Stranica 13 od 13 PrviPrvi ... 3111213
Pokazuje rezultate 601 do 623 od 623

Tema: Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 5

  1. #601

    Datum pristupanja
    Jan 2022
    Postovi
    1

    Početno

    Draga di0708,
    Rasplakala sam se na tvoj post i veruj da se saosecam sa tvojim bolom.

  2. #602
    VIB avatar
    Datum pristupanja
    May 2016
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    97

    Početno

    Citiraj di0708 prvotno napisa Vidi poruku
    Pozdrav drage žene,
    Htjela bih podijeliti svoje iskustvo. Trudnoća posve uredna, na svakom pregledu rađen i vaginalni ultrazvuk koji nije ukazao da se nešto događa sa cerviksom i jedan dan samo dobijem trudove, završim na hitnoj gdje mi govore da sam otvorena i da se ništa ne može učiniti. Osjetim njegove pokrete, a znam da će izaći van i umrijeti..najgori osjećaj.. Taj dan rodila se naša mrvica u 20.tjednu i nije preživio. Bris koji su mi uzeli nije pokazao nikakvu bakteriju, a PHD nalaz još čekamo. Rekli su mi da se ne nadam previše da će se otkriti neki uzrok..
    Ne znam kako krenuti dalje i otkud..očajna sam i ne mogu prestati misliti na njega i što sam mogla drugačije napraviti i jesam li ja ta koja je negdje pogriješila, sve se naizgled činilo super..tuga je velika. Svi oko mene se trude, ali nitko ne razumije kako je to. Pravim se i živim zbog drugih, a u sebi umirem.
    Ima li možda koja mama da joj se desilo slično iskustvo? Da li je potrebno raditi neke pretrage? Ne znam otkud krenuti.
    To nam je bila prva trudnoća, jako željena postignuta pomoću klomifena.
    di0708 žao mi je
    I znam što prolaziš, jer tu smo sve mi koje smo to prošle.
    I nekako preživljavamo.
    Nećeš se željeti probuditi svako jutro, okrivljavat ćeš sebe jedno vrijeme, plakat ćeš na čudnim mjestim u čudno vrijeme.
    Znam koji horor sada proživljavaš, noćna mora koja ne prestaje.
    Moj ti je savjet makni se od ljudi, makni se od svih i svega, izoliraj se, ljudi koji to nisu prošli ne mogu to razumjeti, neki puta su i nezgodni često puta nenamjerno, neki put i pametuju.
    Ako uspiješ nađi nešto što te veseli ili zanima, ranjene životinje, pletenje, slušanje glazbe, pričanje s ljudima, ali samo on - line.
    Znam da ti je to sve pred očima, ali sad prvo moraš dušu isplakat, na žalost to je takav proces.
    Kod nas se nikad nije otkrilo što je ubilo našu kćer, ali jedna doktorica starije garde je posumnjala u krv.
    Zato ti preporučujem da i krv detaljno ispitaš. I traži puno mišljenja. Danas se i s medicinom mnogi bave ofrlje.
    Na žalost smrt naše kćeri je spasila mene i našeg sina. Tako je to.
    Ali sad pusti jedno vrijeme te razloge, moraš se priviknut na ovo sve.

  3. #603

    Datum pristupanja
    Jan 2022
    Postovi
    5

    Početno

    Drage mame, citam vase postove i pitam se koliko snage ima u nama kad nakon svega uspijemo vratiti osmjeh na lice, prezivimo i nastavimo. Htjela sam umrijeti kad sam 2019. godine, zbog nemara doktora, izgubila svoju princezu u 41. tjednu trudnoce. Upucena sam u bolnicu na hitni porod, a doktor koji me primio, odlucio je da nece slusati privatnog doktora vec ce bas da ceka, ali moja djevojcica nije izdrzala i vec sljedeci dan njeno malo srce prestalo je da kuca. Ego je presudio. Bila sam izgubljena, depresivna, povucena od cijelog svijeta. Moja obitelj me uputila na psihoterapiju kod divne psihijatrice koja mi je pomogla, prije svega, da bar na dane terapije ustanem iz kreveta, a onda i da shvatim da necu umrijeti i da moram nastaviti zivjeti, sto je bilo najteze od svega. Moj suprug je bio slomljen. Spas je nasao u poslu. Non-stop je radio. Ovo nam je bilo prvo dijete. Nakon tog soka, u narednih godinu dana, imala sam dva spontana u 8. i 9. tjednu, koja nisu nikad patoloski obradjena pa ne znamo razlog. Ja sam osjecala da je razlog jer sam, koliko god se trudila, ustvari fizicki i psihicki unistena. Bila sam super vedra i zabavna osoba prije unistenja. U zelji da ostvarimo svoj san da imamo dijete, suprug i ja smo opet pokusali, ali trebalo je dosta vremena da opet zatrudnim i evo trudna sam. Jos je rano pricati o tome, ali ono sto nam sigurno svima ovdje treba je da se sjetimo jedne drugih u molitvama, u nadama, u lijepim zeljama. Sjetite me se i ako ikom od vas mogu pomoci, tu sam za vas.

