Stranica 15 od 16 PrviPrvi ... 513141516 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 701 do 750 od 761

Tema: Sreća neopisiva

  1. #701
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Sretan vam dođendan!

  2. #702
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Čestitke cijeloj obitelji!

  3. #703

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,398

    Početno


  4. #704
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Hvala vam svima!

  5. #705
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,122

    Početno

    Sretan dođendan sa malim zakašnjenjem. Bolje da sam ja jedan dan zakasnila, nego djeca
    Nama su rođendan i dođendan tako blizu da nas troje malo obilježimo dođen, a slavimo rođen. Inače smo MM i ja malo aljkavi s datumima.

  6. #706
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Dragi svi,
    evo dugo nisam pisala, stalno sad cu, sad cu i vrijeme te naprosto pregazi. Krenuli smo u 4. i 5. razred. Da krenuli! Vec smo gotovo na pola puta do kraja nastavne godine
    Uopce ne znam otkuda bih krenula Dakle, straiji sin krenuo je u 5. razred koji je, kao sto svi znamo, tezak sam po sebi i nadasve zahtjevan. Sin jos uvijek nije shvatio da ce morati uloziti kudikamo vise truda i vremena ako zeli uspjeh s kojim ce biti zadovoljan. Do sada jos to nije shvatio pa su takve i ocjene. Moram naglasiti da nemamo velika ocekivanja po pitanju ocjena no vidimo da nije zadovoljan postignutim, a savjete tesko prihvaca. Pustili smo (zasad) da se uvjeri na vlastitoj kozi sto znaci ne uciti dovoljno. Takodjer moram reci kako su se nasa nastojanja da steknu kakve takve navike od prvog razreda ipak isplatila jer, ako nista drugo, i jedan i drugi sin, kad dodju iz skole znaju da se zadace trebaju napraviti. Naravno, ne istu sekundu, ali svakako se toga sami prime sto zaista smatram fantasticnim uspjehom. Mladjem je u skoli i dalje izuzetno tesko, gotovo nista ne uci, sakuplja lose ocjene i zapravo ga to cak, ovako kad pricamo s njim niti ne smeta. Jos uvijek mu nije jasno zasto skola nije samo mjesto gdje se druze nego je i mjesto za ucenje i muku mucimo da ga koliko toliko motiviramo da nauci barem za neku dvojku ili trojku. Ponavljam, nije nam bitna ocjena, ali i za dva nesto mora nauciti, zar ne? A on ne bi niti to.
    Ono sto nas vise muci , a rekla bih i rastuzuje je njihovo ponasanje. Vecinom kada smo svi kod kuce, u svoja 4 zida. Znam da su vec jednom nogom u pubertetu i nekako si uspijevamo to racionalizirati i tjesiti se da je kao to normalno. Ali, ne mozemo bas sve pripisivati pubertetu. Muljanja, laganja, skrivanja...to i mene i supruga izludjuje do krajnjih granica. I ne..nije ono sto bi se podvelo pod normalno...ovo je totalno nesto drugo. I zabrinuti smo zbog toga jako. Skretali smo pozornost na to i psihologu i defektologu i trazili pomoc, no ne vidim da nas je netko bas shvatio ozbiljno, odn. nekako imam feeling kako misle da pretjerujemo.
    Ugl. borba. Moram priznati da smo iscrpljeni; evo ja cijele zimske praznike prakticki bila bolesna, jos uvijek jesam i vjerujem da je to dijelom i zbog stresa i zivciranja pa je imunitet u banani. Kako bilo, ono sto me drzi je nada da ce se sav nas trud, ljubav, razumijevanje isplatiti i da ce nasa djeca izrasti u dobre i postene ljude.
    Mozda je tekst ovaj put malo manje optimistican, ali takav mi je dan, ne zamjerite.
    Pozdrav svima!

  7. #707
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Oni imaju IP ? Provodili se to u skolikako bi trebalo?
    Sto se tice muljanja i laganja, nasa bi psihologica to nazvala -odgadanjem nelagode. U toj dobi je kod starijeg bilo relativno cesto, cisto da ga ne gnjavimo barem neko vrijeme.
    Posljednje uređivanje od sirius : 18.01.2022. at 15:53

  8. #708
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Oni imaju IP ? Provodili se to u skolikako bi trebalo?
    Sto se tice muljanja i laganja, nasa bi psihologica to nazvala -odgadanjem nelagode. U toj dobi je kod starijeg bilo relativno cesto, cisto da ga ne gnjavimo barem neko vrijeme.
    Mladji ima IP, u procesu je dobivanja PP jer nema sanse da 5.razred savlada samo uz individualizirani pristup. Za starijeg je psihologica na zadnjoj obradi prije koji tjedan preporucila IP zbog problema u razumijevanju sadržaja, sto se posebno vidi u hrvatskom i engleskom.

  9. #709
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj Amondi prvotno napisa Vidi poruku
    Mladji ima IP, u procesu je dobivanja PP jer nema sanse da 5.razred savlada samo uz individualizirani pristup. Za starijeg je psihologica na zadnjoj obradi prije koji tjedan preporucila IP zbog problema u razumijevanju sadržaja, sto se posebno vidi u hrvatskom i engleskom.
    Uh, steta da toliko odgadali potrebno. Djeca se muce i vi s njima.

  10. #710

    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Lokacija
    Negde daleko
    Postovi
    202

    Početno

    Uf, ima izazova i zaista nije jednostavno, ali vam želim puno snage i strpljenja. Sigurna sam da će se na kraju sve isplatiti

  11. #711
    špelkica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    733

    Početno

    Draga Amondi, ponovno sam iščitala cijelu temu jer sam dosta toga zaboravila, a znam da sam pratila jer imamo sličnu situaciju, mislim da čak sličniju nego što se čini iz tvojih postova. Ja ću napisati svoje iskustvo pa zaključi da li sam u pravu.
    Znači, starije dijete posvojeno u dobi 5,5 god (obje djece pripadnici određene nacionalne manjine što se vidi kroz gene-izgled i ponašanje). Dijete je doživjelo šok kad je ostavljeno od majke no razvio je veliku privrženost prema udomiteljici i kasnije prema meni kao majci. Odgajano da bude što više privrženo (spavao je sa mnom do kraja 4.razreda, dakle puberteta, odgovarano je na njegove potrebe, naročito kad je strah u pitanju, mažen i pažen, pomoć je uvijek dobio u svemu). Granice su nekakve bile postavljene, bolje fleksibilne po njegovim potrebama. Nismo u svemu bili najbolji roditelji, često smo trebali i predah od roditeljstva, malo vremena za sebe, pucali po šavovima pa se smirili i tako ukrug.
    Danas je on uskoro 14.godišnjak, ide u 7.razred i mogu reći da je privržen obitelji i da još uvijek zna iskazati toplinu, zagrljaj unatoč pubertetu i svim problemima koje smo imali (često je bio ljut jer se nije slagao s našim odlukama). To mi je stvarno najvažnije, taj naš odnos i život u obitelji.
    Ja nisam uvijek radila puno radno vrijeme i mogla sam mu biti na raspolaganju.
    Problema je uvijek bilo. Škola i ponašanje.
    U školi je dobio individualizirani program u 2.razredu. Učiteljica je bila sjajna, volio ju je i poštovao. Prvi puta je sam bio u nepoznatom okruženju kad je išao s razredom u školu u prirodi, sve je dobro prošlo. Problemi u ponašanju dosta vezani uz strahove ili nezrelost. Riješivi zahvaljujući podržavajućoj okolini.
    I onda 5.razred veliki šok jer nema više stare učiteljice na koju se naviknuo. Puno novih učitelja koje povremeno susreće i koji nemaju uvijek razumijevanja. Od strane stručne osobe u školi trebale su nam godine da ga shvati i prihvati teškoće, iako se još borimo s tim.
    U školi su predlagali prilagođeni program, iako od strane psihologa i logopeda uvijek isti nalaz- da je za individualizirani. S jedne strane slabo motiviran za učenje koje ide sporo i ima dosta nerazumijevanja, a i sam program je težak, usmjeren kao da će svi u gimnazije. S druge strane često nerazumijevanje pojedinih učitelja kako ga ispitivati i kako ga gledati- da je često zaboravljiv i ide linijom manjeg otpora, a tu treba biti mudar učitelj i ne mu to dopustiti.
    Pomoć u učenju- zasad ima jednu učiteljicu s kojom voli raditi, ali je to nedostatno jer je jednom tjedno i trenutno je neće biti do ožujka. Zasad radi s menom i bakom. Svi ostali pokušaji da kontinuirano radi s nekim su propali- jedna učiteljica je odustala, a od jednog dečka smo mi morali odustati jer mu nije odgovarao (u školi je rekao da ga zna udariti, za što nisam sto posto sigurna, mislim da ga nije udario već mu nije odgovarao zbog vike, forsiranja, itd...pa smo odustali). Logopedinji kod koje je išao je rekao da će joj tušom premazati autom pa ga više nije htjela primiti. Iz toga se možda može iščitati površno da je razmažen ili da podržavamo njegove gluposti, ali mislim da posvojitelji znaju o čemu pričam i da tu nikakve kazne ni sankcije ne pomognu puno, iako smo ih uveli, samo puno razgovora. Hoću reći, nije da nismo uveli nekakve sankcije i postavili granice, no djeca ih često krše i treba im puno duže da nešto usvoje.
    Nastavljam malo kasnije...

  12. #712
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Uh, steta da toliko odgadali potrebno. Djeca se muce i vi s njima.
    Nismo odgađali. Mlađi sin dobio je Rješenje već krajem prvog razreda. Nismo nakon prve prepreke (kad je već imao IP), željeli odmah skakati na PP. Nekako smo (a učiteljica je bila istog mišljenja) iz njega izvući najviše i smatrali da uvijek ima vrmena na promjenu oblika školovanja ukoliko se trenutni pristup pokaže nedovoljan za savladavanje nastavnih sadržaja. Za starijeg stvarno nije bilo potrebe. Sa sada.
    U svakom slučaju, vudjet ćemo što vrijeme nosi, a mi ćemo kao roditelji svakako dati sve od sebe da im olakšamo.

  13. #713
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Citiraj špelkica prvotno napisa Vidi poruku
    Draga Amondi, ponovno sam iščitala cijelu temu jer sam dosta toga zaboravila, a znam da sam pratila jer imamo sličnu situaciju, mislim da čak sličniju nego što se čini iz tvojih postova. Ja ću napisati svoje iskustvo pa zaključi da li sam u pravu.
    Znači, starije dijete posvojeno u dobi 5,5 god (obje djece pripadnici određene nacionalne manjine što se vidi kroz gene-izgled i ponašanje). Dijete je doživjelo šok kad je ostavljeno od majke no razvio je veliku privrženost prema udomiteljici i kasnije prema meni kao majci. Odgajano da bude što više privrženo (spavao je sa mnom do kraja 4.razreda, dakle puberteta, odgovarano je na njegove potrebe, naročito kad je strah u pitanju, mažen i pažen, pomoć je uvijek dobio u svemu). Granice su nekakve bile postavljene, bolje fleksibilne po njegovim potrebama. Nismo u svemu bili najbolji roditelji, često smo trebali i predah od roditeljstva, malo vremena za sebe, pucali po šavovima pa se smirili i tako ukrug.
    Danas je on uskoro 14.godišnjak, ide u 7.razred i mogu reći da je privržen obitelji i da još uvijek zna iskazati toplinu, zagrljaj unatoč pubertetu i svim problemima koje smo imali (često je bio ljut jer se nije slagao s našim odlukama). To mi je stvarno najvažnije, taj naš odnos i život u obitelji.
    Ja nisam uvijek radila puno radno vrijeme i mogla sam mu biti na raspolaganju.
    Problema je uvijek bilo. Škola i ponašanje.
    U školi je dobio individualizirani program u 2.razredu. Učiteljica je bila sjajna, volio ju je i poštovao. Prvi puta je sam bio u nepoznatom okruženju kad je išao s razredom u školu u prirodi, sve je dobro prošlo. Problemi u ponašanju dosta vezani uz strahove ili nezrelost. Riješivi zahvaljujući podržavajućoj okolini.
    I onda 5.razred veliki šok jer nema više stare učiteljice na koju se naviknuo. Puno novih učitelja koje povremeno susreće i koji nemaju uvijek razumijevanja. Od strane stručne osobe u školi trebale su nam godine da ga shvati i prihvati teškoće, iako se još borimo s tim.
    U školi su predlagali prilagođeni program, iako od strane psihologa i logopeda uvijek isti nalaz- da je za individualizirani. S jedne strane slabo motiviran za učenje koje ide sporo i ima dosta nerazumijevanja, a i sam program je težak, usmjeren kao da će svi u gimnazije. S druge strane često nerazumijevanje pojedinih učitelja kako ga ispitivati i kako ga gledati- da je često zaboravljiv i ide linijom manjeg otpora, a tu treba biti mudar učitelj i ne mu to dopustiti.
    Pomoć u učenju- zasad ima jednu učiteljicu s kojom voli raditi, ali je to nedostatno jer je jednom tjedno i trenutno je neće biti do ožujka. Zasad radi s menom i bakom. Svi ostali pokušaji da kontinuirano radi s nekim su propali- jedna učiteljica je odustala, a od jednog dečka smo mi morali odustati jer mu nije odgovarao (u školi je rekao da ga zna udariti, za što nisam sto posto sigurna, mislim da ga nije udario već mu nije odgovarao zbog vike, forsiranja, itd...pa smo odustali). Logopedinji kod koje je išao je rekao da će joj tušom premazati autom pa ga više nije htjela primiti. Iz toga se možda može iščitati površno da je razmažen ili da podržavamo njegove gluposti, ali mislim da posvojitelji znaju o čemu pričam i da tu nikakve kazne ni sankcije ne pomognu puno, iako smo ih uveli, samo puno razgovora. Hoću reći, nije da nismo uveli nekakve sankcije i postavili granice, no djeca ih često krše i treba im puno duže da nešto usvoje.
    Nastavljam malo kasnije...
    Puno toga iz teksta mi je poznato.
    Ono što mi nemamo je privrženost. I beskrajno smo tužni zbog toga. Znam da je to nešto što se razvija, gradi, osjeća. Uza sva naša nastojanja, nismo uspjeli. Barem tako osjećamo. Koliko god da se trudili, pokazivali (od prvog dana), privrženost je jednostavno izostala. Nema je. Strašno mi je što to govorim, no na žalost je tako. Još se nadamo čudu, iako nisam baš optimistična. Stalno se pitamo gdje smo i jesmo li negdje nešto propustili, gdje smo i jesmo li pogriješili. Vrijeme će nam to reći i pokazati…do tada ostaje nada.

  14. #714
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Amondi, mislim da svi plešemo na rubu želje za privrženošću i nastojanja da maksimalno "popravimo" djecu. Znam to po sebi jer i danas "popravljam", pa me povremeno prizemlji i kaže - prestani me popravljati, takva sam kakva sam, nisam ti! A neke mi je stvari teško prihvatiti i baš imam grižnju savjesti zbog toga.
    Što se privrženosti tiče, jednom je davna forumašica bila napisala da na to ne može utjecati, zadovoljna je što je njenoj posvojenoj djeci dobro, a to što oni privrženost ne znaju ili ne mogu iskazati, nije pod njenom kontrolom. Ali vjerujem da vas boli.
    Moje biol. dijete već se 2 pubertetske godine ponaša ko najneprivrženije na svijetu, a ja sam bila ista takva. Jedva sam dočekala otići od kuće na prijevremeni faks, iako sam imala normalnu biol. obitelj...sjećam se točno koliko je moju mamu to tištilo, a meni nije bilo jasno što bi ona još htjela...voljela sam ih sve, ali sam bila teški individualac oduvijek.
    Posljednje uređivanje od čokolada : 25.01.2022. at 01:18

  15. #715

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,398

    Početno

    Citiraj Amondi prvotno napisa Vidi poruku
    Ono što mi nemamo je privrženost. I beskrajno smo tužni zbog toga.
    Mislim da je to do djeteta i do karaktera.
    Moja djeca su različita. Najstarije, kao čokoladino - otišlo bi odmah. Volimo se, dijete je jako emotivno, ali ne bih rekla da je nešto posebno privrženo obitelji.

    I teško je procijeniti ovako iz pisane riječi što je nekome "velika" privrženost, a drugome "mala".
    Možda su baš tvoja djeca, Amondi, jako privržena, ali možda vi imate prevelika očekivanja i neku drugu sliku.

  16. #716
    špelkica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    733

    Početno

    Amondi, baš sam željela pitati zašto misliš da djeca nisu privržena?
    I da to zna ovisiti o samom djetetu i okolnostima, ne samo o roditeljima. Moj sin se jako vezao za udomiteljicu i to su dobri temelji. On i dan danas odlazi k njoj na praznike i oni su mu ko druga obitelj. Nikad mu to nismo branili i ne smatramo da se zato dijete teže veže uz posvojitelje. Već suprotno samo što treba možda malo dulje vremena, ali se isplati.
    Nekak nam je i još nam je najbitnije da on osjeti i zna da smo njegova obitelj bez obzira na sve. Škola nam je važna, ali ne i najvažnija. Trenutno sam doma na porodiljnom i vidim da nam obiteljski život cvjeta, drago mu je da sam doma iako to nikad ne bi priznao.
    S druge strane znam da ima neke svoje tajne, da je dosta zatvoren i mi dosta toga saznamo od drugih kad se već nešto dogodi jer ga je strah kako ćemo reagirati. Imali smo raznih incidenata u školi, u obitelji, čak smo i na policiji završili jer je bio žrtva internetskog nasilja. Prošli obradu u Poliklinici za zaštitu djece, razne psihologe, logopede, itd... Ima određene poteškoće koje se odnose na neadekvatan perinatalni razvoj i rano djetinjstvo. Kako se on nosi s tim? Njega to previše ne pogađa, ne shvaća to tragično, ozbiljno. Tek nakon zadnjeg incidenta rekao je psihologinji da se malo uozbiljio i vidim da ga je to ipak malo pogodilo. Razgovaramo mi s njim o svemu, ali jednostavnoje takav da mora sve sam iskusiti na svojoj koži dok mi doma ludimo.

  17. #717
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Strasno je tesko povuci granicu i odrediti prioritete ako imas kod kuce nemotivirano dijete sa poteskocama u ucenju. Biti kucni ucitelj takvom djetetu cesto kvari obiteljske odnose. Nama je psihologica jos u prvom razredu osnivne za starijeg rekla: " nadite placenu pomic u ucenju da sacuvate obiteljske odnose"
    I to je bila istina.

  18. #718
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Ja bih samo nadodala (ponukana Vrijeskinim komentarom, a u obranu kcerkinog stava) da sam oduvijek bila i ostala privrzena svojoj obitelji (sad se pitam jel to na van tako i izgledalo), iako sam imala jaku zelju i rano sam se odselila od svojih (dijete domova djacki, pa studentski).
    Imala sam potrebu za "slobodom", da budem samostalna, da zivim svoj zivot bez staraca u blizini.

    Da to nije bio dom, kopala bih bila opet rukama i nogama da nadjem neko rjesenje da se maknem od svojih, a voljela sam ih i bila privrzena,al jednostavno u nekoj dobi sam imala potrebu i fizicki se odvojit.

    Nije meni bila huda sila djacki dom,mogla sam zivjet sa svojima,al ja sam jedva docekala da iskoristim priliku.

    Ovo pisem da vidite da ako se netko zelii "fizicki" odvojit ne znaci da nije privrzen obitelji.

    S jedne strane individualac kojem nikad nije dosadno i voli bit sam sa sobom,a s druge strane opet jako volim drustvo (tada naravno vrsnjaka, a ne bas staraca haha).

    Coksa,.predivno pises ovo o "popravljanju"

    Amondi, mene si bas rastuzila kad si napisala da ne postoji privrzenost. Mozda je ona tu, al ne tako vidljiva i opipljiva.

    Ja ti toplo preporucam da poslusas savjet od sirius i zelim vam svu srecu svijeta da sve sjedne na svoje mjesto.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 24.01.2022. at 22:28

  19. #719
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Citiraj špelkica prvotno napisa Vidi poruku
    Amondi, baš sam željela pitati zašto misliš da djeca nisu privržena?
    I da to zna ovisiti o samom djetetu i okolnostima, ne samo o roditeljima. Moj sin se jako vezao za udomiteljicu i to su dobri temelji. On i dan danas odlazi k njoj na praznike i oni su mu ko druga obitelj. Nikad mu to nismo branili i ne smatramo da se zato dijete teže veže uz posvojitelje. Već suprotno samo što treba možda malo dulje vremena, ali se isplati.
    Nekak nam je i još nam je najbitnije da on osjeti i zna da smo njegova obitelj bez obzira na sve. Škola nam je važna, ali ne i najvažnija. Trenutno sam doma na porodiljnom i vidim da nam obiteljski život cvjeta, drago mu je da sam doma iako to nikad ne bi priznao.
    S druge strane znam da ima neke svoje tajne, da je dosta zatvoren i mi dosta toga saznamo od drugih kad se već nešto dogodi jer ga je strah kako ćemo reagirati. Imali smo raznih incidenata u školi, u obitelji, čak smo i na policiji završili jer je bio žrtva internetskog nasilja. Prošli obradu u Poliklinici za zaštitu djece, razne psihologe, logopede, itd... Ima određene poteškoće koje se odnose na neadekvatan perinatalni razvoj i rano djetinjstvo. Kako se on nosi s tim? Njega to previše ne pogađa, ne shvaća to tragično, ozbiljno. Tek nakon zadnjeg incidenta rekao je psihologinji da se malo uozbiljio i vidim da ga je to ipak malo pogodilo. Razgovaramo mi s njim o svemu, ali jednostavnoje takav da mora sve sam iskusiti na svojoj koži dok mi doma ludimo.
    A ne znam....Izostaju zagrljaji, poljupci. Kad su dosli k nama, mladji je bas bio maza, volio se grliti i ljubiti i svaki je trenutak koristio za zagrljaje. Stariji nikad. Od prvog dana se kod zagrljaja jednostavno ukocio i nazovimo to tako, odradio. Onda je mladji s vremenom poceo kopirati starijeg, a posebno kad mu je stariji znao govoriti kako se grle male bebe. Polako je i mladji poceo izbjegavati zagrljaje bez obzira sto smo mi i dalje pokazivali i ponasali se isto. Ja nisam tip od forsiranja...jednostavno nisam. Ne znam...vjerujem da privrzenost ne znaci samo fizicki kontakt, ali "ubija" me što toga gotovo nema.

  20. #720
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Joj Amondi bas si me rastuzila zadnjom recenicom. Mogu te u potpunosti razumjeti jer bi iskreno i meni tugu izazvao nedostatak njeznosti i mazenja s djecom.

    Jeste probali s manjim se maziti kad ide spavat, kad mozda nije u prisutnosti starijeg sina?
    Razmisljam da se kod starijeg mozda radi o podsvjesnoj samoobrani od vezivanja, moguce da jos ima strahove od napustanja koje vuče iz djetinjstva? Mozda je jednostavno takvo dijete, ima vise i manje mazne i djece i odraslih.

    Nekako mislim da su privrzeniji nego sto mislite, samo to mozda ne iskazuju na tak fizicki nacin.

    Zelim vam svu srecu
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.02.2022. at 08:02

  21. #721
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Na taJ

  22. #722
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Citiraj Amondi prvotno napisa Vidi poruku
    A ne znam....Izostaju zagrljaji, poljupci. Kad su dosli k nama, mladji je bas bio maza, volio se grliti i ljubiti i svaki je trenutak koristio za zagrljaje. Stariji nikad. Od prvog dana se kod zagrljaja jednostavno ukocio i nazovimo to tako, odradio. Onda je mladji s vremenom poceo kopirati starijeg, a posebno kad mu je stariji znao govoriti kako se grle male bebe. Polako je i mladji poceo izbjegavati zagrljaje bez obzira sto smo mi i dalje pokazivali i ponasali se isto. Ja nisam tip od forsiranja...jednostavno nisam. Ne znam...vjerujem da privrzenost ne znaci samo fizicki kontakt, ali "ubija" me što toga gotovo nema.
    Nemoj to previše uzimati srcu... Nađite druge načine za iskazivanje naklonosti - zajedničke igre, zajedničko vrijeme... ne mora se sve svesti na fizički kontakt. Moj mlađi sin je takav, podnosi maženje, odradi ovako kako si rekla, ali nije oduševljen. Stariji je druga priča, taj se i danas u 22. godini ponekad dođe pomaziti. Kad bolje razmislim, takav je mm, a ja sam više kao mlađi sin.

    Ima tu veze i okolina - u ovoj dobi jako im je važan stav vršnjaka, a to obično znači stav "grljenje je za male bebe".
    Samo nađi način da im kažeš da su dobrodošli ako se žele pomaziti ili iskazati naklonost na drugi način. Npr. može poslužiti rečenica "kako ste samo brzo narasli, poželim da se više volite maziti kao kad ste bili mali" ... Time iskazuješ svoj stav, a oni opet biraju svoj. Kod mog mlađeg sina (koji se ne voli maziti) i danas najbolje prolazi komunikacija kad ga tretiramo kao odraslog i ravnopravnog. To cijeni i uživa u takvim trenucima. Sada ima 21 godinu, ali s tim smo počeli davno, u nižim razredima OŠ. Ključno je dati im osjećaj sigurnosti. Fizički dodir može biti dio toga, ali i ne mora. Sretno!

  23. #723
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,122

    Početno

    Amondi
    Pretpostavljam da ste odslušali tečaj za posvojitelje (ne znam više jesi li pisala) i da ste čuli i temu privrženost. Naravno da je do karaktera, ali je i do povezivanja u prve tri godine na bilo koju osobu. Ako dečki nisu imali jednu osobu prema kojoj su mogli razviti privrženost, za očekivati je da imaju poteškoća kod povezivanja.

    Razumijem da ti fali, ali nemojte sebi predbacivati da ste nešto krivo napravili. Koliko ide - ide. Čoksa ima korisno iskustvo, jer ima i biološko i posvojeno dijete. Ja imam samo posvojeno, ali nemam taj problem jer je dijete rano došlo u našu obitelj. Ja sam stekla dojam iz edukacije da je različita stvar individualist karakterom i onaj tko je preskočio tu fazu kada se "uči" privrženost.

    Nema direktno veze s ovim što pišeš, ali donekle ima. Čitala sam članak jedne posvojiteljice pred mirovinom (dijete već odraslo), sveučlišne prof. iz USA, ne sjećam se više detalja gdje je objavljeno, ali me se dojmilo, možda sam već linkala prije par godina. Ona je pisala o tome da do pete godine dijete dominantno skuplja obrasce iz okoline, uključivo kognitivne sposobnosti. Od pete godine navodno dolazi u prvi plan genetika i ako je dijete bilo u naprednoj okolini u ranim godinama, a potiče genetski iz "slabije" okoline, kognitivne sposobnosti počinju propadati s pet godina. Ja nisam baš skroz uvjerena u to, samo pišem do kakvog je ona zaključka došla. Kod nas dijete i dalje ide po obrascu nas posvojitelja, i dalje isti interesi i sposobnosti. Jesmo li se slučajno potrefili s biološkim, čisto sumnjam jer smo i MM i ja iz manjinske skupine. Vjerojatno ti nije puno pomogao moj komentar. Više u smislu - svima nam se svašta vrti po glavi, i svi se bojimo da ćemo nešto krivo napraviti i ako je nešto naopako preispitujemo što je trebalo. Možda je to kod dečki faza, možda prođe, a možda i ne. Napravimo što možemo i nadamo se najboljem.

  24. #724
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    U nas je slično kao kod Peterlin. Jedan dečko je velika maza, jedan je samo maza, a jedan je anti-maza (i to od najmanje dobi; ono i kao beba nije volio da ga se puno ljubaka/privija uz sebe). Al, svi su privrženi - samo što jedan to iskazuje na drugačiji način - ne voli baš pretjerani fizički dodir - iako je fizički najenergičniji. Al meni to sve zvuči normalno, kod sve trojice. Takvi su.

  25. #725
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Dugo nisam pisala, a tekst u nastavku jemopis svega sto nam se u zadnjih par mjeseci dogadja.

    Biti roditelj je najtezi i najodgovorniji “posao” na svijetu. Nema tog zanimanja koje je teze od biti roditelj. Dugo sam razmisljala kako uopce da pocnem pisati o roditeljstvu koje mi trenutno pada teze nego ikad, a da me oni koji ce citati ne krenu osudjivati. I shvatila sam…i prihvatila; uvijek ce netko osuditi, uvijek netko nece shvatiti. I ne mora.
    Ja sam odlucila progovoriti o roditeljstvu koje je vec neko vrijeme sve samo ne lijepo i ispunjavajuce kakvim ga prikazuju u filmovima. Progovoriti o nama roditeljima koji su svoju djecu rodili iz srca i koji su mislili, cak i bili uvjereni, da ce roditeljstvo biti prozeto ljubavlju, razumijevanjem, postovanjem i mozda tek ponekom suzom.
    Kako sam se samo prevarila! Vec danima, tjednima, mjesecima pokusavam dokuciti gdje sam pogrijesila i jesam li mogla bolje. Jer kad imate dijete koje usprkos vasoj posvecenosti, ljubavi, razumijevanju krene krivim putem koji ne vodi u nista dobro, iznova i iznova premotavate film od proteklih 6 godina i nadate se da cete pronaci barem jedan odgovor. Ali nista! Vrtite se u jednom zacaranom krugu iz kojeg ne vidite izlaz i svaki dan jako, jako se borite da drzite glavu iznad vode. Trudite se zadrzati pozitivan stav, osmijeh i optimizam. A onda shvatite kad se pogledate u ogledalo kako se podocnjaci od nespavanja ne mogu sakriti nikakvom sminkom, kako oci manje sjaje i kako svoj zarazan osmijeh vise ne sirite tako cesto kao prije. Shvatite kako vam je i danas prva misao ujutro, kad ste otvorili oci nakon ono malo nemirnog sna, koji cu “samar” danas dobiti od svog djeteta i hocu li nakon toga i dalje uspravno stajati na nogama.
    Umorna sam. Umorna sam ponekih osudjujucih pogleda susjeda jer sam se usudila podici glas na svoje dijete (jer nitko ne cuje onih deset puta prije mirnih i smirenih razgovora). Umorna sam od pogleda svog djeteta iza kojeg ne vidite niti tracak emocije zbog koje zelite svima reci kako ste sretni jer ste roditelj. Jednostavno sam umorna.
    I mozak tisucu puta moze izracionalizirati cinjenicu da su na vase dijete prve tri godine njegovog zivota utjecale tako snazno, vas mozak moze razumjeti gdje je uzrok da je vase dijete takvo kakvo je, ali srce jednostavno ne moze shvatiti. Srce ne moze shvatiti pogled vaseg djeteta bez emocija, ne moze shvatiti postupke vaseg djeteta za koje znate da ga vode u smjeru gdje stvari ne zavrsavaju dobro.
    Onda opet pokusate ponovno dignuti glavu, po tisuciti puta sami sebi reci kako ce sve biti dobro i da ce ovaj trnovit put kojim muz i ja koracamo jednom dobiti svoj smisao. Smisao koji sad ne vidimo. Previse toga se dogodilo, a mi zapravo za to nismo bili pripremljeni. Znam da niti jedan roditelj nije i zaista ne mislim da smo jedini koji prolaze pretezak period. No to ne umanjuje ovu tugu koju osjecam, ne umanjuje osjecaj bespomocnosti.
    Tko zeli razumjet ce, tko ne i to je u redu. Samo ne osudjujte. Ili mozete, samo mi nemojte to reci. Jer…jednostavno nemam snage. Ovo malo snage sto jos imam treba mi da svaki dan koliko toliko normalna prodjem kroz njega i po tko zna koji put pokusam doci do svog djeteta kojem sam, nadam se, ipak majka kakvu zasluzuje iako ono to (jos uvijek) ne vidi i ne osjeca.
    Mogu se samo nadati da cu jednom, kad budem sijede glave pila kavu sjedeci u omiljenom naslonjacu, reci prvo sebi, a onda i cijelom svijetu: vrijedilo je.
    Posljednje uređivanje od Amondi : 11.06.2022. at 22:56

  26. #726
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Amondi draga, samo izbaci sve iz sebe, emocije koje te tiste ...nemam neke rijeci utjehe, al zasigurno dobar dio roditelja prolazi takve faze koja trajuuu.

    Koliko shvacam radi se o jednom djetetu od njih dvojice,a odgoj je isti ili slican. Logikom bih zakljucila da je do djetetove osobnosti i karaktera.

    Cini mi se da ti pod hitno treba predah i odmor. Jel bi ti to bilo izvedivo barem pola dana-dan?
    Da muz bude s njima,a ti se negdje odmaknes, neka setnja, odlazak u prirodu whatever sto ti vec odgovara.

    Drzi se,veliki zagrljaj saljem
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.06.2022. at 23:11

  27. #727
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Teško je ovo čitati i nema se što pametno napisati. U potpunosti razumijem osjećaj koji imate. Htijenje, odgovornost, nadu i - nemoć.
    Nemojte se samo (kao roditelji) do kraja izgristi vjerujući da su svi konci u vašim rukama i da sve možete promijeniti ako se jako potrudite. Vaša su djeca došla sa svojom životnom prtljagom, "prve tri su najvažnije" svakako vrijedi, ali tu je još i tkanje bioloških predaka, ne možete utjecati na karakter ili moguće nasljedne poremećaje.

    Nadam se da ne zvuči glupo, ali hvala ti što pišeš o temi koja je, radi straha od osude, tabuizirana.

  28. #728
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Amondi, stvarno te nitko ne treba osuđivati. Roditeljstvo je najčešće tesko i naporno.
    Jeste li se konzultirali sa CZSS? Mogu li oni pomoći, mozda preporuciti stručnjake da razgovaraju s djetetom? Teške godine tek nastupaju, pubertet je pred njima. Ne plasim te, znas i sama da će biti izazovno.
    Ne mogu znati da li posve krivo pišem, no mozda ti trebas promijeniti očekivanja.
    Radi li se o negativnim ocjenama, o sitnim kradama, o alkoholu, o agresiji, nemoj pisati o čemu, samo mislim da još ima vremena to promijeniti.
    Dan po dan, nista vise od toga. Ne očekuj, samo prihvati.
    Ne znam možes li to.
    Ne znam kakve druge opcije imaš.

  29. #729

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,398

    Početno

    ne znam o kakvim se problemima i izazovima radi, ali o čemu god bila riječ, ista stvar se može dogoditi i u obiteljima koje imaju svoju biološku djecu, nemojte sebi ništa predbacivati

    vi ste zasigurno uložili puno više energije, želje i volje da djeci pružite obitelj i sretan život... puno više od mnogih drugih obitelji

    u većini obitelji život s djecom i sama djeca su daleko od idealnih slika koje nam se stalno prezentiraju


    ja vam želim puno hrabrosti i snage, i korak po korak ...

  30. #730
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Amondi, drž se... Čokolada je u pravu, djeca su vam došla sa svojom emocionalnom prtljagom. To je teško riješiti i često dugo traje. S druge strane, u obiteljima s biološkom djecom isto ima svakakvih situacija i razdoblja, ovako kako Vrijeska opisuje. Našla sam se puno puta u situaciji da mi se ne sviđaju neke osobine vlastite djece. Oni su se bitno razlikovali od mojih očekivanja i za svakog pojedinačno trebalo je naći "radnu točku". To je uvijek tako - bez obzira jesu li rođeni ili posvojeni, djeca su uvijek "mačak u vreći" i ne znaš što te čeka s njima. Uglavnom izazovi... Za posvojitelje to je još višestruko teže. Djeca koja nisu posvojena kao sasvim male bebe često imaju problema s povezivanjem, a još više s kompenziranjem negativnih iskustava koja su imala prije nego su došla k vama. Pokušaj potražiti pomoć i za sebe, ne samo za dijete. Želim vam svu sreću.

  31. #731
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    Amondi, nemam šta puno mudro za reći, osim da ti pružim podršku i da ti kažem da te niti malo ne osuđujem, nego empatiziram
    ako ti to nešto znači od potpunog stranca

    ako imaš mogućnosti, ne bi bilo loše da potražiš podršku psihologa i za sebe, ne (samo) iz perspektive kako biti još malo bolji roditelj, nego baš kako se nositi s ovim, ono baš za tebe

  32. #732

    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Lokacija
    Negde daleko
    Postovi
    202

    Početno

    Nije bitno da li će vas neko osudjivati ili ne, iako mislim da tu nema mijesta za osudu. Isto predlažem nekog psihologa za sebe da popričaš s njim, a ujedno sugeriram da je jako težko biti nevezan na rezultat (odgoja) ili bilo čega drugoga u životu, jer često nije do nas. Okreni se jogi, trčanju, pranajami (vežbe disanja), nekom hobiju koji te opušta i veseli. Pazi da ne pregoriš, jer trebaš paziti na sebe i na svoje zdravlje, jer u suprotnom je sve ostalo džaba.

    A ujedno mi je drago da se piše i o tim težkim stvarima, kako bi se potencialni posvojitelji mogli još bolje informirati o mogućim izazovima. I nekim ljudi je jako težko s djecom (bilo posvojenom ili biološkom).

  33. #733
    Kosjenka avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    4,908

    Početno

    [QUOTE=tinkilinkixyz;3240695 Okreni se jogi, trčanju, pranajami (vežbe disanja), nekom hobiju koji te opušta i veseli. Pazi da ne pregoriš, jer trebaš paziti na sebe i na svoje zdravlje, jer u suprotnom je sve ostalo džaba.
    [/QUOTE]
    moram potpisati
    jako je bitno da ne zaboravimo na sebe u takvim situacijama, izgubimo se pa onda bude još gore.
    Amondi daleko smo svi od osuđivanja, pazi na sebe, tako ćeš najbolje pomoći svojoj djeci.

  34. #734
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,122

    Početno

    Amondi
    Potpis na čokoladu. Iako su prve tri najvažnije, protiv biologije se ne može. Naravno da ima i kod biološke djece elemenata koji čude roditelje, ali to nikako nije usporedivo. Isto tako ne mislim da će 5 dana odmora promijeniti nešto.

    Mislim da treba prihvatiti situaciju kakva jest, pokušat se emocionalno zaštititi. Ne znam kako. Ja bih intuitivno napravila emocionalni korak unatrag, ali mislim da je svakako bolje porazgovarati sa stručnjakom. Možda da se probaš obratiti Jasni Belamarić preko Adopte, ona je psiholog, možda ti ona može pomoći ili te može dalje preusmjeriti da sebi pomogneš. Ja ne vjerujem u ono da ako daš svu svoju ljubav, da će ti se kad tad vratiti. Ali vjerujem da treba dati sve od sebe, što uključuje i brigu o djeci, ali i brigu o sebi, jer ipak je to maraton.

    Za poglede drugih kod vikanja se nemoj pretjerano opterećivati. Nekako je lakše kad je čovjek barem fizički jači, da može doslovno dijete odvući iz neke situacije, ali s dvojicom dječaka je sigurno teže.

    Ako sam dobro shvatila s jednim dječakom nije takva situacija. Vjerujem da ćete se i o njemu morati na primjeren način pobrinuti da ne bude žrtvom.
    U svakom slučaju, vidiš da osude nema. Iscrpila si se, moraš potražiti pomoć. Ovako na forumu ćeš ju teško dobiti, jer niti smo mi stručnjaci, niti ti možeš napisati sve što te tišti.
    Od mene zagrljaj
    Posljednje uređivanje od Jelena : 16.06.2022. at 12:17

  35. #735
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Hvala vam svima!

    Slazem se da ovdje ne mogu dobiti pomoc, ali nekako zelim ovdje i dalje (barem s vremena na vrijeme) pisati kako teku stvari.
    Sto se tice pomoci za mene, ponesto od onog sto ste spomenule ili predlozile i radim, a protekle dvije godine intenzivno radim na sebi kroz terapiju.
    Vrijeme ce donijeti svoje, nadu ne gubim….
    Hvala jos jednom svima.

  36. #736
    špelkica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    733

    Početno

    Amondi, ako hoćeš možeš mi poslati pp jer i sama prolazim kroz neke krize s posvojenom djecom i vjeruj mi, ništ me ne može iznenaditi ni šokirati...lp

  37. #737

    Datum pristupanja
    Jul 2022
    Postovi
    1

    Početno

    Pozz . Nov sam u ovome(upravo sam se registrirao

  38. #738

    Datum pristupanja
    Nov 2018
    Postovi
    12

    Početno

    Amondi,

    pratim tvoju i druge price o posvojenju jer me jako zanima tematika. nisam posvojitelj, mada sam razmisljala o tome. imam 2 decka..
    Htjela sam ti napisati da se osjeca tezina koju nosis zbog osjecaja ne privrzenosti. I normalno da ti je tesko. Kome ne bi bilo? Sigurna sam isto tako da ces onu famoznu recenicu vrijedilo je reci puno, puno puta.
    Kakve osude? radite najvise sto je u vasoj moci. jedan od mojih sinova je dosta specifican. Urednog je razvoja, ali nosi neke strahove u sebi, visoko osjetljivo dijete. Mi znamo biti toliko iscrpljeni. jos ako na to dodju neki drugi problemi osjecam se isto tako bespomocno nekad. Roditeljstvo je tesko.
    Šaljem ti virtualni zagrljaj. Sretni su sto vas imaju za roditelje <3 . Pisi nam!

  39. #739
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Dragi svi,
    evo i mene opet
    Prošlo je dugo, toplo ljeto; kako ne podnosim vrućine, konačno sam malo živnula, jesen i zima moja su godišnja doba Ljeto je bilo svakakvo; klincima smo i ove godine priuštili organizirano 15-dnevno ljetovanje s vršnjacima (bili su već dva puta). Dugo smo se lomili bi li ih uopće poslali (posebno starijeg koji nam je prvih 6 mjeseci ove godine priuštio dosta ružnih stvari) no na kraju smo zapravo odabrali svoj 15-dnevni mir koji smo imali kad su oni bili odsutni. Nekome će možda zvučati sebično, no taj mir trebao nam je više nego išta. Oni su uživali, bilo im je lijepo. Iskreno, i nama, iako smo cijelo vrijeme bili kod kuće (izuzev dva dana) kad njih nije bilo. Nakon njihovog povratka, uslijedila je gotovo idila koja je bila kratkog vijeka. Već nakon par dana opet smo se vratili na stare probleme, a ja sam brojala dane do početka školske godine. Jer ako ništa barem neće umirati od dosade tih pola dana koje provedu u školi. Neposredno prije početka nove školske godine saznali smo kako ćemo i suprug i ja biti suprotna smjena od njih dvoje koji su u istoj smjeni, što znači da ćemo se kroz jedan viđati samo u vrijeme ručka i nešto malo predvečer (ja kad radim popodne dođem ranije od supruga jer radim na pola radnog vremena). Dakle..to je stvarno katastrofa. Od toga da djecu praktički ne vidimo od ponedjeljka do petka preko toga da njih dvoje nikako ne funkcioniraju i inače, a kamoli kad su sami do činjenice da apsolutno ništa ne rade što se tiče školskih obveza kad su sami. Malo je reći da smo ludi. Mislim...ludi od brige na šta će to sličiti kad se školska godina stvarno zarola. Sjajno je što su mi i nadalje (do kraja osmog razreda mlađeg sina) odobrili rad na pola radnog vremena i što je dobio pravo na asistenta. Od ove šk.godine mlađi ima i prilagođeni program.
    Mislim da je ovo (zasad) sve što mi pada na pamet. Znam da nismo jedini sa sličnim, ako ne i istim problemima, ali eto, nama se sad ovi problemi koje sam gore spomenula čine veliki kao kuća. Ma šta kuća...kao dvorac od 1000 kvadrata. Dva tjedna škole, a mi smo već iscrpljeni kao da je prošlo cijelo polugodište.
    Tješi me što sam po prirodi optimist i ne predajem se lako...nadam se da će tako i ostati
    Pozz svima!

  40. #740
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Sretno
    Kako majka dva djeteta sa poteskocama u ucenju uopce ti ne zavidim. Moja manja je sad isto 8 r i unaprijed se veselim stresovima koji nas cekaju .
    Ono sto mene tjesi, a pokazalo se da sam u pravu jer sam tako i ocekivala, stariji koji je bio u najvecim otporima i glupiranjima za vrijeme skolovanja sad je zaposlen na ozbiljnom poslu puno radno vrijeme. I zaista nikakvih problema nema sa poslom , odlaskom na posao, radom i kolegama opcenito. Ni sa novcem koji zaradi. Pazljivo sve rasporeduje, cuva i stedi.

  41. #741
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Amondi, ovo s rasporedom baš vam se posložilo užasno (iskreno, ja bih i nebo i zemlju okrenula da mi kolege izađu ususret i zamijene turnus). Znam dobro taj osjećaj kad ne možeš ništa kontrolirati i kad doma dolaziš s grčem u želucu jer ne znaš kakav te i koliki posao čeka.
    S druge strane, tko zna, možda ta prisilna samostalnost donese i nešto dobro.

  42. #742
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Amondi,

    baš mi je žao za turnuse i htjela sam predložiti upravo ovako kao čoksa da zamolite da ipak promijene turnus jednome od vas dvoje.

    Sretno dalje!

  43. #743
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Da, bilo bi super da je to s turnusima moguće. Međutim... Škola u kojoj radim dijeli zgradu s drugom školom. Dakle, kad je moja cijela škola i učenici ujutro, naravno, i ja sam (jer što bih ja radila u suprotnom turnusu kad nema mojih učenika?), a druga škola je popodne. I obrnuto. Tako da...turnus zamijeniti ne mogu. Ista stvar je i kod supruga. Vidjet ćemo kako će to dalje funkcionirati.
    U svakom slučaju, cure, hvala na podršci.

  44. #744
    špelkica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    733

    Početno

    Amondi, suosjećam... jer nemate pomoć bake, dede, nama je to bio spas iako nije bilo idealno al opet sam znala gdje je. No još gore je taj virtualni svijet jer ne znaš s kim komunicira (imali smo velikih problema s tim). Sad smo mu stavili svakakve zabrane na mob, samo čekam kaj je uspio provalit...Ima neke prijatelje s kojima se čuje preko telefona (verbalno) i čujem ga preko vrata kako priča. Lovi ga pubertet, jakooo. U školi je dobio prilagođeni program (8.razred) i nadam se da bude sve ok (bez stresnih razgovora). Kod mene je obrnuto; odahnem kad su praznici, kad počne škola napeto čekam kaj bude...
    Odobrili su ti rad na pola radnog vremena zbog prilagođenog programa mlađeg? Samo me zanima, da li je to moguće.
    Jer s posvojenom djecom ima pune ruke posla. Mi imamo doma punu kuću (baka, deda , teta...) al opet kad sam jedna na njih 3 (3.je beba) se polomim i još sve ne funkcionira jer svaki od njih treba nekog za nadzor, svašta im pada na pamet.
    E sad, za one koji nemaju logističku podršku u obitelji, možda ne bi bilo loše kad bi se obitelji s posvojenom djecom bolje povezale...možda u gradu ima više takvih, pa pomoć udruge, itd. iako znam da je i to nedostatno.
    Potpuno vas razumijem da ste tih 15 dana malo odahnuli kad dečkih nije bilo, mi smo znali starijeg poslati udomiteljima na praznike, vikend (prije nego baki i djedu) jer smo si ostali dobri i on ih je jako htio vidjeti i provoditi vrijeme s njima. Čak nedavno kad smo išli na jedan ručak gdje nas se molilo da dođemo bez djece, ja sam djecu taj dan odvezla k udomiteljima da provedu tamo cijeli dan- mlađa je bila kratko kod njih, a i njima je zanimljivo jer imaju još djece pa su imali društvo.
    Sretno!

  45. #745
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    324

    Početno

    Pozdrav svima!
    Stvarno dugo nisam pisala ovdje, vrijeme leti, gazi i evo, kao da se nisam niti posteno okrenula a prosli su mjeseci od zadnjeg pisanja ovdje.
    Uopce ne znam otkuda bih krenula. Vidim po zadnjim postovima da je bila rijec o suprotnim turnusima djece i nas roditelja, nekako smo prezivjeli to prvo polugodiste, posteno smo se s djecom vidjali vikendima. Strasno. U drugom polugodistu vratili su se u svoju skolu pa smo barem svaki drugi tjedan sad s njim u smjeni jer su klinci sad stalno ujutro.
    Mjeseci iza nas bili su turbulentni, zahtjevni, teski. Mladji sin poceo je s pocetkom nastavne godine pokazivati vrlo agresivno ponasanje, svaki i najmanji zahtjev bio je okidac (nevezano nuzno za skolu). Takvo njegovo ponasanje je toliko otislo daleko, da je u veljaci zavrsio u Kukuljevicevoj na hitnoj, primio ga je (meni barem) fantastican psihijatar. Oduvijek sam zazirala od Kukljeviceve no nismo imali izbora nakon sto je po tko zna koji put imao agresivan ispad koji je ugrozavao sigurnost i brata i nas. Taj dan bio nam je najtezi otkako su postali nasi. Ne znam kako sam to prezivjela. Jesam nekako. Muza je isto cijeli taj dogadjaj izuo iz cipela. Ugl. u bolnici ostao nije, uz psihologa kod kojeg ide godinama, krenuo je i kod psihijatra (ne u Kukuljevicevoj). Od tog dogadjaja u veljaci, od njega ne zahtjevamo gotovo nista i tako jedino trenutno mozemo kupiti mir. Hodamo po rubu i molimo Boga da se takvo sto ne ponovi. Mislim..ponovilo se, ali ne u takvom obliku kao taj put.
    Stariji ide naprijed nekim svojim ritmom, u skladu s pubrtetom, lijenost ga je potpuno preuzela, a nacin razgovora prema nama vrlo cesto bezobrazan. I kod njega vidimo tu crtu agresivnosti, no on ima kudikamo vise kapaciteta za samokontrolu pa kod njega ta agresija ne dolazi do izrazaja.
    Malo je reci da smo zabrinuti, osobno agresiju prezirem iz dna duse. Dajemo sve od sebe, ali to sve vrlo cesto nije dovoljno. Mozemo se samo nadati da ce jednog dana sve imati puno vise smisla nego nam se sad cini.
    Zao mi je sto sam ova put pisala samo o onim ne bas tako lijepim carima roditeljstva, no zaista mislim da je itekako potrebno pricati kako o onom lijepom, tako i o onom manje lijepom.
    Vjerujem da ce biti lakse kad za dva tjedna konacno zavrsi nastava. Odbrojavamo

  46. #746
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,976

    Početno

    Draga Amondi, želim vam snagu da prebrodite pubertet. Nemojte zazirati od farmakološke terapije za sina ako vam je psihijatar predloži.
    Posljednje uređivanje od čokolada : 07.06.2023. at 11:54

  47. #747
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,474

    Početno

    Slažem se s čoksom.
    Žao mi je zbog mladjeg i svega što je vas i njega zateklo.

    Držim fige da sve krene u boljem smjeru kad škola završi, držite se

  48. #748
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Amondi, sretno!

    Ovaj period ulaska u pubertet težak je u svim obiteljima, a u ovom slučaju je višestruko kompliciraniji nego u prosječnoj obitelji. Meni je upravo taj period ulaska u pubertet bio najteži, ali nije to usporedivo s ovom situacijom. Vidim da oboje dajete sve od sebe, ali u cijeloj toj priči nemojte zaboraviti i na sebe i svoje potrebe. Vjerujem da će djeca u malo odraslijoj dobi razumjeti vaš trud. Držite se!

  49. #749
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,122

    Početno

    Amondi
    Vjerujem da će na feriju biti bolje, kada ne bude nekih termina na koje mora stići i kada ne bude umoran od svakodnevice. Želim vam svima strpljenje i relaksaciju stresa.

  50. #750
    pudza avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Postovi
    7

    Početno

    Mi imamo usvojenu devojcicu koja sada ima 14 godina. Nama je pomogla brošura Bostonske dečije klinike namenjena roditeljima koji imaju decu sa ADHD-om . Ovde je link: https://www.pediatricassociatesct.co...eens-13-17.pdf
    Možda biste mogli da pokušate da promenite psihologa. Možda bi neki drugi psiholog imao veći uticaj na vašeg mlađeg sina. Usvojiti i odgajiti dete ili decu nije za slabiće, a mi svi koji smo se u to upustili nismo slabići. Želim vam da nađete rešenje za mlađe dete. Slažem se sa Čolokadom ako vam psihijatar ponudi medikamente za mlađe dete nemojte odbiti.
    Posljednje uređivanje od pudza : 13.06.2023. at 20:47

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •