odgoj ili udovoljavanje djetetu

[alisocka]

evo da vam se malo obratim sa jednom situacijom za koju me zanima vase misljenje...u kucanstvu zivimo ja, muz, dijete 1.5 god i baka.
stvar je u tome da sam ja ponekad stroga. tj. zabranim djetetu neke stvari za koje mislim da su opasne ili da nisu prikladne. dijete tada place i trazu oca, baku, a ako mu dam ipak sta zeli..odma prestane plakati. ja se trudim djetetu pruzit sve najbolje sta mogu...od hrane, igracaka, paznje,l zabave, setnja, svega ali nekad moram reci ne. tada dijete place i muz mu popusti. njegovo stajaliste je da ima tek 1.5 god i da ne mogu ocekivat da je dijete poslusno i sta ja znam a moje je stajaliste da dijete treba uciti od pocetka i ustrajati pa makar dijete pustilo dvije-tri razmazene suze. meni je tesko kad dijete place i nikad ali nikad ne place zbog neceg "bitnog" jer je dijete uvike cisto, sito, puno paznje koju mu prizamo ali problem je kad se zeli npr igrati sa casom punom vode, kad zeli dirati stvari koje mu nisu prikladne... evo nekidan je dijete plakalo u 3 ujutro jer se razbudilo i htjelo je tatin mob da gleda slike....plakalo je ..i tata je popustio. ja npr u toj situaciji ne bi popustila i dala djetetu mob...pokusala bih mu preusmjerit paznju na nesto drugo i zabavit ga i uspavat a ako bi bilo bas nezainteresirano za ista osim mobitela u 3 ujutro, pustila bi dijete da place...mislim par minuta cisto da vidi da ne moze sve dobit kad hoce i sta hoce zbog suza. kakvo je vase misljenje. ne zelim da steknete dojam da sam majka koja pusta dijete da urla i place jer to nije slucaj nego jednostavno mislim da je manje zlo u tome da place 3 minute nego da dopustim da se igra npr oko vruce peci pa da se sutra opece na primjer...

[tangerina]

uf, na ovu temu, dosta je stvar perspektive
recimo, točno je da djetetu treba postavit neke granice i da nekad treba biti ne, i treba odslušat da odplaču svoje pa nastavit sa životom
ali je po meni točno i da dijete od godinu i pol ne može baš puno toga shvatiti i da to nije dob kad nešto braniš samo zato da vidi da ne može sve dobiti
i sad je pitanje osobne procjene koje je koja situacija

ovaj tvoj primjer sa mobitelom me sjetio na jedan moj primjer sa starijim
mislim da je imao oko 2ipo godine, probudio se usred noći i plakao i tražio da idemo u dnevnu sobu i da mu upalim omiljeni crtić
ja nisam dala, to mi je nekako bilo pojam razmaženog djeteta i popustljivog roditelja
tražila sam da ostane u sobi, on je puno plakao i sve je to skupa dugo trajalo i nije bilo ugodno

sutradan ujutro, kad sam razmislila o tome hladne glave, zaključila sam da je on vjerojatno ružno sanjao i onda se bojao iti ostat u sobi, i da sam baš i mogla upalit taj crtić umjesto da istjerujem inat usred noći
jer to je bila one time thing, nije da to inače radi, kada bi se to ponavljalo onda bi svakako trebalo postavljat granice

isto tako, moj muž i ja se deblo razlikujemo po tome šta smatramo opasnim za dijete. što je meni sasvim ok, on vidi ko veliku opasnost.

uglavnom, mislim da nije neki bed ako si i malo stroži roditelj, sve dok si u tome dosljedna.

[Apsu]

Mi imamo dogovor da ne smijemo nikada napraviti situaciju da ja za nesto kazem ne, a tata mu onda dozvoli. Nema tu igre "ako mama ne da, tata bude". Puno puta se ne slazem sa suprugom oko necega sto kaze sinu, ali nikad mu ne proturjecim pred njim nego presutim i odemo van sobe porazgovarat i pronac zajednicko rjesenje pa ga slozno prenesemo djetetu na nacin "mama i tata su se dogovorili".
Nekoliko puta nas je pokusao preveslati, dobiti nesto plakanjem (koje nije plakanje nego deranje da vidi dokle ide), i nakon što je vidio da se drzimo skupa, odustao je.