  4. #604

    Datum pristupanja
    Jan 2022
    Postovi
    5

    Početno

    Drage mame, citam vase postove i pitam se koliko snage ima u nama kad nakon svega uspijemo vratiti osmjeh na lice, prezivjeti i nastaviti sa zivotima. Htjela sam umrijeti kad sam 2019. godine, zbog nemara doktora, izgubila svoju princezu u 41. tjednu trudnoce. Upucena sam u bolnicu na hitni porod, a doktor koji me primio, odlucio je da nece slusati privatnog doktora vec ce bas da ceka, ali moja djevojcica nije izdrzala i vec sljedeci dan njeno malo srce prestalo je da kuca. Ego je presudio. Bila sam izgubljena, depresivna, povucena od cijelog svijeta. Moja obitelj me uputila na psihoterapiju kod divne psihijatrice koja mi je pomogla, prije svega, da bar na dane terapije ustanem iz kreveta, a onda i da shvatim da necu umrijeti i da moram nastaviti zivjeti, sto je bilo najteze od svega. Moj suprug je bio slomljen. Spas je nasao u poslu. Non-stop je radio. Ovo nam je bilo prvo dijete. Nakon tog soka, u narednih godinu dana, imala sam dva spontana u 8. i 9. tjednu, koja nisu nikad patoloski obradjena pa ne znamo razlog. Ja sam osjecala da je razlog jer sam, koliko god se trudila, ustvari fizicki i psihicki unistena. Bila sam super vedra i zabavna osoba prije unistenja. U zelji da ostvarimo svoj san da imamo dijete, suprug i ja smo opet pokusali, ali trebalo je dosta vremena da opet zatrudnim i evo trudna sam. Jos je rano pricati o tome, ali ono sto nam sigurno svima ovdje treba je da se sjetimo jedne drugih u molitvama, u nadama, u lijepim zeljama. Sjetite me se i ako ikom od vas mogu pomoci, tu sam za vas.

  5. #605

    Datum pristupanja
    Jan 2022
    Postovi
    2

    Početno

    Hvala što ste nešto napisale. Samo onaj tko je to proživio zna kako je..

  6. #606
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,150

    Početno

    Citiraj Sara♡ prvotno napisa Vidi poruku
    Drage mame, citam vase postove i pitam se koliko snage ima u nama kad nakon svega uspijemo vratiti osmjeh na lice, prezivjeti i nastaviti sa zivotima. Htjela sam umrijeti kad sam 2019. godine, zbog nemara doktora, izgubila svoju princezu u 41. tjednu trudnoce. Upucena sam u bolnicu na hitni porod, a doktor koji me primio, odlucio je da nece slusati privatnog doktora vec ce bas da ceka, ali moja djevojcica nije izdrzala i vec sljedeci dan njeno malo srce prestalo je da kuca. Ego je presudio. Bila sam izgubljena, depresivna, povucena od cijelog svijeta. Moja obitelj me uputila na psihoterapiju kod divne psihijatrice koja mi je pomogla, prije svega, da bar na dane terapije ustanem iz kreveta, a onda i da shvatim da necu umrijeti i da moram nastaviti zivjeti, sto je bilo najteze od svega. Moj suprug je bio slomljen. Spas je nasao u poslu. Non-stop je radio. Ovo nam je bilo prvo dijete. Nakon tog soka, u narednih godinu dana, imala sam dva spontana u 8. i 9. tjednu, koja nisu nikad patoloski obradjena pa ne znamo razlog. Ja sam osjecala da je razlog jer sam, koliko god se trudila, ustvari fizicki i psihicki unistena. Bila sam super vedra i zabavna osoba prije unistenja. U zelji da ostvarimo svoj san da imamo dijete, suprug i ja smo opet pokusali, ali trebalo je dosta vremena da opet zatrudnim i evo trudna sam. Jos je rano pricati o tome, ali ono sto nam sigurno svima ovdje treba je da se sjetimo jedne drugih u molitvama, u nadama, u lijepim zeljama. Sjetite me se i ako ikom od vas mogu pomoci, tu sam za vas.
    Sara, jesi radi pretrage na trombofliliju? jesu te stavili na heparin preventivno s obzirom na cijelu povijest?

