Stranica 15 od 15 PrviPrvi ... 5131415
Pokazuje rezultate 701 do 724 od 724

Tema: Sreća neopisiva

  1. #701
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,468

    Početno

    Sretan vam dođendan!

  2. #702
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    30,890

    Početno

    Čestitke cijeloj obitelji!

  3. #703

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    5,910

    Početno


  4. #704
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    312

    Početno

    Hvala vam svima!

  5. #705
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,392

    Početno

    Sretan dođendan sa malim zakašnjenjem. Bolje da sam ja jedan dan zakasnila, nego djeca
    Nama su rođendan i dođendan tako blizu da nas troje malo obilježimo dođen, a slavimo rođen. Inače smo MM i ja malo aljkavi s datumima.

  6. #706
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    312

    Početno

    Dragi svi,
    evo dugo nisam pisala, stalno sad cu, sad cu i vrijeme te naprosto pregazi. Krenuli smo u 4. i 5. razred. Da krenuli! Vec smo gotovo na pola puta do kraja nastavne godine
    Uopce ne znam otkuda bih krenula Dakle, straiji sin krenuo je u 5. razred koji je, kao sto svi znamo, tezak sam po sebi i nadasve zahtjevan. Sin jos uvijek nije shvatio da ce morati uloziti kudikamo vise truda i vremena ako zeli uspjeh s kojim ce biti zadovoljan. Do sada jos to nije shvatio pa su takve i ocjene. Moram naglasiti da nemamo velika ocekivanja po pitanju ocjena no vidimo da nije zadovoljan postignutim, a savjete tesko prihvaca. Pustili smo (zasad) da se uvjeri na vlastitoj kozi sto znaci ne uciti dovoljno. Takodjer moram reci kako su se nasa nastojanja da steknu kakve takve navike od prvog razreda ipak isplatila jer, ako nista drugo, i jedan i drugi sin, kad dodju iz skole znaju da se zadace trebaju napraviti. Naravno, ne istu sekundu, ali svakako se toga sami prime sto zaista smatram fantasticnim uspjehom. Mladjem je u skoli i dalje izuzetno tesko, gotovo nista ne uci, sakuplja lose ocjene i zapravo ga to cak, ovako kad pricamo s njim niti ne smeta. Jos uvijek mu nije jasno zasto skola nije samo mjesto gdje se druze nego je i mjesto za ucenje i muku mucimo da ga koliko toliko motiviramo da nauci barem za neku dvojku ili trojku. Ponavljam, nije nam bitna ocjena, ali i za dva nesto mora nauciti, zar ne? A on ne bi niti to.
    Ono sto nas vise muci , a rekla bih i rastuzuje je njihovo ponasanje. Vecinom kada smo svi kod kuce, u svoja 4 zida. Znam da su vec jednom nogom u pubertetu i nekako si uspijevamo to racionalizirati i tjesiti se da je kao to normalno. Ali, ne mozemo bas sve pripisivati pubertetu. Muljanja, laganja, skrivanja...to i mene i supruga izludjuje do krajnjih granica. I ne..nije ono sto bi se podvelo pod normalno...ovo je totalno nesto drugo. I zabrinuti smo zbog toga jako. Skretali smo pozornost na to i psihologu i defektologu i trazili pomoc, no ne vidim da nas je netko bas shvatio ozbiljno, odn. nekako imam feeling kako misle da pretjerujemo.
    Ugl. borba. Moram priznati da smo iscrpljeni; evo ja cijele zimske praznike prakticki bila bolesna, jos uvijek jesam i vjerujem da je to dijelom i zbog stresa i zivciranja pa je imunitet u banani. Kako bilo, ono sto me drzi je nada da ce se sav nas trud, ljubav, razumijevanje isplatiti i da ce nasa djeca izrasti u dobre i postene ljude.
    Mozda je tekst ovaj put malo manje optimistican, ali takav mi je dan, ne zamjerite.
    Pozdrav svima!

  7. #707
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    20,572

    Početno

    Oni imaju IP ? Provodili se to u skolikako bi trebalo?
    Sto se tice muljanja i laganja, nasa bi psihologica to nazvala -odgadanjem nelagode. U toj dobi je kod starijeg bilo relativno cesto, cisto da ga ne gnjavimo barem neko vrijeme.
    Posljednje uređivanje od sirius : 18.01.2022. at 14:53

  8. #708
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    312

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Oni imaju IP ? Provodili se to u skolikako bi trebalo?
    Sto se tice muljanja i laganja, nasa bi psihologica to nazvala -odgadanjem nelagode. U toj dobi je kod starijeg bilo relativno cesto, cisto da ga ne gnjavimo barem neko vrijeme.
    Mladji ima IP, u procesu je dobivanja PP jer nema sanse da 5.razred savlada samo uz individualizirani pristup. Za starijeg je psihologica na zadnjoj obradi prije koji tjedan preporucila IP zbog problema u razumijevanju sadržaja, sto se posebno vidi u hrvatskom i engleskom.

  9. #709
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    20,572

    Početno

    Citiraj Amondi prvotno napisa Vidi poruku
    Mladji ima IP, u procesu je dobivanja PP jer nema sanse da 5.razred savlada samo uz individualizirani pristup. Za starijeg je psihologica na zadnjoj obradi prije koji tjedan preporucila IP zbog problema u razumijevanju sadržaja, sto se posebno vidi u hrvatskom i engleskom.
    Uh, steta da toliko odgadali potrebno. Djeca se muce i vi s njima.

  10. #710

    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Lokacija
    Negde daleko
    Postovi
    156

    Početno

    Uf, ima izazova i zaista nije jednostavno, ali vam želim puno snage i strpljenja. Sigurna sam da će se na kraju sve isplatiti

  11. #711
    špelkica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    695

    Početno

    Draga Amondi, ponovno sam iščitala cijelu temu jer sam dosta toga zaboravila, a znam da sam pratila jer imamo sličnu situaciju, mislim da čak sličniju nego što se čini iz tvojih postova. Ja ću napisati svoje iskustvo pa zaključi da li sam u pravu.
    Znači, starije dijete posvojeno u dobi 5,5 god (obje djece pripadnici određene nacionalne manjine što se vidi kroz gene-izgled i ponašanje). Dijete je doživjelo šok kad je ostavljeno od majke no razvio je veliku privrženost prema udomiteljici i kasnije prema meni kao majci. Odgajano da bude što više privrženo (spavao je sa mnom do kraja 4.razreda, dakle puberteta, odgovarano je na njegove potrebe, naročito kad je strah u pitanju, mažen i pažen, pomoć je uvijek dobio u svemu). Granice su nekakve bile postavljene, bolje fleksibilne po njegovim potrebama. Nismo u svemu bili najbolji roditelji, često smo trebali i predah od roditeljstva, malo vremena za sebe, pucali po šavovima pa se smirili i tako ukrug.
    Danas je on uskoro 14.godišnjak, ide u 7.razred i mogu reći da je privržen obitelji i da još uvijek zna iskazati toplinu, zagrljaj unatoč pubertetu i svim problemima koje smo imali (često je bio ljut jer se nije slagao s našim odlukama). To mi je stvarno najvažnije, taj naš odnos i život u obitelji.
    Ja nisam uvijek radila puno radno vrijeme i mogla sam mu biti na raspolaganju.
    Problema je uvijek bilo. Škola i ponašanje.
    U školi je dobio individualizirani program u 2.razredu. Učiteljica je bila sjajna, volio ju je i poštovao. Prvi puta je sam bio u nepoznatom okruženju kad je išao s razredom u školu u prirodi, sve je dobro prošlo. Problemi u ponašanju dosta vezani uz strahove ili nezrelost. Riješivi zahvaljujući podržavajućoj okolini.
    I onda 5.razred veliki šok jer nema više stare učiteljice na koju se naviknuo. Puno novih učitelja koje povremeno susreće i koji nemaju uvijek razumijevanja. Od strane stručne osobe u školi trebale su nam godine da ga shvati i prihvati teškoće, iako se još borimo s tim.
    U školi su predlagali prilagođeni program, iako od strane psihologa i logopeda uvijek isti nalaz- da je za individualizirani. S jedne strane slabo motiviran za učenje koje ide sporo i ima dosta nerazumijevanja, a i sam program je težak, usmjeren kao da će svi u gimnazije. S druge strane često nerazumijevanje pojedinih učitelja kako ga ispitivati i kako ga gledati- da je često zaboravljiv i ide linijom manjeg otpora, a tu treba biti mudar učitelj i ne mu to dopustiti.
    Pomoć u učenju- zasad ima jednu učiteljicu s kojom voli raditi, ali je to nedostatno jer je jednom tjedno i trenutno je neće biti do ožujka. Zasad radi s menom i bakom. Svi ostali pokušaji da kontinuirano radi s nekim su propali- jedna učiteljica je odustala, a od jednog dečka smo mi morali odustati jer mu nije odgovarao (u školi je rekao da ga zna udariti, za što nisam sto posto sigurna, mislim da ga nije udario već mu nije odgovarao zbog vike, forsiranja, itd...pa smo odustali). Logopedinji kod koje je išao je rekao da će joj tušom premazati autom pa ga više nije htjela primiti. Iz toga se možda može iščitati površno da je razmažen ili da podržavamo njegove gluposti, ali mislim da posvojitelji znaju o čemu pričam i da tu nikakve kazne ni sankcije ne pomognu puno, iako smo ih uveli, samo puno razgovora. Hoću reći, nije da nismo uveli nekakve sankcije i postavili granice, no djeca ih često krše i treba im puno duže da nešto usvoje.
    Nastavljam malo kasnije...

  12. #712
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    312

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Uh, steta da toliko odgadali potrebno. Djeca se muce i vi s njima.
    Nismo odgađali. Mlađi sin dobio je Rješenje već krajem prvog razreda. Nismo nakon prve prepreke (kad je već imao IP), željeli odmah skakati na PP. Nekako smo (a učiteljica je bila istog mišljenja) iz njega izvući najviše i smatrali da uvijek ima vrmena na promjenu oblika školovanja ukoliko se trenutni pristup pokaže nedovoljan za savladavanje nastavnih sadržaja. Za starijeg stvarno nije bilo potrebe. Sa sada.
    U svakom slučaju, vudjet ćemo što vrijeme nosi, a mi ćemo kao roditelji svakako dati sve od sebe da im olakšamo.

  13. #713
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    312

    Početno

    Citiraj špelkica prvotno napisa Vidi poruku
    Draga Amondi, ponovno sam iščitala cijelu temu jer sam dosta toga zaboravila, a znam da sam pratila jer imamo sličnu situaciju, mislim da čak sličniju nego što se čini iz tvojih postova. Ja ću napisati svoje iskustvo pa zaključi da li sam u pravu.
    Znači, starije dijete posvojeno u dobi 5,5 god (obje djece pripadnici određene nacionalne manjine što se vidi kroz gene-izgled i ponašanje). Dijete je doživjelo šok kad je ostavljeno od majke no razvio je veliku privrženost prema udomiteljici i kasnije prema meni kao majci. Odgajano da bude što više privrženo (spavao je sa mnom do kraja 4.razreda, dakle puberteta, odgovarano je na njegove potrebe, naročito kad je strah u pitanju, mažen i pažen, pomoć je uvijek dobio u svemu). Granice su nekakve bile postavljene, bolje fleksibilne po njegovim potrebama. Nismo u svemu bili najbolji roditelji, često smo trebali i predah od roditeljstva, malo vremena za sebe, pucali po šavovima pa se smirili i tako ukrug.
    Danas je on uskoro 14.godišnjak, ide u 7.razred i mogu reći da je privržen obitelji i da još uvijek zna iskazati toplinu, zagrljaj unatoč pubertetu i svim problemima koje smo imali (često je bio ljut jer se nije slagao s našim odlukama). To mi je stvarno najvažnije, taj naš odnos i život u obitelji.
    Ja nisam uvijek radila puno radno vrijeme i mogla sam mu biti na raspolaganju.
    Problema je uvijek bilo. Škola i ponašanje.
    U školi je dobio individualizirani program u 2.razredu. Učiteljica je bila sjajna, volio ju je i poštovao. Prvi puta je sam bio u nepoznatom okruženju kad je išao s razredom u školu u prirodi, sve je dobro prošlo. Problemi u ponašanju dosta vezani uz strahove ili nezrelost. Riješivi zahvaljujući podržavajućoj okolini.
    I onda 5.razred veliki šok jer nema više stare učiteljice na koju se naviknuo. Puno novih učitelja koje povremeno susreće i koji nemaju uvijek razumijevanja. Od strane stručne osobe u školi trebale su nam godine da ga shvati i prihvati teškoće, iako se još borimo s tim.
    U školi su predlagali prilagođeni program, iako od strane psihologa i logopeda uvijek isti nalaz- da je za individualizirani. S jedne strane slabo motiviran za učenje koje ide sporo i ima dosta nerazumijevanja, a i sam program je težak, usmjeren kao da će svi u gimnazije. S druge strane često nerazumijevanje pojedinih učitelja kako ga ispitivati i kako ga gledati- da je često zaboravljiv i ide linijom manjeg otpora, a tu treba biti mudar učitelj i ne mu to dopustiti.
    Pomoć u učenju- zasad ima jednu učiteljicu s kojom voli raditi, ali je to nedostatno jer je jednom tjedno i trenutno je neće biti do ožujka. Zasad radi s menom i bakom. Svi ostali pokušaji da kontinuirano radi s nekim su propali- jedna učiteljica je odustala, a od jednog dečka smo mi morali odustati jer mu nije odgovarao (u školi je rekao da ga zna udariti, za što nisam sto posto sigurna, mislim da ga nije udario već mu nije odgovarao zbog vike, forsiranja, itd...pa smo odustali). Logopedinji kod koje je išao je rekao da će joj tušom premazati autom pa ga više nije htjela primiti. Iz toga se možda može iščitati površno da je razmažen ili da podržavamo njegove gluposti, ali mislim da posvojitelji znaju o čemu pričam i da tu nikakve kazne ni sankcije ne pomognu puno, iako smo ih uveli, samo puno razgovora. Hoću reći, nije da nismo uveli nekakve sankcije i postavili granice, no djeca ih često krše i treba im puno duže da nešto usvoje.
    Nastavljam malo kasnije...
    Puno toga iz teksta mi je poznato.
    Ono što mi nemamo je privrženost. I beskrajno smo tužni zbog toga. Znam da je to nešto što se razvija, gradi, osjeća. Uza sva naša nastojanja, nismo uspjeli. Barem tako osjećamo. Koliko god da se trudili, pokazivali (od prvog dana), privrženost je jednostavno izostala. Nema je. Strašno mi je što to govorim, no na žalost je tako. Još se nadamo čudu, iako nisam baš optimistična. Stalno se pitamo gdje smo i jesmo li negdje nešto propustili, gdje smo i jesmo li pogriješili. Vrijeme će nam to reći i pokazati…do tada ostaje nada.

  14. #714
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,468

    Početno

    Amondi, mislim da svi plešemo na rubu želje za privrženošću i nastojanja da maksimalno "popravimo" djecu. Znam to po sebi jer i danas "popravljam", pa me povremeno prizemlji i kaže - prestani me popravljati, takva sam kakva sam, nisam ti! A neke mi je stvari teško prihvatiti i baš imam grižnju savjesti zbog toga.
    Što se privrženosti tiče, jednom je davna forumašica bila napisala da na to ne može utjecati, zadovoljna je što je njenoj posvojenoj djeci dobro, a to što oni privrženost ne znaju ili ne mogu iskazati, nije pod njenom kontrolom. Ali vjerujem da vas boli.
    Moje biol. dijete već se 2 pubertetske godine ponaša ko najneprivrženije na svijetu, a ja sam bila ista takva. Jedva sam dočekala otići od kuće na prijevremeni faks, iako sam imala normalnu biol. obitelj...sjećam se točno koliko je moju mamu to tištilo, a meni nije bilo jasno što bi ona još htjela...voljela sam ih sve, ali sam bila teški individualac oduvijek.
    Posljednje uređivanje od čokolada : 25.01.2022. at 00:18

  15. #715

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    5,910

    Početno

    Citiraj Amondi prvotno napisa Vidi poruku
    Ono što mi nemamo je privrženost. I beskrajno smo tužni zbog toga.
    Mislim da je to do djeteta i do karaktera.
    Moja djeca su različita. Najstarije, kao čokoladino - otišlo bi odmah. Volimo se, dijete je jako emotivno, ali ne bih rekla da je nešto posebno privrženo obitelji.

    I teško je procijeniti ovako iz pisane riječi što je nekome "velika" privrženost, a drugome "mala".
    Možda su baš tvoja djeca, Amondi, jako privržena, ali možda vi imate prevelika očekivanja i neku drugu sliku.

  16. #716
    špelkica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    695

    Početno

    Amondi, baš sam željela pitati zašto misliš da djeca nisu privržena?
    I da to zna ovisiti o samom djetetu i okolnostima, ne samo o roditeljima. Moj sin se jako vezao za udomiteljicu i to su dobri temelji. On i dan danas odlazi k njoj na praznike i oni su mu ko druga obitelj. Nikad mu to nismo branili i ne smatramo da se zato dijete teže veže uz posvojitelje. Već suprotno samo što treba možda malo dulje vremena, ali se isplati.
    Nekak nam je i još nam je najbitnije da on osjeti i zna da smo njegova obitelj bez obzira na sve. Škola nam je važna, ali ne i najvažnija. Trenutno sam doma na porodiljnom i vidim da nam obiteljski život cvjeta, drago mu je da sam doma iako to nikad ne bi priznao.
    S druge strane znam da ima neke svoje tajne, da je dosta zatvoren i mi dosta toga saznamo od drugih kad se već nešto dogodi jer ga je strah kako ćemo reagirati. Imali smo raznih incidenata u školi, u obitelji, čak smo i na policiji završili jer je bio žrtva internetskog nasilja. Prošli obradu u Poliklinici za zaštitu djece, razne psihologe, logopede, itd... Ima određene poteškoće koje se odnose na neadekvatan perinatalni razvoj i rano djetinjstvo. Kako se on nosi s tim? Njega to previše ne pogađa, ne shvaća to tragično, ozbiljno. Tek nakon zadnjeg incidenta rekao je psihologinji da se malo uozbiljio i vidim da ga je to ipak malo pogodilo. Razgovaramo mi s njim o svemu, ali jednostavnoje takav da mora sve sam iskusiti na svojoj koži dok mi doma ludimo.

  17. #717
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    20,572

    Početno

    Strasno je tesko povuci granicu i odrediti prioritete ako imas kod kuce nemotivirano dijete sa poteskocama u ucenju. Biti kucni ucitelj takvom djetetu cesto kvari obiteljske odnose. Nama je psihologica jos u prvom razredu osnivne za starijeg rekla: " nadite placenu pomic u ucenju da sacuvate obiteljske odnose"
    I to je bila istina.

  18. #718
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    20,981

    Početno

    Ja bih samo nadodala (ponukana Vrijeskinim komentarom, a u obranu kcerkinog stava) da sam oduvijek bila i ostala privrzena svojoj obitelji (sad se pitam jel to na van tako i izgledalo), iako sam imala jaku zelju i rano sam se odselila od svojih (dijete domova djacki, pa studentski).
    Imala sam potrebu za "slobodom", da budem samostalna, da zivim svoj zivot bez staraca u blizini.

    Da to nije bio dom, kopala bih bila opet rukama i nogama da nadjem neko rjesenje da se maknem od svojih, a voljela sam ih i bila privrzena,al jednostavno u nekoj dobi sam imala potrebu i fizicki se odvojit.

    Nije meni bila huda sila djacki dom,mogla sam zivjet sa svojima,al ja sam jedva docekala da iskoristim priliku.

    Ovo pisem da vidite da ako se netko zelii "fizicki" odvojit ne znaci da nije privrzen obitelji.

    S jedne strane individualac kojem nikad nije dosadno i voli bit sam sa sobom,a s druge strane opet jako volim drustvo (tada naravno vrsnjaka, a ne bas staraca haha).

    Coksa,.predivno pises ovo o "popravljanju"

    Amondi, mene si bas rastuzila kad si napisala da ne postoji privrzenost. Mozda je ona tu, al ne tako vidljiva i opipljiva.

    Ja ti toplo preporucam da poslusas savjet od sirius i zelim vam svu srecu svijeta da sve sjedne na svoje mjesto.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 24.01.2022. at 21:28

  19. #719
    Amondi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2015
    Postovi
    312

    Početno

    Citiraj špelkica prvotno napisa Vidi poruku
    Amondi, baš sam željela pitati zašto misliš da djeca nisu privržena?
    I da to zna ovisiti o samom djetetu i okolnostima, ne samo o roditeljima. Moj sin se jako vezao za udomiteljicu i to su dobri temelji. On i dan danas odlazi k njoj na praznike i oni su mu ko druga obitelj. Nikad mu to nismo branili i ne smatramo da se zato dijete teže veže uz posvojitelje. Već suprotno samo što treba možda malo dulje vremena, ali se isplati.
    Nekak nam je i još nam je najbitnije da on osjeti i zna da smo njegova obitelj bez obzira na sve. Škola nam je važna, ali ne i najvažnija. Trenutno sam doma na porodiljnom i vidim da nam obiteljski život cvjeta, drago mu je da sam doma iako to nikad ne bi priznao.
    S druge strane znam da ima neke svoje tajne, da je dosta zatvoren i mi dosta toga saznamo od drugih kad se već nešto dogodi jer ga je strah kako ćemo reagirati. Imali smo raznih incidenata u školi, u obitelji, čak smo i na policiji završili jer je bio žrtva internetskog nasilja. Prošli obradu u Poliklinici za zaštitu djece, razne psihologe, logopede, itd... Ima određene poteškoće koje se odnose na neadekvatan perinatalni razvoj i rano djetinjstvo. Kako se on nosi s tim? Njega to previše ne pogađa, ne shvaća to tragično, ozbiljno. Tek nakon zadnjeg incidenta rekao je psihologinji da se malo uozbiljio i vidim da ga je to ipak malo pogodilo. Razgovaramo mi s njim o svemu, ali jednostavnoje takav da mora sve sam iskusiti na svojoj koži dok mi doma ludimo.
    A ne znam....Izostaju zagrljaji, poljupci. Kad su dosli k nama, mladji je bas bio maza, volio se grliti i ljubiti i svaki je trenutak koristio za zagrljaje. Stariji nikad. Od prvog dana se kod zagrljaja jednostavno ukocio i nazovimo to tako, odradio. Onda je mladji s vremenom poceo kopirati starijeg, a posebno kad mu je stariji znao govoriti kako se grle male bebe. Polako je i mladji poceo izbjegavati zagrljaje bez obzira sto smo mi i dalje pokazivali i ponasali se isto. Ja nisam tip od forsiranja...jednostavno nisam. Ne znam...vjerujem da privrzenost ne znaci samo fizicki kontakt, ali "ubija" me što toga gotovo nema.

  20. #720
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    20,981

    Početno

    Joj Amondi bas si me rastuzila zadnjom recenicom. Mogu te u potpunosti razumjeti jer bi iskreno i meni tugu izazvao nedostatak njeznosti i mazenja s djecom.

    Jeste probali s manjim se maziti kad ide spavat, kad mozda nije u prisutnosti starijeg sina?
    Razmisljam da se kod starijeg mozda radi o podsvjesnoj samoobrani od vezivanja, moguce da jos ima strahove od napustanja koje vuče iz djetinjstva? Mozda je jednostavno takvo dijete, ima vise i manje mazne i djece i odraslih.

    Nekako mislim da su privrzeniji nego sto mislite, samo to mozda ne iskazuju na tak fizicki nacin.

    Zelim vam svu srecu
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 03.02.2022. at 07:02

  21. #721
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    20,981

    Početno

    Na taJ

  22. #722
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    30,890

    Početno

    Citiraj Amondi prvotno napisa Vidi poruku
    A ne znam....Izostaju zagrljaji, poljupci. Kad su dosli k nama, mladji je bas bio maza, volio se grliti i ljubiti i svaki je trenutak koristio za zagrljaje. Stariji nikad. Od prvog dana se kod zagrljaja jednostavno ukocio i nazovimo to tako, odradio. Onda je mladji s vremenom poceo kopirati starijeg, a posebno kad mu je stariji znao govoriti kako se grle male bebe. Polako je i mladji poceo izbjegavati zagrljaje bez obzira sto smo mi i dalje pokazivali i ponasali se isto. Ja nisam tip od forsiranja...jednostavno nisam. Ne znam...vjerujem da privrzenost ne znaci samo fizicki kontakt, ali "ubija" me što toga gotovo nema.
    Nemoj to previše uzimati srcu... Nađite druge načine za iskazivanje naklonosti - zajedničke igre, zajedničko vrijeme... ne mora se sve svesti na fizički kontakt. Moj mlađi sin je takav, podnosi maženje, odradi ovako kako si rekla, ali nije oduševljen. Stariji je druga priča, taj se i danas u 22. godini ponekad dođe pomaziti. Kad bolje razmislim, takav je mm, a ja sam više kao mlađi sin.

    Ima tu veze i okolina - u ovoj dobi jako im je važan stav vršnjaka, a to obično znači stav "grljenje je za male bebe".
    Samo nađi način da im kažeš da su dobrodošli ako se žele pomaziti ili iskazati naklonost na drugi način. Npr. može poslužiti rečenica "kako ste samo brzo narasli, poželim da se više volite maziti kao kad ste bili mali" ... Time iskazuješ svoj stav, a oni opet biraju svoj. Kod mog mlađeg sina (koji se ne voli maziti) i danas najbolje prolazi komunikacija kad ga tretiramo kao odraslog i ravnopravnog. To cijeni i uživa u takvim trenucima. Sada ima 21 godinu, ali s tim smo počeli davno, u nižim razredima OŠ. Ključno je dati im osjećaj sigurnosti. Fizički dodir može biti dio toga, ali i ne mora. Sretno!

  23. #723
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,392

    Početno

    Amondi
    Pretpostavljam da ste odslušali tečaj za posvojitelje (ne znam više jesi li pisala) i da ste čuli i temu privrženost. Naravno da je do karaktera, ali je i do povezivanja u prve tri godine na bilo koju osobu. Ako dečki nisu imali jednu osobu prema kojoj su mogli razviti privrženost, za očekivati je da imaju poteškoća kod povezivanja.

    Razumijem da ti fali, ali nemojte sebi predbacivati da ste nešto krivo napravili. Koliko ide - ide. Čoksa ima korisno iskustvo, jer ima i biološko i posvojeno dijete. Ja imam samo posvojeno, ali nemam taj problem jer je dijete rano došlo u našu obitelj. Ja sam stekla dojam iz edukacije da je različita stvar individualist karakterom i onaj tko je preskočio tu fazu kada se "uči" privrženost.

    Nema direktno veze s ovim što pišeš, ali donekle ima. Čitala sam članak jedne posvojiteljice pred mirovinom (dijete već odraslo), sveučlišne prof. iz USA, ne sjećam se više detalja gdje je objavljeno, ali me se dojmilo, možda sam već linkala prije par godina. Ona je pisala o tome da do pete godine dijete dominantno skuplja obrasce iz okoline, uključivo kognitivne sposobnosti. Od pete godine navodno dolazi u prvi plan genetika i ako je dijete bilo u naprednoj okolini u ranim godinama, a potiče genetski iz "slabije" okoline, kognitivne sposobnosti počinju propadati s pet godina. Ja nisam baš skroz uvjerena u to, samo pišem do kakvog je ona zaključka došla. Kod nas dijete i dalje ide po obrascu nas posvojitelja, i dalje isti interesi i sposobnosti. Jesmo li se slučajno potrefili s biološkim, čisto sumnjam jer smo i MM i ja iz manjinske skupine. Vjerojatno ti nije puno pomogao moj komentar. Više u smislu - svima nam se svašta vrti po glavi, i svi se bojimo da ćemo nešto krivo napraviti i ako je nešto naopako preispitujemo što je trebalo. Možda je to kod dečki faza, možda prođe, a možda i ne. Napravimo što možemo i nadamo se najboljem.

  24. #724
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    5,393

    Početno

    U nas je slično kao kod Peterlin. Jedan dečko je velika maza, jedan je samo maza, a jedan je anti-maza (i to od najmanje dobi; ono i kao beba nije volio da ga se puno ljubaka/privija uz sebe). Al, svi su privrženi - samo što jedan to iskazuje na drugačiji način - ne voli baš pretjerani fizički dodir - iako je fizički najenergičniji. Al meni to sve zvuči normalno, kod sve trojice. Takvi su.

Stranica 15 od 15 PrviPrvi ... 5131415

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •