zbilja su me djeca izvukla sa dna,zato se divim onima koji jos cekaju. Vjerujem cvrsto da ce vam dugice stici,kao najljepsa nagrada za ovaj kriz koji nosite. Cudno je kako se tesko mogu i prisjetiti zivota prije mog andela. Nedaj mi Boze da se vratim na staro. Volim kako je moj djecak ostavio takav trag u mom zivotu,ne zelim da ikada izblijedi. Vec je vise od 4mj proslo. Nije mi jasno kud prije,a nekad(svaki dan) kad se sjetim svega pitam se jeli to sve u ovom zivotu bilo. Nekada mi se cini da je proslo vise od 2-3h da nisam pomislila na svog andelica pa cak osjetim griznju savjesti.

Nadam se da ce vas dugice obradovati sta prije. Sada ja kroz vas zivim kada je to u pitanju.

[Vrci]

Evo mi smo svoje obavili, pokrili...jučer bila još pozitivnija lh. Sad čekam i nadam se

[Zenii]

Bravo Vrci i držim .
Vrci je li prva beba bila iz mpo postupka, koja je bila vaša dijagnoza?

Carmina, baš sam se našla u tvom postu, koliko god da mi bude teško, sretna sam što je naša mrva barem kratko bila uz nas, donijela sreću i suze i ostavila neizbrisiv trag na našim srcima.

[Vrci]

Da, sin je iz mpo. Četvrti postupak je urodio plodom
Ja imam pcos i nikakve ovulacije nisam tad imala. I problemi sa štitnjačom, hashimoto. Muž je imao loš spermiogram, oligoasteno, jako ih malo bilo i nije bilo puno pokretnih. I to ne blaža dijagnoza, baš je bila već kritičnija.

Ne znam što se dogodilo u tih par godina, jel nam ova trudnoća bila slučajno, ili se i njemu spermio popravio. A ja sam iz nekog razloga krenula ovulirati

[Zenii]

Da, sin je iz mpo. Četvrti postupak je urodio plodom
Ja imam pcos i nikakve ovulacije nisam tad imala. I problemi sa štitnjačom, hashimoto. Muž je imao loš spermiogram, oligoasteno, jako ih malo bilo i nije bilo puno pokretnih. I to ne blaža dijagnoza, baš je bila već kritičnija.

Ne znam što se dogodilo u tih par godina, jel nam ova trudnoća bila slučajno, ili se i njemu spermio popravio. A ja sam iz nekog razloga krenula ovulirati

Baš mi je drago čuti ovakve priče, naš sinčić je ivf beba, spermiogram također teži oligoastheno..imamo još dvije blastice, pa kad se oporavim, krećemo ponovno. Ali uvijek se potajno nadam ovakvom prirodnom iznenađenju

[Ives000]

Piksi, draga..mislim na tebe.. znam da vam je danas trebao biti dan termina, drži se mila.
Proći će nekako i ovaj dan, a onda se nadam da će biti ipak malo lakše.


Carmina, sad mi je lakše neka si ti nama dobro. Drago mi je što imaš svoju dječicu uz sebe. Oni su zbilja melem.

Vrci, čekamo i mi s tobom ''strpljivo'' , eto i mene polako za tobom

[Vrci]

Ja se bojim da sam svoja iznenađenja i čuda ispucala. Ovo mi je bio san kad sam vidjela plusić doma, i dan danas se živo sjećam tog trenutka i kako sam se tresla. I bila sam uvjerena da sam trudna.

Sad si nekako mislim da nisam te sreće da nam se to opet ponovi, i zato mi je tako teško pao gubitak.

Ako ne uspije, i mi ćemo krajem ljeta i na jesen opet u mpo