Meni je isto bio fenomenalan, duša od čovjeka... Baš me rastužila vijest
 |
|||
|
|
|||
Meni je isto bio fenomenalan, duša od čovjeka... Baš me rastužila vijest
Idete li u knjižnice?
Meni još nije ugodno. Možda smiješno, ali sada više razmišljam o tome tko je tu knjigu imao u ruci.
Kolike stotine knjiga sam u životu posudila i nikad o tome nisam mislila. Sad ne mogu da ne mislim.
Knjige se nakon vraćanja stavljaju 3 dana u karantenu, i tek tada ulažu natrag na policu, tako da nema bojazni+ korice se dezinficiraju.
Poslano sa mog Mi 9T koristeći Tapatalk
Naravno da idem u knjižnice, i uopće ne razmišljam o knjigama kao izvoru korone. Prije bi mi smetala pomisao da netko možda te knjige čita sjedeći na wc-u
Haha, isto k'o tanja. Ne jednom mi se desilo da na knjigama iz knjiznice naidjem na sasusene smrklje, pardon my french. Te stranice zmirecki procitam brzinom svjetlosti i gibam dalje :D
tanja_b prvotno napisa
Moja je knjižnica napokon proradila!
U totalnoj euforiji koja me zahvatila tim saznanjem poklikala sam za rezervaciju čak 7 knjiga. Mašala!
Btw, u međuvremenu sam pročitala Aleksandru Starčević: Svi ste u knjizi.
No, s obzirom da mi nije bila baš ni po čemu zanimljiva (a, ono, pisana je kao neki blog, dnevnik, ne znam ni sama što...) ovdje je samo spominjem kao pročitanu, ne kao preporuku.
Tanja, hvala za Claudela! Ja sam čitala tri romana, Brodeck mi je najbolji.
Ja čitam Daniela Stein, prevoditelja. Ovo mi nije prvi roman Ljudmile Ulicke, žena zaista sjajno piše, no ovdje me malo smeta konstantna epostolarna forma
Roman mi je zanimljiv, no radije bih da je pisan u klasičnom obliku da lakše pratim
Nedavno sam pročitala novi roman Javiera Cercasa (Salaminski vojnici, Brzina svjetlosti su mi bili izvrsni), oduševio me. Zove se Vladar sjena, nedavno je izašao u hrvatskom prijevodu u izdanju Frakture.
Posljednje uređivanje od Anci : 22.05.2020. at 23:05
I sustav ti je dozvolio rezervaciju 7 knjiga odjednom
Moja je knjižnica napokon proradila!
U totalnoj euforiji koja me zahvatila tim saznanjem poklikala sam za rezervaciju čak 7 knjigakad su se ono otvorile knjižnice pa sam počela klikati na rezervacije, negdje kod 4. ili 5. knjige (ne znam točno koje) me sustav izbacio, rekao je da sam rezervirala maksimalan broj knjiga dozvoljen u toj knjižnici
Vladara sjena već dugo mjerkam na webu, ali u knjižnicama ga još nema. Generalno, u knjižnicama nema najnovijih knjiga, jer kako je sve bilo stopirano, tako se ni nove knjige nisu nabavljale.
Kad smo kod Cercasa, izvrstan njegov roman (ima ga u knjižnicama) je i Zakoni granice. Jako, jako dobar i originalan prikaz jedne delinkventske karijere.
Čitala sam Zakon granice. Nije mi loša al nisam bila ni pretjerano oduševljena.
Da, klikala sam, doduše, jednu po jednu...I sustav ti je dozvolio rezervaciju 7 knjiga odjednom
Istinabog, prije nego što sam to učinila vidjela sam na vratima knjižnice preporuku da slobodno uzimamo po više knjiga, ne samo 3 (možda to ima veze s mogućnošću većeg broja rezervacija? ne znam...).
Ti si VIP.
Da, vjerojatno je to razlog. Očito ovisi od knjižnice do knjižnice.
Inače, od ovog tjedna u knjižnici je moguće i samostalno birati knjige s police
Usput i preporuka za kratke priče: Ksenija Kušec, Opća opasnost
Zgodno je što se priče mogu grupirati u 4-5 tematskih krugova, donekle se nastavljaju jedna na drugu, ali ne uzastopce, nego su ispremiješane, pa to traži određenu koncentraciju i prisjećanje na prethodne priče. Najviše ih se referira na djetinjstvo, neke od njih su pomalo šokantne (iako, treba uzeti u obzir dječju pripovjedačku perspektivu i moć pretjerivanja!). Neke su psihološki vrlo uvjerljive. U svakom slučaju, lako se čitaju i privlačne su.
Pročitala The Testaments od Margaret Atwood, nastavak Sluškinjine priče. Ja sam stvarno uživala i preporučam.
Posljednje uređivanje od ina33 : 25.05.2020. at 12:08
Marylinne Robinson: Gilead
Jedina koja je dosad čitala ovu knjigu je Angie koja je napisala:
malo mi je možda prestatična knjiga, iako ima lijepih misli. Filozofsko-poetičan roman, razmišljanja jednog oca za koje želi da ih njegov sin jednom pročita. Uglavnom, ide mi sporo, ali nije nezanimljivo.Bojala sam se ove knjige, najviše zbog teologije, a i zato jer nisam bila sigurna koliko ću biti koncentrirana na knjigu u kojoj se ništa ne događa, nego netko samo piše o svojim razmišljanjima. No, ipak, ponešto događaja ima i čak se nakon uvodnog dijela stvori dojam da postoji neka tajna koju treba razriješiti. Mirnim tonom i tom slutnjom misterije knjiga me je podsjetila na Ishiguroa, ali u našeg Kazua tajne stvarno postoje, koje nas malo i protresu, a ono što se u ovom romanu otkrije, teško da je šokantno.Završila sam Gilead. Nakon svega, mogu reći da je moja pogreška što nisam mogla čitati više u komadu, nego sve po par stranica, pa bih do sljedećeg čitanja već zaboravila o čemu se radilo, vraćala se par stranica unatrag (svaki put bih otkrila neku divnu misao pritom), tako da sam čitala djelo totalno rascjepkano i s pola mozga, a za njega bi baš trebala puna koncentracija (ok, možda je i pogreška autorice što djelo nije pisano tako zarazno da ga se čita u dahu).
S obzirom da je djelo dosta religiozno, ni to me nije vezalo, ali ne mogu reći da se nisam zamislila, i to puno puno puno puta. Nakon svega, preporuka. Uzmite samo u obzir da treba angažirati mozak, nije lako štivo. Možda čak jednom ponovim, ali baš trebam pogoditi trenutak za to.
Lakše se čita nego što sam mislila i uvuče nas u svoj svijet. Slike su neobične, šture, ali žive.
Iznenadila me je povremena duhovitost. Usred sve te kontemplacije i meditacije, dobro dođe da malo čitatelja razbudi
Kad ponovo pogledam ovaj svoj osvrt, čini mi se da sam joj ostala dužna jer, iako ima ove osobine koje je ne čine jako čitljivom, ipak sam je pročitala u 2 dana i rado sam je ponovo uzimala u ruke. Možda je problem u iznevjerenom očekivanju, ja sam se stvarno nadala nekom preokretu ili iznenađenju.
Možda si je onda prebrzo čitala kad si se nadala preokretu
Šalim se, ja je se ipak nakon svega rado sjetim!
Francesca Melandri, Eva spava
Divna knjiga, potpuno me obuzela, plakala sam kao godina zadnjih par stranica, baš me je potresla. I tako mi je bilo žao što je sve gotovo, najradije bih je čitala još tjednima. Ne znam je li to vezano za to što naprosto obožavam Južni Tirol, ali sve sam si mogla predočiti, ta njihova dvojezičnost koja me je oduševljavala mi se sad pokazala u sasvim drugom svjetlu, baš mi je knjiga dala misliti.
Uopće nisam očekivala ovakvu knjigu, mislila sam da sam posudila ljubić da se malo riješim stresa za blagdaneI meni se svidjela Eva spava.Francesca Melandri: Eva spava
Hvala svima na preporukama, upravo, suznih očiju, dovrših ovu prekrasnu knjigu, jednu od onih za koje želite da nikad ne završe...
Možda sam na trenutke pomislila da mi nedostaje još koji sloj dubine u osobnim, ne društvenim pričama, ali ne bih stavila ruku u vatru da bi više značilo i bolje. Pridružujem se preporukama.
Philip Roth: Zavjera protiv Amerike
Nedavno je snimljena serija po romanu pa se zbog toga knjiga opet spominje, ali i Trumpovo predsjednikovanje ju je također učinilo aktualnom. Naime, radi se o piščevoj alternativnoj autobiografiji, gdje pisac odrasta u Americi u kojoj predsjednik nije F. D. Roosevelt, nego Charles Lindbergh gdje su SAD partner Hitlerovoj Njemačkoj, u nenapadanju i u odnosu prema Židovima.
Meni se od cijele alternativne povijesti koja je detaljna i promišljena, više svidio bildungs dio romana - razmišljanja, želje i strahovi dječaka i pripovijedanje o odrastanju u Newarku ( a to je grad o kojem ništa ne znam, koliko god puta čula za njega). Sve mi je bilo uvjerljivo u iznošenju intimnog (privatnog): i obiteljska dinamika i odnosi s prijateljima i prikaz osobnosti djeteta. Malo manje mi je bilo uvjerljivo ono političko/društveno - cijelo vrijeme sam bila svjesna da događaji nisu stvarni, nego hipotetski.
Na trenutke čitanje zapinje i zbog Rothovog stila, njegovih dugih rečenica i mnoštva detalja i prividne neorganiziranosti teksta. Često sam se morala vraćati na početak rečenice ili unatrag u tekstu da nađem od čega je započeo i pitala se zašto nam sad ovo priča.
Pisala sam više puta da čitam Atkinson, a evo sad malo podrobnije.
Pročitala sam njen hvaljeni Život za životom, koji mi je divna knjiga, malo melankolična, ali opet nekako optimistična. Ideja nije nova, glavna junakinja ima priliku više puta živjeti - svaki put kad joj životni put završi, novi život počinje rađanjem, a njoj ostane neko podsvjesno sjećanje što može promijeniti da sljedeći put bude sretnije/živi dulje. Samo početak je isti, a životni putevi su dosta različiti i često mali događaj, sitnica, promijene potpuno cijeli životni put. Neki životi su jako nesretni i bolni, neki su lakši, ali nijedan nije bezbrižan jer glavna junakinja, kao i svi stanovnici Londona, svaki put mora proživjeti Blitz.
Atkinson ima opsesiju Drugim svjetskim ratom, osobito zračno-vojnom stranom priče i ovo je jedna od knjiga u kojoj to dolazi do izražaja.
Nije nastavak, nego knjiga pridružena ovoj, roman A God in Ruins koji pripovijeda život Ursulinog brata Teddyja. Iako u Životu svi Teddyja doživljavaju kao sretnog i neopterećenog, ova knjiga je mnogo mračnija od prve. Teddyjev je život obilježen ratnom traumom i lošim odnosom s kćeri i, što knjiga više odmiče, sve je depresivnija. Ovdje dolazi do izražaja druga tema o kojoj književnica mnogo razmišlja, a to je starost i prolaznost čovjeka.
Prvi roman književnice zove se Iza kulisa u muzeju. Jako mi se svidio. Iako i tu ima svašta tragičnog i mračnog, stil pisanja je lepršav, a Atkinson je ovdje najduhovitija od svih knjiga. Radnja je smještena u grad York na sjeveru Engleski i prava mu je posveta.
Također sam pročitala serijal romana o detektivu Jacksonu Brodieju. Prvi je preveden i zove se Povijesti slučajeva. Ima ih zasad još 4. Nisu tipični krimići jer istraga nije u prvom planu, a sam Brodie i ne radi kao detektiv u svim romanima, nego se nekako nađe blizu mjesta zločina. Također je netipično što se osim glavnog lika, iz romana u roman pojavljuje još cijeli niz istih likova, iako žive u različitim dijelovim Velike Britanije. Valjda je toliko bilo zadovoljna kako su joj ispali da joj je bilo žao umiroviti ih
Od misterije i otkrivanja, književnici su važnije primjedbe o vremenu u kojem se odvija i neka općenita razmišljanja o životu. Želi i upozoriti i na neke gadne pojave u društvu, a svi znamo da se to često odnosi na položaj žena. Pisanje je kao i uvijek, ugodno; pršti duhovitošću.
Hvala svima na super opširnim osvrtima. I meni je Život za životom ostala u odličnom sjećanju. Šteta što A god in ruins nije prevedena.
S obzirom da nas puno voli Patriju, evo i zanimljivi izvještaj o političkim događanjima u Baskiji danas.
https://www.tportal.hr/vijesti/clana...eta-e-20200527
Jose Saramago: Ogled o sljepoći
Brutalno dobra knjiga, na simboličko-metaforičkoj razini upravo briljantna!
Margaret Atwood: Gazela i Kosac
Veoma mi se sviđa ovaj SF light. Radnja je smještena na kraj našeg stoljeća, u postapokaliptično vrijeme, u kojem apokalipsa nije nuklearna, nego biološka. Zaraza virusom je pobila čovječanstvo.
Glavni lik vjeruje da je jedini preživjeli čovjek na Zemlji. Muči se s preživljavanjem - hranom i vodom i sigurnošću i prirodnim elementima - muči ga nemilosrdno sunce i svakodnevne oluje. Poduzima pothvat da bi došao do namirnica i oružja pa pratimo njegovih nekoliko dana u sadašnjosti i čitamo o cijelom njegovom životu dotad.
Usamljen je, ali ne i sam. Jedino društvo mu pravi skupina genetski modificiranih ljudi koji žive u nekoj prvobitnoj zajednici i kojima je on zaštitnik.
Pripovijedajući njegov život, autorica priča i što se dogodilo sa zemljom. Svijetom su vladale korporacije čiji su zaposlenici živjeli u ograđenim zajednicama u kojima su i radili. Razlika između takvih stvarnih zajednica u današnjem svijetu i ovih zamišljenih je u tome što su one u knjizi bave prirodnim znanostima - bioinženjerstvom, genetikom, farmacijom, a ne IT-om. Znanost u službi isključivo zarade predstavlja prijetnju, a ne nadu i sigurnost - i na kraju i uništi civilizaciju. Umjetnost i humanističke znanosti su degradirane, izgubile su na značenju; u školama su bitni samo matematika i prirodni predmeti; ljudi i zanimanja u kojima su važne riječi su manje vrijedni. Ponašanje ljudi je distopijsko.
Čitajući o ovoj knjizi - a našla sam nekoliko kritika i prikaza - otkrila sam da čitatelji jako različito procjenjuju stil pisanja Margaret Atwood. Dok neki misle da joj je stil sasvim zapušten i da su njoj važnije misli od brušenja rečenica, ima onih koji njezin stil nazivaju besprijekornim. Meni se sviđa. Čitanje ide glatko, uživjela sam se u taj neugodni svijet.
Sad ću nastavak - Godina potopa.
Gazelu i Kosca sam davno pročitala, ima tome bit će i 15-tak godina, bio mi ju je poklonio tadašnji kolega koji ju je prevodio. Mislim da mi je tad bila OK, uopće se ne sjećam o čemu je bila. Kad ovo što opisuješ gore čitam kao sažetak knjige dođe mi! Koja je to pametna žena, ta Atwood! Prva njena koja me fascinirala i nastavlja me fascinirati je Handmaid's Tale pročitala sam i The Testaments, meni je taj njen svijet fascinantan. Godinu potopa sam nedavno bila počela, ali odustala - nije bio trenutak. Mislim da se prvo moram podsjetiti Gazele i Kosca. Dolazim u iskušenje da mi Atwood postane nova Adichie koju ću nekritički obožavati, uvijek mi je gušt kad nađem tako neki book crush kome se u potpunosti predam, barem na neko vrijeme
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
