 |
|||
Ma to ti je stara prica. Koliko smo do sad vec imali slicnih tema? Vise nego nekoliko.kli_kli prvotno napisa
Meni je u prici sa Milicom i u pricama sa foruma zapravo nevjerojatno to da ispada da mama kod kuce ( po zanimanju) treba cijeli dan animirati djecurliju i glancati kucu.
Ako je biti mama kod kuce posao, tada je taj posao kao i svaki drugi.
Ima dobrih i losih dana.
Ima produktivnih dana , i onih kada ti se nista ne da.
Ima dana kada sve ide po planu i onih kada ne ide.
Ne kuzim ? Zasto ne bi netko isao u ducan bez djece? Ja u ducan i na plac idem gotovo iskljucivo -sama.Pa da, pricam o tome, kad su ta djeca svaki trenutak u danu pokraj tebe, i kad se tusiras i piškiš, a oni te gledaju, kad nema odlaska u ducan sama, i nema da su par sati dnevno u vrticu ili skoli. Ja sam tako zivjela neko vrijeme, i mene je to ubijalo. I tako zivi ova moja zivcana i ljuta mama poznanica. Plus nema drugih osim blagajnice u ducanu
Tako sam si uredila zivot od trenutka kad sam drugo dijete dovela iz bolnice.
Neko si uredi zivot drugacije jer mu tako bolje odgovara. Nisu mi djeca kugla oko noge.
da, ali ipak smo različiti. evo, ovo što piše kli kli meni zvuči totalno super i genijalno i zen. ali to nisam ja. meni jednostavno da budem smirena i sretna, nije dovoljna samo moja uža obitelj. muž i djeca. ok, volim i ja s njim pričati, al ne baš toliko lol
tako bih izdržala možda tjedan dana. ako.
pa zato ne mogu ni zamisliti da se recimo negdje odselim. ni u, ne znam, sloveniju :D a kamoli u ameriku. ne bih mogla to. bez obzira na susjede i prodavačice i sve. valjda jedino da se jako zaljubim u nekog amerikanca :D
a super su mi ovi koji to mogu. mislim da su ipak to onako, malo "vuk samotnjak" tipovi.
Ja ne radim i super mi je tako. Imala sam krizu negdje izmedju pa sam nesto i radila ali mi je postalo too much pa sam odustala. Po prirodi nisam nas ambiciozna pa vjerojatno i to ima veze s time.
Meni je doma lijepo. Stizem sve i svasta sto inace ne bi, ljudi s posla mi ne fale jer imam svoj krug frendova s kojima se cesto druzimo.
Kako sam starija sve manje mi pada na pamet raditi neki ozbiljan posao, jednostavno mi se ne da. Jednom tjedno ( po potrebi i vise) volontiram u jednoj udruzi i to mi je super . Bilo je jos bolje dok klinci nisu bili skolarci, onda smo znali odputovati svake toliko, kad bi muz isao negdje poslovno evo i nas. Sada smo malo ograniceni sto se toga tice ali opet mogu svako pop skoknuti na skijanje recimo... Ili na plazu ljeti.. Ili..
Ja jako volim to svoju slobodu i ne bi je dala za nista. Nema tih para da mi mogu to platiti. A opet, da muz ne zaradi dovoljno bi morala na posao ali nekako mi se cini da to ne bi bila ja.
I da, kad si doma, ima dobrih i slabih dana. Kao na poslu. Ponekad ne stizem nista, rucamo u menzi ili narucujemo pizzu... Opet drugi dan imam rucak od 5 sljedova, mm uvijek kaze da mu je bas to super je NIKADA nezna sto ce ga cekati kad se vrati kuci. Uvijek neko iznenadjenje he he
Ponekad se cijeli dan ne izvucem iz pidzame i pase mi tako, a dodje dan kad bi mogla istcati polumaraton samo tako. I bas ta mogucnost izbora mi je super, ako zelim danas oribati kucu cu je oribati ako ne onda necu. A na posao moras - hoces, neces.
Malo mi je jedino freaky kakvu poruku saljemo djeci jer ni mm nema bas klasican posao
A na pricu nemam komentara jer je ne zelim procitat, Prvi izbor sam prekrizila prije par godina, nije mi se dopao.
Ja ne kuzim. Mozes si zivot uredit kako znas i mozes. Ako su djeca predskolske dobi mora postojat netko kome ih mozes ostavit da odes sam u ducan i na plac. Ako te osobe nema, ili dolazi iza 19h doma, onda ides s djecom.
Ja sam svugdje isla s djecom. (Nemamo zalede, sami smo za vise manje sve). I onda sam odkrila vrtic pa smo jih upisali tamo. Pa sam imala par sati dop bez djece.
Nisam se ovome nadala, previse vas je da posaljem svima
Morat cu napraviti kategorizaciju nekakvu. Iako, kriteriji su mi prestrogi, nije dovoljno samo da mama nije živčana
Ako si samohrana majka bez sire obitelji tada moguce nemas.
