 |
|||
Joj Ives sorry...ja uranilaMeni dani lete...pa sam mislila da je već dosta prošlo... nemoj mi se nervirati,
bit će sve ok....samo se opusti...šaljem ti veliku pusu
Ja učim, a tako mi se neda da je to strašnoSve vas pozdravljam...moram se uozbiljiti
Ma sve ok, i meni dani lete.. a što učiš? Svaka čast što možeš.. meni koncentracija još uvijek nula bodova. :/
Joj, ma i moja koncentracija je koma...nije baš da mi ide, ali se nadam da ću se barem koliko toliko uspjeti pripremiti...učim za natječajIves000 prvotno napisa
za posao. Voljela bi početi raditi da se bar malo izgubim iz kuće i da se počnem osjećati korisnom. Nadam se da ću uspjeti dobiti neki posao
Ajme super!!!! !vibram.. ~~~~~~~~~~ Da baš tebe izaberu!
Piksi treba samo biti uporan, idi na tecajeve i događanja ako mozes, vizualno uređuj zivotopis, ako mozes prati neke on-line tecajeve, drzim ti fige
Joj curke, mene opet uhvatila neka panika,bojim se pozitivnog testa, a toliko želim da bude pozitivan.
Znam što me sve čeka.. i znam da moram biti jaka i hrabra, ali baš me uhvati panika..
opet mi slike remete san.. noćas sam opet prolazila serklažu i strah kako će sve biti nakon toga..
ajme što će tek biti kad ostanem trudna.. kako da prevladam taj strah??? U idućoj trudnoći
mi je preventivna serklaža obavezna između 12 i 16tt., bez tog ne moram ni planirat trudnoću
tako mi je gin odmah rekao...znam da je za moje dobro.. ali protrnem od straha kad samo pomislim
da ću opet morat ležati na onom odjelu, biti pregledavana na onom stolu.. ajme.. opet proživljavat one trenutke...
Baš to!!! Ali kad ja ne mogu tako... nemam ovulacije i šanse da ostanem spontano trudna bez stimulacije su nikakve!!!Uff baš ne volim ove dpo dane dok samo gledam promjene
na tijelu i simptome.. da se bar mogu opustiti i ostati trudna..
Ives draga, nemoj se bojati. Pozitivan test je razlog za veselje. Znam da je teško i da ćeš cijelu trudnoću strepiti,
ali probaj se bar malo opustiti, jer toliko stresa nije zdravo za bebača. Znam da je meni trenutno lako to reći
i da ću i ja u sljedećoj trudnoći isto biti sva uplašena, činimo sve što je u našoj moći, valjda ćemo imati i malo sreće
uz sav trud i ispunjeno naručje uskoro.
Nemoj gledati promjene, pokušaj se zabaviti nečim tako da što manje misliš o tome i da ti brže prođu dani.
