Stranica 2 od 7 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 341

Tema: Izrazita sramežljivost!

  1. #51
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,291

    Početno

    Citiraj linolina prvotno napisa Vidi poruku
    Iznenadila bi se koliko roditelj može zaštiti malo dijete. Evo, ja prva nisam slala djecu u jaslice do treće godine, da, imali su stresove tipa zapela nogica u krevetiću, ne dam im da uzmu škare i nož, ali nikad ih nisam ostavila s nekim u suzama jer nije bilo potrebe, a da su bili u jaslicama, bome bi bili pod stresom. Da sam nastavila tako s odraslim djetetom, ne bi bilo dobro. Drugo dijete ću malo više pogurnuti u nekim stvarima.

    Pitanje je uvijek sto je bilo prvo : kokoš ili jaje.
    Ja bih rekla da dijete sa normalnim neuroloskim razvojem razvija se vise manje normalno cak i u nepovoljnoj okolini.
    Ne govorim sad o ekstemno nepovoljnoj okolini teskog zanemarivanja i zlostavljanja. Ali dijete bez poteskoca ce u normalnoj ili vise manje normalnoj okolini - ispasti normalno. Djeca , zdrava bez poteskoca, su strasno prilagodljiva i uz najbolju volju roditelji ih ne mogu jako zeznuti.
    Druga je stvar ako dijete ima odredene organske poteskoce. Neprepoznate . Ili karakterne.
    Meni je super kako su ljudi u sustavu slijepi na poteskoce i skloni su ih vrlo lako pripisivati (ne)odgoju.
    Posljednje uređivanje od sirius : 08.06.2016. at 18:52

  2. #52

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,031

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    E, to.
    Mene zanima, a kako druga djeca onda ne reagiraju na isto? Ne primjećuju? Naučila su da ih to ne dira? Dira ih, ali ne dovoljno intenzivno da se zatvore?
    Paaa, nemam pojma . Ja nisam stručnjak.
    Samo imam iskustvo sebe kao deteta i sebe kao roditelja takvog deteta. I nije mi ambicija da dajem dijagnoze bilo kome, samo kažem da sam ja sebi i svom detetu pomogla čitajući o pojmovima kao što su selektivni mutizam i pre svega socijalna anksioznost (i aspergerov sindrom, koji dijagnostikujem isključivo sama sebi i nikome drugom, a tu moju malu fiks ideju o sopstvenoj dijagnozi ćete mi valjda oprostiti...).

    Moja starija ćerka je socijalno slepa, ali bukvalno, ona ne primećuje da je neko besan dok taj neko ne zaurla na nju doslovno, tj. ona tuđu mrzovolju ne doživljava, dakle, ona je u kategoriji "ne primećuje"- iako je jako, jako empatična jednom kad tuđe osećanje konačno prepozna i registruje. Međutim, blagoslovena je time da je mrzovoljna teta, npr, ne dotiče previše.
    Većinu dece verovatno dotiče donekle, ali ne dotle da se zatvore. Da li oni reaguju "normalno" jer su tako "istrenirani" iskustvom, ili jer su rođeni takvi, ne znam.
    Mislim, ja sam sa godinama manje osetljiva, manje stidljiva, manje me dotiču neke stvari-realno, ja pišem na izrazito neodgovarajućem forumu s obzirom na moje državljanstvo, za to je potrebno biti ili socijalno slep ili vežbati svoju hrabrost konstantno....

    Tako da, sigurno da se socijalna "hrabrost" može "istrenirati" do određene mere, ali granice ipak postoje, naročito za malo dete. I nije uvek pravilo da je više iskustva bolje za dete. Neku decu stvarno treba dozirano izlagati nečemu dok dovoljno ne dorastu, tako je prijatnije i deci i roditeljima. A okolini ionako nikad ugoditi. Meni su za ćerku istog dana dve različite osobe rekle ovako: prva da je divno vaspitana, druga da je totalno nevaspitana .

  3. #53
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    10,722

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Prosjecni roditelj, pa niti onaj nesto losiji od prosjeka ne moze od zdravog djeteta napraviti normalnim ponasanjem -dijete sa poteskocom.
    Normalnim ponašanjem
    A tko to određuje što je normalno ponašanje u bilo kojoj obitelji. Nema veze, neću više na ovakvim temama komentirati. Dok opet ne zaboravim na odluku .

  4. #54
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,291

    Početno

    Pa normalno ponasanje je normalno ponasanje.
    Nije teska patologija. Nije tesko zanemarivanje.
    Da li netko oblaci djetetu carape do 6 godina starosti, miksa hranu do druge godine, pusta ozbiljnu glazbu dok je jos u maternici, uci jezik znakova , procita slikovnicu jednom mjesecno, daje hrenovke sa 6 mj.starosti...
    sve su to nijanse, i kod zdravog djeteta nece utjecati presudno na ostatak zivota.

  5. #55

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    9,301

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Ne radaju se djeca kao prazna ploca pa da je za sve odgovoran roditelj.
    Ovu rečenicu bih potpisala i podvukla i 1000 puta. Razna literatura o odgoju djece lako može novopečene roditelje navesti upravo na taj trag, da je roditelj svojim ponašanjem odgovoran za djetetov karakter. Nije, bar ne u nekom općenitom smislu (ne mislim tu na zlostavljače i sl.).

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Mene zanima, a kako druga djeca onda ne reagiraju na isto? Ne primjećuju? Naučila su da ih to ne dira? Dira ih, ali ne dovoljno intenzivno da se zatvore?
    Pa tako što nisu sva djeca ista. Kao što nisu ni svi odrasli isti.
    Mene je svojedobno malo "pogodilo" kad nam je psihologica na testiranju za dijete rekla da je izuzetno osjetljivo i to naglasila skoro kao njegovu glavnu osobinu. A onda, kad vrtim film unatrag, ima na koga i biti takav. I možda baš zato što ima radar umjesto ušiju može primijetiti i zaključiti neke stvari bolje od drugih. Na žalost, isto tako ga njegov radar često navuče na krive zaključke, pa tu moram nastupiti kao korektivni faktor Ali i meni samoj je dugo trebalo da osvijestim neke stvari.