Inace se djetetu stvara kaos u glavi ( govorim iz vlastitog iskustva, živa su mi sjecanja gdje mama nesto ne dopusta a tata se smjeska sa strane i radi tajni pakt samnom.) Naravno da sam vristala jer sam znala da cu tako dobiti sto zelim.

Kako postaviti granicu ako dijete zna da ce na kraju ipak nesto dobiti ako ce dovoljno plakati?

Ja bi pokusala razgovarati sa ukucanima o tome da se moramo drzati skupa da dijete ima sigurnost, da u tom nemiru dok nesto trazi i place ipak ima mir, a ne kombiniranje tko ce mu prije nesto dozvoliti. Jer zamisli kaosa kada ga se navikne da ce plakanjem nesto na kraju dobit, pa recimo jednom stvarno ne dopustis da gurne ruku u vatru jer je opasno, a on to tako jako zeli i ima toliko jaki tantrum da ga jedva umiris.. A zašto? Jer je naucen plakanjem dobiti sve, ako ne od tebe, onda od nekog drugog.


Nase dijete vise ne place kad ne moze nesto dobiti, prihvati to bez najmanjeg problema (zapravo je presmijesaaan, kad ja kazem ne - on uzdahne u stilu "a morao sam probat", blaaa, isplazi jezik i ode svojim putem ), i smatram da je za to zasluzno samo to sto se drzimo skupa kod odluka i zabrana.
Cak su bake i djedovi skuzili koliko nam to pali pa su se i oni poceli drzat skupa, trebalo im je dosta da se naviknu ali stvarno napreduju.

Uglavnom, ako vec ne uspijes iskomunicirati sa drugima da ne smiju raditi to da mu popustaju, onda ti budi dosljedna za sebe, postavi svoju granicu i probaj ju cvrsto drzati na nacin da ne dozvolis baki/tati da se mjesa u tvoje odluke. Jer ako nece suradivat s tobom, neka ti barem ne ometaju autoritet.

[alisocka]

sta se tice toga sa mobitelom u 3 ujutro, tata je dozvolio mob i svi smo zaspali tek u 7 ujutro!!!!! a mislim sta se tice straha ili neceg takvog da je bilo dovoljno to sta smo dijete doveli kod nas u krevet, mazili, pricali....
a sta se tice popustanja...moram priznat da ponekad popustim jer ne zelim bit ja ta "zlocesta" koja brani nesto sta tata i baka dozvoljavaju.
istina je da ja i muz i ja trebamo naci neki dogovor koji cemo slijediti a ne ovako... ali problem je u tome sta on misli da dijete ne smije plakat i da trebamo udovoljavat. a sta se tice toga da u toj dobi ne moze sve shvatit...ne moze. ali vecinu stvari moze. jer plac ogromni i onda u sekundi stane kao da nista nije bilo znaci da razumije

[tangerina]

Razumijem, tu trebate vas dvoje postic dogovor, naravno da ti se ne da da stalno moras bit zlocesti policajac, a netko drugi pokupi lovorike kao dobri.
E sad, kako tocno muzu objasnit da nekad moramo otrpit da dijete place.. imate li nekih prijatelja s djecom iste dobi, pa da mu ukazes paznju kod njih na slicnu situaciju. Ili da dogovorite najvaznije situacije koje su zabranjene no matter what (koje su opasne za dijete i one oko njega) i da dogovorite da to ne smije i gotovo, s tim da tako malom djetetetu je lako odvuc paznju, ako ga ne zeli slusat kako place neka ga zabavi necim drugim

[Peterlin]

alisocka, ovo divljanje s mobitelom usred noći meni je potpuno neprihvatljivo....

Pitaj muža da li mu je palo na pamet da malom djetetu zračenje mobitela i bljeskanje njegovog ekrana (pogotovo u zamračenoj prostoriji) može učiniti trajnu štetu... a tako stvarno i jest. Vjerojatno mu ne bi bilo drago da danas-sutra njegovo dijete ima probleme s vidom, neurološke smetnje i slično zbog korištenja mobitela u ranoj dobi. TRI SATA USRED NOĆI... pa to je strašno! Da se mene pita, takve stvari bile bi kažnjive jer djetetu uskraćuju san, ali nažalost, mene se ne pita.

