Ja sam se cijepila protiv tog moranja biti savrseno mrsav, depiliran, svaka dlaka na svom mjestu, outfit, stikle i sl.
Toliko sam se odvikla, da sam prvo morala razmisliti kakva to veza moze postojati izmedju vanjskog izgleda i patrijarhata.
A do toga je doslo tako da sm preselila u Austriju. Sjecam se da sam prvih dana, dok sam hodala po ulicama Beca bila skroz u soku kako se mlade dame usude izgledati. Kad sam pocela raditi, bila sam u soku da dolaze tako lezerno (citaj totalno bezveze) odjevene na posao.
I pocela se opustati....aaaaa, koji je to dobar osjecaj bio!
Da sad moram hodati po centru Zagreba subotom, mislim da bi imala fine obleke za 4-5 dana, al ne bi imala dovoljno finu lezernu obleku za otici u kvart na kavu. Odgovarajuce, dovoljno sik cipele takodjer ne bi imala.
Ali to moranje izgledati besprijekorno me bas zamaralo dok sam zivjela u Hrvatskoj. Samo, nisam bas sigurna da nam je to nametnuo parijarhat...