Ali ako zivos sa partnerom i eventalnim ocem pretpostavlja se da je on nekad kod kuce, barem vikendom.
Osim ako je pomorac ili vojnik na terenu.
Pa onda vikendom odes na plac i u trgovinu dok on brine o djeci.
Dakle, ponavljam , godinama sam iskljucivo sama isla bez djece u ducan.
Mlada nije smjela u velike grupe, a stariji je trcao kao muha bez glave. Cuvao ih je otac vikendom doksam obavljala kupovinu.
inace, MM je profesionalni vozac. Bez radnog vremena, bez tjednog plana rada i cesto 24 ili 48 sati odsutan ( u komadu).
Tako da ja ne kuzim tu potrebu zaposlenosti da bi se pobjeglo od djece.
Sada postoji Konzum Klik. Ni ne morate u trgovinu. Donesu vam.
Elem, ja ne bih išla s djecom samo zato jer zadnji red, onaj u kojem se čeka, su natrpalli najnezdravijim proizvodima, jeftinim čokoladama, i jeftinim keksima. Najgore od najgoreg. Tko vodi dijete sa sobom je ili teži mazohist, ili nema apsolutno nikakvih drugih opcija.Koji su, koji su?Nisam se ovome nadala, previse vas je da posaljem svima
Morat cu napraviti kategorizaciju nekakvu. Iako, kriteriji su mi prestrogi, nije dovoljno samo da mama nije živčana
Ja se ne sjecam da sam tvrdila da je nuzan posao da pobjegnes od djece. Moze i vrtic ili netko drugi tko moze uskocit na sat-dva-tri
Pokusavam pisat samo o sebi. I vec sam vise pura napisala da mislim da "živčana/smirena" nije razlika posao-ne posao, nego cijela konstelacija dana i okruženja.
Ja sam bila živčana i bilo mi je teško. Moja poznanica je živčana, slušam ju svaki dan kako urla. Neke druge mame su živčane, neke druge su smirene, neke treće su i jedno i drugo, ili ni jedno ni drugo, i tako to...
Kriterij 1: Moras ici iskljucivo s djecom u kupovinuKoji su, koji su?
Ja idem s decom u kupovinu, iako bih ih mogla ostaviti tati. Ali evo zasto idem - sto vise stvari ostavim za vikend, kad je on ceo dan kuci, manje vremena kvalitetno provedemo zajedno (on i ja, on i deca, svi zajedno) i onda naravno nastojim tu kupovinu obaviti radnim danom. Mogla bih samo s bebom jer Luna ide u vrtic 3 puta nedeljno po 4 sata, ali to kadsam samo s bebom koristim za nesto drugo.
Ne mogu reci da sam bas uvek smirena, nekad prolupam kao i svako, ali to obicno bude od premora. K'o malo dete.
Ja idem s djecom u ducan jer mi je sve drugo prekomplicirano. Ponekad uspijem obaviti nesto najnuznije samo s bebom, dok je stariji u vrticu, a beba i ja na poslu (umjesto da jedem rucak, doslovno otrcimo u ducan). Tati ih ne mogu osaviti, eventualno tu i tamo ovog starijeg.
Inace sam svakako jedna od onih kojoj ne odgovara cjelodnevni kontakt samo s djecom, a kontakt s odraslima sam uspjela ostvariti u principu samo na poslu. Uz to, ne mogu cijeli dan biti u kuci i oko kuce, a ako zelim vidjeti muza, onda kod kuce moram biti kad i on, sto je nakon 17:30.
ja samo subotom izjutra idem obavezno sama na plac ako je otac doma tj. spava, ali ja sam doma do 8.00, kad su još većinom u krpama.
svugdje sam iz vodila i vodim jošuvijek, sad eventualno znam najmlađeg odvest u vrtić pa na putu do posla kojeg tak i tak odradim pješake ponešto kupim ako je baš hića, odnesem na posel ili ak imam 10 min viška skočim doma i to donesem.
i da moji bez obzira kaj idu s menom u većini slučajeva nemaju pravo birati kaj bi oni hteli, nema tu kod nas ono kaj žuta veli.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 17.04.2016. at 06:56
Ja sam isto od onih koje ne mogu zamisliti da su cijelo vrijeme doma sami s djecom (izuzetak su male nehodajuce bebe to mi je ok). Cak sam pozvizdila dva mjeseca na porodiljnom kad mi starija (s tri g) nije isla u vrtic. Skoro svaki dan nisam mogla docekati da mi muz odje doma(a to je bilo oko 19) da napokon docekam odraslu osobu pored sebe. Ne sjecam se kad sam u zivotu bila toliko luda, vikala na djecu i sl (u svari, iskreno, na stariju, mladji beba nije bio nikakav problem).
