 |
|||
taman dodjoh napisati da sam u zadnjih desetak dana procitala cetiri cormoran strike romana, a veceras pocinjem i petiJurana prvotno napisa
ja volim krimice i ovi mi lijepo sjednu
iako mi je j.k bolje pisala harryja
i iako mi elizabeth george bolje izgradi pricu, s boljom karakterizacijom likova
al svejedno gustam
kad sve procitam, pogledat cu i seriju, nema veze sto znam rasplet
Posljednje uređivanje od summer : 22.10.2020. at 14:29
Ja volim krimiće, ali ovi mi nisu baš dobri.
Ali mi je Cormoran super lik, a i Robin, posebno nakon serije. Žao mi je da serija nema više epizoda.
Meni je Cormoran odličan, a serije sam gledala nakon pročitanih knjiga i dodatno se zaljubila.
U njega. I Robin.
Potpuno su odgovarali mojim predodžbama iz knjiga, što se stvarno rijetko pogodi...
Cure ovaj 5 dio čitate na nekoj platformi, pdf ili što?
Danas vraćam Britt Marie je bila ovdje od Fredericka Backmana
Čitala sam nedavno i njegovu Čovjek zvan Ove
Neobični likovi, sviđaju mi se jako.
To su baš vikend štiva za ispod dekice...
Čitam na e-čitaču, a može se čitati i na mobitelu ili računalu.
Moraš imati račun, tj.biti registriran pretpostavljam?
Nakon jako dugo, možda i godinu danaotišla sam u knjižnicu i posudila Ammanitijevu Annu.
Javim kakva je.
Zapravo sam krenula po Prometejevog sina, to me je potaknulo na odlazak, stavila ga na rezervaciju.
Posljednje uređivanje od anchi pp : 23.10.2020. at 15:45
Nisam ni ja znala, knjiga je ustvari iz 2017.
Olga Tokarczuk - Bjeguni
Kod Olge se ništa ne može svesti pod uobičajene definicije, ali 'ajmo ovo nazvati zbirkom priča.
Zajednički nazivnik im je putovanje i put. Olga je odlična u opisivanju sitnica s aerodroma, hotela, razgovora sa slučajnim suputnicima. Divno opisuje naoko banalne stvari.
Tu je i par klasičnih priča, poput one o bračnom paru iz Poljske na ljetovanju na Visu, ili slavenskog mornara svjetskih mira koji je zapeo negdje u Skandinaviji kao kapetan trajekta.
A onda dolazi par, bar za mene, wtf trenutaka, s pričama o mumificiranju, formaldehidu, organima, anatomiji. Potpuno iskaču iz koncepta, ne kužim što rade u knjizi koja je naoko o putovanjima. Ali, već se navikavam na Olgu i njezinu apsolutnu začudnost i originalnost.
Je li netko čitao Lolitu Vladimira Nabokova? Je li čemu?
Ima jedan super moment u odličnom filmu Captain Fantastic (sve preporuke) kad kći tinejdžerica mora tati, koji je homeschoola, dati report o pročitanoj lektiri. Evo tog poluminutnog osvrta na Lolitu
https://youtu.be/TZMRpDzRvGM
Ajme, a gledala sam taj film, i potpuno zaboravila. Kaj se to daje i za lektiru. Hu.
Baš zato je obožavam
To je svjetski klasik i odlicna knjiga. Al ne znam koju tvoje preference, to je ultra teska literatura koja se pak lako cita.
Slažem se, ina33...
Na pitanje "je li čemu" nema jednostavnog odgovora. Ako očekuješ zabavu - nije. Ako očekuješ nešto naučiti - nije. Ali ako očekuješ teme o kojima kasnije možeš razmišljati - je.
Dobra književnost je uvijek takva - književnici gledaju životne situacije i izvan kućice dobrog građanskog odgoja.
Imaš toga po literaturi koliko hoćeš... Evo, prvo mi pada na pamet Marquez - Sto godina samoće, tamo imaš lik malene Remedios koja se udaje u dobi od samo 12 godina, a zapravo ju je budući muž zapazio i dosta ranije i čekali su s brakom da ona uopće uđe u pubertet. Kasnije umire u porodu. Nije to baš isto, ali to mi je bila prva asocijacija kad sam vidjela
Uostalom, zašto se čudimo takvih stvarima, a ne čudimo ubojstvima i koječemu drugom (otvoriš tv, a tamo potoci krvi i koječega i nitko se ne zgraža). Ima više dimenzija... Nije to samo kritika ponašanja glavnog lika koji je opsjednut djevojčicama. Dalo bi se štošta prišiti i Lolitinoj majci, za koju se stječe dojam da zanemaruje dijete i nije dorasla roditeljskoj ulozi, a Lolita također nije nedužna u cijeloj priči... No, da ne idem offt, o knjizi možeš imati mišljenje tek kad je pročitaš. I ja bih mogla ponovno, jer sam zaboravila 80%, ali ne privlači me - mučna je to literatura. Napisana je tako da tjera na razmišljanje.
