rehab prvotno napisa
Na stranu ovaj slucaj koji opisuje Ayan, meni su ova ponasanja u parku normalna. Kako je netko vec napisao, normalna, ali ne i pozeljna. Imam 3 uzrasta u kuci, pa sve istodobno prozivljavam. I sina koji sa svojom bandom graja po naselju od ranog jutra do mraka, i sina koji ne objasnjava puno, nego samo mlatne seku kada nesto zeli, a seka svojim kmecanjem i razmazenoscu (jeste, razmazili smo je) terorizira sve nas skupa. Svi troje ogledni primjerci iz parka. Pa i to je zivot. Nekad su fini ko da su dosli iz internata, a nekad bi ih ja sama nekome dala, kad mi ih vec nitko ne zeli oduzeti :D Ja ne bih dramatizirala u stilu "sto ce od njih biti kad narastu". Iz iskustva, najcesce upali ljubazna, ali odlucna zamolba upucena djetetu koje je trenutno na "mracnoj strani". "Nemoj udarati moje dijete, lijepo se igrajte", "sacekaj svoj red na toboganu", "nemoj otimati lopatice i kantice", itd. Rijetko kad ne upali.
I stvarno mislim da se mora poklopiti puno toga da bi dijete izraslo u bas pravog nasilnika i tiranina. Takvi ekstremi su rijetkost. Vecina gore opisanih stvari su popratna pojava odrastanja i rjesavaju se u hodu.