Ne kazem da nekim nije lijepo biti doma s djecom, ali meni je to totalno nemotivirajuce, cijeli dan igrajs se ovoga, skuhaj ono, pospremi ovo operi ono opet se igraj onog, razrijesi sukob, itd. Meni takav monotoni dan, tjedan ili mjesec je koma. Nema tih novaca da tako provodim dan. Da mi djeca idu u vrtic/skolu malo bolje, pa imam par sati "za sebe" bilo bi bolje ali opet - nema izazova u tome, bar meni. Na poslu svaki dan nekiizazov, pricas s odraslim ljudima (moze i o djeci, dapace, ali i o svemu ostalome) i zivis neki odrasli zivot za koji te pripremalo skolovanje i prethodno radno iskustvo. Naravno, pretpostavka je da volis svoj posao (ja ga volim) i da je ekipa ok (ako nije - promijenis firmu). Neusporedivo spram biti doma i baviti se samo djecom i kucanstvom.
Inace, ducan mi nije faktor, nemamo dramu oko djece i ducana, moji znaju da se moraju drzati pored nas, s polica se ne uzima nista sto mi nismo rekli a pored onih pi.. kod blagajne se prolazi bez problema, mogu zamoliti i ponekad dobiju ali definitivno ne svaki put, cak bih rekla da skoro uopce i ne traze, ne sjecam se kad sam zadnje nesto kupia od toga. U stvari u ducan idemo skoro uvijek s njima, da nam prave drustvo nakon posla
možemo se složiti da smo različite i odgovaraju nam različiti načini života?
mene u ovoj priči ne muči to što je zaposlena mama negativac, nego poruka da žena ne može uživati ako sama sebe uzdržava. rekla bih, nema sreće i mira ako se nisi udala za bogataša. ne bi htjela da to pomisle moja djeca, jer mm i ja vjerujemo u brak iz ljubavi i prijateljstva, i skroman život u zajedništvu (nekoć je mm puno zarađivao ali mjesecima nije bio doma - ja nisam morala raditi, na kraju je on izbarao posao s manjom zaradom, ja sam nastavila raditi i više smo skupa)
Eto , i zaposlene majke idu sa djecom u ducan.
Pa u skoro svim shopping centrima ima igraonica gdje mozes ostaviti djecu stariju od 3g.Kriterij 1: Moras ici iskljucivo s djecom u kupovinu
ha ha pa baš to, kad zaposlene majke idu u dućan ?! Jedino imaju manje vremena na raspolaganju za odlazak u taj dućan.Eto , i zaposlene majke idu sa djecom u ducan.
Sto vi tako selektivno čitate? Pa nije SAMO taj dućan toliki problem. Za ducan sam odgovorila samo žutoj. Za osvojit čokoladu za neživčanozu u "zahtjevnim mamskim uvjetima" bi nabrojala barem 20 kriterija. Bezveze mi je skroz sad sve nabrajat, pa mi dode da zaključim da sam ja jedina živčana mama, al evo... Čekam nešto pa ću tipkat...
Za otici do shoping centra treba imat i auto. Mozes ostaviti dijete iznad tri. Pod uvjetom da to dijete od 3 god. želi ostat u igraonici bez mame. Ono ispod 3 ne možeš ni ostaviti... Pogodite što od ovog je bio moj scenarij.
Zapravo ne da mi se. Izbrisala sam. Valjda sit gladnom ne vjeruje, pa je teško zamisliti i povjerovati u scenarij sama s djecom od do. No, nije mi namjera pokupiti pehar za najjadnije siroče, to je bilo pa prošlo, i pomirila sam se s tim da ja to ne mogu tako lako i da mi je značajan dio vremena bilo koma.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 17.04.2016. at 15:47
Pa ok, ali opet se i tu treba poklopiti puno stvari: da muza/partnera iz nekog razloga nema ili da ne moze pricuvati dijete, da nemas ni blizi ni daljnji rod ni prijatelje koji mogu pricuvati dijete, da nemas auto, da nemas nekoga da te odveze do shopping centra, da dijete nece ostati u igraonici...ako je stvarno sve od nabrojanog, onda nemam stvarno sta vise reci,eto, tako je kako je...