Mislim da ti je vrijeme za ozbiljni razgovor s mužem. Svi odrasli u kući morate se dogovoriti koje stvari su ZABRANJENE a koje eventualno mogu biti dozvoljene u nekom trenutku. I razmislite si o tome što ta tehnologija radi dječjem mozgu. Dijete u predškolskoj dobi mora učiti na klasičan način, kretanjem i dodirom, a ne pomoću ekrana koji daju iskrivljenu sliku stvarnosti. Ima puno slučajeva kad djeca kasne s razvojem govora, a to se popravi kad se ukloni mobitel, tablet i računalo.

[Lili75]

X na Peterlin, kakvi mobiteli i bakarači usred noći.

Osobno sam puno sličnijeg pristupa odgoju kao ti nego tvoj muž.

[cvijeta73]

Mi imamo dogovor da ne smijemo nikada napraviti situaciju da ja za nesto kazem ne, a tata mu onda dozvoli. Nema tu igre "ako mama ne da, tata bude". Puno puta se ne slazem sa suprugom oko necega sto kaze sinu, ali nikad mu ne proturjecim pred njim nego presutim i odemo van sobe porazgovarat i pronac zajednicko rjesenje pa ga slozno prenesemo djetetu na nacin "mama i tata su se dogovorili".
.

a vidiš, meni je pak ovo potpuno neprirodna situacija. slažem se sa tang, nije dobro ako je jedan uvijek zločesti policajac, no isto tako nije za očekivati da roditelji imaju isto mišljenje o svemu kad je odgoj u pitanju. zašto bi trebali imati isto mišljenje? a ako nemaju, pa se van sobe "tajno" dogovara taktika, to mi se ne sviđa. nikad mi se nije sviđalo, instinktivno. pakt protiv djeteta, ujedinjeni u borbi
nije mi prirodno. prirodnije mi je da pred djetetom raspravimo jel nešto opasno ili nije opasno, ovaj primjer od tang. prirodnije mi je i da se posvađamo pred djetetom (ok, pod uvjetom da ne lete pjati, al to je onda problem druge razine) u vezi toga. prirodnije od situacije gdje tata staje u maminu stranu il obratno no matter what.

slažem se da dogovor treba biti oko najvažnijih situacija, to da. to, za mene, ove nisu.

[emily]

dosljednost je precijenjena

[emily]

naravno, ne govorim o opasnim situacijama, tipa otvorena vatra, ili davanje ruke kad se prelazi preko ceste

[Lili75]

dosljednost je precijenjena

to kažu nedosljedni

a šta ja znam u nebitnim stvarima ok, al u bitnim mislim da dosljednost bolje prolazi.

[Peterlin]

a vidiš, meni je pak ovo potpuno neprirodna situacija. slažem se sa tang, nije dobro ako je jedan uvijek zločesti policajac, no isto tako nije za očekivati da roditelji imaju isto mišljenje o svemu kad je odgoj u pitanju. zašto bi trebali imati isto mišljenje? a ako nemaju, pa se van sobe "tajno" dogovara taktika, to mi se ne sviđa. nikad mi se nije sviđalo, instinktivno. pakt protiv djeteta, ujedinjeni u borbi
nije mi prirodno. prirodnije mi je da pred djetetom raspravimo jel nešto opasno ili nije opasno, ovaj primjer od tang. prirodnije mi je i da se posvađamo pred djetetom (ok, pod uvjetom da ne lete pjati, al to je onda problem druge razine) u vezi toga. prirodnije od situacije gdje tata staje u maminu stranu il obratno no matter what.

slažem se da dogovor treba biti oko najvažnijih situacija, to da. to, za mene, ove nisu.

Oooo, stav oko spavanja JEST među važnijima, br za mene. Ako već moraš djetetu dat mobitel (a ne moraš) nek bude po danu.

[emily]

to kažu nedosljedni

a šta ja znam u nebitnim stvarima ok, al u bitnim mislim da dosljednost bolje prolazi.

pa da
ne drzim se dosljednosti ko pijan plota za sve (nebitno)
znaju se pravila, ali nije smak svijeta ako i popustis u necemu, ili ono sto inace UVIJEK branis - ponekad i dozvolis
o tome pricam

a i ono sto je tang gore napisala, razlikujemo se po tome sto je bitno
meni npr. nije tragedija ako djetetu od 1,5 godine jednom u par mjeseci dozvolis da se poigra s tvojim mobitelom. niti mislim da ce zbog toga imati iskrivljenu sliku stvarnosti, ili probleme s govorom

cum grano salis, sto bi rekli pametniji od mene

[marta]

Meni su bitne stvari požar, krvarenje i direktna ugroza života tuđeg ili vlastitog. U svemu ostalom nisam dosljedna, niti smo muž i ja Borg pa da se spremamo asimilirat djecu.
Djetetu od godinu i pol sigurno ne bih dala mobitel u 3 u noći, ali ovdje i nije problem taj mob nego nered u odnosu roditelja prema djetetu. Da moj muž odluči dati djetetu taj mob u 3 ujutro, ja bih se uredno pokupila u drugu sobu spavat, pa nek se on onda bavi posljedicama svoje odluke.

[cvijeta73]

ne bih ni ja. dala mobitel. al moji u toj dobi su po noći ionako tražili samo jedno. cicu

[marta]

ae

[sirius]

Ja uopce ne bih dijete primila u sobu po noci.
Sto dijete od 1,5 godinu ima traziti samo u sobi? Pa dijete bi bilo samnom u sobi stalno.
Isto tako mu posljedicno tome ne bih davala nikakve mobitele niti palila crtice jer je noc za spavanje. Ako sam sigurna da nije gladno, zedno ili bolesno.
Osim u slucaju da je bolesno i u bolovima, tada bi upalila tv dok lijek ne proradi.
Eto, 100 ljudi 100 cudi.

[marta]

Tako je! Dolje Borg!

[sirius]

U ovih 14+ godina roditeljstva nekad nisam bila dosljedna sama sa sobom, a gdje cu uvijek biti dosljedna kao muz, svekrva i teta u vrticu?!

[Deaedi]

Pa stvarno mislim da je pretjerano napadi tatu jer je dao djetetu mobitel u 3 ujutro da ga smiri. Da je svku noć, ali ako je 1x, 2x, pa ne znam u čemu je problem.

I slažem se sa stavom da je dosljednost nemoguća, a i nepotrebna. U životu će se dijete susretati sa različitim ljudima i različitim ponašanjima i stavovima, tako da stvarno ne treba očekivati dosljednost u odgoju kod različitih osoba.

[zutaminuta]

jer plac ogromni i onda u sekundi stane kao da nista nije bilo znaci da razumije

Baš i ne. Još nije sazrelo u mozgu da bi pažnju dovoljno dugo držao, pa bila to i ljutnja.

[zutaminuta]

Pitaj muža da li mu je palo na pamet da malom djetetu zračenje mobitela i bljeskanje njegovog ekrana (pogotovo u zamračenoj prostoriji) može učiniti trajnu štetu... a tako stvarno i jest.

Ono što je sigurno je da dolijeva ulje na vatru jer plava svjetlost inhibira melatonin, hormon odgovoran za san.

[meda]

Djetetu od godinu i pol sigurno ne bih dala mobitel u 3 u noći, ali ovdje i nije problem taj mob nego nered u odnosu roditelja prema djetetu. Da moj muž odluči dati djetetu taj mob u 3 ujutro, ja bih se uredno pokupila u drugu sobu spavat, pa nek se on onda bavi posljedicama svoje odluke.

Bas ovo htjela napisat.

Mislim da bi u ovon slucaju tata bio malo pazljiviji u svojim popustanjima kad bi sam snosio posljedice tih popustanja.

Nije vazno bit dosljedan. Vazno je stajati iza svoje odluke. Dala sam ti ti sad jer sam odlucila da je tako bolje, jednoatavnije, prakticnije za sve nas, za tu konkkretnu situaciju, okolnosti, moje, tvoje, nase psihicko, fizicko stanje itd. Ne zato jer si me natjerao plakanjem.

Mi smo.uvijek pitali jedno drugo nesto u stilu a da mu damo to i to iako nam to nije obicaj. Jer okolnosti su svakakve.

Ono sto je apsolutno neprihvatljivo je konstantno potkopavanje necijeg autoriteta i kontriranje ne bi li se tako ispalo bolji roditelj i kupilo djecju nakolonost. Mobitel usred noci sim tam, al takva dinamika u obitelji je apsolutno nezdrava i to treba rjesavati. Ostalo sve ovisi o okolnostima.

[tangerina]

Pa stvarno mislim da je pretjerano napadi tatu jer je dao djetetu mobitel u 3 ujutro da ga smiri. Da je svku noć, ali ako je 1x, 2x, pa ne znam u čemu je problem.

slažem se, iako u ovom slučaju je ispalo da je to bila loša odluka, ako je dijete bilo budno do 7
meni je normalno da tako nekad doneseš krivu odluku (nek baci kamen rpvi), nakon toga bih rekla, tj već usred te noći "ok, ovo je očito bila loša ideja, nećemo to više pokušavati"
moglo se isto tako dogodit da dijete malo gleda slike u mobitelu, smiri se i zaspe za 5 minuta, kao kontrast tome da plače jer roditelji samo govore "ne može, tišina" inzistiraju na mraku i slično
kod jednog djeteta bude ovako, kod drugog onako

ja isto smatram da je neprirodno da se roditelji pred djetetom moraju oko svega slagat i nastupat unisono, i ako se pred djetetom znaju relativno razumno posvađat pa doći do dogovora, to je puno važnija lekcija za dijete
ali s druge strane, kod nas se zna dogodit da recimo dijete napravi nešto što nije ok, ja krenem k tome s jednim pristupom, muž s drugim, mi se krenemo raspravljat i ode fokus na nas, sa djeteta i izgubi se taj ključan moment kod njega kad povežeš njegovo djelo s posljedicama. Tako da nije dobro ni da se to često događa

[sillyme]

Ja se isto slažem da je mudro imati zajedničku strategiju prema djetetu, no opet ne možemo uvijek biti u svemu složni. Odnosno, ako se s nečim ne slažeš upozori ga nakanadno i zamoli da ako si ti rekla ne da onda ne može ići gaziti tvoje odluke. Uostalom, posljedice se vide - dijete od 1,5g itetkako "kuzi" (ne nuzno svjesno ali na operativnoj razini svkakako) da ako ce plakati da ce ipak dobiti ono sto si mu rekla ne.
A sto se tice mobitela, najbolji komentar je onaj da se pokupis iduci put u drugu sobu nastaviti spavati, pa neka tm rjesava budno dijete usred noci. Nece mu biti nista od mobitela u 3 u noci ali u principu spadam u one koji su se trudili da se po noci spava (zbog mene same primarno) i to su djeca prilicno brzo usvojila. Ako je vec netko bio budan, mogao je lezati budan pored mene uz zagrljaj ali - ja sam spavala...

[alisocka]

to sa mobitelom je bilo taj jedan i jedini put jer je dijete plakalo i on mu je htio udovoljit jer kaze bolje to nego da se cijela zgrada razbudi... inace ne dajemo bas mob zbog opasnosti koje smo svjesni .
radi se o uobicajenim stvarima za koje bi ja rekla dosta je i ne a muz ce reci ma daj pusti,,jos ne kuzi.....

a sta se tice spavanja....dijete spava naravno s nama u sobi...od rodenja u kreveticu koji je spojen sa nasim ali u zadnje vrijeme ako se probudi po noci, dovedemo ga u nas krevet...
hvala svima na odgovorima, super je cuti razlicita misljenja

[Amondi]

Mi imamo dogovor da ne smijemo nikada napraviti situaciju da ja za nesto kazem ne, a tata mu onda dozvoli. Nema tu igre "ako mama ne da, tata bude". Puno puta se ne slazem sa suprugom oko necega sto kaze sinu, ali nikad mu ne proturjecim pred njim nego presutim i odemo van sobe porazgovarat i pronac zajednicko rjesenje pa ga slozno prenesemo djetetu na nacin "mama i tata su se dogovorili".

Nekoliko puta nas je pokusao preveslati, dobiti nesto plakanjem (koje nije plakanje nego deranje da vidi dokle ide), i nakon što je vidio da se drzimo skupa, odustao je.



Inace se djetetu stvara kaos u glavi ( govorim iz vlastitog iskustva, živa su mi sjecanja gdje mama nesto ne dopusta a tata se smjeska sa strane i radi tajni pakt samnom.) Naravno da sam vristala jer sam znala da cu tako dobiti sto zelim.



Kako postaviti granicu ako dijete zna da ce na kraju ipak nesto dobiti ako ce dovoljno plakati?



Ja bi pokusala razgovarati sa ukucanima o tome da se moramo drzati skupa da dijete ima sigurnost, da u tom nemiru dok nesto trazi i place ipak ima mir, a ne kombiniranje tko ce mu prije nesto dozvoliti. Jer zamisli kaosa kada ga se navikne da ce plakanjem nesto na kraju dobit, pa recimo jednom stvarno ne dopustis da gurne ruku u vatru jer je opasno, a on to tako jako zeli i ima toliko jaki tantrum da ga jedva umiris.. A zašto? Jer je naucen plakanjem dobiti sve, ako ne od tebe, onda od nekog drugog.





Nase dijete vise ne place kad ne moze nesto dobiti, prihvati to bez najmanjeg problema (zapravo je presmijesaaan, kad ja kazem ne - on uzdahne u stilu "a morao sam probat", blaaa, isplazi jezik i ode svojim putem ), i smatram da je za to zasluzno samo to sto se drzimo skupa kod odluka i zabrana.

Cak su bake i djedovi skuzili koliko nam to pali pa su se i oni poceli drzat skupa, trebalo im je dosta da se naviknu ali stvarno napreduju.



Uglavnom, ako vec ne uspijes iskomunicirati sa drugima da ne smiju raditi to da mu popustaju, onda ti budi dosljedna za sebe, postavi svoju granicu i probaj ju cvrsto drzati na nacin da ne dozvolis baki/tati da se mjesa u tvoje odluke. Jer ako nece suradivat s tobom, neka ti barem ne ometaju autoritet.

Potpisujem sve napisano!

[casa]

Al to je malo dijete. Zašto se ne smije igrati čašom vode ili blizu peći? Moji su to smjeli u toj dobi. Em nauče brisat em da je peć vruća. O mobu ne big. Meni nije jasno kako se toga ne bojite. To je puno opasnije od opecenih prstica.
Mi se ne drzimo zajedno i nemamo strategiju. Raspravljamo, dogovaramo pred djecom i vjerujemo da djeca tako uče stvarni život.

[cvijeta73]

casa, zašto se bojiš moba?

[casa]

Ma što sam starija, to više filmam... I sve više ljudi oko mene ima djecu s autizmom ili bez dijagnoze al negovorecu... A i stari se uvijek boje novih tehnologija.

[Peterlin]

Al to je malo dijete. Zašto se ne smije igrati čašom vode ili blizu peći? Moji su to smjeli u toj dobi. Em nauče brisat em da je peć vruća. O mobu ne big. Meni nije jasno kako se toga ne bojite. To je puno opasnije od opecenih prstica.
Mi se ne drzimo zajedno i nemamo strategiju. Raspravljamo, dogovaramo pred djecom i vjerujemo da djeca tako uče stvarni život.

Slažem se za mobitel, to sam već napisala.

A ovo za strategiju - tja, kad bolje razmislim, to više ovisi o tome kako se muž i žena i inače slažu i kako komuniciraju, nego o nekoj svjesnoj strategiji. Mi se i inače rijetko svađamo i raspravljamo, a funkcioniramo tako da si ne gazimo po prstima, bila riječ o djeci ili bilo čemu drugom. Strategiju smo imali npr. za bake i dedu (i slična je već opisana - samo smo jašili po bitnom, recimo oko dohrane, a u ostalom smo im puštali na voljeu - ako oni djeci u svom stanu dozvole ovo i ono, recimo kasni odlazak u krevet, može - ali nek se onda nose i s posljedicama, hehehe...)

Kasnije smo imali strategiju za osoblje vrtića i škole, ali to je ovdje još debelo offt.

[casa]

Naravno peterlin. Mi se zapravo rijetko svadamo, ono gdje se ne slažemo riješimo najčešće kroz zahebanciju. I nemamo strategije prema nikome.

[alisocka]

Al to je malo dijete. Zašto se ne smije igrati čašom vode ili blizu peći? Moji su to smjeli u toj dobi. Em nauče brisat em da je peć vruća. O mobu ne big. Meni nije jasno kako se toga ne bojite. To je puno opasnije od opecenih prstica.
Mi se ne drzimo zajedno i nemamo strategiju. Raspravljamo, dogovaramo pred djecom i vjerujemo da djeca tako uče stvarni život.

kako mislis zasto se ne moze igrati sa casom vode? jer nije ljeto i nismo na plazi. i bezveze mi je da se odjeca smoci. ima drugih stvari za igranje. iako dopustam da dijete samo pije iz case i drzi casu..ako se tada prolije to mi je ok, neka se uci ali u ovim zimskim danima u stanu, ne zelim da smoci tepih i odjecu..

mob je uzasno los ali sta je sa komp i ostalim napravama...nekad radi posla a neki radi razbibrige po cijele dane je neki stroj ukljucen......mislim da je to taj neki teret danasanjeg doba i ne mozemo pobjec ..

[Deaedi]

nije mi isto baš jasno čudjenje zašto se dijete od 1,5 g ne smije igrati sa čašom vode ili blizu vruće peći?

Sa čašom vode se može igrati u kadi ili nad umivaonikom dok je pod nadzorom. ne može se igrati onako kako ono želi, u dnevnoj sobi, jer stvarno mislim da za razvoj djeteta nije presudno da mu je dozvoljeno prolijevati vodu po tepihu i parketima. A onda to netko mora i počistiti i pospremiti, obrisati, posušiti...I onda se to vrijeme koje se moglo posvetiti djetetu se provede tako da mama čisti, a dijete mora negdje čekati dok mama to napravi, npr. urlati u vrtiću ili krevetiću (tako bi moji obično). Pa su mi brzo prisjele takve moderne AP igre.

A zašto se ne smije igrati blizu vruće peći - pa zato jer dijete od 1.5g nikako ne smatram dovoljno kompetentnim za procjenu opasnosti od iste. I jer ne želim provesti dane na hitnoj. I možda dugoročno sanirati posljedice toga što sam smatrala da ću biti loša majka ako ne dopustim svaku glupost koja im padne na pamet.

[casa]

Pa al nekad daš casu i lavor. I onda ta faza traje i prođe. I dijete brise skupa s mamom i ne ide u krevetić.
A peć je dio kuće isto kao i stednjak ili utičnica. Ucis da se ne dira a ne da joj se ne prilazi. Zivim u kuci s peci na drva s cetvero djece. Naravno, svatko bira kako će. A nije to nikakav ap stav, nego zdravorazumski... Dijete od godinu i po ne može razumjeti niti upamtiti da ne smije prolijevati vodu. Ili ćeš ukloniti sve čaše ili ćeš dopustiti igru ili ćeš imat sukob cijelu zimu. I ja biram dat jer onda nakon tjedan dva prolijevanja imaš mjesece neprolijevanja.

[Lili75]

ja isto ovako ko casa.
nešto te opasno danas potpisujem

[sillyme]

Meni je nezamislivo da netko pec smatra manje opasnom od mobitela. Od jednog dobijes opekotine, dozivotne oziljke, zapaljenu odjecu ako ne pazis ili trovanje monoksidom, od drugog u najgorem slucaju budno dijete od 3 do 7 ujutro.

Ja tvrdim da se 1,5g dijete itekako moze nauciti da ne izlijevaju vodu iz case nasred sobe i bez da sklonis sve case (moji su doma to jako dobro i brzo naucili). Naucili su i da ne smiju dirati pec, ne smiju dirati uticnice, ne smiju dirati stednjak, ne smiju dirati tv ekran, liniju itd - ali isto tako, za razliku od mobitela, uvijek su bili pod nadzorom kad se nesto kuhalo ili grijalo na pec, a uz zastite za uticnice su mogli i bez nadzora igrati se sami u sobi, piti vodu ili igrati se s mobitelom.

Jednostavno neke stvari su meni osobno bile preopasne za imati dozivotno krivicu na sebi da ih nisam dovoljno pazila, i tu nemam popustanja ni prema sebi ni drugima. Mobitel mi definitivno nije u toj kategoriji, ni voda. Ako se hoce igrati s vodom imaju umivaonik i kadu, a kome nije problem da mu se dignu parketi pretpostavljam da mu ni druge prostorije nisu problematicne.

[Kaae]

Ma treba parketima puno vode prije nego se ikamo dignu.

Osim ako su losi paketi.

Ne znam cemu takvo uzasavanje od mobitela. Pa nedavno smo cupali i vadili clanke s novijim istrazivanjima. Zdravorazumski je da djetetu od godinu i pol ne treba vlastiti mobitel i da mu vjerojatno uopce ne treba ni tatin, ali ako gleda u njega povremeno, pa makar i od 3 do 7 ujutro, stvarno ce od toga eventualno trajne posljedice jedino imati roditelj. Recimo ako zakasni na posao.

Mi nismo nesto dosljedni, nisu nam se digli parketi, djeca su nam uglavnom razularena, ali barem ne koriste mobitele i tablete, niti gledaju TV. Ok, stariji gleda 10-30 minuta crtica na velikom monitoru jednom dnevno.

[sillyme]

Da, ne znam u stvari koliko treba. Znam da ne volim stat bosom nogom u lovu vode, jer smo u stanu bosi ili u carapama. Ili isprobavat u iznajmljenom stanu, ni u vlastitom, s obzirom na potencijalni trosak. I znam da volim minimalizirati moje pospremanje za drugima, ukljucivo djecu.

[casa]

Mislim, napisala daš čašu i lavor. I brises zajedno s djetetom... Ne daš da prolijeva gdjegod dok si ti na poslu.
A za peć, učiš da ne dira a ne da ne prilazi. Tko ima peć na drva vjerojatno razumije.
A od moba dijete može imat problema s razvojem govora... I rekla bih da ima više djece s takvim problemima nego li s opekotinama. A možda sam samo pod dojmom svoje okoline...

[Dijana]

Ja potpisujem zdravorazumsku sillyme.

[Jadranka]

Mislim da nije problem casa vode kao takva nego to sto tata i baka dozvoljavaju nesto sto mama brani. Ja bi za te bezopasne stvari (tipa igranje s casom vode - pretpostavljam da je plasticna) postupila na nacin, ako tata i baka daju, neka se dijete igra, ali neka ga onda tata i baka presvlace, obrisu pod i rijese sve povezane probleme. OK, ako mislim da ce se parket dignit od prolivene vode, ne bi dopustila da se igraju nad parketom - al negdje drugdje moze. Isto i za mobitel tu i tamo po noci (ili danu). Ako ce tata cuvat dijete dok gleda crtice i sutra ujutro se brinit za njega (ako bude cendravo) pa neka mu.

[Deaedi]

Da, ne znam u stvari koliko treba. Znam da ne volim stat bosom nogom u lovu vode, jer smo u stanu bosi ili u carapama. Ili isprobavat u iznajmljenom stanu, ni u vlastitom, s obzirom na potencijalni trosak. I znam da volim minimalizirati moje pospremanje za drugima, ukljucivo djecu.

ma da, ne mogu vjerovatikoliko rasprave oko toga da djeci treba dozvoliti da se igraju sa vodom u dnevnom boravku. Neš ti traume i posljedica radi toga...

[trampolina]

Hm, nikad nisam branila igre vodom, ali brate mili znali su i s 1.5 godinom da se to radi u kupatilu nad bideom. S dvije su već znali i da trebaju pobrisati pod nakon završetka igre. Znalo je biti nepredviđenih situacija tipa da isprskaju plafon ali to smo rješavali u hodu.

Ma baš sad kontam da su me dopala ekstra razumna djeca, vrlo brzo su usvojili pravila oko vode, tempera, crtanja po zidu, vruće peći, noževa i ostalih divota. Zato neka druga pravila nikako da usvoje

[Kaae]

Ma uopce nije bitna voda. Recimo ta voda, ili nesto slicno, je kod nas nesto oko cega nikako nismo dosljedni. Ako mi se da spremati, onda je igranje vodom ok. Ili, jos gore, igranje ogromnom kutijom u kojoj su bageri i riza.

Ako mi se ne da pospremati, onda me nerviraju i igracke velicine slona, a kamoli nesto sitno sto bi ukljucivalo metlu, usisavac ili nesto slicno.

[Deaedi]

Ma uopce nije bitna voda. Recimo ta voda, ili nesto slicno, je kod nas nesto oko cega nikako nismo dosljedni. Ako mi se da spremati, onda je igranje vodom ok. Ili, jos gore, igranje ogromnom kutijom u kojoj su bageri i riza.

Ako mi se ne da pospremati, onda me nerviraju i igracke velicine slona, a kamoli nesto sitno sto bi ukljucivalo metlu, usisavac ili nesto slicno.

Upravo tako. Ako dodjem doma u 18h umorna ko pas, kakva igra s godim u dnevnoj sobi, pa nema sanse da bi pospremala...Subotom bi mozda i ja mijesila vodu i brasno, ovisi kako bi bila raspolozena, ne za igru nego za pospremanje...