trebam vaše objektivno mišljenje

[anika2]

Dakle, radi se o tome da sam totalno iscrpljena. Razmišljam što da napravim i da li je to do mene samo,ili sam zaista prenatrpana obavezama. Želim vaše mišljenje, da li objektivno je to sve skupa previše ili je to samo do mene (nedovoljne fizičke kondicije,zapravo ni neznam koliko je to uopće i mjerljivo).
Djeca: mlađi sin skoro 3; stariji sin skoro 6
Ja: 33
MM: 35
Zivimo u ino vec dvije godine. Tri puta tjedno polazim tecaj jezika (8,30-12,30). Svaki dan spremam djecu i odvozim pjeske u dva različita vrtića. Petkom čistim privatno jednu kuću na 3 ipol etaže , 3 sata. Utorkom odvodim starijeg na terapiju kod logopeda(ujutro)a mlađeg u muzičku školu na sat glazbenog(popodne,i ja sam prisutna i surađujem). Svaki dan čistim jednu ustanovu 2 sata (navečer).
Vikendom su djeca doma i sve znate kako je to.
Nemam nikakvu pomoć nikad u smislu bake dede servisa. MM mi pomaže u čišćenju doma i dva puta tjedno u toj ustanovi.
Grizem se jer osjećam da nemam vremena i živaca za djecu. Stariji polazi terapiju zbog početaka mucanja. Sad više ne muca no logoped objasnio da je bio počeo jer mu trebamo pomoći da izgradi samopouzdanje,i igrajući se s njim (različite društvene igre).
Što bi vi na mom mjestu?

[marta]

Sta bi na tvom mjestu u vezi cega tocno?

[sirius]

Cuj, ne znam, ali nije ti to neki opaki raspored da bi bila toliko zivcana i umorna.
Mozda da odes lijecniku i napravis kakav pregled, malo krvi povadis...
Pa ako sa tim bude sve ok tada mozes o necemu drugom razmisljati.

[Mima]

Objektivno, nisi prenatrpana obavezama. Ali ako se subjektivno loše osjećaš, onda vjerojatno trebaš pokušati otkriti je li uzrok fizičke ili psihičke naravi.

[Beti3]

Objektivno, ovo sto radis ne bi trebalo iscrpljivati zdravu 33godisnjakinju.
Znaci, trebas naci razlog takvom osjecaju. Najlakse ti je napraviti krvnu sliku i vidjeti da nisi slabokrvna. Imas zdravstveno osiguranje? Ako i nemas, ovo je jeftina pretraga.
Ako nije slabokrvnost, tada ce ti liecnik mozda predloziti da radis nalaze za stitnjacu.
Ako je sve u redu, ispitaj samu sebe mozda si jednostavno tuzna tu gdje jesi.

Svemu tome ima lijeka, za nesto zeljezo, za nesto hormoni, a za nesto promijena svog stava prema svakodnevici. Drz'se.

[čokolada]

Slažem se sa svim postovima. Vjerujem da ti je zivot u novoj sredini stresan. Moji osjecaji iscrpljenosti gotovo uvijek se javljaju kad sam duboko nezadovoljna nekom situacijom (privatnom ili poslovnom).
Kad vidim smisao rada, ulaganja vremena u nešto ili nekoga i rezultate na pomolu, mogu raditi i iscrpljivati se bez nekih vecih posljedica.

[zutaminuta]

Mislim da činiš sve u svojoj moći i daješ maksimalno od sebe. Nemaš se kaj grist.

[šafran]

6. i 3. su zaguljena dob, pogotovo ako su jako temperamentni, to sto radiš jest jako iscrpljujuće, uz tako malu i pretpostavljma jako živu djecu. Ja sam to prošla, ali bez djece. Učenje jezika je samo po sebi vrlo naporno, ja sam tada išla svaki dan i još hrpu zadaća nakon, nekad sam učila nakon nastave i do 23 h uvečer, ali kažem bez djece tada. Pogotovo ukoliko nemate nikoga od familije i niste imali još niti jedan jedini dan bez djece, kao što je kod nas lučaj punih 6 godina. Dakle niti kavu na miru popit. Osim toga nemamo svi isti nivo energije, netko može vuć ko konj uz petero djece 15 godina, a netko ipak ne.
U svakom slučaju sa moje strane, s tobom je sve u redu, ok slažem se da zdrastveni check možda ne bi bio loš, ono željezo, hormni, tlak (mene ubija niski tlak, pita me redovito doktorica kako to da još dišem), ali stistnut zube i pričekat da porastu, pogotovo mlađi, tako meni govore ovi koji to imaju već iza sebe Bit će puno lakše.

[kli_kli]

Verovatno ti je osecaj da je tesko delom i zbog imigrantskog zivota. Osecaj da ste ti i muz sami (kao sto jeste), da se moras jako truditi za obicne stvari (kao npr. jezik, obicna, verbalna komunikacija koju normalno usvojis do 3. god zivota :D) i ipak neki osecaj da ne znas s onom sigurnoscu sta donosi sutra (na nacin na koju si znala gledajuci starije i starece ljude u tvojoj zemlji) doprinosi sveukupnom stresu i nervozi. Ja bih ti rekla isto sto i zuta, trudis se, probaj se ne gristi.

[zutaminuta]

Mene ubija anemija. Vučem se ko mrtva kobila već jako dugo i pitam se zašto. Željeza skoro da nemam.

[sirius]

Mene ubija anemija. Vučem se ko mrtva kobila već jako dugo i pitam se zašto. Željeza skoro da nemam.

Koliko ti je zeljezo?

[mifija]

Mene je prošlo ljeto ubijala kombinacija dosta velikog manjka željeza i lagane hipotireoze. Već nakon mjesec dana uzimanja željeza i nadomjestka hormona bila sam toliko bolje da sam se pitala kako sam uopće uspijevala funkcionirati prije.

[anika2]

Rođena sam anemicna i svako malo mi je željezo na granici.svakako ću na pretrage.imam niski tlak a tu je područje velike vlage.prije sam imala problema sa hormonima.ne bi bilo loše opet to kontrolirati.
Naravno da imigracijski način života utječe na mene no borim se. Htjela bih dati otkaz na jedan od poslova.
U svakom slučaju trebam otići lijecniku.
Razmišljam o kupnji auta jer živimo na b regovitom području.

[ardnas]

Svakako kupite automobil ako ste u mogucnosti. Mi isto zivimo vani, znam u potpunosti kako se osjecas. No da ja nemam auto mislim da bi poludila. Natezanje djece po javnom prijevozu, umor, vlazna klima...ne mogu niti zamisliti.

[rehab]

Iskreno, meni djeca u dobi od 6 i 3 godine ne predstavljaju neku veliku obavezu, kao manja djeca. Koliko su tvoji samostalni, mogu li se sami zabaviti i zaigrati ? Ne cini mi se taj raspored toliko zgusnut i tezak da ga ne bi mogla hendlati s djecom te dobi.

[Forka]

Pokušaj najprije razlučiti jesi li uistinu umorna ili jednostavno nezadovoljna.
Ovo drugo je, rekla bih, opakije od prvoga.

Prenatrpana obavezama definitivno nisi.

[Jelena]

Kada bi sve to radila u RH to zbilja nije puno, al kad se radi o funkcioniranju na stranom jeziku, i to vjerojatno nekom na kojem si tanka, brze se umara. Nikad necu zaboravit svojih prvih sat vremena caskanja na njemackom (jos i bez dijalekta). Kao da sam preorala livadu.

Al me oslobodilo dusevno sto sam se rijesila dosadnih razgovora s ekipom s tecaja jezika - "kod nas ovako, a kod nas onako...". Preporodilo me sto mogu razgovarati normalno o knjizi, utakmici ili svakodnevici.

Samo hrabro! Mozda je anemija, tlak, a mozda te jos strani jezik iscrpljuje.

[šafran]

Iskreno, meni djeca u dobi od 6 i 3 godine ne predstavljaju neku veliku obavezu, kao manja djeca. Koliko su tvoji samostalni, mogu li se sami zabaviti i zaigrati ? Ne cini mi se taj raspored toliko zgusnut i tezak da ga ne bi mogla hendlati s djecom te dobi.

Zavisi ti to jako puno od djece i dnevnih obaveza, termina, i općenito dnevnog ritma. Moji su npr. ko lovni terijeri, treba ih izmoriti inače su u stanju demolirat kuću. Jučer smo npr. odvozili biciklima 30 km, točnije 27 i pol, mjerili smo točno dokle mali stvarno može. Za malu već znamo. Stigli smo do drugog dijela grada, mali je pičio prvi, stalno smo morali vikati za njim da uspori. Ima 3 i pol godine. Na sekinom biciklu je pičio već prošle godine sa 2 i pol. Tad je proplivao i proronio.
Pauza nakon 13 i nešto km je jučer bila kad smo sitgli da su se bacili na park i isprobali sve penjalice, ljuljačke & co. popili vode i ajmo natrag istim tempom. Mi smo bili strgani, oni su mogli još. Mali će kukulele izgleda biti ekstremni sportaš, a ni mala ne zaostaje puno. Već su nam sad predložili da ga upišemo na nogomet pošto mali dribla loptu ko veliki, a nikad igrao nogomet.
Biti roditelj takve djece, a još male i prilično nerazumne, pogtovo u dobi od 3 godine može biti ekstremno iscrpljujuće.
Ajde još kad je samo seka sama, čak i kavu mogu danas uz nju popit na miru, ali kad su zajedno u kobinaciji, slome i mene i muža i ostale u blizini. Još koju godinu i biti će sigurno lakše, ali sad na ovom uzrastu i takvim tempermanetima, baš i nije.

[jelena.O]

šafran kolko je taj tvoj grad veliki, ako od jednog do drugog kraja ima više od 30 kn, i kolko mu treba za to to je odraslima više od sat i pol umjerene vožnje??????

[Lili75]

Ideees safran zavidne kikometraze radite bome ko pravi sportasi!!! Svaka cast vama da ih mozete slijediti , ne bi to mogli mnogi roditelji.

obavezno ih na sport

[jelena.O]

sad vidim da je sve skup 30 km, ali mislim da pretjeruješ da je dete kontinuirano vozilo bicikl više od 45 minuta kontinuirano s 3.5 godine, kolko mu najmanje treba za 13 km.

[šafran]

Hahaha Lili, ti si ekstremna sportašica koliko se sjećam, za tebe to sigurno ne bi bio problem

A misli ti jelena što god hoćeš, mali je vozi neprekidno sat vremena tamo, razvalio park i onda još sat vremena nazad. Da nas upoznaš, mislim da ne bi više mislila, nego se samo križala lijevom i desnom.

[jelena.O]

vjerovatno i nogama, i pobjegla glavom bez obzira

[šafran]

Pa vjerojatno bi, u lokalnom bircu kad zatrebaju mjesta samo pozovu nas, u roku keks je već par stolova prazno

[jelena.O]

ja sam od onih koja i beži od birceva, tak da mi taka pomoć ne treba

[Lili75]

Hahaha Lili, ti si ekstremna sportašica koliko se sjećam, za tebe to sigurno ne bi bio problem

A misli ti jelena što god hoćeš, mali je vozi neprekidno sat vremena tamo, razvalio park i onda još sat vremena nazad. Da nas upoznaš, mislim da ne bi više mislila, nego se samo križala lijevom i desnom.

da, da u pravu si meni takav tempo odgovara i mi smo isto vrlo aktivna obitelj

[anika2]

Hvala vam puno. Sad su školski praznici i nemam tecaj. Preporodila sam se. Ne umaram se kao prije. Moji dečki su aktivni kako je netko prepostavio. Pravi su mali sportaši i uz njih nema odmora. Vani s njima nije šetnja nego lagano trčanje ukoliko ne želim da mi manji završi u jezeru. A kako nemam tecaj ni jutarnje buđenje u sest ,pješke idemo do vrtica bez kolica sto mi je fizički puno lakse. Nemam trenutno ni muzičku školu mlađeg ni terapije starijeg pa sam konačno nasla vremena i za frendice. Nisam zadovoljna sa tečajem odn. programom. Kvalitetniji nije u mom gradu pa moram istražiti s kim do tog grada. Još jedna faza malenog: usred noći se budi i dolazi k nama u krevet,malo se vrpolji i često me udara nogama. Tako da se tad selim u dnevni.
Da još odgovorim : dečki su prilično samostalni no zaigrani i mislim da mi se tu ujutro radio veći dio pritiska oko spremanja za vrtice (jer nažalost ne idu u isti) i odlaska na tecaj.

[flopica]

Annika evo jedne koja misli da jesi preopterećena
ruku na srce tko god ima dvoje male djeci i nikakvu pomoć sa strane,
znači da povremeno ulete babe/dide/prijateljice pa da na dvije ure tjedno uzmu malce, npr. to je naporno

tebi je posebno naporno jer si u stranoj zemlji u kojoj tek učiš jezik
ma aj molim te, gdje god se okreneš moraš misliti što ćeš i kako ćeš

ako si u prilici otkaži jedan posao
ali prvi korak, znači najvažniji - srediti anemiju!
onda pomalo dalje, bit će to ok.

[Lili75]

Flopica je to lijepo sažela, drž se draga!

[Angie75]

Iskreno, meni djeca u dobi od 6 i 3 godine ne predstavljaju neku veliku obavezu, kao manja djeca.

Računaj tu i akumulirani umor, nisu balzamirani u toj dobi, trebalo je izrasti do nje.

I ja imam neke periode kad sam tako slomljena i bezvoljna, a objektivno ne bih trebala biti baš toliko. Nikad nisam kontrolirala štitnjaču jer se bojim što bi mi našli

Međutim, pomaže mi tjelovježba, pomaže mi sunce (jako mi utječe na raspoloženje!!!), pomaže dobra knjiga... bilo što da nakratko zaboravim sve obveze i posvetim se sebi.

[šafran]

Računaj tu i akumulirani umor, nisu balzamirani u toj dobi, trebalo je izrasti do nje.

I ja imam neke periode kad sam tako slomljena i bezvoljna, a objektivno ne bih trebala biti baš toliko. Nikad nisam kontrolirala štitnjaču jer se bojim što bi mi našli

Međutim, pomaže mi tjelovježba, pomaže mi sunce (jako mi utječe na raspoloženje!!!), pomaže dobra knjiga... bilo što da nakratko zaboravim sve obveze i posvetim se sebi.

O da to i sunce, da da da! Ja sam u komi čitavu ovu godinu, nisam mogla dočekati ljeto, kad ono šipak ove godine kod nas, još prošli tjedan smo hodali u zimskim jaknama, 11 C usred ljeta.
Ne mogu više dočekati ni ja ni djeca Hrvatsku, ubije nas nekad ovo vrijeme ovdje, hladno hladno hladno i onda kao nešto zatopli i onda velika vlaga. Koma.
Ja sam metropat i ne mogu si pomoći, procvjetam sa suncem i pravim ljetom.

[Lili75]

Računaj tu i akumulirani umor, nisu balzamirani u toj dobi, trebalo je izrasti do nje.
I ja imam neke periode kad sam tako slomljena i bezvoljna, a objektivno ne bih trebala biti baš toliko. Nikad nisam kontrolirala štitnjaču jer se bojim što bi mi našli
Međutim, pomaže mi tjelovježba, pomaže mi sunce (jako mi utječe na raspoloženje!!!), pomaže dobra knjiga... bilo što da nakratko zaboravim sve obveze i posvetim se sebi.

Rikavam na ovo balzamiranje
Mene najbolje "razbuca" u pozitivnom smislu trčanje, ko nova se vratim

[Lili75]

O da to i sunce, da da da! Ja sam u komi čitavu ovu godinu, nisam mogla dočekati ljeto, kad ono šipak ove godine kod nas, još prošli tjedan smo hodali u zimskim jaknama, 11 C usred ljeta.
Ne mogu više dočekati ni ja ni djeca Hrvatsku, ubije nas nekad ovo vrijeme ovdje, hladno hladno hladno i onda kao nešto zatopli i onda velika vlaga. Koma.
Ja sam metropat i ne mogu si pomoći, procvjetam sa suncem i pravim ljetom.

meni je ovo jedan od razloga zašto sam odustala (zasad) od ideje da se preselimo vanka jer zemlje koje me zanimaju nemaju baš neki weather forecast

[annie84]

Anika, nije lako i je-ima dana kad je jako naporno.
Znam o cemu pricas, isto sam u inozemstvu, nikog u blizini i nekad mi se cini da ce bit bolje tek kad se vratim na posao :D
Kad su svi zdravi, uz jednogodisnju bebu i predskolarca koji od nedavno ne ide u vrtic, bome ima dana kad tek oko 17-18 h pojedem ista jer samo trcim za njima, oni su maltene u pidzami vec u naselju vani .
Ima dana kad sve stignem i mislim si wow, ali do prije dva tjedna uz muzicku, plivanje i dovodenje / odvozenje u vrtic i sve ostalo sto sam morala obavit u meduvremenu- nisam stizala bas sve. Najvise me nerviralo jutarnje spremanje za vrtic, sad se odmaram do skole :D
I naravno da imamo program svaki dan, piknik il bazen ili muzej ili kravice ili...da mi netko sredi stan, vrt i kupovinu i kuhanje, sve bi bilo lakse, ono da se samo mogu bavit djecom. Al nisam ja J.Lo :D
Uz to trcim 2-3x tjedno, u one dane kad stignem koliko-toliko normalno jest i pit.
Ima dana kad sve stignem, i super je svima, ali ima i drugacijih dana.
Ali to je tako samo nek su zdravi.
Suosjecam s tobom

[Jadranka]

Ja se vise umorim sa svojim sinkom na godisnjem nego kad radim

[Lili75]

annie i Jadranka kužim o čemu pričate sve se javljaju neke vježbačice na ovu temu

[annie84]

I jos nesto, objektivno imam previsoka ocekivanja i radim puno toga sto ne bi trebala, cisto da zadovoljim samu sebe. To me dodatno umara, taj dodatni trud / posao koji nije neophodan trenutno. A ja moram, jer eto za ovoga ovo, za onoga ono, svima ugodit...
I na tome moram poraditi.

[anika2]

Hvala vam cure na lijepim riječima i potpori. Ovdje u mom gradiću nisam naišla na Hrvaticu koja bi mi mogla biti prijateljica. Malo sam tužna radi toga. Fale mi moje iz Zagreba.
Definitivno si moram nabaviti neki mali auto,ubise me ova brda i vlecenje djece gore dolje.
Odlučila sam odustati od tečaja i upisati novi u većem gradu,koji je intenzivniji i kraći. Sigurno je to ,da ovakvim tempom ne mogu dalje.
Trebale ste vidjet moj izraz lica kad mi je mm predložio da ljetujemo u apartmanu i da si sami kuhamo (prethodno sam pričala kako tražim hotel). Svaki dan cijele godine kuham,on ponekad, i on meni ima pameti (hrabrosti ) predložiti ljetovanje u apartmanu? ! Došla sad do točke da svaki dodatni napor kategorički odbijam i kad razmišljam o tome sama sam sebi smiješna no kasnije sam si zahvalna. Nekad pomislim sto mi je ovo sve trebalo,no u glavnini sam zadovoljna da ne ovisimo više o tuđoj fin.pomoći.

[sirius]

Ja svaki dan kuham ( MM ne kuha ) i radim puno radno vrijeme, i idem na godisnji drugi tjedan u -apartman. :D
( jer niti u ludilu nemamo za hotel u srcu sezone)

i tako svakom njegovo.
Samo sto to kuhanje mene uopce ne opterecuje, tako da bih ipak rekla da tebe nesto drugo muci.

[Kaae]

Ja nista ne stignem.

Nekad se zivciram, nekad ne.

[Jadranka]

I ja bi tu i tamo na hotelski godisnji

[sirius]

Cuj, i ja bih, ali preskupo je u sezoni.
Van sezone ne mozemo na godisnji.
i tako kuham, ako mi se kuha. Ako mi se na kuha narucim pizzu ili ispecem jaja.
Omlet i narezani paradajz nije neko posebno kuhanje.
u svakom slucaju nije nesto zbog cega bi se trebala previse opterecivati.

[annie84]

S jednim djetetom nam je hotel bio super. Prosle godine je tome za sada dosao kraj.
U dobrom hotelu s dobrom hranom je komotnije nego u apartmanu sto se tice hrane.
Ne moras odvojit vrijeme za ic kupit hranu, spremit, skuhat, oprat...bome i ja bi u hotel opet, al mi je u sezoni to preskup sport i sobe su nam sada male :D

[Peterlin]

Cuj, i ja bih, ali preskupo je u sezoni.
Van sezone ne mozemo na godisnji.
i tako kuham, ako mi se kuha. Ako mi se na kuha narucim pizzu ili ispecem jaja.
Omlet i narezani paradajz nije neko posebno kuhanje.
u svakom slucaju nije nesto zbog cega bi se trebala previse opterecivati.

Ovako je i kod nas.

Moj stariji sin neki dan tapša ekspres lonac i kaže "ovo ide s nama na ljetovanje, napunjeno!"

Ja se na godišjem isto ne opterećujem - skuham nešto brzinski (sve u jednom loncu) rano ujutro da bude spremno za ručak kad se vratimo s plaže, a ostali obroci su lovački (frižider pun voća, povrća i mliječnih proizvoda).

Mrzim hotele i stegu koju tamo dobijemo. Neka meni moj ekspres lonac, a unutra bude filanih paprika, đuveđa, sataraša, paprikaša ili gulaša i mesa na lešo. Pa tko bi se još oblačio za hotelski ručak??? No way!

[jennifer_gentle]

Blago vama. Moji to ne jedu, ni muz, ni stariji sin. Pa onda muz kuha svoje ekstravagance, ja djeci posebno, a jos treba i cistiti za njim. Ajde plus je sto stvarno fino papam, steta sto sama i nisam neki gurman.

[sarasvati]

Ne kuham svaki dan u Zagrebu, obije kuhamo a i baka donese, ali ljetovanje se ni po čemu ne razlikuje. Isla bih i u apartman jer bi to značilo barem mir i kuhanje za nas troje. Ovako ispadne da na moru kuhamo za jos vise osoba jer dijelimo kuću. Druga opcija je ne biti na moru. Tak da... dobro je kak je.

[In love]

Šafran, he he i moji su takvi, kaze jim neki dan lik na moru da kako mogu oni đipat u onim napuhanim loptama po moru pola sata, a svi ostali crknu nakon pet minuta. A oni bi još!
Ali mi zivimo u kuci na selu pa su vani po cijele dane, inace bi crkli s njima.

[Peterlin]

Blago vama. Moji to ne jedu, ni muz, ni stariji sin. Pa onda muz kuha svoje ekstravagance, ja djeci posebno, a jos treba i cistiti za njim. Ajde plus je sto stvarno fino papam, steta sto sama i nisam neki gurman.

Ovo kod mene ne bi prošlo. Ali to sam samo ja... Kod nas je regula ovakva: tko kuha, taj ne čisti, tako da mene rijetko dopadne čišćenje.

Isto - ja ne znam za rečenicu "moji to ne jedu" ali ne bih tvrdila da sam za to zaslužna... Tako mi je pao grah i zelje . Neki dan kaže moj mlađi sin "da li je od ručka ostalo onog finog slatkog zelja, ja bi to jeo za večeru".... Tako da meni nije problem skuhati ni doma ni na godišnjem odmoru. Istina, ima dana kad si dam truda pa to bude malo drugačije, ali ne na regularnoj bazi. Prošli tjedan smo imali obiteljsko okupljanje, pa sam pekla teletinu u kikiriju (to ispadne kao ispod peke), krumpir, prije toga juha od kostiju, a za moju djecu pohanci. Od priloga još je bila riža sa šarenim povrćem i nekoliko vrsta salata (svježi krastavci, brzinski kiseli krastavci moji vlastiti, cikla, zelena kristalka...). E, oko tako nečega čovjek ima posla. ALi uvaliti glavicu zelja da se skuha u paradajzu - to nije nikakav posao ni utrošak vremena.

Dok smo na moru, mm i ja volimo kupiti svježu ribu pa ju on peče na grilu i to bude relativno često (ovisno o ponudi ribe) a djeca jedu doslovce sve, ko termiti. Ako moraju sami kuhati, to je bolonjez i špageti ili njoki s gorgonzolom. I hrenovke ili pržena jaja... Mene baš briga. Uspjela sam dočekati da se mogu pobrinuti sami za sebe ako se meni ne da, iako je to podrazumijevalo i trening (koji je još u tijeku). Koji gušt - dođem doma s posla, a ono stan usisan, balkoni pometeni i kupaona oprana. Naravno, nije svaki dan, ali je pretežni broj dana ovako. Raj!

[Lili75]

Ja zapravo malo kuham radnim danima jer jedemo na poslu (umrla bih od gladi da čekam 17h da ručam) bude nešto sitno doma al niš posebno (ne "pravi" ručak), vikendima kuham ako smo doma.

Meni stoga uopće nije problem kuhati na moru jer tad napokon imam vremena a i inače uglavnom kuham jela koja se skuhaju za pola sata. Kuhanje mi je zapravo gušt al volim da imam vremena (a na moru ga imam koliko hoćeš) i da ne moram crknuta s posla odmah stat za štednjak. Čak tad radim neka posebna jela koja volim samo ja, a ostatku obitelji njihovo. To mi nije ni najmanji problem.

Što se tiče smještaja za ljetni godišnji ne bih nikad odabrala hotel iz 2 razloga (preko godine bih i odlazimo u hotele): volim bit komotna da ne moram bit "pristojno" obučena a ljeto je a i ne volim hotelske sobe zbog veličine otkako nas je 4 teško je naći odgovarajuću. U apartmanu uvijek imamo više prostora i obavezno terasu, balkon ili vrt. I naravno nekad odemo i na ručak u restoran.

Da imam brdo love i mogu birat gdje i kako ću ljetovat: to bi bio najam mobilnih kućica (onih malo luksuznijih, s klimom) u prirodi među drvećem, da mogu bit u kupaćem od jutra do mraka, bosa cijele dane, bez oblačenja za odlaske na obrok i slično, potpuno naturale i sjedinjena s prirodom Svatko ima svoje gušte.

[jennifer_gentle]

Peterlin, pa on kuha, a mene onda dopadne ciscenje. Al mene zivcira sto on kuha, ja bih najradije nakuhala lonac za tjedan dana, ili jela neke salate i gluposti, toliko mi je to nebitna stvar u zivotu...