  6. #56
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,215

    Početno

    Joj, kako mi je ovo poznato....mislim na napomene psihologa. Moj mlađi ima moj softver, a kad mi je psihologica nabrojila njegove osobine, kao da gleda mene u djetinjstvu, samo sqm slušala i mislila si da od genetike teško možeš zbrisati. Nismo krivi za neke osobine svoje djece. Ali isto treba imati na umu da nismo baš ni zaslužni za neke stvari koje bi si voljeli pripisati...

  7. #57
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,368

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    . Ali isto treba imati na umu da nismo baš ni zaslužni za neke stvari koje bi si voljeli pripisati...
    Potpis sto puta! Koliko sam se ovog naslusala od roditelja savrseno organizirane, mirne i koncentrirane djece.

  8. #58

    Datum pristupanja
    Feb 2016
    Postovi
    321

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Evo mene nakon dugo vremena s jednom takvom temom.

    One koje me prepoznaju na forumu znaju priču o mojoj J. U psihološkom centru joj je detektiran izraziti perfekcionizam i od 09/2014 je tamo na radionicama.
    Na te radionice smo krenuli na način da sam ja sjedila s njom na radionicama od 09/14-05/15 zbog njenog srama i neugode. U 6/15 je prvi put krenula sama. Ide i sad sama međutim ne lako nego uvijek s dozom neugode.
    Na radionicama ne komunicira ni sada s drugom djecom a s psihologicom vrlo malo i odgovara s jednom dvije riječi.

    U vrtiću se odlično slaže i druži sa svojim vršnjacima, djeca ju obožavaju. Međutim kad se u priču uključe tete s kojima je već 4g ona se ukoči. S tetama komunicira malo, odgovara glave pognute u pod. Tete kažu da je situacija sad bolja nego prije godinu-dvije.
    S ostalim odraslim osobama (osim bake i tete) isto ne komunicira, ne odgovara na pitanja.

    Što me zapravo potaknulo na otvaranje ove teme. Jučer su imali predstavu u vrtiću za nas roditelje.
    Kad se krenula pripremati predstava prije 3 tjedna došla je kući plačući jer je nju sram predstavljati. Kako smo ova tri tjedna dosta razgovarali o tome zadnjih par dana je čak bila i sretna zbog predstave osim noć pred predstavu kad je počela plakati jer je nju sram i ona to ne može.
    Razgovarali smo, ohrabrili smo ju i nekako se smirila.
    I jučer dođe predstava, ona nije imala govornu ulogu, bila je bubamara i trebala letiti od cvijeta do cvijeta i ona se jednostavno paralizirala. Ogroman, ogroman grč na licu, na rubu suza, ogromna količina neugode.
    Poslije joj je trebalo nekih sat vremena da dođe k sebi. Ja i MM smo ju pohvalili jer je ipak skupila hrabrost i izašla, nije odustala, međutim naravno bila je ljuta i na sebe i na nas i ništa nije valjalo.

    Da nebi netko krenuo u krivom smjeru, nije mene briga zbog predstave ali je sada ta količina paralizirajuće nelagode došla baš vidljivo do izražaja i baš mi je bilo teško to gledati.
    Navečer sam naravno počela razbijati glavu kako ćemo sa školom, jer u školi ne može gledati u pod i ne odgovarati učiteljici kao što to sad radi s tetama.

    Radionice na koje ide su pomogle vezano za perfekcionizam ali u ovom dijelu nema baš nekog pomaka. Jednostavno ne znam više šta mi kao roditelji možemo napraviti da joj pomognemo.
    Ima li netko ideju, ili je imao takvo dijete?
    Mogu li se nadati da će ovih godinu dana koje još ima do škole donjeti neki pomak samim odrastanjem?
    evo sto je meni palo na pamet onako na prvu da dodem s takvim djetetom u kontakt: 1. igra na pola recenice ili na pola rijeci ti kazes nekoj teti bo a ona kaze K. to je primjer moze se napraviti sto varijacija na temu
    2. igra pomagača ti vodis a ona ima neku malu ulogu tipa pogledat u smjeru nekoga i mahnut mu ili tako nesto

  9. #59
    In love avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Ri
    Postovi
    1,363

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Ali kako nju 'natjerati' da krene na neku aktivnost kad sam kod psihologa ja skoro godinu dana morala sjediti s njom unutra. Ona počne histerično plakati.
    Probaj pronaci nesto u cemu je dobra i da je to jako veseli. Ne treba biti sport ( moja je sportski tip) moze i kreativa ili nesto..

  10. #60

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,031

    Početno

    E da, aktivnosti.
    Možda je za izbor aktivnosti presudno i da osoba koja aktivnost vodi "klikne" sa detetom, meni su oduvek odgovarale isključivo osobe koje su i same bile izuzetne, istovremeno vrhunski poznavaoci svoje struke i dobri, strpljivi ljudi puni takta neskloni kritikovanju. Sa takvim ljudima sam se uvek osećala prijatno i opušteno, ali na aktivnosti sam počela da idem tek sa 10+ godina, kada sam se konačno ohrabrila...

  11. #61

    Datum pristupanja
    Feb 2016
    Postovi
    321

    Početno

    1. zamjena uloga znaci ti si sramežljiva a ona rjesava tvoj problem
    2. igra ludog dana, tj jedan dan radite nesto sto nije uobicajeno npr. idete obje bacit smece s naopako obucenom majicom ili probate jesti juhu vilicom pa se postupno dođe i da se nazove na tel nekoga koga nebi nikad nazvala i isprica mu vic
    3. bonton pravila lijepog ponasanja, kao obrnuto od divljanja, tamo pise kako se treba ponasati niti vise niti manje

  12. #62
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,928

    Početno

    Uh..puno ste toga napisale i puno korisnog.
    Malo sam proucila selektivni mutizam i prepoznala ju u svim nabrojanim karakteristikama a sada eto znam da to ima i neko ime.
    Mogu se samo nadati da ce nasim trudom i radom uspjeti barem donekle to prevladati da ju nece ometati i sputavati u svakodnevnim, pogotovo skolskim aktivnostima.

  13. #63

    Datum pristupanja
    Feb 2016
    Postovi
    321

    Početno

    moj opceniti savjet koji sama sebi ponavljam kad ne znam sta bi onda radim ono sto mi dijete usrecuje...

  14. #64
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,340

    Početno

    mitovski to što tvoje dijete "ima" se svakako može nazvati selektivni mutizam, čim ona u nekim situacijama govori, a u drugima ne - no, koliko se vidi iz napisanog, ona govori u prilično velikom broju situacija, tako da ne bih rekla da se trebaš previše zamarati s tim terminom, i mislim da će tvoja djevojčica svakako naprosto prerasti ovakvo ponašanje.
    Ali svejedno, mislim da su upute o tome kako se ponašati u situaciji selektivnog mutizma prilično dobro primjenjive i kod tvoje djevojčice, tako da ti tekstovi koji se daju pročitati po internetu mogu dosta pomoći.

  15. #65
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,021

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    E, to.
    Mene zanima, a kako druga djeca onda ne reagiraju na isto? Ne primjećuju? Naučila su da ih to ne dira? Dira ih, ali ne dovoljno intenzivno da se zatvore?
    žutaminuta, djeca su različita, svako je osjetljivije na nešto drugo,...
    Uostalom kao i odrasli.
    Banalan primjer: moje dijete užasno ne podnosi laž, do nebeske razine.
    I sad se pitam da li smo mi tome "krivi" kao roditelji? Smatram da na neki način i "jesmo", jer je meni oduvijek bitna istina i djetetu nikad nisam izgovorila nikakvu "bijelu", ili bilo kakvu jaču laž. Uvijek je dobio serviranu istinu.
    Kad se susreo prvi put s djetetom koje laže, on nije ni znao da je to moguće.
    Kad je shvatio da je to ipak moguće, nakon pojašnjenja da ljudi ne govore uvijek istinu, to objašnjenje njega ne zadovoljava. Jednostavno ne podnosi kad netko laže.
    I onda ima u bliskom društvu dijete kojem je svaka druga riječ laž. 70% djece (u njegovom društvu) se na to ne obazire, 20% ide im to na živce, nekakvih 15% to malo jače nervira, a moj to organski ne podnosi.
    Tako da svako dijete ima nešto na što je osjetljivije.
    Moj je hiperosjetljiv na laž, nepravdu, mirise,...

    (Ovdje se ne referiram na mitovski).
    Posljednje uređivanje od Anemona : 09.06.2016. at 07:57

  16. #66
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    pa, kako piše, selektivni mutizam je na samom kraju spektra nekakve bojažljivosti i sramežljivosti, ekstremni oblik. dijete potpuno zanijemi. ja ne bih rekla da je kod vas baš taj slučaj iako da, slažem se s mimom, savjeti mogu biti primjenjivi

    uglavnom, mislim, odnosno nagađam, kao pulinka. nisam baš sigurna koliko je dobro gurati ju, sad u ovoj dobi, u nekakve situacije koje su za nju neugodne. poput predstave, različitih aktivnosti i sl. ima vremena za to.

    vidim da je to savjet psihologa, ali ne znam, ja ju ne bih nigdje gurala. hebeš role.

    vrtić i te radionice je sasvim dovoljno aktivnosti, a gdje ona malo po malo jača. za takvu djecu i vrtić je već bojno polje svaki dan, čini mi se.
    uglavnom, sad mi se čini važnije pokazati joj da ste tu za nju, da razumijete njen strah i da ste tu kad joj je teško, kad plače i kad ju je strah.

    i, naravno da je to njena unutarnja borba, strah protiv želje da nastupa na predstavi. no, hbg, tu će borbu ionako sama morati izboriti, a lakše će joj biti ako zna da ćete ju podržati ako odluči da ipak ne može, što vi i radite, i da ćete se veseliti kad bude odlučila da može.

    i, naravno da njena sramežljivost neće, kao rukom odnesena, nestati polaskom u školu. kad kreće, u devetom mjesecu ili za godinu dana?

  17. #67
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,215

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Uh..puno ste toga napisale i puno korisnog.
    Malo sam proucila selektivni mutizam i prepoznala ju u svim nabrojanim karakteristikama a sada eto znam da to ima i neko ime.
    Mogu se samo nadati da ce nasim trudom i radom uspjeti barem donekle to prevladati da ju nece ometati i sputavati u svakodnevnim, pogotovo skolskim aktivnostima.
    Sorry, DOSADNA sam već s tim Suvagom i bogu i ljudima na forumu, ali zašto ne odeš tamo na dijagnostiku? Imaju logopeda i psihologa.

    Meni su u PCM previdjeli osnovni problem koji je imao moj mlađi sin (teškoće čitanja) i pričali su mi priče o darovitosti (koje imaju elemente istine, ali nije to bitno, oni su vidjeli samo stvari kojima se oni bave, a pravi djetetov problem je ostao nedijagnosticiran). Samo smo izgubili dragocjeno vrijeme, ali to čovjek često shvati tek kasnije. Nije sad to bitno. Nije me ni pedijatrica uputila kako treba, a još manje škola, pa sam ja neko vrijeme tražila pomoć na krivom mjestu.

    Činjenica je da je moje dijete bilo silno frustrirano zbog nemogućnosti čitanja i to smo uspjeli riješiti tek u Suvagu. Išla sam tamo "po inerciji" jer mi je starije dijete bilo godinama na logopedskoj terapiji, pa sam poprečki išla pitati njegovu dugogodišnju logopedicu za pomoć i žena me lijepo uputila. Suvag ili nešto drugo - nebitno je, ali mom sinu je trebala kombinacija psiholog+logoped s mogućnošću terapije koja rješava to što ga muči. Išao je u Suvag kod odlične prof. Čović (psiholog psihoterapeut) na psihoterapiju zbog samoozljeđivanja izazvanog upravo frustracijom zbog problema u školi. Srećom, ta sezona se potrefila s upisom u glazbenu školu, koja mu je podigla samopouzdanje.

    Eh, sad, da li je Suvag pravo mjesto i za tvoje dijete - ne znam, ali oni IMAJU mogućnost psihološkog testiranja i dobri su u tome, kao i mogućnost terapije takvih problema, sve uredno na uputnicu. Isto, s njihovim papirima dobiješ odgovarajući tretman u školi što nije zanemarivo.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 09.06.2016. at 09:43

  18. #68
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,021

    Početno

    Vezano za ovo "tjeranje" djeteta u nešto, teško je biti pametan.
    Kao dijete imala sam jednu "situaciju" koja se protezala kroz cijelo djetinjstvo (djelomično me prati i dan danas), vrlo je slična sramežljivosti koju mitovski spominje.
    Ja sam silno željela to nešto (kao npr. nastupati u predstavi - svejedno), ali nisam mogla sama protiv sebe. Stalno mi se u glavi vrtila misao, kad bi me barem roditelji natjerali da to moram. Roditelji su poštivali moju želju da ja to nešto ne mogu, a ja sam iznutra gorjela, da me barem natjeraju da moram, jer onda ne bi bilo "do mene".