Mozda mi se to neobicno jer sam eto sretnica kod koje se bas sve gore nabrojano poklopilo da je moguce.
ja uopće ne kužim to s dućanima
moji nisu imali problema sa šopingom, obećaš im čokoladu i mir :D
a m je bila šopingholičarka od kad se rodila, gledanje izloga je uvije +k preferirala nad bilo kojom igraonicom :D
jedini problem s djecom koji sam ja imala je ono kad bi ti nešto radio za sebe, surfao, čitao, gledao tv. e, to mi je bilo nemoguce. nema šanse. i kad su spavali su se probudili čim bi ja sjela za komp. i kad bi se s necim sami zaigrali, neki unutarnji radar bi im rekao - e sad dosta igre, mama hoće surfat, ajmo ju gnjaviti.
a svaki posao sam s njima bez problema mogla napraviti.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 17.04.2016. at 16:17
misim da je najvaznije da postoji izbor. vec sam rekla da kod nas ne postoji. doduse, imamo porodiljni od godinu dana , amerikanke padnu u nesvijest kad im se to kaze jer imaju samo dva mjeseca. ali da imamo izbora, svi bi bili zadovoljni. ovako ili u jaslice s godinu dana što mi je bilo gozno iskustvo s prvim djetetom ili dati 2/3 place zeni koju ne poznas da provodi vrijeme u tvojoj kuci sa tvojim djetetom za tvoje novce (govorim o teti cuvalici). prakticki zivi tvoj zivot a ti na poslu. meni su obje opcije teske. a opcija da imam muza koji ima toliku placu da ja ne moram raditi ne igra u hr.
Ajde, BB , vidis da ne volim Miricu.
Taj totalni zen mi je nedostizan ideal.
Ali takav totalni zen mi je nedostizan ideal i kao zaposlenoj mami , pa nisam ispunjena i spokojna svaki dan na poslu.
ipak, da me ubijes , ne vidim tesku dramu biti samo mama 24 sata, odnosno ne morati ici na posao.
7 godina radila sam taj posao i stvarno sam imala hrpu drugih izazova , tako da valjda nisam imala vremena za svakodnevnu kuknjavu kako ne vidim smisao, kako je monotono, kako je naporno i kako me nitko ne cjeni.
Ono, imala sam posla preko glave.
Priča je katastrofa. A vi ste me nasmijale, otvorile oči vezano uz Prvi izbor i Dnevnik Pauline P.
Mene inace prica na osobnoj razini zivcira. Jer je mene podigla moja mama, i ja imam sjecanja na sretno djetinjstvo s puno izleta i provedenog vremena zajedno, ok, ona je radila do 15 a ja radim do 17, njoj je trebalo 15min do doma a meni treba 30-45min ali svejedno ne mislim da djecu zakidam time sto radim kao sto se ja nisam nikad osjecala zakinutom sto moja mama radi niti sam ikad sanjala (niti upoznala) nekakve tete Mirice u stvarnom zivotu.
Ali valjda kako je realno u danasnjem drustvu teze s jednom placom podizati dijete i stres je veci nego pred 30g, to nam se namecu "uzori" sve da.ji od realnosti, valjda da pojacaju osjecaj sizofrenosti u nasoj drzavi izmedju projiciranog "ideala" i realnosti koja nas okruzuje. A trebali bi raditi na sto vecoj prihvcenosti stvarnosti i onda na rjesavanju problema istih.
Ne pricam o zenu, ni zaposlene, ni nezaposlene mame.Ajde, BB , vidis da ne volim Miricu.
Taj totalni zen mi je nedostizan ideal.
Ali takav totalni zen mi je nedostizan ideal i kao zaposlenoj mami , pa nisam ispunjena i spokojna svaki dan na poslu.
ipak, da me ubijes , ne vidim tesku dramu biti samo mama 24 sata, odnosno ne morati ici na posao.
7 godina radila sam taj posao i stvarno sam imala hrpu drugih izazova , tako da valjda nisam imala vremena za svakodnevnu kuknjavu kako ne vidim smisao, kako je monotono, kako je naporno i kako me nitko ne cjeni.
Ono, imala sam posla preko glave.
Ne znam zasto, ali mi se uopce ne kuzimo. Valjda. Nikako ne stavljam naglasak na posao, nego na biti sam. To mi je koma. Ne znam kako su ti izgledali dani, ali pises da nisi imala vremena za kuknjavu. To si ti. Ja sam s druge strane imala hrpu dana kad bi ujutro ustala, njima upalila crtic, a ja sjela na pod i doslovce plakala i plakala, i nisam se mogla pomaknut. Znalo mi je tako proci cijelo dopodne vise puta dok se ne bi trgnula i nesto s njima radila ili bi otisli negdje u prirodu. Nije to obicna monotonija, i da sad nesto lamentiram s visoka "ah, biti doma, to mi je baš bezveze i neispunjavajuce". Doslovce sam bila u banani, jadna i nikakva.
Kako cemo završtit ovaj dijalog?
Mali grad, more, ljeti turisti, veselo, gužvasto, gradić Zagrebčani poduplaju ljudstvom
Prvu godinu ja djecu nisam ispuštala iz ruku, iako su none (bar jedna) htjele čuvati. Tek nakon prvog rođendana sam ih puštala.
Mojoj kćeri je najbolji zajednički doživljaj kupovanje, ustvari isprobavanje, naročito cipela, ne moramo ništa kupiti, glavno da se šeta po Toweru ili ZTCu.Kriterij 1: Moras ici iskljucivo s djecom u kupovinu
I dečki su išli samnom u kupovinu, no tada sam radila nakon porođajnih, pa se ne računa.
