Pokazuje rezultate 1 do 27 od 27

Tema: Ovo je moja priča... Klara...

  1. #1
    Klara Srčeko avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2016
    Postovi
    4

    Početno Ovo je moja priča... Klara...

    Klara - 18 dana
    Osjećam se slomljeno, nitko me ne razumije, a i brzo sam shvatila da ni druge majke upoće ne razumiju moju bol... Zato sam odlučila ovdje podijeliti svoju priču, našu priču koja je počela u...

    Petak, 28.10.2016. u 00:37 kada se rodila savršeno zdrava djevojčica Klara, tešku 3470g i duga 50cm sa najboljim ocjenama Apgar 10/10. U tom sam trenutku znala da je savršena! Zašto sam znala? Zato jer sam bila u Zagrebu u Petrovoj bolnici na amniocentezi i nalazi su bili savršeni, a na dnu stanice je pisalo: spol XX, žensko. Sa svih strana slike i reportaže o djeci sa Downovim sindromom, a ja sam dobila potvrdu da je sve u redu i ne samo za Down nego i za brdo drugih bolesti. Svi, prijatelji, kolege pa čak i ginekolog mi je rekao da nemam što brinuti, i zaista nisam uopće brinula, ma niti malo! Išla sam na elektivni carski rez koji sam već jednom imala tako da sam znala što me čeka, pa ni tu nije trebalo biti nikakvog iznenađenja. I zato je porod prošao školski.

    Ali ono što je uslijedilo nisam mogla zamisliti niti u najgorim snovima. Ujutro kad je pedijatrica došla pregledati bebu sve bilo savršeno, samo je iskomentirala: Nešto mi je blijeda… Ali nije tome pridavala previše pozornosti. Ali kako je dan odmicao i sestre koje su došle da je premotaju, navečer i okupaju, pa i nahrane također su primijetile da je „blijeda“, „bljedolika“. Čak sam u jednom trenutku napomenula kako sam i ja blijeda cijeli svoj život, sa hladnim rukama i nogama i kako mi je stalno zima, pa valjda bude na mene.

    Subota ujutro, 29.10.2016.: Vani je lijepi sunčan dan, sunčeve zrake ispunile su sobu. Dolazi vizita. Pedijatrica pregledava bebu i opet komentira kako je blijeda, štoviše čak da ima jako čudnu sivu boju kože. U tom je trenutku sunce obasjalo moju Klaricu i tada sam prvi put primijetila da zapravo jako loše izgleda. Dajem dopuštenje da ju odvedu na vađenje krvi, a ja ostajem sama u sobi, bez bebe. I tada sve počinje… Svako malo dolazi pedijatrica sa sve gorim vijestima!

    1. Beba se napila plodne vode pri porodu pa je valjda pokupila bakteriju. Odlučili su joj pustiti antibiotik. Ništa bit ćemo duže u bolnici ali nema veze.

    2. Dolazi pedijatrica sa novom pričom. Ultrazvukom je ustanovljeno da Klara ima situs inversus i objašnjava da je to genetska pogreška koja se karakterizira promjenom strane unutrašnjih organa, pa joj je tako srce na desnoj strani, jetra na lijevoj, slezena na desnoj, a tanko i debelo crijevo imaju obrnuti položaj. Pedijatrica me uvjerava da je sve u redu i iako su organi promijenili mjesto, veze između njih nisu prekinute i sve funkcionira bez problema. Ali da se na ultrazvuku vidi da su i velike krvne žile na srcu promijenile svoje pozicije, te da će pozvati kardiologa za mišljenje, jer u 2% slučajeva može doći do srčane greške. U međuvremenu Klara ostaje na promatranju, a ja mislim pa ne bude valjda među ta 2% i pitam se kako to da prije nitko ništa nije vidio na ultrazvuku? Ako nigdje drugdje kad sam bila na amniocentezi u Zagrebu. Ili na ultrazvuku koji mi je napravljen samo par dana prije poroda. Kako ne vidiš da dijete koje se treba roditi ima srce na desnoj strani? Pa nije li poanta ultrazvuka provjera da li je sa srcem sve u redu?