Grlim te
Ives prvo da te zagrlim
Znam kako se osjećaš jer se i ja pitam kako će proći nova trudnoća, strahova milijun
Opet ne znam kako se osjećaš jer ja nisam imala serklažu, odnosno apsolutno nikad nikakvih problema i opet sam tu gdje si i ti
Kao i u procesu dobivanja bebe, nikad nikakvih problema ni ja ni muž, a bebe nema, s ničim se ne borimo i bebe ni pa ni
Tako da te i mogu shvatiti i s druge strane ne mogu jer nisam prošla serklažu što je još dodatna otežavajuća okolnost i dodatni veliki strah u tvojem slučaju
Sad mislim da bi najblaže rečeno glupo bilo ti reći joj nemoj se brinuti u novoj trudnoći kad smo sve ovdje prošle isto što i ti i svaka od nas će kroz slijedeću trudnoću teže prolaziti nego kroz prvu, bez obzira koje su nam dijagnoze
Isto me proganja ona jedna ordinacija i ono prvo mazanje gelom i kad ne znaš što te čeka i to sve nije ni krenulo, a ti si već mrtav
Čitala sam sad nedavno knjigu jedne biokemičarke koja nije uopće imala zalihe jajnih stanica pa je opet došla prirodnim putem do svoja dva sina
Jedan od odlomaka u toj knjizi je i razgovor sa svojim tijelom, odnosno sa jajnicima, maternicom i ta aparatura jel
Znam da sam još davno prije čitala da svaka stanica u tijelu ima memoriju
Mislim da sve mi ma koliko to suludo zvučalo trebamo prijateljski razgovarati sa našim tijelom pogotovo vezano za bebu, tješiti i voljeti tu aparaturu i baš ono iskazivati im ljubav, znam da zvuči totalka blesavo, ali mislim da je i to jedan korak bliže našim bebama, moramo slagati taj mozaik nove bebe ili kako si ti nazvala svoj projekt nove bebe Nova šansa, ja još ni nemam naziv tog svojeg projekta, a već uvelike radim na tome
Moju mengu nikad ne nazivam vješticom jer i kad dođe znam da je to bio krevetić za moju bebicu gdje je trebala provesti 9 mjeseci na sigurnom, i kad prođe zahvalna sam što je moje tijelo i opet spremilo ovaj mjesec taj krevetić iako je bebić negdje u svom filmu i još se nije odlučio doći, znači jedan dio tijela je šljakator i kao u vojsci uredno odradi svoj dio dok ostali iz nekog razloga ne funkcioniraju, ali on uporno radi i ne obazire se na ostale
Znam da je dosta cura pilo tu vrkutu i stolisnik i da im je uvelike pomoglo, ja nisam nikad imala problema osim jednog mioma s vanjske strane maternice koji nema veze s bebom i trudnoćom i koji mi radi društvo dok nema bebe, sad je u trudnoći narastao pa sam mu rekla nek se malo sabere jer mi mora dati podršku oko bebe, da zvuči totalno ludo jel
Prije trudnoće pila sam vrkutu i skoro pa je bio nestao
Jedna od knjiga koju sam si čak besplatno skinula na program na mobu je "Woman code" od Alise Vitti, ženska je imala problema sa PCOS, i isto se počela detaljno baviti sa svojim tijelom, prehranom i vanjskim čimbenicima, i sve dovela u red sa prehranom i stilom života i ostala i najnormalnije trudna čini mi se s 38, knjiga nije koliko znam kod nas prevedena, ima je, počela ju čitat pa stala jer sam ostala trudna, ali mislim da može pomoći ženama, ima doista nekih jako zanimljivih stvari u njoj
Mislim da nam u ovoj fazi života ništa ne može odmoći
Vib, nisi luda, što razgovaraš sa svojim tijelom.
Potpuno to podržavam u tome.
Ja vjerujem u tvrdnje Michaela Newton-a, Abrahama Hicks-a da smo mi puno više od fizičkog bića. Vjerujem u zakon privlačnosti.
Vjerujem i da smo jednom davno odabrali sami živote koje želimo živjeti, obitelj u kojoj se želimo roditi i životne lekcije koje želimo proći.
kad kažem da nam se sve događa s razlogom, doista tako i mislim. Govorit ću sada isključivo u svoje ime.
Ja jako vjerujem da smo svi došli na ovaj svijet kako bi iskusili emocije koje na duhovnom svijetu znamo i osjećamo potpuno drugačije.
Vjerujem također, da smo unaprijed odredili s kojim ćemo se osobama susresti kroz živote, koje osobe će ostajati u našem životu, a koje
će otići, koje osobe će nam biti oslonac a koje lekcija.
Vjerujem jako da smo si to sve sami jednom odredili. I kad iskusimo sve što smo
htjeli iskustiti naša misija će na ovom svijetu biti završena.
Vjerujem isto tako da je moja curica izvršila svoju misiju, i da je
zato morala otići. Već tako mala, naučila me jako puno o ljubavi, bolu,strpljenju, snazi i praštanju. I ako je kratko živjela taj svoj mali život, sigurna sam
da je osjetila samo ljubav, i toplinu koju sam joj pružala. I ne mogu je kriviti što nije mogla ostati još malo sa mnom.
I ako bi sve dala da mogu uživati u njezinim prvim koracima, osmjesima, i svemu njenom... To je bio njezin put. Ja sam pomogla njoj i ona je pomogla meni. Zahvalna ću joj biti zauvijek što je baš mene izabrala za svoju majku. I što me je u tako kratko vrijeme naučila jako puno o svemu.
Što se tiče mojih strahova. Ima dana kada se ne bojim nimalo! Kao da mi neki unutarnji glas šapuće da će biti sve u redu.
A opet, ima trenutaka kad bol i moje tugovanje napravi svoje i kao da otupim, i sve što sam do tada znala pada u vodu.
Sve ovo što sam vam iznad napisala padne u neki zaborav i ne znam za ništa osima za strah i tugu. Eto baš to dogodilo mi se onog dana kad sam pisala post iznad.
Nadam se da će ti dani polako ostajati sve više i više iza mene. I da ću se potpuno okrenuti i posvetit svojem boljitku..
Nadam se da vas nisam ugušila, samo sam imala potrebu svoju misao podijeliti s vama. Meni je puno lakše otkad tako razmišljam, sve mi sada
ima neki smisao.
Drage moje, jako puno ste mi pomogle i još uvijek mi pomažete, ovdje sam za vas u bilo koje doba. Nikada vam neću
moći zaboraviti sve ove lijepe riječi, svaki zagrljaj i utjehu, pa makar je bilo virtualno.
Ives draga, evo i ja zadnja dva dana prepuštena tuzi..i ne učim, jer se ne mogu koncentrirati...ali i to je u redu. Imam
pravo na to da se prepustim svojoj tuzi, imam pravo da ponekad i padnem...Hvala Bogu ima me tko uhvatiti i zagrliti me kad
mi je najteže. Ne znam kada će takvih dana biti manje...zasad mi ne smetaju, znam da mora biti tako, jer ona je moja
najveća ljubav i moje srce je jako ranjeno jer nje nema. U jednom trenutku mislim da mogu napraviti korak naprijed
a u drugom se raspadam i bijesna sam što je nema i što je ne mogu zagrliti.
Dali je tako moralo biti? Dali je bilo unaprijed zapisano da ona ostane tako kratko sa mnom? Ne znam, samo znam da će mi
zauvijek nedostajati.
Slažem se s tobom, ona mi je puno toga pružila i nadam se da je osjetila koliko ju volimo i da zna da bi sve dali da je tu.
Isto tako se nadam da ćemo polako jedna po jedna s ovog foruma imati osmijeh na licu, i pisati o tome
kako mijenjamo pelene, ljubimo male slatke obraze i grlimo naše najdraže a naša dječica na nebu će nas čuvati.
Ali korak po korak...valjda će se sve jednog dana posložiti.
I meni je drago da imam vas...ovdje se uvijek mogu požaliti
Ives mudro zboriš, sama sam došla do tih nekih zaključaka, u nekima su mi pomogli neki drugi ljudi, ali ono što osjećam je da me moja izgubljena kćer učinila čovjekom većim od samog života
Meni se grozna kriza uredno dešava čim se sjednem za volan od auta, nenormalno nešto kako me moj obožavani auto uspije otjerati u očaj, čim sjednem u auto gotovo, suze, očaj, usamljenost, strava, jeza, užas, neopisivo nešto
Nikad nisam bila fan pisanja po forumima, ali doći do mjesta na netu na kojem možeš reći imam psihološke traume od mazanja gelom, a s druge strane žene koje su to isto prošle i koje te doista razumiju je stvarno ono mogućnost disanja i udaha
I da dođe kraj svijeta mogle bi se stati jedna drugoj uz rame i pogledati tome svemu u oči jer jedna uz drugu nismo same, jer smo sve iste i sve na isti način drugačije, jače od drugih ljudi na ovome svijetu
Curke.. evo da vam javim.
Test je pozitivan. Naša dugica je na putu.
Molite se za nas
Jeeeej samo sam to čekala
Želim ti svu sreću svijeta, i da ti u ožujku stigne mala ribica (koliko napamet računam
Po zm.. termin bi trebao biti 19.02
Hvala ti draga
A termin je i mom malcu bio tad
Joj kako lijepo, stiže bebica
Eto prvu bebicu sam trebala roditi 19.3.
Nadam se da ću sad ovu mrvu roditi 19.02.2017.
Ajme Ives čestitam!! Napokon malo veseljaBaš mi je drago...bit će sve u redu... samo polako i opušteno..
jedva čekam 2017.g., valjda će nam svima biti bolja
Joj...super, baš si me razveselila, šaljem ti pusu
sretno veselim se za tebeCurke.. evo da vam javim.
Test je pozitivan. Naša dugica je na putu.
Molite se za nas
Hvala vam drage moje. Nadam se da ćete i vi po svoje dugice kada osjetite da je došlo vrijeme za to.. grlim vas sve
Kako smo cure? Ives kako nam se osjećaš? Kad je prvi pregled?
Mi bili u Zagrebu na savjetovanju, malo popričali sa doktorom, vadili krv za kariogram i to je to, rekli su nalazi za nekoliko tjedana.
Ives
Hi, curke moje.
Čula sam se sa svojim dr. pregled za neka dva-tri tj. imamo vremena, on je sada na godišnjem,
i rekao je da nema potrebe ranije ići.. tek sam 4+5tt. terapiju pijem. Sad se samo moram opustit i čekati. ( samo ..
Idem s mužem na more ovih dana pa ću malo opustiti..valjda.
Piksi, drago mi je da poduzimate sve što možete. Nadam se da ćete uskoro i vi dobiti zeleno svjetlo za dugicu.
Svima vam to od sveg svog srca želim.
Carmina hvala ti mila moja.
Kako si mi ti? Dugo nisi pisala
mama, hvala ti
Tu sam ja uvijek al nemam bas vremena pa manje pisem. Dobro sam kao i uvijek. Prije par dana sam sanjala da sam poprilicno trudna i da nije dobro zavrsilo. Podsvijest radi svoje. Koliko god se ja pomirila sa situacijom nikada izgleda necu prihvatiti 100% i ne misliti da je barem moglo biti drugacije. Nadam se nekim lijepsim snovima o mom djecaku. To bi bilo lijepo. Ne preostaje mi nista drugo nego nadati se i cekati.
Do neba mi je Ives drago za tvoj plusic. Zelim ti laku trudnocu i bebicu u zagrljaju. U mojim si molitvama. Zelje nam se polako ispunjaju. Brzo si docekala plusic to je bas velika sreca. Nadam se da ce ti se jos koja ova nasa zenica sto prije pridruziti u slatkom iscekivanju. ❤
Carmina.. tako i ja živim za dan kada ću je opet sanjati.
Da opet vidim te okice male nasmijane. Valjda nam bude dragi Bog ispunio tu želju.
Hvala vam curke što se veselite zbog mene.
Nadam se da ćete mi se uskoro pridružiti u ovom išćekivanju i da ćemo se skupa veseliti svojim dugicama.
Evo i 7 mj. je prošlo kako smo izgubili našu curicu..našeg malog anđela. A boli i dalje jednako.
Nedostaje neoposivo. Što bi sve dala da je tu .
Da ju mogu zagrliti.. poljubit.. sunce moje malo.
Posljednje uređivanje od Ives000 : 17.06.2016. at 12:59
Dva mjeseca kako smo tata i ja ostali sami bez tebe, svakim danom smo sve više usamljeniji
"On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe..."