    Drage ženice, jako mi je žao zbog vaših gubitaka.

  7. #607

    Datum pristupanja
    Jan 2022
    Postovi
    5

    Početno

    Jesam Lili. Nalaz trombofilije uredan, ali svakako su mi dali heparin i svakodnevno se bockam.

  8. #608
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,150

    Početno

    Citiraj Sara♡ prvotno napisa Vidi poruku
    Jesam Lili. Nalaz trombofilije uredan, ali svakako su mi dali heparin i svakodnevno se bockam.
    Odlično Sara, neka je sa srećom! Sve će biti dobro.

  9. #609

    Datum pristupanja
    Jan 2022
    Postovi
    5

    Početno

    Hvala puno Lili ♡

  10. #610
    VIB avatar
    Datum pristupanja
    May 2016
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    97

    Početno

    Citiraj di0708 prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala što ste nešto napisale. Samo onaj tko je to proživio zna kako je..
    di0708 samo polako
    Daj si svo vrijeme svijeta
    Znam da ovo sto cu napisati da ti neće puno značiti, pogotovo sada, ali ovo dožive čak i poznate osobe
    Začudila bi se koliko ljudi se bori za svaki udah nakon toga, a slavni su
    Samo se o ovome jako premalo govori
    Puno nas je koji se borimo za svaki udah

  11. #611
    VIB avatar
    Datum pristupanja
    May 2016
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    97

    Početno

    Citiraj Sara♡ prvotno napisa Vidi poruku
    Drage mame, citam vase postove i pitam se koliko snage ima u nama kad nakon svega uspijemo vratiti osmjeh na lice, prezivjeti i nastaviti sa zivotima. Htjela sam umrijeti kad sam 2019. godine, zbog nemara doktora, izgubila svoju princezu u 41. tjednu trudnoce. Upucena sam u bolnicu na hitni porod, a doktor koji me primio, odlucio je da nece slusati privatnog doktora vec ce bas da ceka, ali moja djevojcica nije izdrzala i vec sljedeci dan njeno malo srce prestalo je da kuca. Ego je presudio. Bila sam izgubljena, depresivna, povucena od cijelog svijeta. Moja obitelj me uputila na psihoterapiju kod divne psihijatrice koja mi je pomogla, prije svega, da bar na dane terapije ustanem iz kreveta, a onda i da shvatim da necu umrijeti i da moram nastaviti zivjeti, sto je bilo najteze od svega. Moj suprug je bio slomljen. Spas je nasao u poslu. Non-stop je radio. Ovo nam je bilo prvo dijete. Nakon tog soka, u narednih godinu dana, imala sam dva spontana u 8. i 9. tjednu, koja nisu nikad patoloski obradjena pa ne znamo razlog. Ja sam osjecala da je razlog jer sam, koliko god se trudila, ustvari fizicki i psihicki unistena. Bila sam super vedra i zabavna osoba prije unistenja. U zelji da ostvarimo svoj san da imamo dijete, suprug i ja smo opet pokusali, ali trebalo je dosta vremena da opet zatrudnim i evo trudna sam. Jos je rano pricati o tome, ali ono sto nam sigurno svima ovdje treba je da se sjetimo jedne drugih u molitvama, u nadama, u lijepim zeljama. Sjetite me se i ako ikom od vas mogu pomoci, tu sam za vas.
    Draga Sara
    Predraga moja Sara
    Sta da ti kazem, znas i sama
    Osim da znam kako ti je
    Svi koraci tvog horora su kao da su i moji
    Moja druga trudnoca sa sinom je bila ultrarizična i nisam se micala od kuće cijelu trudnoću, ni more ni ljeto ništa
    Inekcije fragmina cijelo vrijeme
    Samo mir ti sada treba
    Stavili su me u bolnicu tri tjedna prije rođenja sina, bježala sam užasnuta od horor sobe gdje sam izgubila kćer
    Ušla sam u drugu sobu i bila grozna prema novim cimericama, s nikim nisam htjela pričati, sada mi je jedna od njih jako dobra prijateljica, jednu sam pomogla da se spase i ona i beba, na kraju smo sve počele pričati, 14 sam ih promijenila i svakakvih horor priča sam slušala, neke priče su i puno puno gore od naših, vjerujte mi na riječ
    Mislimo da smo same, gledamo sve te nasmijane žene oko nas, a ispod...
    Tako da sada lijepo miruj, radi baš ono što te volja, što te veseli, isto izbjegavaj ljude, prošeći negdje u prirodi ili ako živiš na moru tim bolje
    Sad je vrijeme da postojis samo ti

  12. #612

    Datum pristupanja
    Jan 2022
    Postovi
    5

    Početno

    Draga VIB, hvala ti sto si otvorila srce i hvala ti na ovim divnim rijecima. Cestitam ti na rodjenu sina. Da ti bude ziv, zdrav i sretan i da uzivate u njemu i on u vama puno puno puno godina. Jako mi je zao sto si i sama morala proci uzas. Ne postoji gori gubitak.. svakom je njegov gubitak najgori. U prvoj sam godini toliko vapila da upoznam Mamu koja je prosla nesto slicno. Da me saslusa i razumije, da ja nju saslusam i zagrlim, ali bezuspjesno. Trazila sam udruzenja, roditelje koje su, iz slicnih razloga, izgubili dijete, zvala, pricala sa nekima, saznala koliko je takvih slucajeva i pokreta ugaseno i koliko je srca slomljeno u nastojanju da dodju do pravde. To je porazavajuce. Sad, nakon svih pokusaja, gubitaka, suza, boli, iscekivanja... da, pazim se. Prepoznajem to lezanje, cuvanje i bockanje Hvala ti puno! Izgleda da cu i ja prelezati ljeto

  13. #613
    VIB avatar
    Datum pristupanja
    May 2016
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    97

    Početno

    Citiraj Sara♡ prvotno napisa Vidi poruku
    Draga VIB, hvala ti sto si otvorila srce i hvala ti na ovim divnim rijecima. Cestitam ti na rodjenu sina. Da ti bude ziv, zdrav i sretan i da uzivate u njemu i on u vama puno puno puno godina. Jako mi je zao sto si i sama morala proci uzas. Ne postoji gori gubitak.. svakom je njegov gubitak najgori. U prvoj sam godini toliko vapila da upoznam Mamu koja je prosla nesto slicno. Da me saslusa i razumije, da ja nju saslusam i zagrlim, ali bezuspjesno. Trazila sam udruzenja, roditelje koje su, iz slicnih razloga, izgubili dijete, zvala, pricala sa nekima, saznala koliko je takvih slucajeva i pokreta ugaseno i koliko je srca slomljeno u nastojanju da dodju do pravde. To je porazavajuce. Sad, nakon svih pokusaja, gubitaka, suza, boli, iscekivanja... da, pazim se. Prepoznajem to lezanje, cuvanje i bockanje Hvala ti puno! Izgleda da cu i ja prelezati ljeto
    Draga Sara hvala, tebi želim isto
    Zbog godina nas su svi već otpisali, a opet, evo nas sa jednim 2,5 godišnjakom koji je sada u fazi "ja znam sve, ja znam najbolje, ja sve mogu sam"
    Ova država ne mari ni za zdravu djecu, a kamoli za potrebitu ili kad roditelj ostane bez djeteta
    Zbog razmišljanja o usvajanja djeteta nisam mogla kod psihijatra da nam radi toga ne onemoguće dobivanje djeteta ili da budemo skrbnik nekom i odraslom djetetu
    Ovo pišem ne zato što tražim sažaljenje nego da samo pokušate negdje memorirati da će s vremenom biti ne bolje, nego podnošljivije
    I čovjeku je u psihi lakše kad čuje da je i nekom drugom teško i da u tom teškom nije sam
    Nije to ni nikakvo radovanje, već nekako je čovjeku lakše kad čuje da je i drugom teško jer na žalost sve oko nas je postavljeno tako da svi žive sretne i savršene živote, a mi nismo dovoljni
    Ja sam to prošla prije 6 godina i još uvijek se borim sa PTSP - om i to nikad neće prestat
    Jer kako zaboraviti svoje dijete
    Ne možeš
    Te 2016. mama mi je naglo neočekivano umrla, bili smo uništeni, 3 tjedna nakon mame umre i kćer, dijete koje smo cijeli život čekali
    Muž se raspao, bio je i u ratu, tata se totalno raspao i nije više funkcionirao nakon mamine smrti, mame nema kome da se obratim
    U bolnici su me obilazile najbolja prijateljica i šogorica
    Od kud krenuti, kako živjeti svaki dan
    Dvije godine sam bila bez identiteta
    Kao što sam rekla, ne pišem ovo zbog nekakve paženje
    Pišem vam da vam kažem da ćete preživjeti, nije lako, ali jednog dana će se opet upaliti jedna sićušna iskra života u vama
    Ono što uvijek kažem mamama kad izgube dijete
    Nakon puno puno puno jako puno vremena razmislite, da li bi vaše dijete htjelo da patite cijeli život i umrete u boli, nesreći i tuzi
    Oni žele da se probijemo kroz život
    Nije lako
    I neće biti lako
    Ali možete
    I moći ćete
    Na žalost, iz iskustva
    I onaj moj glavni savjet
    Ne idite u Ikeu, uvijek je tamo brdo trudnica, i neko vrijeme bježite od male djece i takvih događaja
    Osim ako se ne radi o napuštenom djetetu

  14. #614

    Datum pristupanja
    Apr 2022
    Postovi
    7

    Početno

    Drage mame, tu sam da Vam ispricam i ja svoju najtuzniju pricu i da malo olaksam dusu.
    Prije 3tj.smo dobili nasu dugicu ali anđela

  15. #615
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Citiraj Kolacic♡ prvotno napisa Vidi poruku
    Drage mame, tu sam da Vam ispricam i ja svoju najtuzniju pricu i da malo olaksam dusu.
    Prije 3tj.smo dobili nasu dugicu ali anđela
    Jako mi je žao! Drži se, tu sam ako želiš pisati! Šaljem zagrljaj!

  16. #616

    Datum pristupanja
    Apr 2022
    Postovi
    7

    Početno

    Kako krenuti dalje, kako se nositi sa stalnim pitanjima i pogledima samosazaljenja?? prosla su 3tj a ja jos uvijek ne mogu van iz kuce

  17. #617

    Datum pristupanja
    Apr 2022
    Postovi
    7

    Početno

    Kako se nositi sa gubitkom, kako krenuti dalje, kako se suociti sa pogledima sazaljenja?? Uskoro ce mj dana od kako se to desilo, a ja nemam hrabrosti izaci van iz kuce da ne moram sa nikim pricati

  18. #618
    tikica_69 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    2,809

    Početno

    Teško. Ali preživi se. Mi smo izgubili djevojčicu u 39. tjednu trudnoće. Kad sam prvi put izašla van i ušla u pekaru, djelatnica me oduševljeno pogledala i rekla: "Ajme, napokon Vas vidim. Sigurno uživate u malenoj!" Kad sam joj rekla da je naša Laura anđeo, žena je pretrnula od šoka i nije znala što bi rekla i kako mi se ispričala. Mislim da sam u tom trenu ja imala sažalni pogled prema njoj. A da ne velim kako me žena iz računovodstva u firmi nazvala i vikala na mene da zašto nisam upisala dijete na popis za poklon za Svetog Nikolu, da sad ona mora sve ispočetka, što je bilo 10 mjeseci nakon što sam rodila. Živ čovjek svašta preživi. Lagala bi ti kad bi rekla da se preboli. Nikada se to ne preboli, svaki drugi dan mi krenu suze. Samo naučiš živjeti s tom boli sve lakše. Drži se.
    Posljednje uređivanje od tikica_69 : 26.04.2022. at 11:05

  19. #619

    Datum pristupanja
    Apr 2022
    Postovi
    7

    Početno

    Zao mi je radi Vaseg gubitka..tesko je to, onaj koji to nije prosao, ne zna kako je ..meni je sad malo lakse nakon obdukcijskog nalaza, da znam razlog zasto se to desilo, osjecam neki mir al opet i dalje boli i dalje se pitam zasto je tako moralo biti ..kolko se veselis i odbrojavas dane da upoznas svoje djete i onda hladan tus i teska spoznaja da se tu ne moze nista i da jednostavno moras krenuti dalje..

  20. #620
    Ives000 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2015
    Lokacija
    Slavonija
    Postovi
    2,484

    Početno

    Citiraj Kolacic♡ prvotno napisa Vidi poruku
    Kako krenuti dalje, kako se nositi sa stalnim pitanjima i pogledima samosazaljenja?? prosla su 3tj a ja jos uvijek ne mogu van iz kuce
    Mislila sam da cu nakon 6 godina od gubitka djeteta znati odgovoriti na ovo pitanje kako dalje, ali mislim da jos uvijek nemam odgovor na to pitanje! Prvih par mjeseci znam da sam izbjegavala ljude, izlazila sam vecinom nocu( imala sam uzasan osjecaj krivice, jer sam tada smatrala da sam "podbacila" i kao majka, i kao zena (tako sam se osjecala) i dugo sam imala osjecaj da sam sve razocarala i da svi samo zure u mene i ocekuju neke odgovore, kako je vrijeme prolazilo bilo mi je sve teze se nositi s tom kolicinom boli, straha, ljutnje i nemoci. Dok jedan dan moj suprug nije preuzeo stvari u svoje ruke, odveo me u Istru na tjedan dana da se malo maknemo od svega i mislim da mi je to pomoglo da se pokrenem. Suprug mi je bio velika podrska i bez njega iskreno ne znam kako bi sve to prezivjela. Puno smo razgovarali o svemu, imala sam ovdje veliku podrsku mama koje su na zalost prolazile kroz isto sto i ja i najbolje su me razumjele.

    Ja cu ti savjetovati da prozivis sve emocije koje osjecas. Kad ti se place, placi, kad ti se smije, smij se! I radi apsolutno sve sto ti pomaze da se osjecas bolje! Samo ti znas kako ti je i ako ne zelis odgovarati na suvisna pitanja, jasno to daj do znanja!

    Ljudi nekad ne znaju kako se postaviti prema roditelju koji je izgubio dijete. Cesto kazu nesto ishitreno i nepromisljeno , naslusala sam se zbilja svega kao i vecina mama ovdje. Ali s vremenom ojacas dovoljno da se mozes nositi sa svin pitanjima. Za to treba puno vremena, s vremenom nece biti lakse, ali ces nauciti zivjeti s tim.
    Eto, meni je puno pomoglo pisanje ovdje na forumu. Piši ako ti je tako lakše !

  21. #621

    Datum pristupanja
    Apr 2022
    Postovi
    7

    Početno

    Tocno takav osjecaj imam i ja

  22. #622

    Datum pristupanja
    Apr 2022
    Postovi
    7

    Početno

    Tocno takav osjecaj imam i ja

  23. #623

    Datum pristupanja
    Apr 2022
    Postovi
    7

    Početno

    Tocno takav osjecaj imam i ja..
    I meni je suprug najveca podrska i iskreno da nemam njega, ja uopce neznam kako bi taj dan a i ostale dane nakon toga prezivjela..uz njega se mogu i nasmijati nakon svega toga, a da se pritom ne osjecam lose jer se smijem.. dok sa ostalim osobama neznam uopce da uspostavim komunikaciju jer se bojim da budem pogresno shvacena..najvise me boli kad mi vele " ooo pa ti se vec super drzis" samo zato jer se ne placem.. po njihovom bi morala stalno da budem u suzama jer ovako ispada da sam to preboljela, a mene i srce i dusa boli..svatko iz vana moze da izgleda super, a ono sto nosi i drzi u nutra, to nitko nezna i ne vidi..
    Posljednje uređivanje od Kolacic♡ : 24.05.2022. at 09:39

Stranica 13 od 13 PrviPrvi ... 3111213

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •