Pozdrav svima.
Volim ovaj forum, pomogao mi je puno u periodu dojenja, iako sam samo pasivno sudjelovala.
Sada sam mama djevojcice od 5 godina. Proslu jesen je prvi put krenula u vrtic, i jos uvijek imamo periode prilagodbe. Svjesna sam je odvajanje tesko, i da nas cesti izostanci zbog viroza vracaju unazad... ali, pregurali smo izjave tipa da je bolje da se nije rodila da ne bi isla u vrtic, gotovo svakodnevno odbijanje lakseg tipa, ponekad tezeg tipa kad je odvedem na silu... sve iz straha da ne napravim gore time sto odustanemo. Savjeti osoblja iz vrtica su da je to normalan proces prilagodbe, te da ne pridajem previse vaznosti tome.
I inace je svojeglavo dijete, mogu puno postici s njom kroz razgovor, ali kako zivimo s mojim roditeljima, ima tu vise utjecaja. Zna se ponasati jako izazovno, provokatorski, tako da sumnjam da vrtic ne voli iz razloga sto se tamo ne provodi njena volja, ili se taj problem bar ne rjesava onako kako ga ja i ona rjesavamo, dugim razgovorima.
Ono sto me posebno alarmira su vec fizicke manifestacije njenog nezadovoljstva - grize nokte, kosu, rukave majica. Posljednjih mjesec dana se zali na mucninu u vrticu. Moj je sljedeci korak posjet psihologu, ali voljela bih cuti i vase misljenje, jer se slazem da i profesionalaca ima svakavih.