    A da su me natjerali, tko zna da li bi to bilo pametno.

    Nema pravila, jednostavno probati malo tjerati, malo popustiti,... teško je.

  19. #69
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,215

    Početno

    Zaboravih napisati, ali to znaju sve mame zahtjevne djece - NIŠTA ne može nadomjestiti rad kod kuće i stalno osluškivanje djetetovih potreba.

    S druge strane (ref. na onaj topic o vikanju), kad su moji sinovi porasli, ja sam pomalo počela izbjegavati "hod po jajcima", s jedne strane zbog toga da njih osnažim za život bez staklenog zvona, a s druge strane zbog sebe jer je i meni to bilo naporno, stalno paziti hoću li im nagaziti na osjećajčiće. Pisala sam o tome. Moj stariji je izrazito pitom i lako odgojivo dijete, ali mlađi ima rogove (kao i ja, uostalom) pa smo se često znali naći s različitih strana plota.

    Nije im bilo lako sa mnom jer sam ih naganjala doma (ali to znaju i sve mame vježbača).

    Što učiniti sa ovako sramežljivim djetetom kakvo ima mitovski, ne znam, ali napisala sam već - treba sjesti na zadnjicu i u miru razmisliti na koji način kroz igru i nenametljivo pokušati promijeniti mentalni sklop. Pozitivna povratna veza često razara sustav (to je ono što mitovski opisuje kako njena mala sama sebe baca u očaj unaprijed, nabrajajući ružne stvari koje ju očekuju čak i prije nego su se dogodile, pa tone sve dublje). Nekako treba poučiti dijete kako da izađe iz te petlje (ili da u nju ni ne upadne), na primjer da samo sebi nabraja POZITIVNE mogućnosti koje se otvaraju kad radiš nešto novo. Paralelno se može to raditi na više načina i u svakoj situaciji.

    Primjer: štajaznam polazak u malu školu (umjesto da razmišlja o tome kako će joj biti dosadno jer već zna čitati i pisati, treba djetetu reći da razmišlja o tome kako će sresti nove prijatelje... Ako joj je to stresno zbog sramežljivosti, okreneš ploču i nabrajaš koje će sve lijepe nove stvari dobiti.... )Treba djetetu naći "radnu točku". Zapravo, slabo tu pomaže tuđe iskustvo, svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. Kod mog sina je povremeno upalilo nešto što mitovski vjerojatno ne smije primijeniti, a to je bilo "PRESTANI-odmah-sad!" u trenutku kad je počeo s deračinom (negdje oko treće-četvrte godine). Ali to procijeniš - neke situacije su pogodne za to, u drugima je apsolutno neprimjereno".

    I tako - roditelj treba stalno promatrati svijet iz cipela djeteta zato da ga bolje razumije, ali isto ne bi trebalo uvijek i prihvatiti takav pogled na svijet kao jedini ispravan. Mi smo roditelji i trebamo djecu poučiti da se može bolje. Trebalo bi im pokazati više načina kako to činiti. Nema druge nego isprobavati - kao da su zamorci.

    Eto, nešto upali, nešto ne upali.... Ja ne mogu svog mlađeg poučiti da drži jezik za zubima i da ne bi trebalo uvijek svakome reći sve što ti padne na pamet. Ali kad se sjetim da ni sama nisam to u potpunosti savladala, više se ne čudim svom djetetu. On je moja slika i prilika. I sve što radim je da pazim da budem bolja nego jesam, da budem odgovarajući uzor. Često uspijeva, ali ponekad i ne... Tja, to je život!

  20. #70
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    5,888

    Početno

    mitovski, pratim što pišeš jer tvoja j. ima nekih sličnosti s mojom mlađom kćeri (5), koja je isto zahtjevno dijete i još nisam s njom našla zadovoljavajući modus operandi..Isto tako se bojim škole..može ispasti super, a može i katastrofa, dok za stariju kćer koja je jedno izuzetno razumno i dogovorljivo stvorenje, nikakvih takvih strahova nisam imala, i s njom je sve super.
    Moja zapravo nije nešto sramežljiva, ali vidim te perfekcionističke crte kod nje, koje su užasno frustrirajuće. Npr. nju ne smiješ pohvaliti da je nešto dobro napravila, da je nešto lijepo nacrtala, da lijepo priča engleski, da joj nešto lijepo stoji, ma bilo šta. Odmah viče da to nije tako, da nije dobro nacrtala, da nije lijepa, da je ružna itd. Uglavnom, da ništa nije dobro. A na seku je ljubomorna da je to nešto prestrašno; nek seka samo ima spletenu pletenicu, ova dobije napad, urlanje i tuljenje, i ne pomaže što joj nudim da i njoj napravim pletenicu..ništa ne pomaže. Svaki dan je nešto drugo.
    Ma ne znam kako joj pristupit uopće. A tvrdoglava, ne sluša ništa, ignorira kad je zovem..a u vrtiću zlato..tete je hvale, djeca vole. A sva pažnja ide njoj, i seka je voli i pazi, mala sve dobiva, i nikad nije zadovoljna. Baš takav karakter, s kojim se ja baš ne znam nosit.

  21. #71
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,215

    Početno

    Evo, Anemona je napisala sličan zaključak.

  22. #72
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku

    Nema pravila, jednostavno probati malo tjerati, malo popustiti,... teško je.
    a da.
    i imati na umu da ćemo negdje sigurno pogriješiti :D

  23. #73
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,021

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    a da.
    i imati na umu da ćemo negdje sigurno pogriješiti :D
    Ovo je jedino 100% točno.

  24. #74

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,031

    Početno

    Mom sinu za prevazilaženje straha često pomaže "okretanje na šalu", tj. karikiranje situacije u neki zabavni obrt, koji ja odglumim što komičnije umem. Ako izvedem sve kako treba, sve se završi njegovim kikotanjem, oduševljenjem i pristankom da pokuša da bude u nekoj stresnoj situaciji.
    Recimo, boji se da izađe pred publiku na vrtićkoj priredbi.
    I ja ga pitam: "pa dobro, šta će biti kad izađeš pred sve te mame i tate? Oni će se svi verovatno straaaašno izbečiti u tebe, ovako ( tu ja naravno slažem neko blesavo lice dok me on gleda ispod oka), i onda će straaaašno razjapiti usta, ovako (još luđe moje lice, on se već smeška...), krenuti polako ka tebi (izigravam nekakvog trapavog zombija koji ga lovi dok se on obično grohotom smeje) iiii, NJAM - progutati te?"

    "NEEE, NEĆE!" zaključuje on naravno, i onda još malo glumimo nekakve zombije, koje on razjuri i pobedi, izmislimo čitavu priču oko toga i onda je tek prilika da porazgovaramo o tome da je gluma zabavna, da je zapravo zabavno gledati u sva ta različita lica, da ako počne da oseća strah na priredbi može da se seti naše smešne priče i kako je on bio pobednik u njoj...

    Naravno, ključna stvar kod mog deteta je dobar osećaj za humor i realnost, pa smem da se šalim na ovakav način sa njim, on je vrlo svestan da se publika NEĆE pretvoriti u zombije , i da se ja njemu ne izrugujem, već pokušavam da ga zabavim i ohrabrim.
    Posljednje uređivanje od pulinka : 09.06.2016. at 11:14

  25. #75
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,928

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku

    uglavnom, mislim, odnosno nagađam, kao pulinka. nisam baš sigurna koliko je dobro gurati ju, sad u ovoj dobi, u nekakve situacije koje su za nju neugodne. poput predstave, različitih aktivnosti i sl. ima vremena za to.

    vidim da je to savjet psihologa, ali ne znam, ja ju ne bih nigdje gurala. hebeš role.
    Za sada ju nismo tjerali, rekla bih da smo ju ohrabrivali na aktivnosti za koje smo vidjeli da ima veliku želju ali ju sram ili strah od neuspjeha koči. Ona strašno želi voziti role ali ju je strah jer ona to ne zna i obeshrabri ju što ne nauči prvim korakom voziti.
    U more je bezbrižno i bez straha ušla prošle godine, do tada smo močili samo noge. Trebalo je puno truda i ohrabrivanja da se opusti i krene i onda je prošle godine skakala s kamena i uživala ko prase

    Savjet psihologa nije da ju guramo na kativnosti koje ona ne želi već da ju ne pošteđujemo svih neugodnih aktivnosti i da ju ohrabrimo na aktivnosti koje želi a koče ju zbog straha.

  26. #76
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,928

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Sorry, DOSADNA sam već s tim Suvagom i bogu i ljudima na forumu, ali zašto ne odeš tamo na dijagnostiku? Imaju logopeda i psihologa.

    Eh, sad, da li je Suvag pravo mjesto i za tvoje dijete - ne znam, ali oni IMAJU mogućnost psihološkog testiranja i dobri su u tome, kao i mogućnost terapije takvih problema, sve uredno na uputnicu. Isto, s njihovim papirima dobiješ odgovarajući tretman u školi što nije zanemarivo.
    Da, već neko vrijeme potaknuta tvojim iskustvom razmišljam da odemo u Suvag.

  27. #77
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,215

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Da, već neko vrijeme potaknuta tvojim iskustvom razmišljam da odemo u Suvag.
    Naći ću ti direktni broj od prof. Ane Čović, da ju nazoveš. Ufff, jučer sam to premetala po papirima. Pa lijepo pitaš ženu da li su takvi problemi njen djelokrug. (Naravno, prije će vas poslati na dijagnostiku, to je druga ekipa, ali puno znači ako kod naručivanja kažeš da vas je ona uputila..)

  28. #78
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,928

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Zaboravih napisati, ali to znaju sve mame zahtjevne djece - NIŠTA ne može nadomjestiti rad kod kuće i stalno osluškivanje djetetovih potreba.

    Primjer: štajaznam polazak u malu školu (umjesto da razmišlja o tome kako će joj biti dosadno jer već zna čitati i pisati, treba djetetu reći da razmišlja o tome kako će sresti nove prijatelje... Ako joj je to stresno zbog sramežljivosti, okreneš ploču i nabrajaš koje će sve lijepe nove stvari dobiti.... )Treba djetetu naći "radnu točku". Zapravo, slabo tu pomaže tuđe iskustvo, svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. Kod mog sina je povremeno upalilo nešto što mitovski vjerojatno ne smije primijeniti, a to je bilo "PRESTANI-odmah-sad!" u trenutku kad je počeo s deračinom (negdje oko treće-četvrte godine). Ali to procijeniš - neke situacije su pogodne za to, u drugima je apsolutno neprimjereno".

    I tako - roditelj treba stalno promatrati svijet iz cipela djeteta zato da ga bolje razumije, ali isto ne bi trebalo uvijek i prihvatiti takav pogled na svijet kao jedini ispravan. Mi smo roditelji i trebamo djecu poučiti da se može bolje. Trebalo bi im pokazati više načina kako to činiti. Nema druge nego isprobavati - kao da su zamorci.

    Eto, nešto upali, nešto ne upali.... Ja ne mogu svog mlađeg poučiti da drži jezik za zubima i da ne bi trebalo uvijek svakome reći sve što ti padne na pamet. Ali kad se sjetim da ni sama nisam to u potpunosti savladala, više se ne čudim svom djetetu. On je moja slika i prilika. I sve što radim je da pazim da budem bolja nego jesam, da budem odgovarajući uzor. Često uspijeva, ali ponekad i ne... Tja, to je život!
    Slažem se nema toga što može zamijeniti rad kod kuće.
    I kod J. pali PRESTANI odmah sad ali kao što kažeš ne uvijek, baš treba procijeniti.

  29. #79
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,928

    Početno

    Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
    Mom sinu za prevazilaženje straha često pomaže "okretanje na šalu", tj. karikiranje situacije u neki zabavni obrt, koji ja odglumim što komičnije umem. Ako izvedem sve kako treba, sve se završi njegovim kikotanjem, oduševljenjem i pristankom da pokuša da bude u nekoj stresnoj situaciji.
    Recimo, boji se da izađe pred publiku na vrtićkoj priredbi.
    I ja ga pitam: "pa dobro, šta će biti kad izađeš pred sve te mame i tate? Oni će se svi verovatno straaaašno izbečiti u tebe, ovako ( tu ja naravno slažem neko blesavo lice dok me on gleda ispod oka), i onda će straaaašno razjapiti usta, ovako (još luđe moje lice, on se već smeška...), krenuti polako ka tebi (izigravam nekakvog trapavog zombija koji ga lovi dok se on obično grohotom smeje) iiii, NJAM - progutati te?"