Vibdrži se
VIB
Kako smo cure? Meni sutra testiranje za posao, a koncentracija nula...užas...baš mi ne ide. Mislim da ništa od toga....osim ako ću imati neke lude sreće...
Ali nema veze, drago mi je što sam se uopće prisilila pokrenuti i početi tražiti posao. Grlim vas
VIB
Piksi, super je da nesto pokreces, to je najvaznije, a sutra samo sretno i hrabro, najcesce je i to dovoljno!
Vib kako si ? Nadam se da se malo bolje osjećaš.
Piksi sretno
Posljednje uređivanje od Ives000 : 19.06.2016. at 17:08
A ide nekako, uspjela konacno dobiti obdukcijski nalaz od mame, sad ganjam onaj od kćeri, jos nije gotov, i tako, zivot je lijep
Piksi sretno na testiranju.
VIB ima li ista u tom nalazu da moze pomoci za dalje? Nadam se da si dobro. Ostave ti nalazi gorak okus u ustima.
Drzite se cure.
Ives ❤ kako si?
VIB
Evo prošlo je već 3 mjeseca otkad nas je mrvica napustila iako mi se nekad čini kao da je već godina prošla i kao da sam sve sanjala...
Još uvijek se ne mogu oduprijeti brojanju koliko bi sad bila tt i kad bi mi bio termin..ali svakim se danom lakše nosim s boli.
Obavila sam sve nalaze, čula se s doktorom i za jesen planiramo ponovno pokušati
Piksi sretno na testiranju, Carmina, Ives, Mama, Vrci i ostale mame anđela
Carmina406 mama nije povezana sa kćeri nikako, jedino što me nekako umiruje da mi dijete gore nije samo već s njom pa mi je malo lakše
Zenii
Carmina406 mama nije povezana sa kćeri nikako, jedino što me nekako umiruje da mi dijete gore nije samo već s njom pa mi je malo lakše
Zenii
Tek sam sada povezala sto pises. Oprosti. Zao mi je
Vjerujem i ja da nas cuvaju oni od gore
Cure kako ste? Šta ima novoga? Vidim nema nikog...svi na moru?
Testiranje nije baš dobro prošlo, kako sam i očekivala, ali nema veze, probila sam led...čak sam se natjerala da nešto malo i učim...
Kod nas ugrijalo...more toplo...još samo da je moja ljubav s nama...i bilo bi savršeno.
Ives kako se ti osjećaš...naša draga trudnice?
Carmina, Mama, Vrci, VIB...jeste svi pobjegli na godišnji?
Šaljem zagrljaj svima
Piksi da je bar godisnji, upravo danas zavrsila prvo obilazenje svih zg bolnica radi trombofilije, na kraju protein S morala privatno platiti jer nijedna bolnica to vise ne radi, katastrofa koliko dajemo za zdravstvo, na vidiku drugi ciklus, ali sve nekako cudno, nista vise nije kao prije
Carmina no frx, ne cudi me da se ljudi zbunjuju jer moju obitelj kao da je netko ubacio u veš mašinu
Te testove sam i ja prošla, samo pomalo, sve ćeš riješiti, ne treba s ničim žuriti. Iako sam ja vadila sve na jednom mjestu...samo nešto je išlo za zg, a nešto se odradilo u rijeci. Ma i meni su ciklusi nekako čudni, malo mi se poremetilo, a valjda tijelu treba vremena da se vrati u normalu
Drage moje
Evo i mene napokon. Bila sam malo na moru s mm.
Sjedila sam na plaži i gledala mame kako se igraju sa svojim bebicama u plićaku. Sve znate.. uhvatila me tuga za mojom curicom. Velika tuga. Toliko mi nedostaje. Sve mi s njom nedostaje..
U mislima joj svaki dan pošaljem poljubce i zagrljaje.
Kažem joj koliko je volim. I vjerujem da ona to zna.
Evo dugica i ja smo danas 6+2tt čekamo da nam se vrati gin sa godišnjeg pa da možemo na prvi pregled.
I sretna sam, i strah me.. ma puno je tu izmješanih emocija. Trudim se uživati u svakom trenutku sa mojom mrvicom pa mi nekako bude lakše nositi se sa svime.
Piksi,Vib,Carmina,Mama, Zenii, Vrci???
Kako ste mi?
Piksi si dobila posao?
Draga Ives, nisam dobila posao...ali nema veze, barem sam se natjerala malo učiti i počela sam se javljati na natječaje, i to je uspjeh
Što se tiče bebica na moru...znam kako ti je
srce me zaboliFali mi neopisivo, sve više...
Joj, jedva čekam da odeš na pregled....baš mi je drago....kako se osjećaš? Imaš li mučnine?
Grlim vas
Piksi draga.. igrat ćemo se i mi s našim anđelima jednom
nas budu grijale i hrabrile naše male dugice koje će nas podsjetiti da smo i mi zaslužile sreću.
Drago mi je da si se odvažila na tako veliki korak, nadam se da ćeš uskoro pronaći posao u kojem ćeš uživati.
Ja se dobro osjećam. I jedva čekam prvi pregled samo da se vidim kako je mrvica. Nadam se da je
sve u redu. Ova trudnoća mi je skroz drugačija. Nemam jake mučnine, samo malo predvečer ili ujutro.
u glavnom kad sam gladna. Guram polako dan po dan, i vodim se pozitivom. Kad zagusti onda si odmeditiram malo
i budem bolje.
Bit će sve ok Ives...ja vjerujem u to. Kako to da ste se tako brzo vratili s mora? Nije valjda bilo dosadno...ja jedva dočekala da se malo okupam....
kako su druge cure? nema nikog...svi pobjegli od vrućine?
Nisam više mogla biti na onim sparinama,
Nisam se dobro osjećala na moru pa smo se vratili doma.. i napokon sam se naspavala kako treba.
Tlak se unormalio i sad je sve ok.
Bili smo tjedan dana. Dost!
Okupaj se i za mene
eto da se pohvalim da sam uspjela završiti prvu turu bolnica prije jeseni
jedina dobra stvar u cijeloj priči je što sad u svakoj bolnici znam gdje moram ići kada dođem, nema više lutanja i raspitivanja, barem na to ne gubim više vrijeme
danas opet vadila betu i još nije na nuli, na 3,1 je, ne znam kolika je normala ispod 2?
suncu i moru se i veselim i neveselim, možda kad zaronim i izronim uspijem udahnuti neki novi život
život mi polako gubi smisao
sanjam o danu kada ću otići na onaj svijet i probuditi se, a moja V. će biti uz mene i moći ću je konačno vidjeti i dodirnuti
Na mojim nalazima je bilo normala ispod 5. Iznad 5 trudnoća
Ja sam se nekako makla od svega, kao da mi se spontani nije ni dogodio. Sad samo odbrojavam do postupka i to je to. Ciklusi me opet zajebavaju, ništa noov
Hello curke!
Kako smo? VIB jesi li dobila PHD od malene? Nemoj gubiti nadu, imat ćemo mi još bebica....a naši anđeli će ih čuvati..
Vrci kako si ti inače? Ives? Jeli se bliži pregled?
Nema nam ni Carmine već dugo...
Ovdje upržilo sunce...treba se držati hlada. Kad se sjetim da bi ona sad već imala više od dva mjeseca...
Bila sam dobro do jučer-danas... saznala sam da je cura koja je rodila u dan razlike od mene opet trudna. I onda sam saznala za još jednu trudnicu koja se dugo trudila za prvo, rodila nakon mene, i sad se brzo dogodilo drugo.
I koliko mi je drago, užasno mi teško pada i jako sam tužna. evo sad sam se mužu rasplakala
I znam da je ružno tako se osjećati, ali ne mogu si pomoći
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
