 |
|||
Maša Kolanović: Poštovani kukci i druge jezive priče
Maša piše vrlo ležerno, nonšalantno i lako čitljivo, a opet toliko duboko, analitički i up-to-date.
Svidjela mi se još dok sam čitala njenu Sloboština Barbie, a i ovdje je izvrsna, vrlo pronicljivo ulazi u svakodnevicu sviju nas, baš onako toplo, ali i teško u isto vrijeme...
Je li ono tanja već primijetila da ima nešto ferićevskog u njenim pripovijestima? Točno, podsjetila me na Ferića iz Mišolovke, meni gotovo najdraže njegove knjige.
meni je okForka prvotno napisa
neke priče su mi baš super super,
ali neke mi budu mrak, i onda mi na kraju nešto fali
ali svakako za pročitati
Da, mene je podsjetila na Ferića.
Evo ovdje intervju s autoricom gdje govori nešto i o knjizi: https://www.tportal.hr/kultura/clana...crkne-20191008
Jeste vidjele? http://balkans.aljazeera.net/vijesti...i-peter-handke
Jesmo!
Baš mi je drago
Bas mi je drago za Tokarczuk! Jeste li gledali film? Ja jesam, djelomicno, odlicno prenesena atmosfera..samo je meni knjiga nekako i smijesna (na nacin da je smijesno sto drugi misle o njoj), film je primarno tuzan.
Meni film nije ni blizu toliko dobar kao knjiga, čak mi ni atmosfera nije pogođena, baš me razočarao, premda sam se svim silama trudila da mi se svidi.
Da, da, knjiga nije mracna, ima to nesto, ja ne bih rekla bas humoristicno, no ne mogu tocno definirati sto. Nesto zacudno i interesantno.
Guardian nije omasio, ne skroz.
Procitala s popisa Obiteljsko okupljanje irske spisateljice Anne Enright.
Veronica je 39-ogodisnjakinja koja se, organizirajuci pogreb svog brata Liama, prisjeca djetinjstva. Kopa ne samo po svojoj proslosti, vec i po majcinoj i bakinoj. Tko je bila baka? Zasto se udala bas za djeda, a ne muskarca koji je do smrti bio vazan kotacic u obitelji? Zasto je majka rodila 12 djece (i k tome imala jos 7 pobacaja)? Kako ju je odredila tako brojna obitelj? Zasto je Liam bio nesretan i sto s tom nesrecom ima dogadjaj iz djetinjstva?
Enright secira pravu obiteljsku dramu, nemoguce je preskakati recenice jer otkriva slojeve i tajne malo po malo.
Guardianov popis ima jednu veliku manu, a ta je očita - da su previše zastupljene knjige pisane na engleskom.
Ali ima i prednosti, najprije, vjerujem da nije površan. Dalje, zastupljene su publicističke knjige, poezija, knjige za djecu i mladež, nisu bježali od tzv. žanrovskih knjiga. Od onog što sam ja dosad čitala s tog popisa, sve su bile odlične knjige.
Ovakvi popisi su meni korisni, u velikoj većini se knjige s njih pokažu izvrsne. Općenito ne volim čitati skroz friške knjige, malo sam tu uobražena. Volim da se slegnu, da se dokažu u nekom vremenu, pa da ih onda ja čitam. Da ne gubim svoje dragocjeno vrijeme.
I ovako me ponekad uhvati ona panika: previše dobrih knjiga, premalo vremena.
Same here...(već sam to negdje spominjala...)
another book snob hereOpćenito ne volim čitati skroz friške knjige, malo sam tu uobražena. Volim da se slegnu, da se dokažu u nekom vremenu, pa da ih onda ja čitam. Da ne gubim svoje dragocjeno vrijeme.
I ovako me ponekad uhvati ona panika: previše dobrih knjiga, premalo vremena.
i ja isto ovako zdvajam
to je i razlog zbog čega ne čitam ponovo iste knjige. kad je tooooliko fenomenalnih novo napisanih
Ja vam se divim, kako dospijete i ovoliko čitati... Sad je sezona zimnice, nema ba teorije da ja ovdje nešto prijavim. Nije da ne čitam ništa, ali to što pročitam nije u rangu knjiga o kojima raspravljate.
Evo primjera - ovo je jedna od knjiga koju sam nedavno pročitala. Nije u rangu nobelovaca, ali je sasvim ok za popodnevni odmor https://www.mvinfo.hr/knjiga/8537/nevoljena-zena
Kod mene, nema teorije da radim zimnicu
Što se tiče ponovnog čitanja istih knjiga, nekad sam to više prakticirala, ali i sad se nekima volim ponovo vratiti, pogotovo nakon više godina.
Trenutno čitam onu knjigu koja je prije nekoliko tjedana misteriozno nestala iz knjižnice, pa se ponovo pojavila, Kugu i koleru Patricka Devillea. Isprva mi se činila malo čudno pisana, ali sad sam se saživjela s autorovim stilom (zapravo, jako podsjeća na Kehlmannovo "Mjerenje svijeta") i baš mi se sviđa. Zanimljivo mi je da kroz studij za Yersina gotovo nisam ni čula (osim kroz ime uzročnika kuge, Yersinia pestis), a ne navodi ga ni Hrvatski opći leksikon u izdanju LZMK.
Osim o Yersinovom životu, roman daje i naoko usputni, a zapravo prilično temeljit prikaz Europe na prijelazu stoljeća, francuskog kolonijalizma u Aziji, spominje Svjetsku izložbu u Parizu 1889., a dotiče se i još nekih značajnih ljudi onog doba. Kad su dobro napisane, ovakve knjige koje spajaju znanost i književnost su mi nešto najbolje što mogu čitati
Jako malo čitam, koliko bih htjela
pa zato igram na sigurno, posuđujem nagrađivane (da, da, another book snob
kakva ti je?
Ja obožavam krimiće, ali nisam se navukla na Nelle Neuhaus. Pročitala sam dvije, i stala.
Paaa... čitljiva. Nezahtjevna, zapravo taman dobra da se mogu opustiti uz to nakon radnog dana. Od krimića koje sam zadnje čitala bolja mi je bila trilogija Jane Harper (Suša, Sile prirode, Izgubljeni čovjek...). Ni jedna od navedenih nema pretjeranu dubinu. Dok sam bila na godišnjem, pročitala sam nekoliko knjiga Roberta Galbraitha (iliti J.K.Rowling) - Zov kukavice, Dudov svilac, Smrtonosno bijelo... ima još jedna, ne mogu se sjetiti naslova. Te su mi se više svidjele.Jako malo čitam, koliko bih htjela
pa zato igram na sigurno, posuđujem nagrađivane (da, da, another book snob
kakva ti je?
Ja obožavam krimiće, ali nisam se navukla na Nelle Neuhaus. Pročitala sam dvije, i stala.
Eh, nisam se mogla sjetiti naslova još jedne zanimljive knjige koju sam kupila u kvartovskoj trgovini, pa sam si malo pomogla Google pretraživačem. Daklem, Sara Blaedel: Šuma smrti https://znanje.hr/product/suma-smrti/278066
Ima još jedna njezina knjiga koju sam pročitala negdje prošle godine: Zaboravljene djevojke
Pizzeria Kamikaze, Etgar Keret. Kratke priče od kojih su me mnoge nasmijale. Preporuka.
Čitam Karakaševu najnoviju, Proslavu. I uvijek iščitavam poeziju paralelno....
Novi Karakaš mi je nejgori do sada. Dosadan mi je. Kao neuspjeli pokušaj onog boljeg hrvatskog realizma.
https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-50014906
2 dobitnice Bookera. Kupila The Testaments, veselim mu se
Dočekala sam "Patriu" u knjižnici.
Sad mi je žao što sam je dočekala, bilo bi bolje da sam je kupila npr. na Interliberu pa da je imam doma i dulje od roka posudbe. Predobra je knjiga, uživancija za čitanje, roman kakve najviše volim.
I ja isto, ne može se produžiti, ali neće trebati ... Takve knjige najviše volim čitati uz google i karte - pa kad opisuje šetnju uz more - odmah vidim kakva je šetnica i kakvo je more
He he. Tip romana kakv i ja najviše volim. I sad želim ponovno u Baskiju
Nikola Petković: Put u Gonars
Knjiga je izvrsna, svidjela mi se na svim nivoima.
Najprije, nisam imala pojma što je to Gonars, a niti gdje je (shame on me), pa sam usput dosta i naučila, a to volim
Zatim, mjesto događanja je grad Bakar, o kojemu također imam posve nedostatno znanje, koje sam nadogradila
A onda, struktura romana, dramaturgija, stil, jezik, tema, sve mi je odlično i čini mi se da je dosta opravdano dobitnik nagrade T-portala za najbolji hrvatski roman (čitala sam još neke koji su bili u konkurenciji, ali ne sve).
Ovdje možete pronaći preko 40 odličnih knjiga, a popis se gotovo svakodnevno povećava. Ima zaista raznih žanrova
https://svijetfilma.eu/knjiga-najbolje-knjige/
Za San Sebastian kažu da je najljepši grad u Španjoskoj. Proputovala sam pol zemlje, a tam nisam bila. Kad pogledaš fotke, odmah ti je jasno, zašto.
Ma meni su u knjizi likovi genijalni. Baš onak pitoreskni
Jim Crace - Zetva
Usred zetve, u neimenovano englesko selo stizu dva muskarca i zena te obicajnim paljenjem zemlje daju do znanja da se zele doseliti.
Taj dogadjaj pokrece lavinu zle srece u selu. Svakim svojim potezom, likovi se sve dublje zakapaju u zivo blato.
Prica je to o mijenjanju drustva, o dolasku kapitalizma kad se jos nije ni zvao kapitalizmom. O pogledu na zene, o seoskoj dinamici, o okrutnosti pojednica koji izaziva okrutnost mase.
Jako, ali bas jako me sve podsjetilo na film Bijela vrpca Michaela Hanekea.
Napokon i ja naletjela na Zulejhu. Jako mi je simpa, iako se vidi da je to nečiji prvi roman, malo mi je pripovijedanje na mjestima prejednostavno, ali opet, ponijela me atmosfera i svidjela mi se knjiga. Tim više što je pisana prema stvarnom životu autoričine bake. Baš me zapravo zanima što je bilo dalje.
Michela Murgia: Accabadora
... "kao oči sove, postoje misli koje ne podnose danje svjetlo..."
Ajmeee, kakva knjiga!
Sardinija pedesetih godina prošlog stoljeća, otok, malo misto, običaji, tradicija, mudrost, mističnost, morbidnost... svega ima u ovoj predivnoj knjizi koju preporučujem od srca!
(Još jedna u konkurenciji za moju naj-knjigu godine, bit će gusto
što se tiče čitanja, žvačem Genijalnu prijateljicu tjednima, i nikako da je do kraja pročitam
ako me uskoro ne ponese, bojim se da me Ferrante neće više vidjeti
nedavno sam gledala na TV.u Jorge Bucaya, gostovao je kod T. Čeljuske u emisiji
bio mi je interesantan, ali više kao terapeut, nisam dobila nikakav dojam o njemu kao autoru
kakve su mu knjige, jel čitao tko?
Čitala sam neke njegove knjige kad su ga tek počeli prevoditi kod nas (Ispričat ću ti priču, i još neke), i dojam mi je bio... tak-tak. Nije loše, ali nije me ni fascinirao, nekako mi je bilo sve to predvidivo i pomalo trivijalno.
Ovu njegovu zadnju knjigu (gdje tumači bajke) nisam imala u rukama, ali čitala ju je moja mama, kojoj jako vjerujem kad je književni ukus u pitanju. Rekla je u početku da joj je bio pomalo bezveze, ništa novo u odnosu na Bettelheima, ali kad ga je pročitala u cijelosti kaže da uopće nije loš, da ima zanimljiva tumačenja i da mi ga preporučuje. Pa sad, vidjet ću, nije baš da ću odmah rezervirati tu knjigu u knjižnici, ali ako naletim...
Inače, pročitala sam i "Patriu" i oduševljena sam. Stvarno izvrsno djelo.
Ovo je pjesma koja se spominje u knjizi.
Slušala sam je danima. Ima i Joan Baez svoju verziju, divna je:
https://www.youtube.com/watch?v=A9vyNuDID5w
Ovu od Baez je Forka stavila na fejs. Ja ju ne bih skužila.
Sad bih ja čitala neku novu Patriu. Dajte prijedloge
Nije Patria, nije ni slična knjiga, ali me apsolutno oduševila.
Margaret Atwood: Vražji okot
Ne znam u čemu je stvar, pročitala sam već nekoliko romana M. Atwood, svi su mi bili odlični, ali i dalje mi ona nije na popisu autora za kojima ću prvo posegnuti u knjižnici. Tako sam i "Vražji okot" uzela tek tako, bio je na polici, a nisam znala što drugo posuditi. Mislila sam da ga možda neću ni pročitati. I onda sam krenula i oduševila se. To je izuzetno inteligentno, lucidno, britko i zabavno napisan roman, s tako profinjenim humorom, a istovremeno povezan s možda najklasičnijim od svih autora - Shakespeareom.
I ne, ne trebate detaljno poznavati Shakespeareovu "Oluju" prije čitanja, jer je na samom kraju romana detaljno prepričana (to sam poglavlje prvo i pročitala, da se prisjetim detalja, jer sam "Oluju" čitala davno).
M. Atwood radi zapravo ono što je prije 50-ak godina radio Ivo Brešan - klasičnu dramu postavlja u suvremeni kontekst. Brešan je klasike postavljao u poslijeratnu Dalmaciju (da spomenem samo antologijskog "Hamleta u Mrduši Donjoj"), a Atwood je "Vražji okot" smjestila u kanadski gradić i u 21. stoljeće, gdje stvara radnju i okvir analogno Shakespeareovoj "Oluji". Pritom nudi i novo tumačenje Shakespearea, a toga nikad dosta.
Užitku čitanja sigurno doprinosi i majstorski prijevod Gige Gračan (obožavam tu ženu, njezini prijevodi uvijek daju dodatnu dimenziju djelu, genijalna je i samo se nadam da će - usprkos poodmakloj dobi - prevesti još ponešto).
Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu
Uh, još jedna izvrsna knjiga koja gađa drito u pleksus.
Pedeset cigareta, četiri naoko nepovezana lika (povezana tek možda nesretnim sudbinama), sve sublimirano u dvadeset i četiri sata.
Neću više.
Pročitajte svakako.
Hvala tanja_b
Nisam napisla kaj ja trenutno čitam. Primo Levi: Utopljenici i spašeni
Nemam pojma kaj mene tjera čitati te knjige s teškim temama. Ali mogu reći da stvarno lijepo piše, ako se to uopće može napisati za knjigu tog tipa
Margaret Atwood - Alias Grace
Moj prvi susret s Atwood, odlican prvi dojam!
Utemeljeno na istinitoj prici o 16-ogodisnjoj osumnjicenici/optuzenici za ubojstvo Grace Marks koja je nakon 30 godina u zatvoru pomilovana. Zasto je toliko intrigirala tadasnju javnost, je li luda, i je li, na kraju krajeva, kriva?
Atwood odlicno pise, s lakocom docarava sjevernoamericki kontinent iz sredine 19.stoljeca, polozaj zena, pionirska istrazivanja dusevnih bolesti. Bas uzitak za citanje.
Meni je i serija bila dobra.
Put u Gonars, Nikola Petković:
Put u Gonars
Dobitnik nagrade T-Portala, život u Bakru prije, tijekom i poslije 2. svjetskog rata. Meni naporno. Previše likova, rečenice ala Krleža - po 3 na stranici - neke sam morala 3 x čitati da vidim na koga se "on" odnosi - ide rečenica, pa umetnuta druga, pa u njoj treća, pa u trećoj četvrta. Još puno povijesnih referenci, puno čakavštine, čitanje s pauzama - sve mi je to otežavalo. Ne preporučam, iako sam mislila da će mi, po tematici, to biti moja šalica čaja. Ova moja zadnja rečenica je za njegove mila majka
Posljednje uređivanje od ina33 : 04.11.2019. at 09:05
Joj, Put u Gonars mi je druga knjiga koju imam iz knjižnice doma, i zaključila sam da ću je vratiti nepročitanu.
Nikako mi ne sjeda, a najmanje gazda Lazo za čije brojne sočne prostote sam stekla dojam da su tu samo zato što autor misli da će time privući čitateljsku publiku koja se pali na srpske psovkenikakvu drugu funkciju im nisam uspjela pronaći.
Sadržaj mi je inače privlačno zvučao, i tematika i glavni lik, ali način pisanja mi se nimalo nije svidio.
Čitala sam ranije jedan Petkovićev roman (Kako zavezati cipele) pa se sjećam da mi ni taj nije sjeo. Ali prošlo je već nešto godina od tada, pa sam mislila da mu dadem još jednu šansu, naročito nakon nagrade T-portala... ipak, bezuspješno.
Jullian Fellows: Prošlo nesavršeno vrijeme,
Autor koji je napisao Downton Abbey. Tek sam počela knjigu i za sada mi se sviđa. Priča o Londonskom/Engleskom društvu 70tih godina, ispričana kroz priču dva bivša prijatelja. Zanimljivo, jer nije da sam baš upućena u njihovo socijalno društvo, što više klase, što onih koji u to društvo pokušavaju ući. Zanimljivo je da knjigu istovremeno čitamo i MM i ja, iako nam je u ruke došla kao preporuka meni
Haha, izgleda da je jedino meni "legla" Put u Gonars
Možda početkom prosinca dočekam Patriju, apsolutno ste me zainteresirale
Ustvari sam krenula samo po lektiru i rezervirati Patriju, ali sam se vratila i s Truebom, Blitz. Veselim mu se, jer su mi se davno pročitani Otvoreno cijelo noć i Četiri prijatelja bili jako svidjeli.
Je i meni se Trueba dopao
Mene je Blitz razočarao. Nakon Otvoreno cijelu noć, što je nevjerojatno dobar roman, i Četiri prijatelja, koji je prilično zabavan roman, Blitz mi se činio dosta slabijim djelom.
Ja još nisam čitala Truebu, nadam se da hoću.
Pročitala sam "Fiziku tuge", bugarskog pisca Georgi Gospodinova.
Oborila me totalno.
(Ove godine sam definitivno pročitala previše dobrih knjiga
Teško prepričljiv roman, naizgled bez fabule, barem bez one koja lako teče, melankoličan, prepun simbolike, klasičnih mitova, poveznica, mijena, sjećanja, divnih misli, malih i velikih priča, ma predivno, predivno!
Posljednje uređivanje od Forka : 06.11.2019. at 18:49
Fizika tuge i Otvoreno cijelu noć i meni bilo baš ok.
Petković je i ovako naporan.
Hitlerove kušačice, Rosella Posterino. za sada baš ok štivo, imaginarna ispovijest posljednje preživjele Hitlerove kušačice obroka - gđe Wolk.
'Sto ako povijest sama, a ne samo proslost, a sve radi bivsosti kao jedinog kontinuiteta, uopce nema predmeta kojim bi se bilo kao disciplina, bilo kao sjecanje jedinke ili kolektiva bavila? Jer, i to je jedna mogucnost.'
Petkovic, Gonars, jedna od kracih recenica
Pravila pisanja postova
