Citiraj ddd3146 prvotno napisa Vidi poruku
ovo je bila moja prva i zadnja trudnoca. nakon dugo pokusavanja i cekanja 24.8.2019. test je napokon pokaza +. sreca je bila neopisiva. nakon 6+1 dobili smo i otkucaje srca, iako se nije cinilo tako vrijeme je brzo prolazilo, prvo tromjesecje je proletjelo a mi smo postajali sve veci i jaci. sa 4 i pol mjeseca u sebi sam imala pravog malog akrobata koji se ritao lupao okretao, na svakom pregledu je sve bilo u redu otkucaji srca jaki i uredni. napunili smo 5 mjeseci i mislili smo da smo se izvukli iz kriznog razdoblja i da se mozemo opustiti. dosli su blagdani, obitelj na okupu tri trudnice u obitelji sve tri mjesec dana razlike za porod. sretna obitelj na okupu mislili smo da se nista lose ne moze dogoditi. 2.1.2020. oko 3 ujutro probudilo me lagano probadanje u trbuhu, kada sam ustala iz kreveta osjetila sam da nesto naglo izlazi van iz mene nisam napravila ni koraka a stajala sam u lokvi krvi...strah, bol, zanijemila sam. javila sam se svom ginekologu i prevezena sam hitno u Petrovu bolnicu. bila sam trudna 23 tjedna, nakon pregleda rekli su da sam otvorena 3,5 cm i da se vodenjak vidi. srce mi je stalo nisam disala nisam znala sto mi govore sto rade..svijet je zanijemio. bila sam na strogom mirovanju nisam smjela iz kreveta ja i moja mala cura izdrzale smo tako mirujuci 4 dana. 6.1.2020. nakon dorucka osjetila sam kao da je netko probusio balon i ogroman nalet vode, vodenjak je pukao...prevezena sam hitno u radaonu i gdje su krenule debate carski rez ili prirodan porod. izabrali su prirodan porod. u 9:45 ujutro rodila sam curicu tesku 600 g. njen plac kad sam ju rodila je bilo sve sto sam htjela cuti. plakala je prvi znak da je dobro da ce biti u redu. dali su mi da je vidim na tren plakala je i bila isti tata i bila je tako sitna i mala..odnjeli su je od mene a ja sam uspavana u sali da saniraju jako krvarenje. nakon dva sata kada sam se probudila i kada su me smjestili u sobu, decko je dosao do mene i nije trebao govoriti nista sve sam vidjela na njemu. moja mala cura nije vise plakala utihnula je.. izgubili smo borbu. srecu je zamjenila bol, tuga i sutnja. skoro dva mjeseca su prosla od svega toga a ja i dalje ne znam i nemam nacina da se nosim sa tim..potonula sam i ne vidim izlaza
O Boze, tuge!
Nemam rijeci utjehe jer jako dobro znam da nema te rijeci koja bi mogla umanjiti tvoju bol. Jako mi je zao zbog svega sto si prosla.
Slazem se sa Beti! daj si vremena. Ja sam izgubila svoju curicu prije 4 godine pa se jos uvijek na momente borim za zrak!
I jos se nekada pitam da li se to sve stvarno dogodilo, jos je tako nestvarno.

Danas je bas dan kad me sve uzasno opet vraca, i boli.
Jedina je razlika izmedju 'onda' i sada sto sam naucila zivjeti s tom boli.. ali boli i boljet ce. I dok sam ziva nedostajat ce to maleno srce koje je kuckalo ispod mog.


Meni je puno pomoglo pisanje, svoje misli sam djelila ovdje s mamama, sto sama u osobni dnevnik. Morala sam negdje izbaciti sve emocije koje su se skupljale. A mame koje su na zalost prosle isto sto i ja sama, najbolje su me razumjele. Tu smo. Pisi..
Suprug mi je najvise pomogao da se naucim nositi s gubitkom.
Nadam se da cete skupa prezivjeti ove teske trenutke i dane koji se nalaze pred vama.