Digla mi je živac ova priča, a autor je napisao sve što i sama mislim.
http://www.express.hr/drustvo/oni-mi...bra-majka-4537
Znate li vi koju tetu Miricu?
(I... kud joj baš ime Mirica dade?)
 |
|||
|
|
|||
Koliko su zaposlene mame dobre mame?
Digla mi je živac ova priča, a autor je napisao sve što i sama mislim.
http://www.express.hr/drustvo/oni-mi...bra-majka-4537
Znate li vi koju tetu Miricu?
(I... kud joj baš ime Mirica dade?)
Pa...zato što je mirna i opuštena, a ne ko mi živčane trudbenice.
Ma to je bzvz - rekli smo na hrpi tema više puta da Prvi izbor nije bogznakaj od časopisa.
Ali mene ne brine Prvi izbor. Mene je smetalo to što se ta i takva tematika provlači i kroz udžbenike (stereotipi i slično). Aliiiii to onda doma iskoristiš kao negativan primjer, isto kao kad vidiš ekipu koja pije ispred diskonta s cugom ili koja puši u parku i sjedi na naslonu klupa s nogama na sicu. Ispraviš što možeš i ideš dalje...
Zaposlene mame nisu dobre mame, zanemaruju svoju djecu, ne brinu se o njima niti o obitelji, misle samo na posao, koji, btw, donose i doma, rade i kad svi usnu, jednom riječju: zaposlene mame su nemajke.
Kao tipičan primjer uzmite mene, a obratite pozornost i na moje zanemareno dijete.
Daj me nemoj...
A žena koja je napisala priču koliko shvaćam radi u školi, uređuje dječji časopis, i još k tome piše knjige. Pa što ona nije teta Mirica ?!
a nezaposlena majka radi kolut naprijed s djecom na krevetu <3 znam takvih milijun
Ja ipak mislim da u prici ima nesto pozitivno, to sto mala nije cestitku za majcin dan posla teti Mirici! Kako je krenulo, bila sam sigurna da hoce.
mislim da tako debilan članak stvarno nije niti vrijedan kritičkog članka na libeli
Urednica časopisa je književnica i učiteljica S.Polak. Kod nje su stereotip, izgleda, česti - već smo davno bili komentirali njenu (u čitanku za 2.r. uvrštenu) priču o gospodinu Pristojniću koji je učitelj i u razredu ima hiperaktivnog učenika, koji je naravno nepristojan i grozno se ponaša, ali je, eto, učitelj pristojan pa zato ipak ne opominje učenikovu mamu da sinu prilijepi dvije odgojne... tako nekako, nemojte me uhvatiti za svaku riječ.
Oni smatraju da su djeci te priče zabavne i tu valjda treba prestati svaka rasprava.
Prvi put čujem za taj časopis...Peterlin prvotno napisa
To se prodaje po školama kao nekad Modra lasta, Radost ili Smib?
Ili na kioscima?
Da, nije mogla biti Vesna ili Tonka...Pa...zato što je mirna i opuštena, a ne ko mi živčane trudbenice
Joj, baš mi je digla živac ova priča.
To se prodaje u školama, a urednica, i autorica ove priče, je popularna autorica dječjih knjiga koje su uvrštene u lektiru. (Dnevnik Pauline P. itd).
Negdje sam jučer u komentarima i pročitala da je ovo zapravo iz Dnevnika Pauline P. , ne znam je li to točno.
Možda u njenom životu postoji neki tetak Mirko, pa je neka projekcija u igri, nešto
Ne kužim gdje su muški likovi u priči, tamo neki očevi i to...
Što fali imenu Mirica
Doduše, ova se priča može shvatiti i kao autobiografska s obzirom da je autorica u intervjuima spominjala da je imala težak život samohrane majke.
Inače niš... u ovom kontekstu još dodatno diže živac.Što fali imenu Mirica
Ma shvatila sam...
Ja sam samo hebeno ljubomorna na tu tetu Miricu... ja bi bila kao ona.
Ja ne bi sad pisala izvještaje i brojala brojke i razmišljala kao da onih par sati što ću biti s djetetom budem što više mama, vodeći pri tome račun da moram saznati čime su joj u vrtiću danas pokušali puniti glavu... da nije slučajno čula nešto slično, pa trebam korigirati.
Ja bi sve proradila sve one knjige o razvojnim igrama, o kreativnim igrama, pročitala milion slikovnica... što radim na kapaljku...
Ja sam bila teta Mirica , ali nekako su mi opis fulali.Ma shvatila sam...
Ja sam samo hebeno ljubomorna na tu tetu Miricu... ja bi bila kao ona.
Ja ne bi sad pisala izvještaje i brojala brojke i razmišljala kao da onih par sati što ću biti s djetetom budem što više mama, vodeći pri tome račun da moram saznati čime su joj u vrtiću danas pokušali puniti glavu... da nije slučajno čula nešto slično, pa trebam korigirati.
Ja bi sve proradila sve one knjige o razvojnim igrama, o kreativnim igrama, pročitala milion slikovnica... što radim na kapaljku...
Niti blizu nisam bila takav zen.
I ja sam se ovoga prepala
Moja mama je samo mama. Uglavnom je bila prezaposlena u bašti, u kući i tako. Više bih voljela da je bila za pravo zaposlena. Ne bi patili u neimaštini. Čini se da Mirica takvih problema nema. A ni autorica koja je to napisala.
Nije li problem kada ti učiteljica (i kolege) to predstavljaju pozitivan primjer, pa onda moraš sam protiv svih? Ako se usudiš istupati sa svojim stavom, a ako se ne usudiš pognuti glavu i pretvarati se da ne čuješ.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 14.04.2016. at 16:00
Pa ne znam baš da se djeca ne bi upustila u raspravu, samo je pitanje koliko u 1. i 2.r. uopće percipiraju te razlike.
I ja, bome dobro me štrecnula početkom.I ja sam se ovoga prepala
Ja sam dobra majka jedino kad sam zaposlena. Probala sam biti Mirica, ali nije islo. (Nisam ni citala clanak... to cu malo kasnije. Ako Mirica nije zena bez radnog mjesta van kuce, onda ja nisam bila Mirica.
Zapravo, ako nemam posao, onda opcenito nisam dobra. Vise sam onako rastrojena.
Prica o teti Mirici je vrlo neprikladna....i bezobrazna.
Ja sam se osjecala kao teta mirica kad sam bila na pola radnog vremena. Tu i tamo mi se ipak zurilo, tu i tamo nisam imala vremena, al sam vecinu vremena zaista bila u zenu, posvecivala joj puno vremena, vodila svugdje negdje itd...itd.
Sad radim puno radno vrijeme i patim ko pseto, bas mi je zao sto tako mora biti.
I smatram da sam bila bolja majka kad sam radila manje, definitivno.
Sad sam onakva kakva mogu biti u datoj situaciji...jednostavno nemam vremena dati joj se i imati ju uz sebe koliko bi htjela. Ali trenutno nemam izbora.
Što nije Milica a ne Mirica? Meni se čini da su zen mame zaposlene mame jer su ispunjene u oba pravca. Malo su na poslu, malo s djecom, malo im fali sati u jednom danu ali kad sve strane štimaju, onda je sve i super. Tako bar meni izgleda i takva sam ja bila dok sam radila. Ja sam nezaposlena i definitivno nisam zen mama nego sam luda mama. Aj dobro, nisam baš baš nezaposlena jer pola dana morAM provesti ispred kompjutera odgovarajući na mailove, pa opet ode dosta vremena za to. Ali i u periodu kad toga nema, onda sam i dalje luda, živčana i pod stresom. Ne znam, meni su moja djeca sve na svijetu ali ne unose mi baš ono mir i zen osjećaj, više nešto drugo. Ali hebeš ga, nismo svi u poziciji da možemo birati oćemo ovako ili onako
Procitala tekst i sad se, profesionalno-zaposleno-deformirana, pitam ima li taj Express.hr kakvog lektora.
uzas, vidla na fejsu danas, ne mogu vjerovat da je neko placen za te gluposti i seksizam
Već odavno nemam baš neko visoko mišljenje o književnosti Sanje Polak, u famoznoj "Paulini P." ima cijela lista sličnih stereotipa. Ova priča samo je još jedan od njih, a autorica ih, očito, vadi iz rukava kad joj zatreba.
Što se dječje perspektive tiče, naravno da je djetetu ljepše kad je mama doma, ali to ne znači da je takva situacija jedina dobra i ispravna. Pitanje je treba li ovakvim pričama u djece podržavati iluziju da je samo "mama kod kuće" dobra mama.
Priča je jadna na tako puno nivoa...(Čak i na literarnom..)
Činjenica je da svako dete želi nasmejanu, raspoloženu, odmornu majku koja će mu posvetiti vreme i pokazati ljubav.
Koliko poslova će majka raditi je detetu manje bitno.
Ja sam ta devojčica iz priče, sa majkom zaljubljenom u svoj posao - i nije naročita sreća biti uvek na drugom mestu, iza majčine karijere.
Opet, moja deca će o meni misliti slično kao žutaminuta o svojoj majci- bilo bi puno bolje da sam bar deo vremena na poslu, imali bismo više novca i možda bi to mojoj deci donelo više radosti nego moje izigravanje teta Mirice.
Imam utisak da je ionako trava uvek zelenija sa druge strane-deca uvek žele suprotno od onog što mi mislimo da im treba pružiti.
Uostalom, kako niko nije primetio ruksak teta Mirice pun sokića i bombona? Ipak nije savršena
Malo pretjerano napisano u korist nezaposlenih mama, a kakav će ko biti roditelj ne ovisi sigurno (samo)o zaposlenosti ili nezaposlenosti.
Ali evo jedan primjer iz dječije perspektive:
Moja mama je bila zaposlena mama i kao dijete sam uvijek imala osječaj da je malo imam. I ako se ona trudila i poslije podne se uvijek nama posvečivala nekako mi je to bilo premalo.
Ručak je uvijek kuhala dan prije ili ujutro prije posla a mi djeca smo morali sami sebi to podgrijati i servirati.
Mama od moje prijateljice je bila nezaposlena mama. Često poslije škole sam išla kod moje prijateljice da zajedno radimo zadaću i uvijek se tome radovala. Nju je uvijek čekao topli ručak i njena mama je uvijek bila doma. Dom je mirisao na friško kuhanu hranu a i njena mama isto.
Ja sam mislila kako bih se rado s njom mijenjala, i kako bi bilo lijepo da je i moja mama nezaposlena.
Jednoga dana u školu na informacije su istovremeno došle moja i njena mama. Ja i moja prijateljica smo se pozdravile sa obadvjema i produžile u našu učionicu, moja prijateljica je bila nekako tužna...
Sutradan mi je rekla, da bi, kad bi ikako moglo da se ja i ona mjenjamo mama. Kad je juče vidjela moju mamu kako je lijepo nafrizirana i kako lijepo miriše poželjela je da je to njena mama, jer njena uvijek samo miriše na pitu....
Poslije kad smo odrasle ovome smo se zajedno smijale a i obećale da naše mame nikad nesmiju saznati da smo se mi ko male, njih htjele mjenjati, da sam ja željela da imam mamu koja prijepodne miriše na pitu a ona koju nikad ne miriše na pitu samo na parfem.
Moja mala voli S.Polak. Neki dan sam joj prepricavala taj clanak a danas sam joj rekla tko je autor. Njen odgovor je bio da uopce ne kuzi kaj joj je to trebalo i da joj vise nije na listi drazih spisateljica.
mislim da je svaka zaposlena mama zapravo Mirica ako joj je obitelj na prvom mjestu. sto se mene tice ja radim (zapravo sad sam na porodiljnom ali inace), ali sanjam o tome da majke dobivaju naknadu za rad doma do nekog djetetovog razreda u školi ili da rade na pola radnog vremena i dobivaju punu placu...ili da u nekom obliku rade od kuće...jer mama je stvarno maloj djeci potrebna cijelo vrijeme ali vecina nasih poslodavaca to ignorira...
Ja definitivno nisam teta Mirica. Zelim i volim ic na posao, i ne bi stala doma do djetetove skole niti radila na pola radnog vremena. Sto ne znaci da mi obitelj nije na prvom mjestu. Je, al i drugi su mi dijelovi zivota bitni.
ali opet ne znači ako je nezaposlena ( u firmi, preduzeću, uredu, tramvaju) da je besposlena. moja mama je bila kućanica, ali se bavila skupa s nama s gospodarstvom koje je bilo dovoljno da nas prehrani, a bilo nas je podosta uz jednu osrednju plaču.
ali smo puno provodili zajedno, ali i ja provodim puno s mojima.
e Davina, tvoja priča bi baš lijepo legla u neki dječji časopis
na ovoj polariziranoj stereotipnoj razini uopće se nema šta razgovarati, nijedna mama, radila ne radila, nije uvijek baš uvijek nasmijana i na raspolaganju svojem djetetu u potpunosti, niti su zaposlene mame potpuno odustale od svoje djece
ali sasvim sigurno djeca zaposlenih mama prođu kroz neku fazu "mora li moja baš ovoliko raditi?", djeca nezaposlenih "zašto je moja uvijek doma, da bar nekad ode nekamo i ne visi mi uvijek za vratom"
i može se dogodit da se dijete, i sa zaposlenom i sa nezaposlenom osjeti da ona ima premalo vremena za njega, i da onda to želi izraziti, i mama može tu napravit neki korak, koji naravno ne treba biti "ok sad ću biti samo mama", dovoljno je pronaći neko novo zajedničko vrijeme/aktivnost
tema se ustvari može obradit iz tisuću i jednog kuta ako joj želiš pristupit životno
točno, većinom nisu besposlene, a one malobrojne koje znam da jesu (bile), njihova djeca nemaju za reći puno dobroga o njima kao roditeljima
i da nismo skuaskakali po krevetima, tosmo radili poskrivečki, ali smo na tati letili u avionu
neću ni čitati članak
moja bi frajla rado htjela da ja njezina mama, koja radi od doma, imam malo "normalniiji posao"
a dio da sam joj uvijek tu kad treba baš i ne kuži, to je kao pod normalno ..
uvijek je nekaj...
Nije čudo da nisi čula za Prvi izbor - dijete ti je predškolske dobi. Kad dogura do školske, otkrit ćeš i gomilu drugih stvari - akvizitere po školama koji upadaju na razrednu nastavu kako im se svidi (to spominjem samo zato jer ima veze s ovim, to je ista vreća), smeće po udžbenicima, seksizam, mačizam, stereotipe...
Natrag na temu: Prvi izbor se prodaje po školi i zapravo ga naturaju, ne učitelji nego štufa iznad, bar je tako bilo "u moje vrijeme". Imala sam gadan dojam da je to namijenjeno isključivo zaradi određenog kruga ljudi, a isti trend vidim i kod udžbenika i načina kako se biraju udžbenici iz preogromne gomile koja se nudi (ali to je druga tema).
Časopis nije obavezan i ne treba ga uzimati. To je dopuna, kao Radost ili Smib. Imaš u kvartovskoj knjižnici sve, pa se tamo može dobiti prilično dobar uvid bez plaćanja i naručivanja. Ne znam što se promijenilo u zadnjih nekoliko godina, ali sudeći po ovoj temi - nije se poboljšalo. Žao mi je samo što su takvi časopisi istisnuli odličan Zvrk ili Alkicu (enigmatski dječji časopis) koji uopće ne postoji. Ne sviđa mi se taj trend. Nažalost, nije ograničen na časopise ni na školu...
Meni je super ja sam kombinacija mame Radnice i mame Mirice. Da radim, ne znam koliko puno (no često kod kuce dovršavam(o) stosta ili jednostavno citam(o): pa čita cijela kuća), ali puno radno vrijeme. Hodam u košuljama i s frizom. I s druge strane pecem kolace jednom tjedno, palacinke cesto, imam razbarusenu kosu, nosim smijesne trenerke, kopam po vrtu, gacam po potoku i šumi, na bazenu bacam se ko luda...
Žao mi je što se provlači priča da se ne može biti oboje. A mislim da može
Ćinjenica da svaka majka preko noći može postati samohrana, to bi bio razlog više da kćeri odgajamo da ne budu financijski ovisne o mužu.
Posljednje uređivanje od Danka_ : 15.04.2016. at 09:52
Pa da, tu se sad otvara i nova tema - autorica se nekako snašla. Piše gomile knjiga za djecu da bi od nečega mogla živjeti i da bi njenom djetetu bilo bolje. Kad piše gomile, onda ni kvaliteta ne može biti baš neka. Ako je kvaliteta veća, onda odmah prodaja pada, a cijena raste. Ukoliko je tekstić p(l)itak i ne propituje puno, postaje popularan i donosi kruh.
Ma nije ona samohrana majka, mislim da si pomiješala Sanje.
Moguće, isprika, slične su.
Onda nema isprike što piše takve bedastoće
i bivša učenica škole naše djece..
Pepi, koja na koncu, Sanja Pi ili Sanja Po?
Sanja Polak
Ma je li to ona napisala i neku knjigu o dobrim anđelima?
To smo dobili kad sam rodila... eno je stoji netaknuta... isto tako je crno bijela...bar na prvi pogled.
Eh, napisala je ona puuuuuno toga. Moji su voljeli Malog Jana i Petricu pričalicu, ali sve one Pauline nakon toga - ma to ti je sve ista priča kao i ovo iz uvodnog posta. Ne sviđa mi se i nikad nije. Komercijala samo takva.
Dobra stvar: to NIJE obvezna literatura ni u školi ni izvan nje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.04.2016. at 12:02
Pa baš je, to je lektira. (Dnevnik Pauline P.)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