Ovo je nešto drugo. Ti ne voliš biti sama. Ja, kad ostanem posve sama doma, pjevam :aaaaa, sama kod kuće!! Obožavam biti sama, meni ostali odrasli ne trebaju. Muža mi nema pola godine godišnje
Kad sam sama s djecom, organiziram vrijeme kako hoću. Baš kako piše In love, što hoću, mogu, što neću, ne moram. Divota.
No, uvijek nešto radim, imam veliki vrt, stotine vrsta cvijeća, voća, povrća. Radim često i honorarno. Putujem ili putujemo. Pričuvam djecu
A djeca jako brzo odrastu, ne prate te u WC kad dođu do 6. godine, neš ti 6 godina ...
Što te jadne žene moraju bebu od tri mjeseca ostavljati samu? Ne mogu si to zamisliti. Sustav im je nehuman.
Niti na jedan sat kod noni?
Sanjam o svojoj kućici, na moru, i vrtu. Idila. Sretna si, Beti. Ali to i sama znaš.
Prva dva djeteta sigurno jesam povremeno, tada sam bila mlada, no ovu treću, baš i ne
Kad uhvatiš vrem3na, prolistaj knjigu Penelope Leach Djeca prva. Daje dosta dobar uvid u neke sustave. Bome, i ja sam se svojevremeno iznenadila jer mi ono što je kod nas dobro mi često uzimamo zdravo za gotovo, a ono što je kod njih bolje smatramo nedostižnim idealom.
Bio je ne tako davno dokumentarac iz doba pedesetih ili šezdesetih, još crno bij3li, kako mama ostavlja svoje dijete od godinu dana samo u krevetiću i odlazi na posao. Srce mi se steglo...
Dakle, naš plaćeni porodiljni i zdravstvena zaštita nisu oduvijek, iako se i ja moram na to podsjetiti.
Uživaj dok možeš. Ne bih htjela biti zli prorok, ali tko zna što nas čeka... jer sve to košta, a rezove socijalnih prava vidimo već sada.
***
Beti stvarno uživa, ali nismo sve u njenoj situaciji niti bi sve uživale na njenom mjestu. Ja sam jedvaaa čekala prvi porodiljni na koji sam otišla sa punih 12 godina staža (nisam bila početnik, imala sam prilično ok karijeru koju nisam ganjala i koja je imala za posljedicu nekakvo iskustvo) ali nakon dvostrukog porodiljnog u komadu, vapila sam za poslom. Tada bi mi odgovarao rad na 4 sata, ali nije mi bilo suđeno. Preživjeli smo. Snašli smo se. Odigrali smo i mm i ja kako smo najbolje znali s kartama koje smo dobili. Bez stereotipa.
Problem tete Mirice iz uvodne priče je samo u tome što ju se (mislim) pokušava nametnuti kao uzor, da ne kažem ideal, a ona to nije i ne može biti.
ja sam uvjerena da bi Beti uzivala i da ima drugaciji zivotni stil jer ona bira biti sretna i zadovoljna, to mi je prekrasna osobina. i sama sam takva
BB da ne mislis da si potpuno neshvaćena ja te razumijem što hoćeš reći iako nemam isto iskustvo, potpuno te mogu shvatit da si se tako osjecala, ti se vjerojatno ne sjećaš al ja se sjećam da kad si trazila savjet u vezi tog produženog da sam ja bila jedna od onih koja te odgovarala
inače ja sam sa svojima uvijek i svugdje išla, naviknuti su ponašati se kako spada, volimo zajedno kupovat hranu, odjeću, plac obavljat...sve...al moji su poslusni i ne izvode ludorije ni kad su bili mali a kamoli sad.tako da je to jedna drugacija situacija od BB.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.04.2016. at 21:19
Potpisujem lilli. Mogla bih dramiti na veliko kaj sam kuci s malom a imala sam karijeru. Uzbudim se strasno kada pricam o poslu. Ali odabrala sam ovo i iskoristavam svaki trenutak. Sa prvo dvoje za porodiljni nisam niti znala. Biram biti sretna, bavim se svacime i znam da cu jednom sa sjetom gledati na vremena kada sam bila samo majka. Ali daleko sam od ove "idealne" majke.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Meni je s prvim bilo super, nas dva skoro sami do skoro 3 godine, s mlađima mi nije ilo tak zabavno, jer su čestije bili bolesni, ali da gledam na to vrijeme s sjetom,gledam
zutaminuta pročitaj malo što piše Kaae
ima bebicu od 3 mj
i radi
a što se tiče tete Mirice, priča je katastrofa
i tužna
što djetetu nije uzor njegova mater već tuđa
ali moram priznati da ja, s godinama, mijenjam ploču
prije mi je bilo nezamislivo da sam se školovala i da ne radim posao u struci
mislila bih da mi je to promašaj
danas, da imam financijske mogućnosti, ostala bih doma istog trena
čak ne toliko radi djeteta
već radi sebe
radi svog mira
a onda bih se mogla kvalitetnije posvetiti i djetetu
i ne bih se osjećala ni malo promašenom
Ali bitno je ovdje ne mijesati kruske i jabuke.
Ja radim jer ja tako zelim. Ne moram raditi; mozemo bez problema zivjeti bez mojih primanja dok god zivimo u ovoj pripizdini (nije... globalno gledajuci, samo je ja tako zovem jer meni nije po mjeri) i dok god muz radi na sadasnjem radnom mjestu. Ja sam se vratila na posao kad je ta ista bebica imala 4 tjedna i 1 dan zato sto mi nikako ne odgovara biti kod kuce s djetetom. Probala sam prvi put i bilo mi je grozno. Beba nije ostavljena - ide sa mnom na posao, dojim na zahtjev, umirujem ju kad place. Imam srece da radim negdje gdje je to moguce, plus to sto (kratkorocno) mogu placati prilicno veliku cifru curi koja sjedi uz bebu i cuva je dok spava (jer ipak u danu nesto moram i odraditi). Za koji mjesec ce i beba u kolektiv, ali opet necemo biti odvojene uvijek i zauvijek.
U SAD-u stvarno nema placenog roditeljskog dopusta; placanje nije obvezno niti jednom poslodavcu pa samo neki nesto i placaju. Nema nikakve zakonske obveze koja bi poslodavca obvezala da cuva radno mjesto duze od 12 tjedana i ok, to je apsolutno stranje. Bilo bi super kad bi cuvali radno mjesto recimo nekih godinu dana pa sve da zena sjedi kod kuce potpuno o svom trosku. To bi bio super prvi korak prema nekom definiranom i smislenom roditeljskom dopustu.
Ono cega u SAD-u ima je izbor i brdo raznih mogucnosti. Postoje krajnosti i oni koji, iz ovog ili onog razloga, izbora nemaju, ali vecini su dostupne razne opcije. Nekima treba malo vise, nekima malo manje planiranja, ali vecina obitelji ce moci zivjeti na jednoj placi onoliko dugo koliko misli da im to treba. Pogotovo ako imaju vise od jednog djeteta - vrtic za bebu ispod godine i pol kosta ekvivalent bruto minimalca za 90-satno radno vrijeme. Kako dijete raste, cijena se smanjuje, ali tek toliko (za trogodisnjaka, cijena je oko 70 radnih sati na tom istom minimalcu). U mom selu, obitelji koje planiraju imati vise djece najcesce planiraju ostaviti jednog roditelja kod kuce. Ako je djece troje ili vise, u vjerojatno 95% slucajeva jedan roditelj ne radi sve dok ne pocne redovno, besplatno skolovanje (kindergarten, navrsenih 5 godina zivota). Oni koji to zele, rade i placaju vrtic jer tu bake i rodbina u pravilu ne cuvaju nikoga - ili zive predaleko ili jos uvijek rade jer nema starosne mirovine koja ikoga na ista obavezuje. Uz sve to skupa, postoji tisucu i jedan nacin socijalnih i raznoraznih drugih pomoci za one koji ne mogu ili ne znaju spojiti kraj s krajem (a cak mozda i za one koji jednostavno ni ne zele raditi). Vecina ljudi stvarno moze ostati kod kuce, ako tako zele. Nekad ce morati reorganizirati prioritete, nekad nece. Ali sve funkcionira.
Tako da, u kracim crtama, bilo bi super da postoji neki roditeljski dopust i nadam se da ce ga jednog dana i biti (pa makar to samo znacilo da je poslodavac duzan cuvati radno mjesto), no to sto ga nema, ne znaci da male bebe u neljudskim uvjetima placu daleko od matere (ili drugog roditelja). Naprotiv.
(Plus sto su vrtici, onako u globali, neusporedivo bolje organizirani.)
Jos sam zaboravila dodati, a bas dobro pase uz ovo sto alex kaze - radim jer zelim, a zelim zato sto stvarno volim svoj trenutni posao. Trebalo mi je sto godina da nadjem sto zelim raditi i sad sam nasla. Prosli posao mi je bio zadnja rupa na svirali pa sam bez previse razmisljanja ostala s djetetom doma. I onda mi nije bilo zao posla, vec samo mene same.
To je sasvim druga stvar ako beba ide sa mamom na posao. Nije ostavljena na osam ili više sati bez majčinog kontakta.
Nije upitan rad kao rad već odvajanje na tako dugo vremena, tako rano.
Što kada nema drugog roditelja koji radi za familiju ili ostaje doma, a na posao bebu ne može voditi? Nekako mislim da je takvih slučajeva gro. Koje su tada opcije nego ostaviti bebu nekome tko nije majka, cijeli dan na čuvanje?
Brojniji su oni koji ne mogu voditi bebu na posao, naravno (zamisli samo sve usluzne djelatnosti, da ne nabrajamo pojedinacno). No opet postoje opcije - partner ili cuvalica koji dovodi dijete na dojenje i po nekoliko puta dnevno i/ili hrani bebu izdojenim mlijekom (ili adaptiranim). Majka koja ostaje kod kuce jer se (cesto bez vecih problema) moze zivjeti od jedne place. I onda su tu vrtici i cuvalice koje ne odvode i dovode djecu majci. Naravno da ih ima puno. Tu nastaje problem s nepostojecom obvezom poslodavca da cuva radno mjesto dulje od 12 tjedana.
No... oni koji stvarno zele ostati s bebom duze od tih tri mjeseca uglavnom to mogu i uciniti. Ako nista drugo ne pali, daju otkaz na poslu na kojem su se nasli, a onda poslije pronadju neki novi. Nekad za pola godine, nekad za godinu, a nekad tek kad posalju i najmladje dijete u skolu. Ljudi ovdje opcenito puno cesce i lakse mijenjaju poslove (i karijere opcenito) nego kod nas. Jednako tako i sele, s jednog kraja kontinenta na drugi. Opcenito ima opcija.
(U krajnjem slucaju, mozda i u HR netko bas ne zeli provesti sest mjeseci ili godinu dana kod kuce s djetetom. A ako ne zeli... koje opcije ima? Kamo ce s tom bebom? U principu nikamo, ako nema baku/djeda. Iako je placeni roditeljski dopust svakako bolji od nepostojeceg, opet nije bas sam po sebi opcija. Vise je onako obaveza.)
Ali bebi od tri mjeseca nije dovoljno majku osjetiti nekoliko puta dnevno. Ona hoće mamu cijelo vrijeme. Zar Amerika nema neke svoje Rode da se izbore za to?
Ocito nema, kad nije rijeseno pitanje na razini drzave.
Sad ne znam tjeras li mak na konac iz ciste zabave, ili se opcenito ne razumijemo.
Amerika nema obavezni roditeljski dopust (obavezan, u smislu da ga je poslodavac duzan ponuditi svakom zaposleniku). Ima neke druge mehanizme koji dozvoljavaju izostanke do maksimalno 12 tjedana (to ukljucuje porod, usvojenje, a i bolesti zaposlenika ili u obitelji). To sto nema dopust svakako nije ni dobra ni pohvalna cinjenica.
Ono sto Amerika ima je brdo raznoraznih opcija koje ipak dozvoljavaju roditeljima (majkama) i bebama da provode prve mjesece i/ili godine skupa. Zato sve nije bas tako crno kako se voli prikazivati. U globalu, ne placu sirota americka djeca vezana za plot ili ostavljena nekom strancu, niti imaju (zbog nepostojanja roditeljskog dopusta) razvojne posljedice koje, recimo, hrvatska djeca nemaju (a bas zbog 365 prvih dana provedenih s mamom). Ne moze ovo bas svatko, ali prilican broj moze. Toliko da, ocito, ipak nije najbitnije na svijetu da se ovaj problem rijesi.
Nije mi zabava. Samo mi je stravično da majke moraju nakon tri mjeseca razmišljati kuda i kamo, a sjećam se svoje male do prije nedavno koliko sam joj zapravo potrebna. Samo to.
Pa ja bi radije da nam standard omogucava da se od 1 place moze relativno pristojno zivjeti, pa da jedan roditelj moze dati otkaz i biti doma s djetetom do kad zeli ili pak raditi npr. pola radnog vremena nego da nakon porodiljnog od 1g ( ili 6 mj, jer naknada drugih 6 mj je premala) da oboje moraju raditi i opet imaju losiji standard nego americka obitelj sa 1 placom.
Zar misliš da su prije i kod nas žene bile doma na raspolaganju svojoj djeci cijelo vrijeme? Išle su nakon babinja kopati krumpir, radile su teške kojekakve poslove jer bitno je bilo nahraniti ta i sva ostala usta. Pa je ljudski rod preživio.
Osim toga Amerika je pola kontinenta. Cijela Hrvatska (ili ako hoćeš Ex Yu koja dijeli ista prava bivše države) je veličine malo većeg grada. U razini faktora greške. To ne znači da oni žive bolje, nego da žive drugačije.
Uostalom, kod nas također puno puta žene idu raditi nakon 6 mjeseci, ne nakon godinu dana, jer ne mogu preživjeti s minimalnom naknadom na koju imaju pravo drugih šest mjeseci. Očevi ne preuzimaju porodiljni drugih šest mjeseci iz istog razloga - ako su oboje zaposleni (s radnom knjižicom) možda imaju minimalac. Jako puno ljudi radi na crno, a to nije njihovo izbor. Ima svega i kod nas... Tako da treba gledati širu sliku. Mene su također zvali da dođem na posao tri mjeseca prije isteka drugog porodiljnog (posao s managerskim ugovorom) i odbila sam. Rezultat - dobila sam drugi posao koji se kasnije pokazao ne tako sjajnim, pa se i danas pitam jesam li trebala žrtvovati ta tri fuck*ng mjeseca i godišnji i otići raditi na pametnije radno mjesto.
Neke stvari nikad ne doznaš. Ja sam ustanovila iz prve ruke (ne u USA nego kod susjeda, u Kanadi, a slično je i u UK - tamo sam isto provela neko vrijeme) da mi se njihov sustav ne sviđa i da se ja osobno teško mogu prilagoditi na to. Ne radi se (samo) o porodiljnom nego i o zdravstvenom sustavu, sustavu zapošljavanja, mirovinskom itd... Problem - otišla sam prekasno, već sam bila prestara i "cijepljena" našim načinom života. Ključna razlika: ovdje je država brinula o tebi, velike su dadžbine od plaće (barem je do sad tako bilo) i imaš u okviru toga mirovinsko osiguranje, dobar dio školovanja, zdravstveno, plaćeni porodiljni itd. Kod njih dobiješ 100% svoje plaće (ono što se ovdje zove bruto) i tebi je prepušteno da odlučiš hoćeš li si uplaćivati u mirovinski, koje zdravstveno osiguranje, fond za školovanje djece itd.... Ali sve to imaš samo ako si zaposlena. Ako nisi - vrag odniJo. Imaš neka minimalna prava koja ti ne osiguravaju da možeš preživjeti, za razliku od recimo Danske gdje je državi jeftinije plaćati socijalu nezaposlenima nego otvarati nova radna mjesta (isto, informacije su mi stare par godina, ne znam da li se štogod promijenilo zadnje vrijeme).
Jednostavnim rječnikom: nije sustav bolji ili gori nego svaki ima dobre i loše strane. Ne možeš uzeti sve dobre strane svih sustava i staviti ih na hrpu. Naš sustav je odličan, ali gle - bojim se da je dugoročno neodrživ uz razinu sadašnjih gospodarskih aktivnosti koja je svake godine sve manja. Treba to moći financirati. Pa se sve polako mijenja - sad imaš osnovno zdravstveno + dopunsko, sad imaš obvezno mirovinsko + drugi stup + treći stup.... Netko se na razini države treba time baviti. I preuzeti odgovornost. Tja, nisam školovana za javne financije, pa ne znam. Srećom, ima ljudi koji jesu. Ono što me žalosti je to što mi današnji političari ne ulijevaju povjerenje. Nisu ni oni prije, da se razumijemo. Bit će već nekako.
Pojedinac ne može tu učiniti puno osim što uvijek imaš izbor - hoćeš li živjeti ovdje ili u nekoj skandinavskoj zemlji (koji imaju bolje sustave, bar mi se čini ovako izdaleka) ili u spomenutoj Americi. To možeš, AKO možeš. To je razlog zašto svoju djecu naganjam ko vrag grešnu dušu učiti svaki predmet, a pogotovo strane jezike. Ne da se odsele nego da to MOGU učiniti ako požele, da danas-sutra imaju mogućnost izbora.
***
Kaae, zutaminuta je samo mlada - ona iskreno to misli što piše, nije još stigla pohvatati konce. Treba joj samo dati vremena, ali i uvid. Tvoji postovi će joj sasvim sigurno pomoći da stekne taj uvid. Meni također.
Ma to je mozda vise tvoj osjecaj da si joj tako stravicno potrebna, vjerojatno je bebi u toj dobi svejedno da li je s mamom, tatom, bakom ili dadiljom. Ja sam se vratila na posao kad su moji imali 5 i 6 mj, baka i tata su bili skroz dostojna zamjena.
Ovo je debela istina. Ja se i danas žderem što sam mislila da mi nema dostojne zamjene. Iz danađnjih cipela - više se radilo o tome da je MENI tako bilo bolje. To sam u onom trenutku mislila i nisam bila sposobna udaljiti se i pogledati dugoročno. Jednostavno nisam to mogla učiniti. Moglo mi je biti, do neke mjere. A odluka je imala posljedice - ne odviše lijepe.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 18.04.2016. at 08:40
Slazem s Peterlin, mislim da je problem oko odvajanja na strani majke veci nego kod bebe.
Kaae, sad si mi shebala koncepciju
ja htjela ono "ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijati ko što ovo grije..."
istaknuti kako je ipak kod nas s tim porodiljnim napravljen veliki iskorak za bebe i majke
kako taj truli kapitalizam nije tako krasan kao što mi mislimo
i onda me ti središ
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