Ne znam, nadam se da se daje, meni je bila obavezna literatura na faksu jer je to nezaobilazna knjiga američke književnosti. Knjiga je izvrsna, razgovorom o njoj se može svašta toga proći, za razliku od raznih šund knjiga koje se nažalost daju (od one Pauline X nadalje).
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.10.2020. at 15:41
Lolita nije u školskoj lektiri.
Ja ne bih rekla da je Lolita bila na popisu obvezne lektire. Mislim da je bila na proširenom popisu za čitanje u slobodno vrijeme. Moram provjeriti, da ne lupam napamet, ali mislim da je u okviru čitanke za 4. razred gimnazije (Baština riječi?) Nabokov spomenut u okviru književnosti 20.stoljeća.
ina je rekla na faksu, i ja je se sjećam s anglistike
Znam da je ina rekla na faksu. Žuta je komentirala da "kaj se i to daje za lektiru", pa kažem, u školi se ne daje. Faks je druga priča, očekuje se da netko tko studira književnost itekako dobro poznaje kanonska (i ostala) djela tog područja.
Što se tiče Lolite, nisam je čitala, Nabokova sam nekako zaobilazila. Čitala sam svojedobno neki drugi njegov roman (Lužinova obrana) koji mi se nije svidio, ne sjećam se više ni zašto.
Mogu pročitati bilo što ako je kvalitetno i cijenjeno.
U principu, ispravak mojeg prethodnog komentara, svakako bi se trebalo dat za lektiru.Ako je tako, onda nema smisla da se mučim. Imam jasne stavove oko tih tema.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 26.10.2020. at 20:52
Svaka čast na trudu da pročitaš svjetsku literaturu, ali s troje male djece ja bih težište stavila na nešto što me relaksira i što mi se sviđa. Može to biti i Lolita, ali stvarno nije bitno...
Neće bit to, nasekirala bih se. Nisam još završila ni s Odgajanjem Kaina. Kasnim u knjižnicu.
mozda sam i najvise uzivala u petom dijelu cormorana strikea
jako volim cormorana i robin
a pogledala sam i seriju i slazem se, super su se uklopili u likove kako sam ih zamisljala
flopi, imas pp
Nazovi ih i traži produljenje, da ne platiš kaznu. Toleriraju 3 dana.
Odgajanje Kaina - je li to ista knjiga kao Odrastanje Kaina ili su dvije? Ufff, djeca su mi tako brzo narasla, ne pamtim više detalje literature.
U Knjižnicama grada Zagreba moguće je i produljenje online, jednim klikom, ne treba čak ni zvatiodavno već koristim i online usluge rezervacije, i produljenja rezervacije i roka posudbe. Puno je elegantnije.
To je ta knjiga.
Izgubila sam lozinku za prijavu opet. A i ne bi mi dali jer moram platit i članarinu. Po***dit ću. A prehlađeni smo i nikud mi se ne ide.
#ostanidoma
Pliz nemojte zachatati ovu temu!
Ont.
Pročitala Starenje za početnike https://mvinfo.hr/clanak/predstavlja...e-za-pocetnike
Ajooooj.... Baš sam pričala kolegi kako mi je knjiga ostavila osjećaj kao kod škakljanja ili češanja - granica ugode i boli. Nije loša, ali ne djeluje mi kao literatura, nego kao priče iz susjedstva. Igrom slučaja spominju se mjesta koja dobro poznajem (centar Zagreba, Malinska, Jagnjedovec...), kao i aktivnosti koje su mi bliske, a kojih ima sve manje.
Žvačem već neko vrijeme knjigu Daniela Mendelsohna Izgubljeni - potraga za šestero od šest milijuna.
Tematika me zaista zanimala, tim više što ovo nije još jedna knjiga o Holokaustu, već rasplitanje zamršenih obiteljskih veza, traganje za uspomenama na izgubljen dio obitelji, pri čemu je autor putovao na sve strane, istraživao, kontaktirao preživjele sugrađane njegova djeda iz gradića Bolechowa, koji je nekad bio dio Austro-Ugarske, pa Poljske, da bi na kraju završio kao dio Ukrajine.
Međutim, knjiga je razvučena i prepuna digresija. Te digresije sigurno tu nisu zbog nespretnosti ili neznanja - autor i sam s divljenjem spominje pripovijedanja vlastitog djeda i njegovu tehniku držanja pažnje slušateljima. Znam koji je to princip pripovijedanja jer sam se u životu naslušala sličnih priča
Šteta, jer je u sažetijoj knjizi (koja je i opet mogla ostati opsežna) mogao dati više.
