Ma jasno,nismo svi isti.
Mene recimo veseli što moja kćer od 11,5 godina, kada vidi da razvlačim dasku za peglanje, dojuri i traži da popegla prvo ručnike i posteljinu, i onda ostane sa mnom u društvu puštajući nam muziku i brbljajući sa mnom o svojim frendicama i novim časopisima dok ja peglem ono što je njoj još preteško.
Ili npr. kada krenem prati frižider pa se sinac angažira oko preslagivanja namirnica po policama jer "kombinira što će sa čiem kuhati"...
Meni je to spajanje ugodnog sa korisnim (provodim vrijeme sa djecom, pospremamo zajednički dom, i usput ih učim dobrim životnim navikama).
No to sam ja, koja volim biti kod kuće i zapravo uživam kada pospremam i čistim za sve nas četvero.
To nikako ne znači da robujem domu... itekako stignem čitati, slušati muziku, gledati filmove, igrati igrice, družiti se sa mužem.
Zapravo sam sa vremenom postala vrlo tradicionalna, nisam se takvom zamišljala u djetinjstvu...
Nije mi žao, dapače uživam u takvom životu.