Shitić. Ma to šta si pala 2x ne znači da nećeš postati dobar vozač.
A i ako ne postaneš, pješke s troje djece nije opcija. Dovoljno je da postaneš podnošljiva, to možeš
 |
|||
|
|
|||
Imam
Nemam
Već idem ili ću ići u autoškolu
Oduzeta mi je vozačka dozvola
Shitić. Ma to šta si pala 2x ne znači da nećeš postati dobar vozač.
A i ako ne postaneš, pješke s troje djece nije opcija. Dovoljno je da postaneš podnošljiva, to možeš
SmajlichSretno idući put, pa da bude treća sreća!
Hvala vam ❤️
Joj, ma polaganje iz prve ili padanje triput nema nikakve veze s boljom ili lošijom sposobnosti vožnje kasnije.
Ne živciraj se previše, bit će treća sreća. Ionako učiti voziti i raditi što manje grešaka radiš sa vozačkom u džepu cijeli vozački staž poslije.
I nakon 20 godina vožnje znam napraviti neku glupost u vožnji, nikako ubosti i uparkirati, jednostavno ti dođe takav dan. Ili dan kad skoro izazoveš sudar. Ili kad ga stvarno izazoveš.
Samo ne dozvoli da te ovo obeshrabri i nastavi dalje.
Nadam se da ce biti tako, bas zelim tu vozacku, ali strah od voznje star ravno 20godina ne da mi mira. Da sam se barem prislila poloziti s 18!
Posljednje uređivanje od Smajlich : 09.05.2019. at 18:08
Smajlich zato je ovo i vrijednije. sta te briga sta nisi s 18. Ne bi bila ponosna na sebe tad kao sad.
Vec to sto izlazis na ispit a puna si straha je velika stvar.
Drzim fige da sljedeci put bude sve kako treba. Mislim na tebe i nema
Smajlich, ako te mogu ohrabriti, vozacki sam polozila tek iz 3. pokusaja, s 32 godine. Imala sam grozan strah od voznje i vozila sam samo s muzem u autu kraj mene. Straha se nisam uspjela osloboditi. Onda sam imala gadnu ozljedu oka i godinu i pol nisam mogla voziti. Onda kad sam opet mogla i smjela voziti, vratili su mi se strahovi i nisam vozila. Sad, sa skoro 40 godina, raskrstila sam sa strahom od voznje i pocela sam opet voziti. Odlucila sam da to mogu i moram i sad mi je cak i gust voziti, opusta me.
Puno vam hvala na ohrabrenju, jako mi znači ❤️
Pridruzujem se curama, broj polaganja ti je stvarno irelevantan na Balkanu. Digni glavu i nastavi dalje, uskoro stize vozacka.
Dabome da je irelevantan. Ja sam sve položila iz prve pa zatim nisam vozila skoro 15 godina
Slično i ja, zapravo imala sam dulje pauze. Nakon što sam konačno kupila svoj auto, bila sam cca 2 tjedna živa opasnost na cesti, hehehe.... To je bio cirkus, kupila auto na Kustošiji i vozila doma u Travno preko rotora u 4 popodne kad je najgora gužva. Tresla sam se ko šiba, ali sam uspjela. Poslije je išlo lakše. Nije meni bio problem voziti, komande i ostalo sam znala, aliiii promet je bio druga priča. Samo za info - od tada sam imala dvije nezgode (ne nesreće nego baš nezgode): jednom sam se na tom istom rotoru na ledu odsklizala na kuku Golfu koji je stajao ispred mene, napravila sebi prilično skupu štetu na autu, ali nikom ništ nije bilo... Par godina kasnije sam u snijegu najašila na rubne stupiće i oderala lijevi prag i vrata. To je bilo sve. Ništa... Vozila i službene velike mrcine od auta, dizelaše, benzince, veliki pickup... kaj se našlo. U jednom trenutku (koji ni ne prepoznaš dok se dogodi, nego tek kasnije osvijestiš) samo otkriješ da je auto produžetak tvojih ruku i nogu i da sluša.Argente prvotno napisa
Dabome da je irelevantan. Ja sam sve položila iz prve pa zatim nisam vozila skoro 15 godina
Smajlich, želim da ti se dogodi čim prije.
I ja sam pauzirala godinama nakon položenog, pred kraj faksa sam tek počela vozit pomalo. Bilo mi je preskupo plaćati dodatne sate, pa sam vozila 30 km/h po kvartu, umirala sam od straha, malo vježbala parkiranje, i kad sam se malo oslobodila krenula u centar Zagreba. Taman je bilo ljeto, pa je bio prazan grad i puno slobodnih mjesta za parkiranje. Imala sam baš dobrog dečka koji mi je ostavio svoj auto i otišao na put nekoliko tjedana i rekao da dok se vrati, da ima da vozim. Eto, nisam nikad uzrokovala nesreću, policija me jednom u životu zaustavila rutinski. Sve je uredu, a svi smo imali strahove.
Dame drage-polozila sam! Ipak je bila treca sreca! Iako s fibrom, virozna i uz uzasne stresove ovaj tjedan, prezivjeh! Rekao mi je da sam jos nesigurna, ali i ne bila-jedva gledam na oči. Hvala svima na ohrabrenju!!
Čestitam! Treći put i bog pomaže.... Sad samo odmah nastavi voziti bez pauze. Ubrzo ćeš se pitati kako si mogla živjeti bez toga....
bravooooooooooooooo Smajlich. sad kreni voziti. nemoj da ostane vozacka u novcaniku kao jos jedna kartica.
Čestitam! Da da, odmah sutra za volan, makar se provozat po selu da te vide!
Hocu, nema pauzeHvalaaa
Čim sam vidjela temu pri vrhu znala sam! Braaaavo, čestitam.
I sad samo hrabro i opušteno dalje.
Bravo, smajlich! Sigurnost će doći s praksom.
Bravo Smajlich! Čestitam!
Cestitam! Bas si me obradovala!
Pridružujem se čestitkama i savjetima
Bravo, Smajlich! Cestitam
Bravo
bravo
bravooooo
Hvala vam puno svima
Bravo, Smajlich!
Hvalaaaa
Jeeeeee
Evo samo kratki izvještaj: ipak nisam odmah vozila nakon polaganja, nisam htjela uć u muževog Mercedesa iako je automatik. Marljivo sam sam surfala po oglasima i napokon našla nešto da nije preskupo, a dobro očuvano i manjih dimenzija: Nissan Micra, 2004., benzinac, ima svu opremu i slatka je skroz
Bravo Smajlich, faca si!
Bravo Smajlich
Hehe hvala
Svaka čast, tri gašenja u tri dana je ništa, bit ćeš ti pravi vozački as!
Bravo Smajlich, ta gašenja su stvarno ništa. Što se tiče Mercedesa, ni ja ne diram muževog jer je sav neki ogroman pa se ne usudim.
bravo Smajlich!
i nemoj se bojati velikih auta, nista posebno to nije
meni je puno ugodnije u nekom velikom, nego malom, osjecam se sigurnije
doduse, ja vozim omanji bus :imampunodjece: pa sam navikla
al da se i ja pohvalim, ove godine sam savladala svoj veliki strah - sama vozila djecu na more i natrag
no, kad smo opet isli s mm, on je ipak vozio, meni je ugodnije
Svaka čast... Inače, i iskusnijim vozačima se događa da im krepava auto koji nisu navikli voziti. Savladat ćeš to brzo....a i pauza se neće ni osjetiti. Uživat ćeš...Evo samo kratki izvještaj: ipak nisam odmah vozila nakon polaganja, nisam htjela uć u muževog Mercedesa iako je automatik. Marljivo sam sam surfala po oglasima i napokon našla nešto da nije preskupo, a dobro očuvano i manjih dimenzija: Nissan Micra, 2004., benzinac, ima svu opremu i slatka je skroz
Osjećam se ko trut i sve me već pomalo boli, ali ne predajem se. Rekao mi je sin da bih sad slobodno mogla sama u rodilište, ne da, kaže, moraš čekat ćaćuHm, da je bliže...
Dragi moji kandidati za polaganje vozačkog, jeli iko od vas muku muči s autoskolom i polaganjem ovako kao ja? Naime, ja sam evo upisala sa 30 godina autoskolu (bila prisiljena zbog posla) i evo odvozila 27 sati u autoskoli a napredak minimalan (prvih 15 sati nisam bila u stanju skrenit kako spada). Kako je evidentno da ću morati odvoziti još sati i sati odlučila sam kupiti polovni auto da se učim kući voziti (naravno uz pratnju momka) i tu sam odvozila nekih 27 sati (skoro svaki dan se idem voziti po sat ipo, dva). Znači odvozila sam preko 50 sati (s tim da nisam u životu sjela za volan jer me užasno strah), i dalje nemam osjećaj za mijenjanje brzina (trzne mi auto uglavnom), s tim da uglavnom ne mogu procijeniti kad trebam prominit brzinu (kuću bi dala za automatika sada). Više od 50 sati odvoženo, a ja i dalje nemam feeling za auto, uglavnom se zblesiram kod skretanja i kad tribam prebacivat u niže brzine da skrenem jeli (ja dotle i zaboravim u kojoj sam brzini, tako da radnje izvedem smotano za poludit). Čak i nisam u stanju da 100 posto držim svoju traku, nego mi auto uvijek pobjegne po središnjoj razdijelnoj crti. Samo kad idem prominit brzinu, auto uvik pobigne malo u drugu traku. Jadan momak objašnjava i objašnjava, i ja to nekako usvojim pa dva dana te radnje napravim ok, ali onda treći dan opet katastrofa. Prošli smo 50 puta istom cestom po selima gdje se vozimo i ja nisam u stanju zapamtiti cestu i di koji zavoj dolazi nego čekam da mi on kaže (a stvarno nemam problema s pamćenjem, dapače tu sam iznad prosjeka i bila sam odlikašica i završila sam fakultet i sve). Reka je da nema više živaca, i on veli da je to zbog toga šta neću da se trudim, nego kako mi se da. I da čekam da mi on uvik sve kaže šta da napravim. Ja nez jeli to razlog ili ja stvarno nisam sposobna za vozit auto (da ne mogu ni nakon 55 sati držati 100 posto svoj trak, skužiti kad triba prominiti brzinu i to bez trzaja auta i da nisam u stanju fino skreniti). A šta je najtragičnije, vagu radim bez problema (i na uzbrdici, i sa ručnom - momak kaže "pa di to uspiješ svaki put, nit ti se gasi auto, a većini ljudi to je problem"). A većini nije problem držat trak 100 % i minjat brzine da auto ne trza, a ja retardirana po tom pitanju
Neću ni komentirati da proživljavam noćne more zbog toga, i to već 2 miseca, pod velikim sam stresom, čak sam se i razbolila, ne spavam. Jer na koncu ako nisam sposobna da to odradim, to je veliki udarac za ego i općenito za kvalitetu življenja. Da ne govorim da se mogu pozdraviti sa trenutačnim poslom jer mi je uvjet vozačka dozvola da ostanem na ovom radnom mjestu (a šef stalno pita jeli vozim, kako ide, a meni se plače jer ne znam kako da mu kažem istinu ). Ja znam da su rijetki slučajevi ovakvi i da će mi sad pljuštat komentari tipa "bolje ostavi se ti toga da ne ubiješ sebe i drugog", "nije polaganje vozačkog za svakog", i slično. Meni treba pomoć nekog tko je proživio sličnu situaciju, da mi kaže na koji način je savladao ovaj problem. Što je najgore ja stvarno imam feeling da bi mogla voziti solidno jer sam imala lucidne momente kad bi se bas stopila s autom i točno osjetila onaj feeling kad osjećam auto i kad se stopim s njim, al to su bili toliko rijetki trenuci (3,4 puta u ovih 55 odvoženih sati). U rikverc sam totalno nesposobna voziti; dva, tri puta probala, uopće nemam pojma koliko trebam vrtiti volan, parkiranje neću ni komentirati, jer nema smisla uopće to probavati dok (i ako uopće) ne naučim voziti kako spada.
Molim vas za pomoć jer ne mogu više ovo proživljavati
Marijana1011 , znam kako ti je. Ja sam vozacki polozila 2006. (ne kuzim kako sam prolsa, ali eto...prosla sam) i nisam vozila do prije pola godine kada smo se preselili u Texas i tu moras voziti. Ne trebas zapamtiti cestu, stavi si googlemaps i slusaj sto ti govori aplikacija, a prije nego krenes prouci rutu na googlemaps tako da otprilike znas sto te ceka. Sretno! (ja sam cak igrala igrice parkiranja, voznje u rikverc...)
Kod nas je Zabranjeno da se vozi bez vozačke ako te uhvate nikad ni nećeš dobiti vozačku
Treba ti više nego ostalima, ali tu je lijek samo praksa, praksa i još prakse. Možda ne bi bilo loše da plaćaš dodatne sate instruktoru, a ne da se voziš s dečkom, jer si s njim slobodnija i nemaš strahopoštovanja pa se previše opustiš i oslanjaš se na njega, umjesto da ti preuzmeš odgovornost i potpunu kontrolu.
Moj ego nije patio dok nisam mogla savladati vožnju, niti je procvao kad
jesam, ali moj život ovakav kakav jest bi bio ne težak, nego potpuno nemoguć da ne vozim. To više nije samo “neovisna sam” i “štedim vrijeme”, sad kad imam djecu i starce u potrebi to je zasjalo u punom sjaju.
Malo ljudi se bojalo vožnje kao ja. Znoj mi se slijevao niz leđa, brojala bih, poluglasno izgovarala mantre da zadržim koncentraciju. Nisam izašla na ispit dok nisam odvozila 70 sati, kasnije sam počinjalai odustajala 3-4 puta, kupila auto i prodala ga...i kad me život prisilio, provozila sam. Ne odjednom. Opet uz 20-30 dodatnih sati. I sad vozim, već godinama. Po poznatim cestama na autopilotu, po nepoznatim i dalje uz strah u očima, znoj po leđima i brojanje. Rikverc rasturam, naučila sam jer živim na takvom mjestu.
Daj si vremena. 300 sati, ako je potrebno. I kad položiš, idi vozi sama. U 11 navečer, kad nema nikoga na cesti. Prvi dan 10 metara, drugi 50, treći krug oko kuće. Četvrti do najbližeg dućana, ako zapneš, stani sa strane, nek dečko dođe po tebe. I provozit ćeš, kad-tad. Samo ne odustaj.
Nemoj voziti bez dozvole.
I nemoj voziti s momkom.
Uzmi dodatne sate s instruktorom , njega pitaj sto misli koliko i izadi na ispit.
To sto ti auto cukne kad mjenjas brzine i sto ti netko treba reci kad da skrenes nije pad na ispitu.
Ako ne znas parkirati i voziti u rikverc tada se zapitaj da li ti je instruktor dobro bjasnio korake onako matematicki.
Jer meni je moj objasnio samo jednom i to je bilo dovoljno. Jasno da treba tehnike i vjezbe da sve tece glatko i od prve, ali vazno je razumjeti u kojoj točci se mota volan za koliko stupnjeva.
X
Porazgovaraj sa svojim instruktorom, uzmi dodatne sate i navali.
Što se tiče vježbanja vožnje prije položenog vozačkog, imam friške informacije: moj mlađi sin je trenutno pred polaganjem vozačkog ispita. Da ne zaboravi voziti dok čeka ispit (cca 2 tjedna), pitali smo instruktora može li mm s njim malo uvježbavati vožnju i gdje. Rekli su - nipošto ne smije na prometnicu, ali može vježbati parkiranje na poligonu autoškole. Tako je i napravio. Bili su 3 puta u ta 2 tjedna, tek toliko da stekne osjećaj za mijenjanje brzina i da mu auto ne krepava + da proba razne varijante parkiranja u okruženju gdje mu se ne može dogoditi ništa strašno. Jučer je trebao polagati vozački, ali ima gripu i bronhitis, pa eto - silom prilika ostao je doma.
Imam vozačku od 19. godine, ali redko vozim, pošto nemam svoj auto.
Pre nekih godinu dana su me zamolili da vozim za Madžarsku, neka 4 sata i nije mi bilo vsejedno radi autoputo, ali sve je super prošlo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