Izašao je prijevod knjige Educated - Obrazovana https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...ija/obrazovana
Popusti u knjižarama i online shopovima tijekom Interlibera, tko će sudjelovati, tko neće sudjelovati i što onda nudi čitateljima:
https://www.tportal.hr/kultura/clana...-foto-20201028
Pročitala sam "Lažljivi život odraslih" od Ferrante. Dojmljivo, ali mi se čini da je nešto lošija od Tetralogije. Ima nešto super u tome kako ona portretira odrastanje, promjene svojih ženskih likova, borbu dok likovi ne razviju neko svoje ja, pa daljnju borbu kroz život i mijenjanje tog ja. Dojmljivo je to što je zaista ušla pod žensku kožu vrlo blisko i vrlo neposredno daje portret ženske psihe. Ono što mi je svaku put iznova preteško čitati je to patrijalhalno divljaštvo koje probija kroz likove. I bed mi je što nema pozitivnih muških likova, inače ih se nađe na kapaljku, ali u ovome romanu mislim da nema nijedan. Možda se pojavi u nastavku.
Pročitala sam i Kmečavca, tj. prvi nastavak "Moje borbe" od Knausgaarda. Odbijala sam ga dosad iako mi je stajao u ormaru jer mi je ideja o tome da neko raspreda o teškoj intimi bila naporna i samoživa, plus sam znala da dolazi prikaz psihičkog rastroja žene, a nisam znala da li mi se ulazit u sve te tomove (ne volim serije načelno) plus mi je to nekako moralno upitno (moralno mi je upitna i ona predstava o djeci Krste Papića - na neviđeno). Teoretski znam ja to da umjetnost ne bi trebala imati svete krave i da se može o svemu pisati, pa da je žena i sama dala dozvolu za to (a onda pak napisala svoju knjigu jer se bila umorila da ju percpiriaju samo kroz njegovu knjigu), ali ipak. Bila sam spremna na x stranica o pijanstvima tate i teškim egotripovima. Začudo, meni to nije bilo tako neki bed, Knausgaard zna pisati. Doduše, ja se od tog romana mogu lijepo distancirati - snijeg, pa ti sjevernjački običaji, nije to meni blisko. Meni je teže čitat Ferrante - vjerojatno zato jer mi je bliže (i time više ugrožavajuće) to "južnjačko divljaštvo" mi je baš udarac u pleksus jer "rings a bell", a sjevernjački blues nije, njega sam u stanju romantizirati ili onako distancirano razmatrati kako je dobro složio rečenicu ili primijetio ovo ili ono.
Sad sam na Ulicki i "Zelenom šatoru", mislim da će to, nakon "Daniela Steina, prevoditelja", koji me umeo s tom epistolarnom formom i detaljnim religioznim razmatranjima (nisam za te teme, kao ni za detaljno o rok glazbi, matematici itd.), bit njeno "iskupljenje" u mojim očima, zadad mi se sviđa.
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.10.2020. at 17:24
Ako misliš na "Ljude od voska", to nije predstava o djeci Krste Papića
Ne znam ime predstave, ona o kojoj je pisalo u novinama da to tematizira i kao ideja mi je to odiozno. A mozda je u izvedbi ko Knausgaard, cist okej.Ako misliš na "Ljude od voska", to nije predstava o djeci Krste Papića
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.10.2020. at 21:43
Ne znam jeste li sluzile, Chimamanda ima novu pripovijetku - Zikora - dostupna Kindleu i Audibleu.
Uopće to ne tematizira, novinari su povezali predstavu s nekim stvarnim detaljima iz života što je bilo senzacionalistički tendenciozno.
U stvari - predstava tematizira nešto drugo, a baš taj "problematični" dio (s djetetom - koje se u drami ni ne pojavljuje kao lik) propituje i našu sklonost tračevima i slaganju priče iz usputnih detalja. U predstavi je to osobito dobro vidljivo.
https://www.goodreads.com/book/show/...th-seven-names dobila na poklon, i stvarno sam uzivala citajuci. Neki momenti su mi i teski bili, opisujuci zivot u Sjevernoj Koreji krajem devedesetih i dalje, da ne pisem previse sad, vrijedjelo je procitati. Ko voli autobiografije, memoare, moja preporuka!
Linda Boström Knausgard, Oktobarsko dijete
Za mene jako potresno.... Još jedna koju sam pročitala s grčem u želucu. Nakon svega, samo tuga ostaje
O, hvala, volim takve knjige, a nije preblizu kao knjiga Oktobarsko dijete - ne znam je li bih to mogla čitati, Sjeverna Koreja mi je kao i Švedska - ipak nešto dalje od mog osobnog iskustva, pa time i probavljivije.
Iako, na temu manične depresije, čitalam sam za mene dvije izvrsne - Božanska dječica od Tatjane Gromače i Ništa se ne oprie noći od Daphne de Vigan. Možda u nekom "sadomazo tripu" nanižem onda i Bostrom Knausgard, nikad ne reci nikad. Bude to za mene ipak neke i utjehe - ono... nisam sama s takvim iskustvom u obitelji. Jedino te ti koji su slično prošli zapravo shvaćaju, doktori ne, ostali ne. Doduše, ove 2 su priče iz perspektive člana obitelji, nisam još čitala neku iz perspektive pacijenta, i zapravo... to nisam sigurna želim li ili ne jer mislim da bih se u glavi svađala s njom i mislila "a kako je bilo tvojima" i stalno tako. Angie, koliko u Oktobarskom djetetu ima baš perspektive psihičke bolesti.. u postotku
Tanja, hvala na korekciji za predstavu - jednog dana kad prestanu ovolike brojke , ili, jednog bližeg dana , kad i HNK otvori online gledanje stila Torjančevog kazališta, "bacim oko" i na tu predstavu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.10.2020. at 13:13
Kao u Milijunašu, kad pitaju jokera zovi "Koliko posto si siguran?"Doduše, ove 2 su priče iz perspektive člana obitelji, nisam još čitala neku iz perspektive pacijenta, i zapravo... to nisam sigurna želim li ili ne jer mislim da bih se u glavi svađala s njom i mislila "a kako je bilo tvojima" i stalno tako. Angie, koliko u Oktobarskom djetetu ima baš perspektive psihičke bolesti.. u postotku
Šalu na stranu, dosta, cijeli je roman obojan time.
Tx.Kao u Milijunašu, kad pitaju jokera zovi "Koliko posto si siguran?"
Šalu na stranu, dosta, cijeli je roman obojan time.
Edi Matić: Pop
Razočarana sam. Nakon obećavajućeg početka, knjiga je vrlo brzo postala monotona, dijalozi su izvještačeni, fabula nategnuta (središnji dio romana je vrlo neuvjerljivo povezan s okvirnom radnjom). Osim poneke zgodne verbalne dosjetke, nije čak ni osobito duhovit. I sve skupa mi izgleda kao da je autor svjesno ili nesvjesno kopirao Baretićevog "Osmog povjerenika".
Rumena Bužarovska: Nikamo ne idem
Još jedna sjajna zbirka pripovjedaka ove makedonske spisateljice.
Ako ste čitali njenu knjigu "Moj muž" i svidjela vam se, onda će vam vjerojatno i ova biti zanimljiva.
Teme su uglavnom vezane za ljude koji su iz raznih razloga otišli u inozemstvo, odlična je!
Čitala sam novu Bužarovsku još ljetos, prije nego je objavljeno hrvatsko izdanje, stvarno je odlična!
Nego, u nekom intervjuu sam naišla njezino tumačenje vlastitih priča, gdje je izjavila da joj je ideja da svaku zbirku priča zaključi s pričom u kojoj će se - povraćati
Povraćanja ima u "Mom mužu", ima ga i u ovoj najnovijoj zbirci.
Da, da, čitala sam i ja taj intervju:Čitala sam novu Bužarovsku još ljetos, prije nego je objavljeno hrvatsko izdanje, stvarno je odlična!
Nego, u nekom intervjuu sam naišla njezino tumačenje vlastitih priča, gdje je izjavila da joj je ideja da svaku zbirku priča zaključi s pričom u kojoj će se - povraćati
Povraćanja ima u "Mom mužu", ima ga i u ovoj najnovijoj zbirci.
"Osobno su mi osmomartovske priče omiljene i željela bih u svakoj zbirci zadržati tradiciju da imam jednu priču koja se zove 'Osmi mart' te koja završava povraćanjem na sve ono što je lažno u našem društvu. Taj mi je dan značajan, a puno onoga što se odvija oko njega često mi je apsurdno i čini mi se da zaslužuje humorističnu grotesku."
https://www.tportal.hr/kultura/clanak/rumena-buzarovska-kod-nas-je-jako-popularno-zeljeti-se-iseliti-jer-nas-nasa-zemlja-ne-zasluzuje-ljudi-taj-koncept-neodgovorno-usvajaju-cak-i-kad-im-je-zivot-pristojan-20200916
Elena Ferrante - Lažljivi život odraslih
Netko se gadno promijenio, ili ja, ili Ferrante, jer ovo mi je bilo baš loše. Potpuno neuvjerljivo, s obzirom da je djevojka u romanu tinejdžerica '90.-ih godina, kad sam i ja bila adolescentica. Smeta mi i ta opsesija muškarcima, sve žene u romanu su omađijane njima. Narukvica - wtf? Sad bih baš trebala ponovno s tetralogijom početi da vidim zašto mi je bila TOLIKO dobra, ovo me potpuno iznenadilo.
E, da
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom