 |
|||
Moj stariji ju je čitao i volio (a ja pročitala uz njega, inače ne bih ovo mogla argumentirano pisati).Mima prvotno napisa
Mlađi nije. Učitelj ima pravo od dvadesetak djela odabrati ono što je obvezno. Eto, kod mog mlađeg to nije ušlo. Nikad ju nije ni taknuo.
Pa OK, na popisu je lektire, nije obavezna (obavezna su možda dva djela po razredu), učitelj moje kćeri je odabrao tu knjigu i ona ju je imala za lektiru.
Koliko čitam komentare, baš sad vezano uz ovu priču (naime, priča o teti Mirici je preuzeta iz Drugog dnevnika Pauline P.), vidim da dosta djece ima te knjige za lektiru.
Pretpostavljam da to učiteljice biraju jer misle da je moderno, pa da će se djeci sviđati.
Na tragu rasprave o Sanji Polak: mama-kuha-rucak-tata-cita-novine
Ja bi rado bila teta Mirica, ali se nisam nažalost dovoljno dobro udala...
Bilo bi zanimljivo vidjeti tko su tate, vjerojatno ovaj od tete Mirice radi po cijele dane i neki je manager, a ovaj od zaposlene mame je valjda neki zaposlenik kod njega u firmi.
No sad ozbiljno, ako pogledam oko sebe nekoliko nam bližih obitelji, imam nekoliko situacija u koje se mogu od mojih poznatih, više manje svi smjestiti:
1. rade oba roditelja - možda je jedan od njih bio u nekom trenutku nezaposlen, ali ne svojim izborom, no u principu oboje rade, djecu hendlaju u radno vrijeme vrtići/bake/tete . Financijska situacija je različita, često rade oboje iako bi komotno mogli da radi samo jedan ili moraju raditi oboje da financiraju obitelj.
2. radi jedan roditelj, svojim izborom - (znam samo za primjere da ne radi mama, a radi tata) - to su uvijek bile situacije da su si to mogli priuštiti, bilo da tata ima dobar posao i veliku plaću ili da su iz bogatijih obitelji, pa su npr. manjak jedne plaće nadoknađivali npr. rentanjem naslijeđenih obiteljskih nekretnina i sl.
Šta se tiće odnosa prema djeci, ja stvarno na temelju onoga što vidim, ne mogu nikako generalizirati - ima svega i svačega, svakakvih odnosa i ne bi rekla da u konačnici (ne)zaposlenje ima presudan utjecaj na djecu, više bi rekla da je odnos sa djecom izbor roditelja.
Isto tako biraju i Prvi izbor. Nije obavezno, ali... eto, to je napisala njihova kolegica, pa možda iz neke solidarnosti ... Nema veze.
Offt. Kamo sreće da sam ja darovita na takav način kao S. Polak, he he he... (Što fali ideji pisanja knjiga za djecu - to što se JA nisam prva sjetila. I bolje da šutim dok ne objavim koju, he he he... Eto, malo ironije, ali nije to potpuno bezveze. Žena je popunila prazninu u novijoj literaturi za djecu. Čime ju je popunila - to je druga stvar. )
Bila sam zaposlena mama dvoje djece. I to je sasvim dobro štimalo. Doduše manje sam ih mogla voziti na aktivnosti ( oboje radno vrijeme u smjenama), ali nisam osjećala da nekoga zapostavljam. Ni sebe, ni muža, ni sinove. Mislim da sam bilo sasvim OK mama.
No, rođenjem trećeg djeteta, i shvaćanjem koliko moja djeca profitiraju tokom one lijepe, duge, tri godine porođajnog shvatila sam da mi je previše biti zaposlena mama troje djece. Znala sam da se neću moći posvetiti poslu (koji nije trpio odsutnost duhom ) i njima trima, ako pri tome ne puknem negdje. Plus visoki tlak koji sam dobila. I još jedan plus, mužev posao, jako dobro plaćen, ali iziskuje pola godine bilo gdje u svijetu.
Uglavnom, mislim da je djeci ljepše kada je mama, ili tata ( imam primjer u široj obitelji) doma i na raspolaganju. Ako se može. I ako se hoće.
Ja bi jako rado bila tetica Mirica da si mogu priuštiti. Do dvoje djece sam sve uspjevala hendlati, čak i s troje, al s četvero već teže... Nema baka servisa, niti čuvalice, niti čistilice, sve organiziramo unutar nas 6 u obitelji.
Imala sam sreće biti 4x doma na porodiljnom i doista sam uživala jer se našlo vremena za duge šetnje, igre, nisam bila toliko umorna, pospana, stigla sam kuhati svaki dan...
Ne možemo si priuštiti niti da iskoristim 3 god roditeljskog dopusta pa će 3 godine propasti jer s 1600 se ne može izdržati.
S druge strane, bio je malo teži period prilagodbe, al sad kad radim, opet se sve stigne, ako ne, otkine se malo od noći, produži dan... Sad se više cijene vikendi, godišnji...
Opet, i za mene i za djecu daleko je korisnije da radim. Djeca su daleko samostalnija - sami si podgriju, sami kupe kruh, sami skuhaju prilog, sami slažu sendviče ili uzimaju što već žele od kuće za gablec u školi... Svi sudjeluju u spremanju, čišćenju...
Posao i obaveze oko obiteljskih poslova se bolje raspodijele na sve članove. Kad sam bila doma, vukla sam za sve.
Iako bi rado bila tetica Mirica, mislim da je za sve zdravije da nisam.
Kod mog sina baš Dnevnik P.P. bio obavezna lektira za prošli mjesec.
Pobjegao mi post:
Glede teme, iz perspektive zaposlene mame, slažem se s Deaedi , kvaliteta vremena provedenog s djecom i međusobni odnos, po meni ne ovisi o radnom statusu majke( ili oca ), a i primjeri iz bliže okoline mi to potvrđuju.
Posljednje uređivanje od cappy : 15.04.2016. at 14:38
moja mama je bila teta Mirica, u ono neko davno doba. Samo što se nije ponašala baš kao teta Mirica - i ono kaj je najgore, mislim da, ovak gledano unatrag, to baš i nije nešto ugodno bilo za nju. Za nas je, ali za nju ne. I zato ja ne želem biti Mirica. isto misli i moja frendica čija mama je isto bila Mirica, ili kak se već zove.
I nije mi žao kaj se nisam "dobro" udala, da bih bila Mirica
Ja bih vrlo rado bila teta Mirica, ali ne da sam se dobro udala, nego da mi je recimo bogata teta Myrica iz Amerike ostavila dobro nasljedstvo.
Svejedno, navela sam bogatog muža (ili koji ima dobar posao) kao nešto na šta sam možda mogla nekako sama utjecati, ali nisam uspjela...
ok, priznajem, možda bih voljela živjeti od rente, one koju sam ja naslijedila , a ne da me muž financira - nema tak dobrog muža koji kad tad ne bi nešto prigovorio
Ma da, ali muž danas je, sutra nije, a nasljedstvo tete Myrice je trajno.
E to je i moj san.
Ali...isto j ane bi bila stalno nezaposlena... samo bi radila ono što volim (naravno, od toga nema para).
Pa ne bih niti ja bila nezaposlena domaćica, ali bih vrlo rado bila bogata i nezaposlena.
Razumijemo se.
Ali, priznajem, ne bi se samo djetetom bavila.
To sam htjela reći.
Posljednje uređivanje od Mojca : 15.04.2016. at 14:55
Evo, meni je žao šta nisam imala ovakvo zaleđe, ne kažem da bi odabrala biti Mirica, ali bi rado da sam barem imala mogućnost izbora.
E baš to...
Ufff, da sam ja doma bila samo s djecom, oni bi bili ozbiljni kandidati za psihoterapiju u odrasloj dobi. Pitam se nisu li i ovako, he he he.... Ja sam naporna mater.
Ja i dalje ne bi
Pa ne bi trebala biti stalno doma s djecom, bit je u tome da ne bi trebala biti na poslu od 8-16h + još put do posla i natrag, nego da tih 9-10h dnevno iskoristiš kako želiš. Da si mogu priuštiti, vjerojatno ne bi radila posao radi kojega me nema doma 9h, nego bi se nečim bavila nekih 4h, a ostatk vremena bi bila sa djecom.
Kad su mi djeca bila mala za mentalno zdravlje bilo mi je potrebno provesti osam sati u uredu našminkana i kulturno odjevena komunicirajući s odraslim ljudima. I plaća je dobro došla ali ni pomišljala tada nisam da bi radije bila doma nego radila.
Sad kad sam već starija, umornija i sasvim sazrela za to da bih živjela od neke rente, ali samo u slučaju da i muž može živjeti od rente jer mi se ne bi dalo biti sama doma. OVako bi zajedno na plac pa na rolanje oko Jaruna
oprostite, ali to nije teta mirica.
već vas vidim kako sve tako bogate i nezaposlene landrate okolo, mojca sadi u vrtu i malja po nekim XL platnima, čitate knjige, odlazite u kazališta, deaedi sigurno nije po cijele dane u trenirkama, naravno i s djecom se bavite.ali ono, budimo realni, ne skačete od jutra do sutra sa svojom i tuđom djecom po krevetima i radite kolutove, skrivate iza stabala, igrate monopoly, pečete pite i pomalo opsesivno prisvajate tuđu djecu do te mjere da vama šalju čestitke za majčin dan.
teta mirica je malo čudna.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 15.04.2016. at 15:06
Cvijeto, ubola si bit, Mirica je zapravo negativan lik i to od one najgore vrste iz krimića, isprva ti se svidi a tek poslije shvatiš da je psihopat. :rmrgreen:
ma obje mame su u toj priči karikirane i usudit ću se reći, ne postoje
glasam za ili 4-dnevni radni tjedan ili 6-satni radni dan od pon-pet., to bi bilo idealno u mom svijetu
Da malo...teta mirica je malo čudna.
Lol... to osam i ja jučer pomislila... ili da je u nekoj sekti ili na nekom lošem tripu.
pa baš se vidim kako svaki dan u maniri prave Vježbačice sa onog topica odlazim u teretanu na nekih 2h, nakon toga na masažu, pa na frizuru...pa onda po djecu, na ručak (u restoran idemo naravno), pa popodne igra sa djecom...
Najbolje mi je kaj tu kraj posla imam teretanu i svako jutro dolaze mame u trenirkama, loše parkiraju svoje autiće koji koštaju kao moja kuća, i imaju gore opisan željeni život...bogami, gledam ih zavidno...
Prave vjezbacice s topika rade 8+ sati. Ne znam jel imamo 3 Mirice, a i one su na porodiljskom.
Ma mislila sam da bi rado redovno vjezbala svaki dan...
Moj radni dan je sesterosatni i apsolutno je savrsen, sto se tice radnog dana.ma obje mame su u toj priči karikirane i usudit ću se reći, ne postoje
glasam za ili 4-dnevni radni tjedan ili 6-satni radni dan od pon-pet., to bi bilo idealno u mom svijetu
Trenutno, s obzirom da mi je beba na poslu, radim efektivno oko 4.5 - 5 sati, a ostatak od kuce, sto nije idealno, ali prihvacam, zbog okolnosti. Onda, s obzirom da imam jos i trogodisnjaka, radim kad svi odu spavati.
Ova Mirica iz price stvarno nikako ne bih mogla biti. Probala sam, nije da nisam i sad znam da apsolutno ne zelim. Ovako nemam vremena za 98% stvari koje nisu djeca ili posao, ali ok. Doci ce valjda vrijeme i za to. (Ili nece, jer sam radjala prilicno stara.)
meni je suluda i mirica i polakica, majke mi
čime se djeci puni glave
u današnje doba kad većina prosječnih hrvata jedva sklepa konac mjeseca...
kada ljudi daju posljednju ušteđevinu da podmite majmune iz nekog lokalnog ogranka naših divnih srtanaka
da bi se dočepali bilo kakvog posla, jel...
aj molim te
ma općenito, da je ne znam kakva društvena klima, priča je bzv i uvredljiva
tko bi trebao platiti račune, odjeću, režije, izlete, aktivnosti?
bogati muž tete mirice?
jer ona sama nije dovoljno pametna/sposobna da išta stvori i zaradi
ili je dokonjača kojoj je eto pala sjekira u med pa ona ima kad igrati skrivača iza stabla...
to nabijanje grižnje savjesti zaposlenim mamama je grozno
automatska teza zaposlena=loša
I opasno je
jer šalje opasnu poruku djeci
Posljednje uređivanje od flopica : 16.04.2016. at 06:39
Ja sam probala biti teta Mirica, al bi se na kraju dana skoro upucala u glavu
Jedno od najvećih životnih razočarenja kad sam shvatila da ja ne mogu biti 24 sata u komadu, 7 dana tjedno sa svojom djecom. Ajde, mozda sam 2x otisla u ducan bez njih.
Stariji mali je dosta bolezljiv pa sam bila cesto na bolovanju, s malom sam nakon porodiljnog ostala 5 mj. na neplaćenom, jednom sam dobila mjesec dana slobodno za prekovremene... I shvatila, mogu biti teta Mirica samo ako su oni 6 sati u vrticu. Iako smo cesto isli okolo, nalazili se s nekim barem jednom tjedno, ja sam umirala od toga da se samo igram s djecom, bez drugih ljudi u blizini. A i oni su bili zivcani. Digli bi se ujutro, isplanirali mali izlet ili napraviti konstrukciju od svih igracaka, nakon 2 sata bi nam bilo dosta svega, oni bi se počeli tući i natezati... Sve možeš... Crtaš, pravis kazaliste u kuci, sadis cvijece na balkonu, vješaš veš skupa, penjes se po drvecu i igras skrivaca... I popi...š. Brate, što je previše je previše
Ja sam bolja Mirica poslije podne, nego od jutra do mraka.
Imam u blizini mamu koja je Mirica (tj. ni blizu njoj, samo ne radi jer ne mora. I dijete ne ide u vrtic jer tata misli da njegova zena ne treba raditi i da njegovo dijete ne treba u vrtic). Mama i dijete su vecinu vremena zivcani i ljuti.
U nasem i vrticu i jaslicama ima nekoliko mama koje ne rade. Vode djecu svaki dan u jaslice i vrtic. I onda na sastanku kazu da navecer polude, i jedva cekaju sa zaspu da imaju vremena za sebe. Nemojte me krivo shvatiti, super sam s tim zenama, ne tračam ih
Na stranu sve, opasna, opasna prica i salje uzasnu poruku. Ja se igram skrivaca i kad dodem s posla.
IZVRSTAN članak. Tek sam ga danas dospjela pročitati cijelog. Zuska, hvala!
Ont. Nekako ne mogu vjerovati da kod nas nema pisaca za ovu dobnu skupinu koji bi pisali literaturu koja je manje plosnata i stereotipna. Pitanje je da li ih stvarno nema ili njihova djela nekako ne prolaze nakladničke i ine filtere... Stvarno ne znam.
Kažu da je teško pisati knjige za djecu.
Članak je dobar, i stvarno je suludo kakvim se stereotipima djeci pune glave.
Evo nije spomenut Miro Gavran u čijem romanu mama, magistra kemije, radi na kiosku jer joj 'muž nije sposoban naći posao', a na kraju romana, kad tata uspije u poslu mama naravno opet ne radi.
Ali isto stvarno ne valja upadati u drugu krajnost pa tvrditi da su mame koje ne rade živčane i ljute.
Ja, recimo, poznajem nekolicinu roditelja oba spola koji su svjesno ostali kod kuće dok im djeca nisu navršila neke godine, i nije bilo govora o živčanosti, dapače. Samo, naravno, to je nešto što si stvarno mali broj ljudi u našoj zemlji može priuštiti.
Što se tiče suvremenih dječjih pisaca, vjerojatno ih mi ne znamo iz jednostavnog razloga što ne čitamo dječju literaturu.
Doduše pitanje je zašto se ne pojave u lektiri.
... i drugi slični stereotipi u Mire Gavrana, pisca koji pobire hrpe književnih nagrada i kojem je mjesto u školskoj lektiri osigurano čak i u slučaju da se kurikularna reforma ne zaustavi
Ipak, ovim Polakičinim glupostima teško je naći pandan, za onu Paulinu P. još sam mislila da je izoliran slučaj (očito nisam pažljivo čitala Prvi izbor onu jednu godinu dok nam je stizao u kuću), ali sad ne mogu doći sebi od ove tete Mirice, što više o toj priči razmišljam
tanja, teta Mirica je priča iz knjige Drugi dnevnik Pauline P., a btw. ima u toj knjizi i priča o teti Renati koja je super sređena, našminkana i glamurozna, ima dobrog muža koji umjesto nje obavlja sve kućanske poslove, a na kraju ostavi tog muža i ode sa stričekom s posla.
Ja znam vise obitelji u kojima mama ne radi, i nisam mislila ni htjela reci da su sve nezaposlene mame zivcane i ljute. Daleko od toga. Spomenula sam samo tu jednu koja je 24 sata dnevno sama s vec vecim predskolalim djetetom - kao primjer upravo te krajnosti, kad nemas nesto drugo barem sitno u danu ili tjednu za sebe, bez djeteta, s drugim odraslim ljudima. Vidim i cujem tu mamu svaki dan, nismo si tako bliske da bi s njom o tome razgovarala, ali zbilja mislim da bi i za nju i za dijete bilo puno bolje da u njihov zivot ude nesto drugo. Naravno, ne otkrivam toplu vodu. Ne mislim da su sve nezaposlene mame ljute i zivcane. Samo one koje su 24/7 same s djecom, bez drugih odraslih ljudi
Salim se malo, i vjerojatno generaliziram puno (jer ja to nisam mogla), ali mislim da je tu presudan krug ljudi oko tebe, neke mame ioako nezaposlene imaju ili mogu naci oko sebe i drugih odraslih, a netko to nema, ne zna ili ne moze naci, to neko malo pleme, da nisi samo mama s djetetom 0-24.
To sam i ja pomislila, čim sam pročitala prvi dio rečenice koja opisuje tetu MiricuJa bi rado bila teta Mirica, ali se nisam nažalost dovoljno dobro udala...
Bilo bi zanimljivo vidjeti tko su tate, vjerojatno ovaj od tete Mirice radi po cijele dane i neki je manager, a ovaj od zaposlene mame je valjda neki zaposlenik kod njega u firmi.
P.S. Mala upravo čita spornu priču.
Da ti pošaljem adresu za čokoladuNe mislim da su sve nezaposlene mame ljute i zivcane. Samo one koje su 24/7 same s djecom, bez drugih odraslih ljudi
Salim se malo, i vjerojatno generaliziram puno (jer ja to nisam mogla), ali mislim da je tu presudan krug ljudi oko tebe, neke mame ioako nezaposlene imaju ili mogu naci oko sebe i drugih odraslih, a netko to nema, ne zna ili ne moze naci, to neko malo pleme, da nisi samo mama s djetetom 0-24.
Ustvari, mi ljudi smo jako različiti. Nekome trebaju odrasli ljudi za pričanje, a nekima je draže biti sama ili sa djecom.
Ne mogu naći ni jedan razlog zbog kojeg bih bila ljuta i živčana ako sam 24/7 s djecom. Stvarno ne razumijem, iako se trudim.
Bas sam na tebe Beti mislila, da bi se mogla javit za cokoladu
Ali, ako se dobro sjecam, imala si jos nekog u kuci, baku? Zivis u manjem mjestu gdje sa susjedima zapravo razgovaras?
Pisali smo vec o tome na nekim temama. Ja u zgradi nemam nikoga, izades u park, nikoga do 16.30. S nekim se dogovaras, nades 1x tjedno s nekim - meni je to bilo premalo odraslih. Sad ce Sirius kako je ona bas dok je bila s djecom puno žena upoznala... Ja nisam. S mamama koje sam upoznala po parkovima i sl. se nisam našla. Meni su falili jako ljudi koje nisam mogla vidati u to vrijeme.
I bilo mi je tesko bez prestanka samo brinuti i zabavljati djecu + kuća. No, eto... Daj adresu, čokoladu ću poslat
Ja s mojima nisam puno žena upoznala dapače puno viš dedeka i baka, ali meni je bilplan otić do dučana, pošetat sei na putu vidiš žive ljude
To je po svoj prilici istina.
Meni je neverovatno daispada nemoguce da je nekom super samo s decom, 24 sata. Ja sam skroz smirena osoba, a vec skoro 11 godina sam 24 sata s decom. Sad ih imam 4, ali to nije ni bitno, deca su mi apsolutno super, i nista mi ne fali ovako (11 godina je u pitanju, a ne 6 meseci). Od odraslih mi je uvek najvazniji bio muz, ne zato sto mi je Muz, nego sto je covek s kojim obozavam komunicirati, i ako s njim imam dobru komunikaciju, sve drugo mi je samo ekstra. Volela bih da radim (nekad, kad deca budu odraslija) samo zato da mi samopouzdanje ne bi bilo poljuljano (pa vraceno na mesto, uz trud) svaki put kad cujem negativne komentare o stay at home mamama. Poslednje cetiri godine nemam bas nikog da pomogne jer smo se preselili u Ameriku, i ni to mi nije tesko palo, cak sto vise. Kad citam ove komentare, sama sebi delujem kao izmisljena osoba, a u stvari sam samo jedna mama kojoj je OKEI da bude s decom.
Da, samo tu treba dodati ono o čemu govori Bubilo -nije isto biti po cele dane SAMO sa decom ili imati i dodatni kontakt sa odraslim ljudima, makar to bila i prodavačica kojoj ćeš reći samo "Dobar dan!" i "Doviđenja!". Ova prva varijanta, pa, nije baš normalna, bar meni, i ne čini me srećnom.
Biti kod kuće sa decom i pri tome ćakulati sa komšijama, prijateljicama, poznanicama,mamama druge dece, biti slobodna da provedeš dan kako hoćeš, odvedeš decu gde god hoćeš, zabaviš ih kako god hoćeš, kupiš im šta god hoćeš jer zapravo nemaš nikakvih finansijskih niti velikih životnih briga - to je i meni divan scenario, ali ne živim u njemu.
Pa da, pricam o tome, kad su ta djeca svaki trenutak u danu pokraj tebe, i kad se tusiras i piškiš, a oni te gledaju, kad nema odlaska u ducan sama, i nema da su par sati dnevno u vrticu ili skoli. Ja sam tako zivjela neko vrijeme, i mene je to ubijalo. I tako zivi ova moja zivcana i ljuta mama poznanica
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 16.04.2016. at 21:28
Ja od guganja i gaganja samo oblentavim. Nisam živčana nego znam otići u drugu prostoriju i onda pjevati pjesmice cuckima.
Jesam li kandidat za čokoladu?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom