pozdrav svima, evo me nakon dugog izbivanja (koja godinica je prošla...)
do pred par dana ne bih vjerovala da ću opet tipkati na rodi, ali eto, baš kao što je netko negdje na forumu napisao (a sad to ne mogu naći): šokirala sam samu sebe pred tih par dana kad me lupila neka opaka tuga jer sam dobila menstruaciju. omg, nisam mogla vjerovati i već par dana raspravljam sama sa sobom pokušavajući shvatiti otkud sad to. mi smo inače bili sigurni da je to to, imamo žabicu, sve je super i nećemo više.
onda sam porazgovarala s dragim i ispada da je on par dana prije te kobne menstruacije sanjao da sam trudna - isto ne zna otkud to.
uglavnom, sad mene to kopka i puno razgovaramo. zato jer nismo to planirali. zato jer smo poslovno i financijski nesigurni. zato jer se ja bližim 35oj, pa ako ispadne da ipak imamo te neke lude želje trebali bi se odlučit. a ja se ne mogu skoncentrirati na ništa drugo. sjećam se živo zadnje menstruacije prije prve trudnoće i iste tuge koju sam tad osjećala jer nisam trudna.
već sam si stoput rekla da sam luda i pokušala samo zaboravit cijelu ideju, ali ne mogu
a ja u ovih par godina podigla jedno dijete i podigla jedan obrt, još na lelujavim nogama, nekako držim glavu iznad vode u ovom kaosu od države i bojim se da ako sad izbivam par mjeseci (sama sam) da ću mu potpisat smrtnu presudu. zato ova tema. kad si obrtnik, sam, pogotovo uslužna djelatnost - polako, jako polako stvaraš klijente koji ti vjeruju, a ponekad i koji te trebaju, i ne možeš samo tako nestati, a očekivati da će svi biti tu kad se vratiš.
dragi od početka godine nema stalan posao, pa iako oboje puno radimo nikad ne znamo koliko ćemo imati slijedeći mjesec.
zašto me hormoni uvijek moraju lupiti u najgorem trenutku? kad smo odlučili imati žabicu, tek smo se uselili u zapuštenu kuću, ja bez posla, dragi isto na nekakvim honorarima. baš smo luđaci. ja zapravo ne znam što želim ni što mislim. oprostite, moram negdje izliti emocionalnu gvalju. a i stvarno bih htjela čuti obrtnice kako su se uspjele snać. je li moguće?