Moja starija (par dana do 7 godina) oduvijek se strasno lose snalazi u prostoru.
U skoli ne ide na wc otkako su ga premjestili, panika je kad mora otici u neki drugi razred.
Kuci nema pojma koje su prostorije jedna iznad druge.
Imamo slasticarnu u istoj ulici, samo par raskrsca dalje, milijardu puta smo bili u njoj, i ona i dalje pita koliko jos ima.
Slabo ili nikako ne moze pokazati smijer kuce ako smo negdje vani (ali blizu, u susjednom parkicu ili slicno).

Nigdje ne ide sama i uglavnom se vozimo na biciklu.

Razlika je posebno vidljiva u usporedbi s mladjom (2,5 g): ta poznaje svaki tobogan u sirem kvartu, ponekad mi se zuri pa ih pokusavam zaobici tako da prodjem drugom ulicom- ma nema sanse, bas ima jako dobar osjecaj za prostor.

Sve mi se ovo nije dosad cinilo zabrinjavajuce, racunam, razvit ce se s vremenom, kad bude morala, naucit ce.
Osim toga, gospodicna je ziherasica, ako nije u nesto 100% sigurna, kaze da ne zna. Nekako osjecam da je korijen problema s orijentacijom bas tu.
Plus, jako je ovisna o meni, krpeljica, od prvog dana, uziva u delegiranju zadataka nama, drugoj djeci, nikad kao beba nije bila tip od "sama cu".
I ne uvlaci jezik (sa mnom , ne u skoli, ali tu pak sutke opservira sto drugi rade), mislim da od blebetanja jednostavno ne obraca paznju na to gdje ide.

Ali, uciteljica me upucuje da ipak priupitam skolsku psihologicu o ovome, pa rekoh, da prvo otvorim temu na Rodi .

Sama sam razmisljala da malo vjezbamo citanje karte, mozda bi joj to pomoglo. Odavno se dobro zna snaci na karti svijeta , pronaci kontinente, zemlje, ali nemam pojma koliko joj je ta slika realna. Totalno se zbuni kad je pitam a gdje smo mi na toj karti. Ili baka. A zna pokazat i NL i Hrvatsku.

Ili da pravimo model skole od drvenih kockica.

Ima li jos izgubljenih? Imate li prijedloga kako im pomoci?