    "NEEE, NEĆE!" zaključuje on naravno, i onda još malo glumimo nekakve zombije, koje on razjuri i pobedi, izmislimo čitavu priču oko toga i onda je tek prilika da porazgovaramo o tome da je gluma zabavna, da je zapravo zabavno gledati u sva ta različita lica, da ako počne da oseća strah na priredbi može da se seti naše smešne priče i kako je on bio pobednik u njoj...

    Naravno, ključna stvar kod mog deteta je dobar osećaj za humor i realnost, pa smem da se šalim na ovakav način sa njim, on je vrlo svestan da se publika NEĆE pretvoriti u zombije , i da se ja njemu ne izrugujem, već pokušavam da ga zabavim i ohrabrim.
    Kod J. ovo prolazi ako je situacija koja izaziva malu nelagodu, ali ako je situacija koja njoj izaziva veliku nelagodu onda ju ovo samo razljuti.

  30. #80
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    7,725

    Početno

    Mislim da je pulinkin pristup najbolji. Znam da je mene humor spašavao kada sam bila u grču. Zapravo, humor sve liječi. Naravno, ako imaš nekoga kraj sebe da ga izvede jer samog sebe teško da ćeš natjerati na gluparenje kad si zabrinut.

  31. #81
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,215

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Kod J. ovo prolazi ako je situacija koja izaziva malu nelagodu, ali ako je situacija koja njoj izaziva veliku nelagodu onda ju ovo samo razljuti.
    Isto je bilo i s mojim sinom.

    Humor je pomagao, kao što i danas pomaže, ali čuvajte se toga dugoročno - moj sin je često pribjegavao tome kao malo dijete, pa je kasnije razvio sklonost da bude razredni klaun, što se u višim razredima znalo okrenuti i na zlo (ometanje nastave). Ali ima jedna druga stvar - koliko god se trudili, mi NE MOŽEMO odraditi životno iskustvo za svoju djecu. Možemo samo moderirati način kako će djeca to iskustvo stjecati.

  32. #82
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,928

    Početno

    Jučer smo ja i MM navečer baš pričali o svemu jer je mene (što i nije često - inače uvijek tražim neku pozitivnu stvar) uhvatila lagana panika od polaska u školu i kako će joj biti i zapravo me malo utješio.
    Rekao mi je, gle situacija je takva kava je ali radimo najbolje što možemo, što je najvažnije podrška smo joj, uz nju smo i ona to zna i onda me podsjetio na male pomake koje sam ja trenutno zaboravila.
    Na primjer neki dan mi priča tata jedne djevojčice koja je s J. u grupi u vrtiću a družimo se i u parkiću kako je došao po svoju kćer u vrtić i kako je J. u tom trenutku dotrčala do njega i ispričala mu s oduševljenjem šta su u tom trenutku radili, onako sama od sebe. To je bilo prvi put u 4g da mu se obratila, nikada mu nije niti na pitanje odgovorila.
    Psihologica je isto spomenula na zadnjem roditeljskom da se počela opuštati pa da kad se baš opusti zna na radionicama onako glasno reći nešto, pa se onda sama iznenadi kad skuži da je glasno nešto rekla.

    Mogu se samo nadati da će uz našu podršku i odrastanjem prevladati nekim dijelom strahove i nelagodu koju ima da može normalno funkcionirati.

  33. #83
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,340

    Početno

    dakle nakon ovoga povlačim što sam napisala, zaboravi molim te na pojam selektivni mutizam jer, vjeruj mi, tvoje dijete to nema

  34. #84

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,031

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Kod J. ovo prolazi ako je situacija koja izaziva malu nelagodu, ali ako je situacija koja njoj izaziva veliku nelagodu onda ju ovo samo razljuti.
    Aha, i kod nas je tako, tj. za stvarno ogromne nelagode jedino rešenje je privremeno odustati pa pokušati drugom prilikom.
    Srećom, sve je manje takvih situacija što smo bliži petom rođendanu, ali i dalje odbija da komunicira sa određenim ljudima koji su mu izrazito odbojni.
    Peterlin, to je dobro upozorenje, mada mi je trenutno izuzetno teško da sina zamislim kao zabavljača razreda, više je ćerka u opasnosti da upadne u tu ulogu, ali, ko zna, videćemo...

  35. #85
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,928

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    dakle nakon ovoga povlačim što sam napisala, zaboravi molim te na pojam selektivni mutizam jer, vjeruj mi, tvoje dijete to nema
    Misliš? Dobro, mislim glupo je niti ne mislim da ovako preko foruma dajete ili dajemo dijagnoze, nego čisto onako rasprave radi.

    Znači, ove epizode što sam gore napisala se mogu nabrojati na prste jedne ruke u razdoblju od godine-dvije.
    Ona ne odgovara na pitanja odraslim ljudima, osim jednoj mojoj prijateljici, a trebalo je godinu i pol dana da joj odgovori na prvo pitanje. Sram i strah i nelaogoda je kod nje jako izražena.

  36. #86
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,076

    Početno

    Mitovski, možda su se karakterne osobine spojile s osjetjivom fazom u razvoju. Taj stid zna dosta biti naglašen u vrtićkoj dobi. Npr. moja cijelu godinu trenira ples. I onda dođe nastup i samo ona ne nastupi. Sram ju je. I još uvijek trenira i svi znamo da ponovo neće nastupiti
    Lani je na školskoj priredbi bila super, ove godine se ukopala i rasplakala. Vjerujem da je to ta faza. I ako takva faza padne na plodno tlo kao kod tvoje J., onda vjerujem da nije lako. Ali vremenom će ići na bolje.

    Imam(o) problema s perfekcionizmom pa mi se tema čini bliskom. Mislim da bi dijete trebalo uvlačiti u procese stvaranja, osmišljavanja (bilo čega), pokazivati da je rezultat nevažan, da je poanta u procesu, stvaranju, druženju, učenju, a ne u finalnom proizvodu, znanju, nastupu, i da taj proces može biti spor, neučinkovit, težak, ali i lijep, veseo ili sve od toga. I da je život stvar sudjelovanja u što više procesa jer tako rastemo...
    To se u ovoj dobi može vježbati s ljudima i djecom koja su bliska pa frustracije nisu toliko snažne. Kasnije, kad bude starija, sama će krenuti prema stvaranju u drugim, manje bliskim grupama, no vjerojatno nikad neće savladati frustracije koje nameće potreba da se u nečemu bude ili jako dobar ili nikakav.
    Zato je važno dozvoliti joj prostor ili čak poticati da sama radi na nečemu (da vježba npr. instrument, da se sama izviješti u nekoj aktivnosti i da onda u neku grupu dođe već "jako dobra"...) I ako ćete birati sport, ne bih prepručila timske sportove, oni su vječiti izvor frustracija takvoj djeci, bolje nešto individualno gdje sama ovisi o sebi, može si mjeriti postignuće i odlučivati o tome koliko i kako.
    Možda griješim, ali ovo je samo iz iskustva.

    I još nešto, ona se vjerojatno često uspoređuje s drugima. Važno je što više razgovarati o tim drugima na način da se sagledaju i dobre i loše strane, npr. da netko tko joj je nedostižni uzor u matematici, ima ružan rukopis, da netko tko je najsporiji u trčanju jako lijepo recitira, ovaj netko tko nije najbrži, a nije ni matematičar, zna pričati viceve što je baš fora itd. Znači raditi na odmicanju od crno-bijele slike svijeta da ne zaglavi u njoj (ili sam dobra ili sam loša, nema sredine). Svatko nešto može ili ne može dobro, jako dobro.. ukazujte na to pa će možda upiti dio te slike i na sebe. Pričajte, čitajte, gledajte o ljudima koji su svašta nešto probavali, ne nužno bili dobri, ali su fora...


    Citiraj Anemona prvotno napisa Vidi poruku
    Moj je hiperosjetljiv na laž, nepravdu, mirise,...
    Ne bih htjela skretati s teme, ali ovo mi je jako zanimljivo. Što bi rekla Peterlin, ovo je moj softver i danas. I moje klinke. I onaj dio u kojem Pulinka opisuje hiperosjetljivost na tuđe osjećaje koji ti utječu na ponašanje.
    Baš bi bilo fora porazgovarati na zasebnoj temi, kako funkcioniraju takvi klinci, a kako odrasle osobe...

  37. #87
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
    Ne bih htjela skretati s teme, ali ovo mi je jako zanimljivo. Što bi rekla Peterlin, ovo je moj softver i danas. I moje klinke. I onaj dio u kojem Pulinka opisuje hiperosjetljivost na tuđe osjećaje koji ti utječu na ponašanje.
    Baš bi bilo fora porazgovarati na zasebnoj temi, kako funkcioniraju takvi klinci, a kako odrasle osobe...
    a kako oni koji se služe pomno smišljenim lažima, potpuno bespotrebno. uglavnom.
    mislim, mene je moja m kad je imala 3 godine, jedno 10 sati uvjeravala da je - gluha. izludila me do kraja. zamalo nismo otišli na hitnu. gluha - gluha. kad se sjetim.

  38. #88
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,215

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    a kako oni koji se služe pomno smišljenim lažima, potpuno bespotrebno. uglavnom.
    mislim, mene je moja m kad je imala 3 godine, jedno 10 sati uvjeravala da je - gluha. izludila me do kraja. zamalo nismo otišli na hitnu. gluha - gluha. kad se sjetim.
    Pa nije to čudno - u toj dobi oni tek moraju naučiti što je istina, a što laž. Nisam baš sigurna da u ovoj dobi to razlikuju... Osim toga, tko zna kako je ona sebi zamislila to "biti gluh". Nešto joj je možda smetalo, a nije znala kako bi to opisala. Moj stariji je rekao da su mu "pokvajene oči" - tako je mali tehničar opisivao da ne vidi dobro.

    Moj mlađi je isto bio sklon fantaziranju... Mislim, ne baš laganju, ali natezanju istine na svoj mlin. Vjerojatno i danas to radi. Ne zato jer želi lagati, nego uživa u tome da stvari i situacije prikaže tako kako njemu odgovara. Konkretno, uvijek su druga djeca bila kriva za ometanje nastave (ali ja dobro poznam svoje dijete, pa znam da je to jaaako nategnuto) ili kad bi zaboravio zadaću, znao je reći da učiteljica nije napisala na ploču... Možda i nije napisala, ali je REKLA, a on je klafrao pa nije čuo ni zapamtio.

    U to doba ključna rečenica nam je bila "Jesi li siguran da je to bilo tako?" Pa onda kao u NCIS ispituješ sa svih različitih strana.... AJooooj.... Uglavnom, zabavno!

  39. #89
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,215

    Početno

    Imala sam ja sa svojim sinom kojekakvih razgovora o tome kako bi trebala izgledati istinita informacija...

    Kako je taj jednom prilikom moje štoseve upotrijebio za kontrapaljbu - to je bilo genijalno! On voli kojekakve optičke varke, pa je rekao da istina može izgledati ovako ili onako, ovisno tko gleda. Imali smo neku prezentaciju u ppt, ne mogu sad to naći niti je bitno.

    Za ilustraciju "teorije relativnosti u praksi, u svrhu zaštite vlastite guz*ce" - evo ove slike: http://www.magazin.ba/zanimljivosti/...oto-68705.html

    Što vidite? Žabu ili konja? I tko je u pravu? Onaj koji vidi žabu ili konja? Ovisi o kutu gledanja...

  40. #90
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,291

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Misliš? Dobro, mislim glupo je niti ne mislim da ovako preko foruma dajete ili dajemo dijagnoze, nego čisto onako rasprave radi.

    Znači, ove epizode što sam gore napisala se mogu nabrojati na prste jedne ruke u razdoblju od godine-dvije.
    Ona ne odgovara na pitanja odraslim ljudima, osim jednoj mojoj prijateljici, a trebalo je godinu i pol dana da joj odgovori na prvo pitanje. Sram i strah i nelaogoda je kod nje jako izražena.
    Nema selektivni mutizam.
    Tada dijete ne prica uopce ( osim sa odabranim pojedincima , najcesece iz kruga obitelji).

  41. #91
    Osoblje foruma Lutonjica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    13,503

    Početno

    ovdje definitivno spada i moja srednja
    puno je ovdje već dobrog rečeno, pa da ne duljim, kod nas su pomogle ove stvari (do kojih smo došli na individualnom psihološkom savjetovanju):

    -
    Ključno kod mog sina je- ne pridavati preveliku pažnju, ni pozitivnu ni negativnu
    ovo je ključno i kod moje srednje, i situacija se drastično popravila nakon što sam ju ja skoro pa za svaku njenu nezadovoljnu facu prestala držati dva sata u naručju i empatično filozofirati o tome što ju muči.

    - guranje u stresne situacije, odnosno guranje u sve one situacije u kojima bih inace bez problema i osjecaja krivnje pustila svoje drugo dvoje djece da se koprca samo, a nju bih od identicnih situacija štitila jer je *osjetljiva*

    - to što je pronašla aktivnosti u kojima se osjeća savršeno i sposobno (prvo su to bili skokovi u more prošlo ljeto, a onda je jesenas otkrila jazz dance) i koje su joj podigle samopouzdanje u visine nebeske u samo par mjeseci

    Ona je sada sasvim drugo dijete nego prije godinu dana, kad sam u panici tražila (i našla)dječjeg psihologa jer više nisam znala što i kako i osjećala sam se kao totalni promašaj što se nje tiče

    i da, njena promjena bila je uvjetovana promjenama mojeg ponašanja prema njoj, ali prvenstveno promjenama slike koju sam imala o njoj, i mojih očekivanja prema njoj. tako da ja dosta naginjem na tu stranu da roditelj može puno napraviti, čak i kad je karakter takav kakav je. ona je i dalje naše najosljetljivije, najsramezljivije, najperfekcionističkije dijete.... ali sada s tim možemo živjeti i ona i mi.

  42. #92
    Osoblje foruma Lutonjica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    13,503

    Početno

    i još tri glavne stvari koje mi je psihologica rekla i koje su na mene imale najveći utjecaj, pa možda i tebi pomognu:
    - moje dijete je jednostavno takav karakter, to je normalna varijacija ljudskog karaktera i ona je sasvim normalna i ok takva kakva je. ne treba je mijenjati, ne treba je popravljati, nego prihvatiti je takvu
    - kao što sam i ja bila takva kao dijete, pa sam izrasla u normalno funkcionirajuću, zadovoljnu i sretnu odraslu osobu, neka imam povjerenja u nju da će i ona tako
    - trebam je prestati etiketirati kao sramežljivu, kompliciranu, preosjetljivu blabla i prestati prilagođavati svoje ponašanje tim etiketama. etikete samo potenciraju takve karakteristike
    (iz gornjeg posta se vidi da mi je to jedna od najtežih stvari za promijeniti LOL)

  43. #93
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    27,215

    Početno

    Lutonjice, svaka čast!

    Samo da dodam, i kod mog sina je ključno ne pridavati preveliku pažnju. On je kralj drame i to nije nešto što bih poticala.

  44. #94
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    2,928

    Početno

    Lutonjice odlicni postovi! Hvala ti sto si me jos jednom podsjetila i sto vidim da smo zapravo na dobrom putu.

    Ovakve smo savjete i mi dobili od psihologa.
    Ono sto nam je najvise olaksalo je upravo to sto si i ti gore napisala da je to takav karakter i da ju takvu treba prihvatiti.

    I evo danas hladne glave kad se osvrnem ima dosta pomaka u proteklih godinu dana, ali eto dogodi se ta jedna predstava, ja vidim taj silan grc na licu, silnu nelagodu, srce mi se raspukne i onda se krenem pitati gdje grijesimo, sto krivo radimo, jesmo li mi krivi, kako ce u skoli.

    Onda svane novi dan i moja J. nam sama pokaze da ipak idemo dobrim putem.
    Danas je bila zavrsna radionica kod psihologa. Inace na pocetku radionice djeca sjede u krugu i pricaju, sta se kome dogodilo ili ce se dogoditi ili sto je vec kome u tom trenutku bitno. J. je danas prvi puta ispricala nesto. Rekla je da ide u kamp i da sad ide na 2 rodendana.
    Onda dodemo kuci, vrticka prijateljica nas pozove na rolanje. Odemo veselo na rolanje, odrola bez straha i izjava ja to ne mogu i ne znam. Onda ju mama te prijateljice pita dali hoce bananu i ona joj prvi puta odgovori i kaze moze
    I to nije sve..ima jos ...u parkicu ona i prijateljica upoznaju novu djevojcicu i moja J. joj kaze kako se zove i koliko godina ima (sto do sada nikada nije napravila s novom nepoznatom djecom)

    Moje dijete mi je samo danas pokazalo da ne trebam toliko brinuti i da ipak idemo nekim dobrim putem.
    Moje je srce veceras veliko ko kuca
    Posljednje uređivanje od mitovski : 09.06.2016. at 22:59

  45. #95
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,368

    Početno

    Odlično, baš me veseli!

  46. #96
    Osoblje foruma Lutonjica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    13,503

    Početno

    tako treba mitovski
    svaki put kad je moja kćer u nekoj panika-i-grč-u-želucu-fazi, ja se samo sjetim njezinog lica dok pleše na pozornici pred 500 ljudi - njen zarazni zadovoljni osmijeh od uha do uha, sjaj u očima i totalno totalno totalno uživanje i ispunjenje...
    i onda znam da će sve biti ok i da je ona ok <3

  47. #97
    In love avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Ri
    Postovi
    1,363

    Početno

    Mitovski - bas lijepo post.

    Tako ti je to sa takvim klincima - dva koraka unaprijed pa jedan unatrag . I onda se jednoga dana probudis i skuzis da su skroz ok i normalni i uz te korake unatrag.

  48. #98
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    10,722

    Početno

    Citiraj In love prvotno napisa Vidi poruku
    . I onda se jednoga dana probudis i skuzis da su skroz ok i normalni
    A moglo je i od prvog dana tako Da roditelji shvate da su im djeca sasvim normalna. Koliko toga bi bilo lakše i jednima i drugima!

  49. #99

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    664

    Početno

    Mitovski, divne vijesti, dosle su mi suze na oci
    Svaka ti cast na svemu sto radis. Nemogu ni zamisliti koliko ti je puta srce pucalo.

  50. #100
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    28,385

    Početno

    mitovsaki sve to u dan-dva?lijepo

Stranica 2 od 7 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •