Pozdrav s Heathrowa
Bas mi bilo lijepo maknuti se malo iz standardnog zivota, nisam ni o cem razmisljala.
Ispit prosao ok, vidjet cemo
Sad idem doma,pokrivati plodne dane i nadati se
 |
|||
|
|
|||
Pozdrav s Heathrowa
Bas mi bilo lijepo maknuti se malo iz standardnog zivota, nisam ni o cem razmisljala.
Ispit prosao ok, vidjet cemo
Sad idem doma,pokrivati plodne dane i nadati se
Piksi
... Ej teta, evo kuha se ručak, i već planiram kak izgubidaniti današnji dan, jer
se preko tjedna ubijem od posla.. i ako bi i danas imala što šta za napraviti.
Danas sam dobro, jučer sam malo bila vesela, pa sam malo plakala pa sam opet bila
vesela i tako, iz euforije u ponor.. ali sve je dobro dok se znam izvući.
Kako si mi ti?
Vrci nadam se da si se malo i nauživala... i naravno ..pokrij sve do jednog
Posljednje uređivanje od Ives000 : 10.04.2016. at 12:08
Ives draga, znam kako ti jeja si isto pokušavam naći posla kako nebi stalno razmišljala, plakala,ljutila se....nije da mi baš uspijeva ali ponekad mi misli pobjegnu i na nešto drugo! Danas sam se zabavljala sa cvijećem i bila u šetnji sa dragim i na groblju zapaliti svijeću našem anđelu... bilo je lijepo vrijeme pa smo dan proveli uglavnom vani
pomoći će nam naši anđeli da hodamo naprijed...ponekad ćemo stajati u mjestu, pa se opet malo pokrenuti, ali valjda će nam naša dječica pomoći da nađemo pravi put...
Grlim te
Vrci...nadam se da si bar malo i uživala u Londonu
Piksi1909 prvotno napisa
pomoći će nam naši anđeli da hodamo naprijed...ponekad ćemo stajati u mjestu, pa se opet malo pokrenuti, ali valjda će nam naša dječica pomoći da nađemo pravi put...
Grlim te
Nekad imam osjećaj da su prošle godine od tada, a nekada kao da je bilo jučer.. sve opet postane tako svježe i bolno...
Ali onda zapalim svijeću i u mislima zagrlim svoje malenu. I nekako budem bolje.
U pravu si.. naši anđeli nam svakodnevno pomažu da hodamo naprijed i da ne odustajemo.
A pravi put je pred nama, samo moramo odlučiti koračati tim putem.
Doći će vrijeme kada ćeš se osjećati spremnom. Ja sam jedan dan samo osjetila potrebu da razgovaram s njom.
Sjedila sam sama u sobi, i osjećala sam neku radost u srcu, tada sam odlučila da je puštam.
I pustila sam je, jer ne želim da me gleda uplakanu i nemirnu. Želim da bude na onom
lijepom mjestu.. gdje su svi maleni anđeli, da pronađe mir i da mi bude sretna. Jer jedino
tako ću i ja pronaći neki mir u svom srcu. Od tada, nema više epizoda gdje se gušim u suzama,
ako i zaplačem, to bude nekako mirnije, i brzo dođem k sebi. Nastavljam dalje, zbog nje.
Nadam se draga da će s vremenom postati lakše i da ću ponekad moći pomisliti na nju bez knedle u grlu i suznih očiju, već samo sa osmijehom...nadam se da ću i ja jednog dana kad i zaplačem, mirnije plakati...a ne jecati i gušiti se u suzama, ali polako...još nisam došla do toga, ali nema veze, sve u svoje vrijeme
Ne smeta mi to, shvaćam da moram izbaciti to iz sebe, bolje nego da to držim u sebi...i nadam se da će mi moja djevojčica u tome pomoći
Svaki dan bez tebe je izazov ljubavi mamina
Ljubim vas
Hoćeš, vidjet ćeš, bit će malo lakše.. i ako ti se to sada čini nemogućim.Nadam se draga da će s vremenom postati lakše i da ću ponekad moći pomisliti na nju bez knedle u grlu i suznih očiju, već samo sa osmijehom...nadam se da ću i ja jednog dana kad i zaplačem, mirnije plakati...a ne jecati i gušiti se u suzama, ali polako...još nisam došla do toga, ali nema veze, sve u svoje vrijeme
Ne smeta mi to, shvaćam da moram izbaciti to iz sebe, bolje nego da to držim u sebi...i nadam se da će mi moja djevojčica u tome pomoćiDoći će dani kada će sve ovo mrvicu manje boljeti.
Do tada smo mi tu za svaku tvoju suzu.
Čistila sam kupaonicu i pronašla dva zadnja testa na trudnoću. Ona debelo pozitivna, tamnija od kontrolne. I skroz me rastužilo
Ne znam zašto si to radim
Vrci, nećeš vjerovat . Prije dva mj. sam i ja imala takav susret s testićima.. zurila sam u njih jedno dobrih 5min.. i mislila si.. jel moguće da je sve ovo istina.. ma jel moguće da to nije samo ružni san!!!??? A onda sam shvatila da su ti testovi još bili jednini dokaz da je postojala.. i da sve to nisam sanjala!!!!
Ne radiš si to namjerno. Sve je to ono što moramo proći.
Da bi mogle naučiti živjeti s tom prazninom!!!
Posljednje uređivanje od Ives000 : 13.04.2016. at 22:17
Isto i ja dozivjela. I jako dobru sliku ultrazvuka. Nakon sto sam izgubila mog andelica sjetila sam se kako sam bacala tokom trudnoce slike s ultrazvuka razmisljajuci kako cu imati njega pa mi te slikice nece biti ni potrebne. Kasnije mi je bilo zao da nemam barem jednu sada za uspomenu. Slucajno sam ih pronasla cak nekoliko ukljucujuci i test. Toliko dobro sam se izvukla iz ralja one pocetne tuge i boli da se nekada zapitam jeli to fer prema njemu. Nosim li se ja stvarno toliko dobro sa svime ili se zavaravam. Nabacila sam si na leda zivot tako da moram funkcionirati dobro ali me ponekad strah hocu li se raspasti. Bog mi se smiluje iz dana u dan snagom koju mi daje.
Danas sam bila s djecom u parkicu i slucajno se zapoceo razgovor s jednom bakom koja je cuvala svog unuka. Bas fina i ljubazna gospoda stala je pokraj mene i dok je paznju o unuku preuzeo njm nakon par recenica o unuku rekla je da su njena kci i muz tesko dobili djete jer su prije djecaka izgubili bebu pred sam termin. Malo je da kazem da smo temu nastavile. Ko da je sudbina bila da se sretnemo taj dan na tom mjestu. Kaze kako joj kci svaki mjesec odlazi na grob nositi cvijece i da bi mozda bilo bolje kad bi zaboravila. Ja sam rekla kako je ro upravo suprotno jer zaboraviti necemo nikada i kako odlazak na groblje meni znaci jako puno. Ispunja me i na neki nacin tako brinem o svom djetetu. Mislim da je sudbina htjela da joj ja to kazem da bi bolje mogla razumjeti svoju kci. Strasno je to koliko nas ima koje zivimo istu tugu i prazninu. Na svakom koraku netko. Cesto vidim po nekoliko majki kako cuvaju djecu na igralistu i zapitam se jeli neka od njih jedna od nas koje zivimo s tim gubitkom. Gubitkom koji se gotovo i ne izgovara na glas. Evo opet kilometarski post a trudila sam se biti kratkaNadam se da se nosite dobro zene drage. Zivot ponekad gazi ali necu za inat da mi oduzme osmjeh
Ives draga, dokaz da su naša djeca postojala je u našim srcima...dokaz je svaka suza koju smo isplakale nakon što su otišli... A dokaz su i svi oni mjeseci ili dani koliko smo ih nosile, jer su nas naša dječica koliko god kratko bila s nama učinila najsretnijima...učinila su majkama.
Carmina slažem se s tobom... Lijepo ne imati gdje zapaliti svijeću, ta žena će sigurno sada imati više razumijevanja za svoju kćer..
Veći draga...zao mi je, uz tebe smo, piši sve sta te muči. Ja isto svako malo gledam sve slike s ultrazvuka i onda se slomim...tako nam je malo falilo
Ovo zadnje je bilo za Vrci...krivo pišemIves draga, dokaz da su naša djeca postojala je u našim srcima...dokaz je svaka suza koju smo isplakale nakon što su otišli... A dokaz su i svi oni mjeseci ili dani koliko smo ih nosile, jer su nas naša dječica koliko god kratko bila s nama učinila najsretnijima...učinila su majkama.
Carmina slažem se s tobom... Lijepo ne imati gdje zapaliti svijeću, ta žena će sigurno sada imati više razumijevanja za svoju kćer..
Veći draga...zao mi je, uz tebe smo, piši sve sta te muči. Ja isto svako malo gledam sve slike s ultrazvuka i onda se slomim...tako nam je malo falilo
Ja se stvarno divim vama koje ste imale kasne gubitke, imam osjećaj da previše dramim kad usporedim s tim
Hiiiiiiiii!!!!! Dragaaa neee, nemoj nikada više tako nešto pomisliti.
Pa ženo, izgubila si svoje djete!!!! Nemoj tako razmišljati.
Baš sam jutros sa mamom pričala, kako me je jedna djevojka koja je izgubila sina u 32tt
rekla kada je čula da sam ja izgubila bebu u 22tt :''a to nije ništa naspram ovog što se meni dogodilo,
ja sam svoje djete još malo trebala rodit'' !!! Ne moram ti opisat kako sam izgledala kad mi je to rekla
Na žalost ima žena koje unatoć svom bolu ne vide da proživljavamo sve jednako gubitak svog djeteta..
pa bilo to u 7tt , 15tt, 22tt,40tt..nedaj nikad nikome da ti osporava tvoju bol. Samo ti znaš koliko si svoju bebicu htjela,
koliko si se obradovala kada si vidjela pozitivan test, čula to malo srčeko koje kucka.. mah....
grlim draga!
Ives ima pravo...Vrci ne trebaš se kriviti što žališ za svojim gubitkom, ja žalim i za prvim i za drugim gubitkom djeteta, samo što sam u drugoj trudnoći više vremena provela u društvu svoje djevojčice i naravno još više se povezala s njom, ali ja nikad neću zaboraviti ni dijete koje sam izgubila u 8tt
Nemoj se nikada kriviti zbog toga što osjećaš, to je sasvim normalno, željela si biti majka jednom malom čudu i izgubila si ga i to je grozno i normalno je da se tako osjećaš.
Ives, uvijek će biti onih koji ne razumiju tuđi gubitak nego samo svoj! izgubiti dijete je uvijek jednako bolno, bez obzira u kojem tjednu se dogodilo, ali ja se ne opterećujem takvim ljudima...ja znam koliko mene boli, a ako me netko ne razumije ili ne zna šta bi mi rekao, kako se ponašao prema meni ili ne želi biti u mojoj blizini ja mu ne mogu pomoći... Ja se nosim s tim najbolje što mogu
Grlim vas
Piksi, sve to stoji, i koliko god se trudim ignorirati bezosjećajnost takvih osoba, ipak riječi pogode.
I ostave razočaranje na meni. Iskreno, nisam joj ostala dužna, rekla sam joj samo neka si
zamisli kako je onda tek onim majkama koje izgube dijete nakon 10, 15, 20 godina života??? Kako je tek njima??!!!
I ako će tako gledati njima je gore nego njoj koja je izgubila dijete u 32tt..!!!! Samo je ušutila i nije više ništa rekla, osim doviđenja kad je odlazila
iz čekaonice!
Znam da su je moje riječi zapekle, ali drugačije joj ne bi uspjela pokazati da nikada ne smije podcjenjivati
ičiju bol.. Nadam se da joj više nikad neće past na pamet! i još bi nekako shvatila da takvo mišljenje ima netko tko
nije nikad izgubio bebu, ali netko tko je izgubio dijete pa imati tako užasno razmišljanje je više nego užasno!!!!
Ives slažem se s tobom, neka si joj rekla šta ti je na duši jer to je zaslužila, ali nemoj mi se previše time opterećivati, koliko ljudi ima koji ne razumiju takav gubitak...koliko sam ja puta čula "pa još si mlada, bit će djece"...ali ne razumiju da neće biti nje! I naravno, to užasno boli, ali znam da oni nisu imali zlu namjeru...
A ovo što je rekla ta dotična gospođa, je vrlo bezobrazno, ali moramo prihvatiti da nas ima svakakvih...a to da bi to prije očekivala od nekoga tko ne zna kako je izgubiti dijete razumijem. Iako sam se ja uvjerila da ćeš prije dobiti utjehu od ljudi od kojih najmanje to očekuješ.
Ja se evo totalno užasavam sljedećeg tjedna, jer nam se bliži termin...i nekako me sve steže u prsima kad na to pomislim, ali nadam se da će nam ona pomoći da preživimo taj dan i da laganim koracima krenemo dalje...i svaki dan ujutro prvo dotaknem trbuh i srce me zaboli kad shvatim da je nema...
Ali vjerujem da ćemo uskoro mi po svoje dugice
Više se ne opterećujem s time, jer ne šutim! Ako me povuku za jezik, ispalim što mi je na umu pa kom krivo kom pravo!
Drugi puta neka razmisle prije nego ispale kakvu glupost. Dosta mi je da ja moram
uvijek biti ona razumna, i da uz svu bol koju nosim moram nakon nekih tuđih ne promišljenih izjava još
pola dana provesti tješeći i umirujući samu sebe, ko da mi sve ovo nije dosta !!! Pa bar bi u tom pogledu oporavka trebale imati neko razumijevanje.
Evo dolazi i 5mj , otkad sam izgubila svoju djevojčicu, koju nikad neću prežaliti.. dok sam živa!!!
Bez obzira kako drugima izgledalo, samo ja znam kako se nosim s time. I kako mi je nakon svega. Zato nikom ne dajem pravo da dira u moju Bol. I točka.
Kad te čitam, sjetim se koliko sam se bojala tog dana...
A nekako je s prolaskom tog dana, sve krenulo lakše. Vjerujem da mi je u tome moja mala ljubav pomogla !
Isto tako znam, da će i tebi tvoja curica pomoći. Ja sam cjeli taj dan provela sama, puštajući pjesme koje me sjećaju na nju.
A kasnije na večer kada mi se pridružio mm, zapalili smo joj svijeću kako palim svaku večer, isplakala sam se s njim.
I drugi dan, sam već nekako lakše disala.
Iskreno, nije bio ništa manje tužno, ili više...svaki dan proživljavamo trenutke bez njih. I boli jednako.
Samo nekad se bolje s tim nosimo. Drži se mila. budeš i ti uspjela podnjeti taj dan. Znam da budeš jer si velika i hrabra.
Cure su dobro rekle, ako smo preživjele sve ono, onda ćemo i sve ovo što nas čeka.
I sigurna sam da ćemo jednom naći dio utjehe u svojim dugicama
Mislim da se ljudi uvijek vole uspoređivati i da je njihova muka uvijek teža od tuđe.
To je ona fora: lakše je ako ne prokuca srce, od početka ne valja.
Pa "bolje" ranije nego kasnije u trudnoći.
Pa je teže onima kojima su bebe odmah nakon poroda umrle ili na porodu
To su takve neke uobičajene izjave koje mi se čine da su jako udomaćene. A zapravo su sve to naša djeca...u 7 tt, u 17 tt, 37 tt i nakon poroda.
Jest da ste vi dulje bile trudne, mislile da je onaj kritičan dio prošao...već ste isplanirale budućnost, možda kupile stvari. I to vjerojatno teže padne.
Ali opet, i ja sam već radila planove što ćemo i kako, već sam vidjela tu bebicu u našoj obitelji
Ne znam zašto sam opet počela dosta o svemu razmišljati. Valjda jer mi je ispit prošao i sad imam više vremena procesuirati. Ali i frendica koja je isto izgubila bebu u tjednu kao i ja mi je rekla da je i nju kasnije lupilo. Ono, na početku se tješiš da bolje ranije, bolje tako nego da je beba jako bolesna, sigurno ima razlog. A kad to ode, ostaju druge misli.
Išla sam računati da bih sutra bila 17 tj trudna...skoro pola
Ja znam da kada sam negdje u 10tt malkice prokrvarila ja i mm smo plakali ko dvoje male djece jer smo mislili da je gotovo. Isto kao i u 26tj kad smo ga zapravo izgubili. Bol je relativan pojam i svatko ima pravo osjecati sto osjeca. Bol se nemoze izracunati jer svatko ima neku svoju ljestvicu i prag boli. Ovaj Ivesin susret...jao jao. Stvarno "imas srece" naletjeti na prave bisere. Ja sam imala "srecu" da se nisam stigla vezati i upoznati bebu,tako su mi rekli. Da,to je prava sreca. Sta je onda nesreca. Srecom ignoriram i prisjecam se jakih pokreta bebe koju nisam upoznala pod mojom rukom. Onog istog za kojim sam plakala u tom "ranom" 10om tjednu strahujuci da cu ga izgubiti. Za mene bi eventualno rana trudnoca bila ona za koju nisam stigla ni saznati. Ja sam prestala racunati. Mislim da mi je tako lakse. Uostalom u raju drugacije tece vrijeme
Nema mira dok se takve ljude ne smjesti gdje im je mjesto. To sam naučila.
Na žalost na teži način, ali za vlastiti mir sve se isplati.
Eto curke moje drage. Sutra je točno 5mj kako je moja curica dobila krila.
I ispalo je tako da baš sutra krećem s klomifenom... eto koja slučajnost!!!
A još nevjerojatnije je ovo :
Prošli uspješni ciklus mi je počeo: 13.06.2015 s klomifenima smo krenuli 17.06.2015
ovaj ciklus je počeo : 13.04.2016 , a s klomifenima krećemo 17.04.2016
eto još jedna slučajnost!
Nadam se da su to pozitivni znakovi i da će sve dobro završiti
Kad ideš na prvi uzv?
Moj spontani je bio u ciklusu kad mi je 1dc bio na Božić, a termin za godišnjicu braka (1-2 dana razlike)
Sad čekam plodne dane, 17dc, lh još nije bila pozitivna, i sluz nije onakva kakva bi trebala biti. Strah me jako da mi se više neće dogoditi ovulacije...uf
Joj i ja se nadam. Prva fm mi je 23.04. Uh.. daj Bože da sve bude dobro.
Ne znam, da li će te ovo uješiti ali od mojih 4 dokazanih ovulacija preko fm, ja sam samo jednom imala tu sluz i kalasične simptome ovulacije. A pošto si rekla da imaš duže cikluse, vjerojatno su ti onda kasnije i ovulacije.
Jel ideš uskoro na uzv/fm?
Ja nikada nisam uocila tu ovulacijsku egg white sluz pa sam bila uvjerena da nemam O a eto plusic je tu
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ne idem više na uzv do postupka. Ma ja sam par puta skužila sluz i baš sam po broju dana do menge znala da je bila ovulacija. Inače nemam pojma što je s ovulacijama
Možda bi bilo dobro da ti naprave par folikulometrija da imate uvid u stanje.
Evo curke, već 5mj. je prošlo od kad je moja curica postala predivni anđeo.
Šaljem joj najdivnije pjesme. Suncu mom malom.
Sve bih dala samo za jedan trenutak s tobom, pa makar i u snovima
Ives...
Ives, ne znam što pametno reći... neka ti noćas dođe u snu i utješi te malo
Ja sam danas doživjela pozitivnu lh trakicu, ne mogu reći koliko sam oduševljena. Jučer smo pokrili, probat ću i da sutra, i to je to, više nije u našoj moći
Ives draga
Cure redovno vas čitam, ali baš ne pišem..
Prošlo je mjesec dana otkad nas je beba napustila, s jedne strane imam osjećaj kao da je prošlo sto godina, tempo života me toliko okupira da ne stignem previše ni razmišljati o svemu, tek ponekad pomislim da se baš dobro držim.
A onda dođe dan kao danas, neopisiva tuga, bol i jad...zašto nam se to moralo dogoditi nakon tolikih borbi oko trudnoće..koji bi sad tt bila, da li bi moj miš dobio bracu ili seku
Imam osjećaj da su svi već zaboravili na tebe, ali ja ću te zauvijek čuvati u srcu
Cure, koliko ste čekale na prvu M, evo već je 30 dana prošlo, ali ništa se ne događa?
Moj ciklus od spontanog je trajao 37 dana. Skoro pa prosjek inače ciklusa
Zenii, znam kako ti je, i meni se dogode takvi dani, i to sve češće. Drži se, bit će lakše valjda s vremenom...
Drage moje
Ja sam danas bolje. Hvala vam na utjesi.
Zenii draga. Kad god osjetiš potrebu piši.. mi smo zato tu.
Tako se i ja osjećam.. većinom se dobro nosim sa svime
A onda dodje dan kao jučer kada mislim da ću poludit od bola i jada. Ali opet s prolaskom tog dana i ja budem bolje. Nadam se da će sutra biti već malo lakše.
Što se menge tiće. Meni je moj gin rekao da bi trebala doći oko 45-tog dana.. (Meni je došla 46dan) i da ako do tada ne dodje da krećemo s duphastonima da ju izazovemo.
Si bila na još kojem pregledu od tada???
Posljednje uređivanje od Ives000 : 18.04.2016. at 09:40
krajem tjedna sam na prvom pregledu nakon kiretaže pa ću biti pametnija.
Inače su mi ciklusi 30-35 dana, ali uvijek nakon ovulacije pa do M me boluckaju cicke..
Sad ne osijetim baš ništa, pa si mislim da uopće još nije ni bilo ovulacije, a i ostala sam bez lh trakica..nisam naručivala nove misleći kako mi više ni ne trebaju
Hvala na riječima utjehe, stvarno mi puno znači i već sam malo bolje
Meni je sve bilo pomaknuto za nekih 7 dana, mislim to kad je folikul počeo rasti. Tako da moguće da će i tebi malo kasniti sve.
Vrci super za Lh trakicu,znam koja je to sreća vidjeti je. Nadam se da će uroditi bebicom
Zenii, zbilja i jesi jaka. Treba to sve srce podnjeti. I nastaviti živjeti.
Dozvoli si i suze i smjeh Nemoj si uskračivati išta..
sve je to put do oporavka. Nadam se da će na pregledu biti sve u redu. I ako Bog da da ćete
kada budete opet spremni ići po svoju dugicu.
Viki88 jako mi je drago zbog tebe, samo polako dan po dan!
Carmina, di si nam nestala?? Nadam se da si dobro.
Zenii, meni je ciklus nakon gubitaka bio 29 i drugi put 35 dana, a inace sam uredno 27-29. Kazu gin da je uobicajeno 4-6 tjedana za taj prvi ciklus. Ako ne bude za tih 6 tjedana, onda Duphastoni.
Svima hrabrilice i zagrljaje saljem!
Baš mi je čudno bez bubice i carmine, pa di su nam nestale curke?
Evo me drage moje. Nikad ja ne odlazim od tu al nemam uvijek vremena da se javim.
Dobro sam uvijek i kad mi zivot da krastavac ja napravim salatu. Moja snaga spava pokraj mene. Zbilja su me djeca izvukla sa dna,zato se divim onima koji jos cekaju. Vjerujem cvrsto da ce vam dugice stici,kao najljepsa nagrada za ovaj kriz koji nosite. Cudno je kako se tesko mogu i prisjetiti zivota prije mog andela. Nedaj mi Boze da se vratim na staro. Volim kako je moj djecak ostavio takav trag u mom zivotu,ne zelim da ikada izblijedi. Vec je vise od 4mj proslo. Nije mi jasno kud prije,a nekad(svaki dan) kad se sjetim svega pitam se jeli to sve u ovom zivotu bilo. Nekada mi se cini da je proslo vise od 2-3h da nisam pomislila na svog andelica pa cak osjetim griznju savjesti.
Nadam se da ce vas dugice obradovati sta prije. Sada ja kroz vas zivim kada je to u pitanju.
Evo mi smo svoje obavili, pokrili...jučer bila još pozitivnija lh. Sad čekam i nadam se
Bravo Vrci i držim
Vrci je li prva beba bila iz mpo postupka, koja je bila vaša dijagnoza?
Carmina, baš sam se našla u tvom postu, koliko god da mi bude teško, sretna sam što je naša mrva barem kratko bila uz nas, donijela sreću i suze i ostavila neizbrisiv trag na našim srcima.
Da, sin je iz mpo. Četvrti postupak je urodio plodom
Ja imam pcos i nikakve ovulacije nisam tad imala. I problemi sa štitnjačom, hashimoto. Muž je imao loš spermiogram, oligoasteno, jako ih malo bilo i nije bilo puno pokretnih. I to ne blaža dijagnoza, baš je bila već kritičnija.
Ne znam što se dogodilo u tih par godina, jel nam ova trudnoća bila slučajno, ili se i njemu spermio popravio. A ja sam iz nekog razloga krenula ovulirati
Piksi, draga..mislim na tebe.. znam da vam je danas trebao biti dan termina, drži se mila.
Proći će nekako i ovaj dan, a onda se nadam da će biti ipak malo lakše.
Carmina, sad mi je lakše
Vrci,čekamo i mi s tobom ''strpljivo''
Posljednje uređivanje od Ives000 : 19.04.2016. at 11:29
Baš mi je drago čuti ovakve priče, naš sinčić je ivf beba, spermiogram također teži oligoastheno..imamo još dvije blastice, pa kad se oporavim, krećemo ponovno. Ali uvijek se potajno nadam ovakvom prirodnom iznenađenjuDa, sin je iz mpo. Četvrti postupak je urodio plodom
Ja imam pcos i nikakve ovulacije nisam tad imala. I problemi sa štitnjačom, hashimoto. Muž je imao loš spermiogram, oligoasteno, jako ih malo bilo i nije bilo puno pokretnih. I to ne blaža dijagnoza, baš je bila već kritičnija.
Ne znam što se dogodilo u tih par godina, jel nam ova trudnoća bila slučajno, ili se i njemu spermio popravio. A ja sam iz nekog razloga krenula ovulirati
Ja se bojim da sam svoja iznenađenja i čuda ispucala. Ovo mi je bio san kad sam vidjela plusić doma, i dan danas se živo sjećam tog trenutka i kako sam se tresla. I bila sam uvjerena da sam trudna.
Sad si nekako mislim da nisam te sreće da nam se to opet ponovi, i zato mi je tako teško pao gubitak.
Ako ne uspije, i mi ćemo krajem ljeta i na jesen opet u mpo
Nemoj nikada prestati vjerovati u cuda. Ako se dogodilo jednom moze se itekako dogoditi opet.
Ja cu se nadati sa svima vama. Do tada treba covjek uzivati u onome sto sada u ovom trenutku ima. Svi mi lovimo neke nase snove ali ponekad nam ove druge stvari produ pored nas a da ih ni ne zapazimo kamoli da uzivamo u njima.
Jeste li cure moje nakon gubitka nesto promjenile? Izgled ili navike? Ja sve redom. Cini mi se da sada vise zivim u nekom svom svijetu i da sam ovako mnogo zadovoljnija. Sretnija sam sada sa svojom tugom nego prije dok za nju nisam znala. Uvijek sam bila pomalo cudak to nije novo. Lol
Ja sam se psihicki mislim malo promijenila. Kao da sam tek sad na neki nacin "odrasla", ne mogu opisati tocno
Ja sam full promjenila izgled.. ofarbala se i ošišala kosu 15cm, sad mi je do ramena. To mi je bila prva stvar koju sam rekla da ću napraviti kad izdjem iz bolnice. Trebala sam pod hitno neku drastičnu promjenu.. nisam se više mogla pogledat u ogledalo. Imala sam osjećaj da mi se sav taj horor vidi na licu... jesam promjenila sam se jako i psihički i fizički. Ali oći sve odaju. Neki dan sam se pogledala na fotografiji gdje sam još imala svoju curicu u sebi, i usporedila sa novom slikom... kao da gledam dvije različite osobe. Mladu djevojku punu nade, snova, i sreće...i stariju ženu koja je prošla borbe i koja zna da život nije bajka sa sretnim završetkom. Imam neki oprez u očima.. i malo sam se uplašila te spoznaje.. prema svemu i svima pristupam s oprezom. Ništa više ne uzimam zdravo za gotovo i čak ne osječam niti uzbuđenje radi novog pokušaja.. trebutno sam neka flegma..(oprezna flegma)
Promjenila sam i puno navika... ali i uvela par novih.. koje mi gode. Svaku večer prije spavanja zapalim svječicu svom anđelu pa tek onda mogu zaspati...
I nisi čudak zato što voliš svoju bol, ta bol je tvoje djete, isto kao moja bol moje. Bez njih ništa ne bi bilo isto.
Hvala Ives na podršci, danas je jako teško...cijeli dan sam s njom u mislima, fali nam jako
I moja je glava platilaKad god bih se pogledala u ogledalo vidjela bih odraz koji sam svakodnevno gledala u bolnici. Svako jutro ista slika. Promjena mozda uopce nije na bolje al meni je bas trebala. I bas me briga
Vrci i ja sam odrasla. Nije da nemam dovoljno godina,mogla sam i ranije. Al kao da me u dan ucinilo bar 10godina starijom,iskusnijom.
Koliko vi uopće imate godina?
Ja ću evo za 2mj 31.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