    3. Oko šest navečer dolazi pedijatrica. Klari su odlučili dati bočicu, ali ona dobiva konvulzije i pada joj kisik. Rekla mi je da su je uspjeli stabilizirati, te da su na srcu uočili šum ili sjenu, ali nisu sigurni. Pitam ja: Pa kako to mislite niste sigurni?! Objašnjenje: Mi smo sekundarna bolnica i jednostavno nemamo ovdje tako dobre i precizne aparate. Ali i dalje ćemo Klaru pratiti i ukoliko će se stanje pogoršati morat ćemo je prebaciti na Rebro u Zagreb.
    Možete si zamisliti kako sam se osjećala, potpuno nemoćna. Klara negdje gore na odjelu, ja sama u sobi, i stalno na mobitelu o svemu izvještavam muža.

    4. Taman prošla ponoć. Uleti pedijatrica u sobu i stalno ponavlja: Klara nije dobro! Klara nije dobro! Jako joj je loše, molim Vas potpišite papire za hitan transport na Rebro! Kad se vratimo budemo Vas o svemu obavijestili. Ruka mi se trese dok potpisujem papire. Zovem muža, plačem, nitko ne zna što se događa!

    Nedjelja, 30.10.2016.: 4 sata ujutro. Oka nisam sklopila i čekam pedijatricu. Kuca na vrata i ulazi u sobu. Jako djeluje rezervirano, i samo kaže: Klara ima tešku srčanu grešku, javite suprugu da odmah ujutro krene za Zagreb. Tamo će kardiolog sve objasniti. A i treba potpisati neke papire. Okrene se i ode. Ja ostajem sjediti na krevetu i sama sebi postavljam pitanja: Ma o čemu ona to priča? Kakva srčana greška? Što misli pod teška srčana greška? Jel se može operirati? Bude sve u redu?

    Popodne se moj muž vratio iz Zagreba sa činjenicom da je Klara stravično loše. Na rubu smrti, sa oštećenim bubrezima, lezijom jetre, plućima punim krvi, lošom cirkulacijom krvi po tijelu, da ima novorođenačku sepsu i infekciju. Dijagnoza: srčana anomalija - situs inversus; jedna srčana klijetka; zajedničko izlazište krvnih žila s time da je još i vena imala svoje greške, a aorta svoje. Imala sam osjećaj da ću doživjeti moždani udar! Ništa nisam spavala, jela, nisam mogla prestati plakati, mozak mi se nije gasio i tisuću puta zašto!!!! Zašto baš Klara, zašto baš mi? Što dalje?

    Tražim navečer na viziti da me sutra ujutro otpuste kući jer jednostavno više ne mogu izdržati u toj sobi, sama, nigdje nikoga… Samo sam stalno visjela na mobitelu. Glavna stranica Google. Nisu oduševljeni idejom jer sam prije samo 2 i pol dana rodila carskim rezom ali su popustili.

    Ponedjeljak, 31.10.2016.: Pakiram se za odlazak. Još samo da dobijem moje i Klarino otpusno pismo i napokon idem doma. Klara je i dalje loše i odlučujem da popodne idem na Rebro. Možda neće dočekati sutra. Jedva sam došla do odjela, rana me boljela luđački, mislila sam da će mi sve van ispasti, a da ne govorim o krvarenju. Ali došla sam! Sastali smo se i kardiologom, koji mi je, kao laiku, nacrtao i objasnio kako izgleda i funkcionira Klarino srce. Razmišljam dok mi suze teku niz lice: Po to uopće ne izgleda kao srce, kako to uopće funkcionira? Pa neće valjda umrijeti? Ako joj se stanje stabilizira kardiolog predlaže 3 operacije… Dalje uopće nisam čula što je govorio…

    Ali moja Klarica je bila strašan borac! Preživjela je, oporavila se od svega, i svakim danom je bila sve bolje. U dva tjedna se zbucala 400 gr i narasla 3 cm! Kardiolog nam je ipak napomenuo da je njezino stanje i dalje teško i da joj svaki dan može biti zadnji.
    Tako smo ujutro sređivali papire jer sigurno znate za onu našu „hrvatsku administraciju“, a popodne smo bili na odjelu. Svi su mi govorili da moram ležati, paziti se, ali nikad, nikad si ne bi oprostila da nisam, onih pola sata koliko mi je bilo dozvoljeno, provela pored inkubatora svoje bebice. Klara je ležala na odjelu intenzivne neonatologije gdje su pravila jako stroga. Nitko drugi osim mame i tate ne smije na odjel, i to pola sata mama i pola sata tata. Ali ne istovremeno. Ipak ja sam znala biti sa Klarom oko 40 minuta, a tata ostalih 20, pa je to opet bio jedan sat. S vremenom sam shvatila zašto su pravila tako stroga. Oko Klare je bilo brdo aparata, monitora, lijekova, bila je intubirana, ventilirana, puna igli i cjevčica, sve je nešto žmigalo, ispuštalo jake zvukove, a sestre i liječnici su konstantno „servisirali“ njezin inkubator. Ponekad sam im čak i ja smetala….

    Liječnički konzilij je odlučio da Klara ide u Austriju u Linz na operaciju. Napravili smo i putovnicu po brzom postupku. Odlučili smo da sa Klarom u Linz ide moj muž, a kako bi Klara u Linzu bila najmanje mjesec i pol, ja bi došla kasnije dok se još malo opravim. I sve je bilo spremno. Avion je trebao doći po nju u ponedjeljak 14.11.2016.g. u podne.

    Nedjelja, 13.11.2016.: Dogovorili smo se da danas ranije idemo u Zagreb, da prije dođemo kući. Trebalo je spakirati putnu torbu, ali i provesti još malo vremena sa starijom kćerkicom.
    Sve je bilo super, Klara je bila napokon bila budna, rekla sam joj da tata ide s njom, da ću ja doći kad prizdravim i da paze jedan na drugoga…. Čak me uspjela i pogledom pronaći i samo smo se gledale. Po prvi put sam imala osjećaj da zna da sam pored nje! A ustvari ona se opraštala i nisam znala da je to zadnji put da je vidim. Pola sata nakon što smo mi otišli dobila je teški infarkt. Nisam mogla vjerovati, tj. nisam željela vjerovati. Pa to se ne događa! Sutra ide u Linz, kakav infarkt! Pa sve je bilo super! Kako sad to iz čista mira! Možda još ima nade! – vrištao mi je mozak.
    I onda su započela najteža 24 sata naših života, ali i najteži sati moje malene bebice koja se borila do samoga kraja, čak je i otvorila svoje okice ali maleno bolesno srčeko bilo je nepovratno oštećeno, organi su se počeli gasiti jedan za drugim i u ponedjeljak 14.11.2016. umrla je u 14,12.min.

    Svi mi govore da je tako i najbolje, jer je bila jako bolesna i cijeli život bi provela po operacijama i bolnicama, ali čuda se događaju, zar ne? Ona je trebala biti moje malo čudo, ali eto nikada nije dobila priliku za život pod ovim suncem. Znam da sada više ne pati, da ju ništa više ne boli, ali uvijek je tu onaj ali…..
    Za mene moja Klarica je bila savršena! Strašno mi nedostaje i što god netko rekao, nikad se neću moći oporaviti! Bole me srce i duša , noćima ne spavam i stalno razmišljam da li smo ju mogli spasiti! I stalno se pitam: Zašto baš ona, zašto baš mi?

    Znam da su tamo negdje mame koje su isto izgubile svoje bebice, ali nikad nisam mislila da ću jednom ta mama biti i ja. Zato, bebi moja, počivaj mi u miru, a ja ću se već nekako snaći.

  2. #2
    vjerujem u bolje sutra avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    552

    Početno


    uzasno mi je zao
    mirno spavaj andjele

  3. #3
    CHIARA... avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2015
    Postovi
    1,585

    Početno

    Pisem i placem. Suza suzu stize. Anđele pocivaj u miru.

  4. #4

    Datum pristupanja
    Aug 2012
    Postovi
    2,806

    Početno

    Anđele počivaj u miru.

  5. #5
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,178

    Početno

    Žao mi je. Ne mogu si zamisliti kako vam je.
    Bila je voljena. To je ono čega se trebate držati kada vam je najteže.

  6. #6
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Srce mi se kida od tuge

  7. #7
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Klara, znam kako ti je. I sama sam izgubila curicu rođenu na termin. Ostala je bez kisika u toku poroda zbog pupčane vrpce. I umrla. I dio mene s njom.

    Meni je život podijeljen na dva dijela, onaj jednostavan prije i ovaj oprezan poslije.

    Sada te čekaju tuga, bol, bijes, nevjerica. Samo plači i piši, tu nas, na žalost, ima puno koje znamo što je smrt bebe. Snać ćeš se, vrijeme ipak liječi, ali silno je to sporo.

    A rođendani, mojoj bebi je za 22 dana, 1.1., nikad neće biti laki, bez obzira na protek godina...
    Rođenje idućeg djeteta mi je bio melem na ranu i, mislim, glavni spas.

  8. #8
    Osoblje foruma rahela avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    čardak
    Postovi
    3,285

    Početno

    Pretuzno
    Saljem ti veliki zagrljaj

  9. #9
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Pretužno.
    Iskrena sućut cijeloj obitelji.

  10. #10
    nivesa avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    ...ni na nebu ni na zemlji...
    Postovi
    3,293

    Početno

    Draga mamice andela...jako mi je zao ...na zalost utjehe nema i nema rjeci da ovo olaksaju.
    Sta god da mi napisemo vama nece biti lakse...
    Klara je sada sa svim nasim andelima i oni sad paze jedni na druge...
    Volim si zamisljati kako veselo skakucu na predivnoj livadi punoj cvijeca i sarenih leptira..bez boli ,bez tuge i losih osjecaja. Samo lijepe i vesele emocije oko njih..mozda sam luda ali zelim vjerovati da je tako..
    Na zalost na pitanje "zasto bas ona" odgovora nema. I ja svoj cekam vec dugo. Ali eto,ne dolazi jos uvijek.
    Samo vrijeme covjeku olaksa nekako jer se naucis nosit sa tim.
    Ima nas na zalost previse,nas mama andela.
    Ako ikad zatrebas rame za plakanje tu sam.
    Ili ovdje ili u inbox. Kako god ce ti biti lakse.
    Zelim najprije tebi i obitelji puno snage da to sve zajedno prezivite.
    Neka ti malena daje snagu i volju za zivotom.
    A Klara zauvijek ostaje dio tebe i uvijek ce ti nedostajati.
    Tuga ima svoje "faze" koje jednostavno moraju proci jedna po jedna.
    I dok ne dodes do dna ne mozes ponovno na vrh.


    Poslano sa mog HTC Desire 620 koristeći Tapatalk

  11. #11
    Piksi1909 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2016
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    240

    Početno

    Užasno mi je žao sto to morate prozivaljavati. Nista sto ja ili bilo tko ovdje kaze te nece moci puno utjesiti ali slobodno nam ovdje pisi sve sto ti je na srcu...olaksaj dusu svaki put kad ti je tesko, svi mi te ovdje jako dobro razumijemo. Tuga nikad nece proci, samo ces nauciti zivjeti s njom. Ako ista trebas tu smo. Saljem veliki zagrljaj malom anđelu...ona se sada druzi s nasim bebama.
    Jos jedn, jako mi je zao.

  12. #12

    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    392

    Početno

    Želim vam da nađete mir. Snivaj,mali anđele.

  13. #13
    Klara Srčeko avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2016
    Postovi
    4

    Početno

    Znam da me razumijete, ali mi smo ovu bebicu čekali godinama... Starija kći je u rujnu navršila 9 godina... Već smo bili odustali, prođu dani, mjeseci, godine, potpuno zaboravili, a onda neopisiva sreća! Kad se rodila mislim da nije bilo sretnije obitelji, da bi se u 2 dana sreća pretvorila u tugu kad smo saznali da je bolesna i onda u katastrofalnu tragediju... Iza sebe imam 2 carska reza i 38 godina... Jednostavno ne vidim svjetlo na kraju tunela... Jer ona je trebala biti ta, dugo čekana bebica!

  14. #14

    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    1,675

    Početno

    Klara Srceko,primi moju iskrenu sucut! Pretuzna prica

  15. #15
    bucka avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    5,078

    Početno

    Klara <3
    pocivaj u miru mali andjele

  16. #16
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Žao mi je.... Baš tužno...

  17. #17
    Carmina406 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    1,707

    Početno

    Pretuzno. Nema rijeci koje bi pruzile utjehu.

    Ono sto je meni dalo snagu i utjehu su dvoje djece koja su pored mene da ih volim i cuvam,te misao da je moj djecak sada na mjestu gdje je trava zelenija,gdje su potoci bistriji,da jasnije cuje cvrkut ptica i ne poznaje tugu vec zivi u sreci koja je nama nezamisliva.

    Zao mi je neopisivo. Zelim vam snagu i utjehu
    Cuvajte stariju kci. Nek vam ona bude izvor svijetla
    Posljednje uređivanje od Carmina406 : 13.12.2016. at 01:15

  18. #18

    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    zg
    Postovi
    1,366

    Početno

    draga iskrena sućut..

  19. #19

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,385

    Početno

    Moja iskrena sućut...

  20. #20
    andream avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5,524

    Početno

    Iskrena sućut obitelji... mali anđele, pazi na seku i roditelje s neba... pretužno, nemam drugih riječi...

  21. #21
    Zelena vila avatar
    Datum pristupanja
    May 2016
    Postovi
    142

    Početno

    primi moju iskrenu sucut... ne mogu si ni zamisliti koja je to bol jer je bolno i samo citati..
    i šokirana sam da doktori nisu vidjeli na ultrazvuku tako bolesno srceko..
    ako smogneš snage za nove pokušaje, samo da znaš da godine i dva carska nisu prepreka.. govorim iz vlastitog iskustva..
    nadam se da te ceka tvoja dugica

  22. #22
    Bluebella avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Lokacija
    ZG
    Postovi
    2,060

    Početno

    Kako tuzna prica
    Jako mi je žao
    Bit ce boljih, bit ce lošijih dana, bit ce nepodnošljivih dana, ali nikad vise nece biti kao prije.
    Drži se draga, piši ako ti je lakse...

  23. #23
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,412

    Početno

    Jako mi je žao. Moja rodica je se u svom malom životu borila sa teškom srčanom manom i preminula u dobi od 10 godina (iako joj liječnici nisu niti izbliza davali takve prognoze). Često sam je kao studentica posjećivala na Rebru. Tvoja Klara je se spasila velikog tereta i boli, neka ti to bude jedina utjeha u tvojoj boli koja, nažalost, nikada neće proći..

  24. #24
    Petticoat avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    411

    Početno

    Ajme kako tuzna prica, svaki gubitak je tezak ali vjerujem da je najtezi gubitak vlastitog djeteta.Zelim vama roditeljima svu snagu, i da pronadete utjehu u tome da je tako najbolje za malenu

    Poslano sa mog SM-G925F koristeći Tapatalk

  25. #25
    Klara Srčeko avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2016
    Postovi
    4

    Početno

    Draga *mamica*, svi mi to govore i jedan dio mojeg mozga shvaća, jer je bila jako bolesna i imala strašnu srčanu grešku, ali drugi, veći dio mozga, jednostavno ne može shvatiti da bebu koju smo tako dugo čekali i kojoj smo se toliko veselili nikada nećemo imati.... To mi je strašna tragedija!

  26. #26
    Klara Srčeko avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2016
    Postovi
    4

    Početno

    Jako mi teško padaju sad ovi praznici, ovaj Božić mi je koma! Trebali smo sada imati prvi zajednički Božić.. Svugdje reklame, veselje, sreća, a u nama strašna tuga... Ništa mi se ne da, ni bor kititi, nemam volje za ničim... Stan nam baš jadno izgleda... A moram se prisiliti zbog starije kćerkice... Da bar mogu preskočiti ova 2 tjedna!
    Vraćam se na posao 16.1. iako nisu prošla ona 3 mjeseca od smrti djeteta, ali početak je drugog polugodišta, vele ljudi da mi onda bude bolje... Ne znam, nisam baš sigurna, jer to vele oni koji ne znaju kako je to kad izgubiš dijete.

  27. #27

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,385

    Početno

    Klara, ti ces najbolje znati, ali ako mislis da se neces moci vratiti na posao ostani doma radje. Nije se lako ni vratiti medju ljude nakon takve tragedije

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •